CASE OF AKSOY v. TURKEY - [Bosnian Translation]

AKSOY protiv TURSKE

Presuda od 18. decembra 1996. godine

NESLU@BENI SA@ETAK I ISTORIJAT PREDMETA

A.Osnovne ~injenice

^injenice u predmetu su sporne me|u strankama. Me|utim, slo`ili su se oko toga da je podnosilac predstavke dr`avljanin Turske, bio uhap{en i odveden u policijski pritvor u Centar za sigurnost Kiziltepe u jugoisto~noj Turskoj krajem novembra 1992. godine. Bio je zatvoren najmanje 14 dana i pu{ten 10. decembra 1992. godine.

Prema podnosiocu predstavke, bio je podvrgnut jednoj vrsti policijske torture poznatoj pod imenom "palestinsko vje{anje" u pri ~emu je bio svu~en go i obje{en za ruke. On tako|err navodi da su priklju~ivali struju na njegove genitalije, udarali ga nogama, {amarali i usmeno zlostavljali. On navodi da je zbog tog vje{anja izgubio mogu}nost kori{tenja ruku i {aka. Vlada, nasuprot tome, pori~e tvrdnje podnosioca predstavke i navodi da su potpuno neutemeljene.

Dana 8. decembra 1992. godine podnosilac predstavke je doveden pred javnog tu`ioca u Mardin-u koji je nakon ispitivanja, naredio njegovo pu{tanje. Postoji neslaganje o tome da li je njegovo psihi~ko stanje u to vrijeme bilo uop{te spomenuto pred javnim tu`iocem i da li se tu`iocu `alio na postupak prema njemu za vrijeme pritvora. Me|utim, 15. decembra primljen je u bolnicu i dijagnosticirano je da ima obostranu paralizu donjeg dijela ruku {to je zahtijevalo kori{tenje udlage. Ostao je u bolnici do 31. decembra kad je pu{ten na vlastiti zahtjev.

Dana 21. decembra 1992. godine javni tu`ilac je odlu~io da ne postoje osnovi za pokretanje krivi~nog postupka protiv podnosioca predstavke. U vezi sa navodnim zlostavljanjem podnosioca predstavke, nije pokrenut ni parni~ni niti krivi~ni postupak.

Dana 20. aprila 1994. godine, punomo}nici g. Aksoy-a su obavijestili Komisiju da je ubijen 16. aprila. Oni navode da mu je 14. aprila telefonom prije}eno smr}u da bi ga nagovorili da povu~e predstavku Komisiji i da je to predstavljalo mije{anje u efikasno pravo na individualnu predstavku, {to je suprotno ~lanu 25. Konvencije. Vlada je poricala bilo kakvu umije{anost u ovu stvar i obavijestila Komisiju da je pripadnik PKK uhap{en i optu`en za ubistvo.

Otac podnosioca predstavke je odlu~io da nastavi sa predmetom.

B.Postupak pred Komisijom za ljudska prava

Predstavka je ulo¸ena Komisiji 20. maja 1993. godine i progla{ena prihvatljivom 19. oktobra 1994. godine.

Predstavnici Komisije su u prisustvu strana saslu{ali dokaze u Diyarbakir-u od 13. do 14. marta 1995. godine i u Ankari od 12. do 14. aprila 1995. godine.

Nakon neuspje{nog poku{aja da postigne prijatleljsko rje{enje, Komisija je usvojila izvje{taj 23. oktobra 1995. godine u kojem je iznijela mi{ljenje da je do{lo do povrede ~lanova 3. (15 glasova za prema 1 protiv), 5. stav 3 (15 glasova za prema 1 protiv) i 6. stav 1 (13 glasova za prema 3 protiv) Konvencije i da ne postoji odvojeno pitanje prema ~lanu 13.(13 glasova za prema 3). Tako|e je jednoglasno zaklju~ila da ne treba poduzimati dalja djelovanja u vezi sa navodima prema ~lanu 25. Konvencije.

IZVOD IZ PRESUDE

PRAVO

I.UTVR\IVANJE ^INJENICA OD STRANE SUDA

38.Sud podsje}a na svoju stalnu sudsku praksu da je, prema sistemu Konvencije, utvr|ivanje i provjera ~injenica prvenstveno stvar Komisije (~lanovi 28. stav 1 i 31.). Iako sud nije vezan za ~injenice koje Komisija utvrdi i iako je slobodan da donosi svoje procjene u svjetlu svih ~injenica koje ima, samo u izuzetnim situacijama Sud korisiti svoja ovla{tenja u tom podru~ju (v. Akdivar i ostali protiv Turske, presuda od 16. septembra 1996. godine, Izvje{taji o presudama i odlukama - 1996. strana 19 stav 78).

