© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2013. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud. Ako su vam potrebne dodatne informacije, pogledajte naznaku o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2013. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2013. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informativna naznaka o sudskoj praksi Suda broj 158
Decembar 2012. godine
Ahmet Yıldırım protiv Turske - 3111/10
Presuda od 18.12.2012 [Odjeljenje II]
Član 10.
Član 10-1
Sloboda izražavanja
Privremena sudska mjera blokiranja pristupa jednoj web-lokaciji protiv koje je pokrenut postupak, čije je sporedno dejstvo sveobuhvatno blokiranje pristupa host i drugim web-lokacijama koje se nalaze na predmetnoj web-lokaciji: povreda
Činjenice – Podnositelj predstavke je vlasnik i korisnik jedne web-lokacije na kojoj obavljuje materijal koji uključuje i njegove akademske radove. Ta web-lokacija je stvorena korištenjem modula stvaranja i hostinga Google Sitesa (web-lokacije Google). Dana 23. juna 2009. godine, prvostepeni krivični sud je naložio blokiranje jedne druge web-lokacije na osnovu zakona kojim se regulira objavljivanje na internetu i borba protiv krivičnih djela počinjenih na internetu. Nalog je izdat kao preventivna mjera u kontekstu krivičnog postupka. Nešto kasnije tog dana, na osnovu istog zakona, kopija naloga za blokiranje je poslana Direkciji telekomunikacija u svrhu izvršenja. Dana 24. juna 2009. godine, po zahtjevu Direkcije telekomunikacija, prvostepeni krivični sud je izmijenio svoju odluku te je naložio blokiranje kompletnog pristupa web-lokacijama Google. Posljedica navedenog je bila da podnositelj predstake nije imao pristup svojoj sopstvenoj web-lokaciji. Dana 1. jula 2009. godine, on je zatražio da se nalog o blokiranju ukine u pogledu njegove sopstvene web-lokacije, koja nije imala veze s lokacijom koja je blokirana zbog svog nezakonitog sadržaja. Dana 13. jula 2009. godine, krivični sud je odbio zahtjev podnositelja predstavke. U aprilu 2012. godine, on još uvijek nije imao pristup sopstvenoj web-lokaciji iako je, prema njegovom shvatanju, krivični postupak protiv vlasnika sporne lokacije obustavljen u martu 2011. godine.
Pravo – Član 10: Nakon donošenja preventivne mjere blokiranja jedne druge web-lokacije, sud je također naložio, po zahtjevu Direkcije telekomunikacija, blokiranje cjelokupnog pristupa web-lokacijama Google, na kojima se nalazi i lokacija podnositelja predstavke. To je prouzrokovalo ograničenje koje je dovelo do miješanje u pravo podnositelja predstavke na slobodu izražavanja.
Blokiranje sporne web-lokacije je bilo pravno osnovano, ali je jasno da ni web-lokacija podnositelja predstavke ni web-lokacije Google ne potpadaju pod opseg primjene relevantnog zakona budući da nije postojao osnovan razlog da se sumnja u nezakonitost njihovog sadržaja. Ni protiv jedne od njih nisu pokrenuti sudski postupci. Osim toga, premda se web-lokacije Google smatraju odgovornim za sadržaj lokacije kojoj pružaju hosting usluge, ne postoji zakonska odredba na osnovu koje bi se mogao blokirati cjelokupan prustup uslugama. Ne postoji ni naznaka da su web-lokacije Google informirane da pružaju hosting nezakonitom sadržaju ili da su odbile da se povinuju privremenoj mjeri koja se odnosi na lokaciju protiv koje je pokrenut krivični postupak. Dalje, zakon je dodijelio široke ovlasti upravnom organu, Direkciji telekomunikacija, pri provođenju naloga za blokiranje budući da je ona mogla zatražiti proširenje opsega primjene naloga iako nikakav postupak nije pokrenut protiv predmetne lokacije ili domene te iako nije ustanovljena stvarna potreba za sveobuhvatnim blokiranjem.
Takva prethoda ograničenja nisu u principu u skladu s Konvencijom, ali ona moraju biti dio pravnog okvira kojim se osigurava i striktna kontrola opsega zabrana i djelotvorna sudska kontrola s ciljem onemogućavanja mogućih zlouptreba. Međutim, pri izdavanju naloga za blokiranje cjelokupnog pristupa web-lokacijama Google, prvostepeni krivični sud se jednostavno pozvao na mišljenje Direkcije telekomunikacija da je to jedini mogući način da se blokira sporna web-lokacija, a nije provjerio da li bi se mogla poduzeti manje stroga mjera. Pored toga, podnositelj predstavke je istakao kao jedan od glavnih arumenata u svom zahtjevu od 1. jula 2009. godine, s ciljem ukidanja naloga za blokiranje pristupa, da je bilo potrebno izabrati metod uz pomoć kojeg bi samo sporna web-lokacija postala nepristupačna kako bi se onemogućilo da ostale web-lokacije budu pogođene predmetnom mjerom. Međutim, ne postoji naznaka da su sudije koje su razmatrale njegov zahtjev nastojale odvagati različite predmetne interese. Taj nedostatak je jednostavno bio posljedica teksta samog zakona koji nije propisivao nikakvu obavezu domaćih sudova da ispitaju da li je cjelokupno blokiranje web-lokacija Google bilo potebno u smislu kriterija koji je uspostavio i primjenjuje Sud na osnovu člana 10. Konvencije. Takva sveobuhvatna blokada je dovela do toga da je veliki broj informacija postao nedostupan, te je značajno ograničila prava korisnika interneta, imajući znatno kolateralno dejstvo. Prema tome, miješanje nije bilo predvidljivo te podnositelju predstavke nije omogućen stepen zaštite na koju je imao pravo prema vladavini prava u demokratskom društvu. Predmetna mjera je imala proizvoljna dejstva te se ne može reći da je njen jedini cilj bio blokiranje pristupa spornoj web-lokaciji. Osim toga, postupci sudske kontrole koji su se odnosili na blokiranje web-lokacija nisu bili dovoljni da bi se ispunili uvjeti za izbjegavanje zloupotrebe; domaće pravo nije obezbijedilo nikakve garancije kako bi osiguralo da nalog za blokiranje dotične web-lokacije ne bude korišten kao sredstvo za opću blokadu.
Zaključak: povreda (jednoglasno).
Član 41: 7500 EUR na ime nematerijalne štete.
© Vijeće Evrope /Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak Registrara nije obavezujući za Sud.
Kliknite ovdje za Informativne bilješke o sudskoj praksi
© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2013.
Službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud preuzima bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. On može biti preuzet sa baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, HUDOC, () ili bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud proslijedio. On može biti reproduciran u nekomercijalne svrhe pod uvjetom da puni naziv predmeta bude citiran, zajedno s navedenom naznakom o autorskim pravima i pozivanjem na Fond povjerenja za ljudska prava. Poziva se bilo koja osoba koja želi da se služi ovim prevodom, u potpunosti ili djelomično, u komercijalne svrhe da kontaktira publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2013
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2013
Les langues officielles de la Court européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou toute autre base de donnée à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante: publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy