© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud. Ako su vam potrebne dodatne informacije, pogledajte naznaku o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informativna naznaka o sudskoj praksi Suda broj 123
Oktobar 2009. godine
Appel-Irrgang i ostali protiv Njemačke - 45216/07
Odluka od 6.10.2009 [Odjeljenje V]
Član 2. Protokola broj 1
Poštivanje filozofskih ubjeđenja roditelja
Poštivanje religijskih ubjeđenja roditelja
Obavezni časovi sekularne etike bez mogućnosti oslobađanja za učenike srednjih javnih škola: neprihvatljiva
Činjenice – Berlinski Bundestag je 2006. godine izmijenio Zakon o školi uvođenjem obaveznih časova etike za sve učenike srednjih javnih škola. Podnosioci predstavke, koji su protestanti, su zahtijevali od škole da oslobodi prvu podnositeljicu predstavke časova etike, ali je njihov zahtjev odbijen. Sve njihove žalbe, koje su podnijeli nakon toga, su bile odbijene.
Pravo – Član 2. Protokola broj 1: podnosioci predstavke su se žalili da časovi etike nisu neutralni i da je njihova sekularna priroda suprotna njihovim religijskim uvjerenjima. Prema Sudu, ciljevi časova – promoviranje sklonosti i sposobnosti srednjoškolaca, bez obzira na njihovo porijeklo, razmatranje osnovnih kulturoloških i etičkih problema pojedinačnog i društvenog života da bi se stekle društvene vještine i sposobnost za interkulturalni dijalog i etičko razlikovanje – su u skladu sa principima pluralizma i objektivnosti koji su obuhvaćeni članom 2. Protokola broj 1 i preporukama koje je usvojila Parlamentarna skupština Vijeća Evrope. Časovi su neutralni i ne pridaju veću važnost jednoj vjeri ili religiji od neke druge. Oni prenose svim učenicima zajedničke vrijednosti te ih uče da budu otvoreni prema osobama čija se uvjerenja razlikuju od njihovih. Osim toga, kao što je podsjetio Savezni ustavni sud, premda se od nastavnika očekuje da imaju sopstvene stavove u pogledu etičkih pitanja koja se obrađuju na nastavi i da ih objasne učenicima na vjerodostojan način, njima nije dozvoljeno da utiču na učenike na nepropisan način. U pogledu praktične nastave, Sud je konstatirao da podnosioci predstavke nisu tvrdili da znanja koja se prenose za vrijeme školske godine nisu poštivala njihova religijska uvjerenja ili da im je cilj bio indoktrinacija.
U pogledu argumenta podnosilaca predstavke, prema kojem kršćanstvo nije dovoljno uzeto u obzir u nastavnom planu i programu uprkos kršćanskoj tradiciji u Njemačkoj, Sud smatra da izbor školskih vlasti da izaberu neutralne časove koji ostavljaju prostora za različita vjerovanja i ubjeđenja ne predstavlja po sebi problem u pogledu Konvencije. Savezni ustavni sud je potvrdio taj izbor imajući u vidu posebne praktične okolnosti i religijsku orijentaciju u Land Berlina. Osim toga, to pitanje potpada pod opseg polja procjene država. U pogledu tvrdnji podnosilaca predstavke da su časovi etike suprotni njihovim religijskim uvjerenjima, Sud zapaža da se ne može smatrati da Zakon o školi, a ni nastavni plan i program daju prioritet nekom određenom uvjerenju, uključujući kršćansku vjeru. Relevantnim odredbama se predlaže razmatranje religijskih principa, te se pozivaju škole da obrađuju određena pitanja u saradnji sa religijskim ili filozofskim zajednicama. U vezi sa argumentom podnosilaca predstavke, prema kojem časovi sadrže ideje i kritičke koncepte u pogledu kršćanstva ili koncepte suprotne njemu, Sud smatra da iz Konvencije nije moguće izvući pravo na neizlaganje ubjeđenjima koja su drugačija od sopstvenog. Pored toga, prva podnositeljica predstavke može nastaviti da pohađa časove protestantske religije koje omogućava škola, te ništa ne sprečava njene roditelje da pruže razjašnjenja i savjete svom djetetu, da obavljaju funkciju odgajatelja svog djeteta i da ga usmjere u pravcu koji je u skladu sa njihovim sopstvenim religijskim ubjeđenjima.
Prema tome, uvodeći obavezne časove etike, državne vlasti nisu iskoračile iz slobodnog polja procjene koje im u tom domenu dodjeljuje član 2. Protokola broj 1. Prema tome, berlinske vlasti nisu bile obavezne da predvide mogućnost općeg oslobađanja od časova. Činjenica da je neka druga njemačka Land odlučila da dozvoli takvo oslobađanje nema uticaja na ovaj zaključak.
Zaključak : neprihvatljiva (očigledno neosnovana).
© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012.
Službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud preuzima bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. On može biti preuzet sa baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, HUDOC, () ili bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud proslijedio. On može biti reproduciran u nekomercijalne svrhe pod uslovom da puni naziv predmeta bude citiran, zajedno sa navedenom naznakom o autorskim pravima i pozivanjem na Fond povjerenja za ljudska prava. Poziva se bilo koja osoba koja želi da se služi ovim prevodom, u potpunosti ili djelomično, u komercijalne svrhe da kontaktira publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012.
Les langues officielles de la Court européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou toute autre base de donnée à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante: publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights
This summary by the Registry does not bind the Court.
Click here for the Case-Law Information Notes
Full & Egal Universal Law Academy