© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud. Ako su vam potrebne dodatne informacije, pogledajte naznaku o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informativna naznaka o sudskoj praksi Suda broj 135
Novembar 2010. godine
Bachowski protiv Poljske - 32463/06
Odluka od 2.11.2010 [Odjeljenje IV]
Član 3. Protokola broj 7
Nove ili novootkrivene činjenice
Odšteta u slučaju ukidanja osuđujuće krivične presude u svjetlu promjene političkog režima: neprihvatljiva
Činjenice – Podnosilac predstavke je osuđen na tri godine zatvorske kazne 1959. godine za “širenje lažnih informacija” zbog toga što je distribuirao letke u kojima je kritizirana dominacija Sovjetskog Saveza nad Poljskom. Nakon što je ombudsman podnio kasacionu žalbu u njegovo ime, osuđujuća presuda je ukinuta 2001. godine. Vrhovni sud je odlučio u tom postupku da podnosilac predstavke nije počinio djelo za koje je bio osuđen i da je osuđujuća presuda protiv njega bila zasnovana na neprihvatljivom tumačenju i primjeni materijalnog krivičnog prava. Regionalni sud mu je dodijelio odštetu 2004. godine. Podnosilac predstavke se bezuspješno žalio na iznos odštete budući da ga je smatrao preniskim.
Pravo – Član 3. Protokola broj 7: Sud se složio sa zaključcima domaćih sudova koji su ukinuli osuđujuću presudu protiv podnosioca predstavke. Ne bi bilo u skladu sa principom vladavine prava i poštivanjem ljudskih prava da je krivična osuda, koja je očigledno motivirana ciljevima ugnjetačkog političkog režima, ostala na snazi nakon što je osuđena osoba zahtijevala da se ona ukine u skladu sa primjenjivim odredbama domaćeg prava. Međutim, oslobađanje podnosioca predstavke je bilo rezultat ponovne ocjene dokaza od strane Vrhovnog suda, koji su već bili korišteni i koji su bili poznati sudu 1959. godine, a ne novih činjenica. U tom kontekstu je Sud istakao da se, prema pripremnim radovima koji se odnose na član 3. Protokola broj 7, ta odredba primjenjuje samo kada je prvobitna osuđujuća presuda bila ukinuta zbog nove činjenice ili novootkrivene činjenice koja definitivno pokazuje da je u prvobitnom postupku postojao ozbiljan propust. To pokazuje da je postojala namjera zakonodavca da striktno odredi opseg primjene člana 3. Protokola broj 7 budući da je pravo na odštetu isključeno u slučaju ukidanja osuđujućih presuda, koje je zasnovano na razlozima koji se ne odnose na nove ili novootkrivene činjenice. Prema tome, okolnosti ovog predmeta ne potpadaju pod opseg člana 3. Protokola broj 7.
Zaključak: neprihvatljiva (inkompatibilna ratione materiae).
© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012.
Službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud preuzima bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. On može biti preuzet sa baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, HUDOC, () ili bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud proslijedio. On može biti reproduciran u nekomercijalne svrhe pod uslovom da puni naziv predmeta bude citiran, zajedno sa navedenom naznakom o autorskim pravima i pozivanjem na Fond povjerenja za ljudska prava. Poziva se bilo koja osoba koja želi da se služi ovim prevodom, u potpunosti ili djelomično, u komercijalne svrhe da kontaktira publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012.
Les langues officielles de la Court européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou toute autre base de donnée à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante: publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights
This summary by the Registry does not bind the Court.
Click here for the Case-Law Information Notes
Full & Egal Universal Law Academy