© Savjet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012. godina. Ovaj prevod urađen je uz pomoć Fonda za ljudska prava Savjeta Evrope (/humanrightstrustfund) i nije obavezujući za Sud. Više informacija može se pronaći u punoj izjavi o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informator o sudskoj praksi Suda br. 139
mart 2011.godine
Udruženje vlasnika nekretnina u Lođu (Łódź) i drugi protiv Poljske - 3485/02
Odluka od 8.3.2011.godine [Četvrto odjeljenje]
Član 37
Član 37 stav 1 tačka b
Riješeno pitanje
Primjena opštih mjera kako bi se ispravili nedostaci u stambenom zakonodavstvu nakon pilot-presude i dostupnost pravnog zadovoljenja na domaćem nivou: obrisana predstavka
Član 46
Član 46 stav 2
Izvršenje presude
Primjena opštih mjera kako bi se ispravili nedostaci u stambenom zakonodavstvu nakon pilot-presude i dostupnost pravnog sredstva na nivou države: postupak pilot-presude zaključen
Činjenice – Podnosioci predstavke su neki od procijenjenih 100.000 stanodavaca u Poljskoj na koje je uticalo zakonodavstvo o kontroli zakupnina, obavezama održavanja i sigurnosti vlasništva, ili njihovi predstavnici. Oni su se žalili Evropskom sudu na povredu prava po članu 1 Protokola br. 1, ali su njihove predstavke obustavljene kao dio postupka pokrenutog u pilot-presudi u predmetu Hutten-Czapska protiv Poljske* u kojem je Sud konstatovao sistemsku nefunkcionalnost poljskog stambenog zakonodavstva i naložio državi da u svom domaćem pravnom poretku obezbijedi mehanizam održavanja pravične ravnoteže između interesa stanodavaca i opšteg interesa zajednice. U presudi u kojoj je postignuto prijateljsko poravnanje u istom predmetu**, Sud je konstatovao da je preduzet izvjestan broj opštih mjera da bi se otklonile utvrđene manjkavosti. Od tada su preduzete dalje mjere, uključujući sistem subvencija za poslove održavanja i renoviranja, obavezu lokalnih vlasti da obezbijede socijalni smještaj i poseban program naknade za lica na koja je negativno uticalo zakonodavstvo o kontroli zakupnine. U svijetlu ovih događaja, Sud je, kao prethodno pitanje, pozvao stranke u ovom predmetu da navedu da li je pitanje riješeno u smislu člana 37 stav 1 tačka b Konvencije.
Pravo – Član 37 stav 1 tačka b: Osnovna karakteristika postupka pilot-presude je da procjena Suda o tome da li je pitanje iz predmeta riješeno nije ograničena na pravno sredstvo pruženo pojedinačnom podnosiocu predstavke i rješenja usvojena u njegovom predmetu, već nužno obuhvata opšte mjere koje primjenjuje država da riješi opšti temeljni nedostatak u domaćem pravnom poretku. S tim u vezi, Sud je konstatovao da su globalna rješenja, koja je usvojila tužena država, na zadovoljavajući način tretirala prethodno nepostojanje zakonskih odredbi koje omogućavaju stanodavcima da povrate troškove održavanja imovine, štiteći ih na taj način od finansijskih gubitaka u situacijama kada zakupnina koju zakupci plaćaju nije dovoljna. Novim zakonskim pravilima stanodavcima se takođe dozvoljavalo da u zakupninu uračunaju postepeni povraćaj kapitalne investicije za sticanje ili modernizaciju nepokretnosti, dok je njihovo pravo da ubiru profit od zakupnine izričito zajemčeno zakonom. Što se tiče pravnog sredstva za prethodnu štetu koju su pretrpjela lica na koje je uticalo nepravilno funkcionisanje sistema kontrole zakupnine, Sud je ponovio da se njegova uloga nakon donošenja pilot-presude i nakon što je država preduzela mjere da bi se otklonile utvrđene manjkavosti u skladu sa Konvencijom ne može pretvoriti u pružanje individualne finansijske pomoći u svakom novom i ponovljenom slučaju koji proističe iz iste sistemske situacije. U ovom predmetu, uvedena šema za obezbjeđivanje pravnog sredstva ponudila je razumne izglede da će se dobiti naknada za štetu prouzrokovanu sistemskom povredom člana 1 Protokola br. 1 koja je utvrđena u pilot-predmetu. Shodno tome, vlasti su uspostavile mehanizam koji omogućava praktični pristup u obradi zahtjeva za odštetu zbog povrede Konvencije. U skladu sa tim, pitanje koje je povod za ovu predstavku i ostale predstavke o “kontroli zakupnine” protiv Poljske riješeno je smislu člana 37 stav 1 tačka b, i više nije bilo opravdano nastaviti sa ispitivanjem ovih predmeta.
Zaključak: obrisana predstavka (jednoglasno).
Član 46: Iako je i dalje postojala obaveza Komiteta ministara da nadgleda izvršenje presude o meritumu predmeta Hutten-Czapska i presuda u kojima je postignuto prijateljsko poravnanje, te ispunjavanja obaveze od strane države Poljske da se obezbijedi primjena opštih mjera koje je Sud naveo, zadatak Suda po članu 19 je ispunjen. U ovim okolnostima, nastavak primjene postupka pilot-presude više nije opravdan i zaključen je u odnosu na predmete kontrole zakupnine u Poljskoj. Ta odluka, međutim, ne prejudicira bilo kakvu odluku koju Sud može da donese da vrati ovu predstavku i ostale obustavljene predstavke na listu predmeta ili da se materijalno pozabavi narednim predmetima ukoliko to okolnosti opravdavaju.
Zaključak: postupak pilot-presude zaključen (jednoglasno).
* Hutten-Czapska protiv Poljske [GC], br. 35014/97, 19. jun 2006. godine, Informator br. 87.
** Hutten-Czapska protiv Poljske (prijateljsko poravnanje) [GC], br. 35014/97, 28. april 2008. godine, Informator br. 107.
© Savjet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012. godina.
Zvanični jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod urađen je uz pomoć Fonda za ljudska prava Savjeta Evrope (/humanrightstrustfund). On nije obavezujući za Sud i Sud ne preuzima odgovornost za njegov kvalitet. Prevod se može preuzeti sa baze podataka o sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava HUDOC () ili sa bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud dostavio. Prevod se može reprodukovati za nekomercijalne svrhe pod uslovom da se navede puni naziv predmeta, sa gore navedenom izjavom o autorskim pravima i pominjanjem Fonda za ljudska prava. Ukoliko je namjera da se bilo koji dio ovog prevoda upotrijebi za komercijalne svrhe, molimo vas da se obratite na adresu publishing@
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012.
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@
Full & Egal Universal Law Academy