39. Potrebno je podsjetiti na ~injenicu da je u ovom predmetu Komisija utvrdila ~injenice nakon {to su njeni predstavnici proveli dokaze u Turskoj u dvije odvojene prilike i dodatno na raspravi u Strasbourg-u (v. stav 23 gore). U ovim okolnostima, Sud smatra da treba da prihvati ~injenice koje je utvrdila Komisija (v. mutatis mutandis, gore navedena presuda Akdivar i ostali, strana 20 stav 81).

40.Upravo u svjetlu ovih ~injenica kako ih je utvrdila Komisija (v. stav 23 gore) Sud mora da ispita preliminarni prigovor Vlade i `albe podnosioca predstavke, u smislu Konvencije.

II.PRELIMINARNI PRIGOVORI VLADE

AArgumenti pred Sudom

41.Vlada je tra`ila od suda da odbaci `albu podnosioca predstavke prema ~lanu 3. Konvencije na osnovu toga, suprotno ~lanu 26. Konvencije, je propustio da iscrpi dostupne doma}e pravne lijekove. ^lan 26. propisuje:

"Komisija mo`e razmatrati slu~aj tek po{to su iscrpljeni svi doma}i pravni lijekovi u skladu sa op}e prihva}enim na~elima me|unarodnog prava, i to u roku od {est mjeseci od dana kada je done{ena kona~na odluka."

Podnosilac predstavke (v. stav 3 gore), s ~ime se Komisija saglasila, je govorio da je u~inio sve {to se od njega moglo o~ekivati da iscrpi doma}a pravne lijekove.

42.Vlada je navela da je pravilo u vezi sa iscrpljivanjem doma}ih pravnih lijekova jasno utvr|eno u me|unarodnom pravu i u sudskoj praksi organa Konvencije i iziskuju od podnosioca predstavke da iskoristi sva nacionalna doma}a pravne lijekove osim ako mu ona jasno ne daju mogu}nost uspjeha. U stvari, g. Aksoy je mogao dobiti pomo} na osnovu tri razli~ite vrste doma}ih pravnih lijekova: krivi~no gonjenje, parni~na tu`ba i/ili upravni postupak (v. stavove 24-28 gore).

43.U vezi sa prvom od ove tri mogu}nosti, Vlada je dostavila da se on mogao `aliti na navodno zlostavljanje javnom tu`iocu , koji ga ja vidio 10. decembra 1992. godine (v. stav 18 gore). Me|utim, prema Vladi, g. Aksoy nije dao nikakve naznake tom prilikom niti u bilo koje vrijeme nakon toga, da je bio zlostavljan za vrijeme njegovog pritvora u policiji.

^lanovi 243. i 245. Krivi~nog zakona su, koji su na snazi u cijeloj Turskoj, ka`njavaju torturu i zlostavljanje radi dobijanja priznanja (v. stav 24 gore). Uredba sa zakonskom snagom 285. o stanju op{te pripravnosti prebacila je ovla{tenje za vo|enje istrage u krivi~nim predmetima koje su navodno po~inili dr`avni slu`benici, sa javnog tu`ioca na upravna vije}a (v. stav 26 gore). Me|utim, odluke da se ne pokrene krivi~no gonjenje koje su donesene od strane upravnih vije}a uvijek preispituje Vrhovni Upravni sud. S tim u vezi, Vlada je podnijela odre|en broj presuda donesenih u takvom postupku revidiranja, a koje se odnose na odluke Upravnih vije}a u vrijeme op{te pripravnosti, te kojima se odre|uje pokretanje krivi~nog postupka protiv ~lanova `andarmerije i policije zbog navodnog zlostavljanja pritvorenika, kao i druge odluke koje se odnose na ka`njavanje za sli~ne forme pogre{nog postupanja.

44.No ipak, Vlada je smatrala da krivi~ni postupak i mo`da nije najbolji odgovaraju}i pravni lijek u ovoj vrsti predmeta, zbog toga {to je naglasak stavljen na prava koje ima okrivljeno lice {to nije slu~aj sa podnosiocem predstavke. Oni su stoga skrenuli pa`nju Suda na postojanje upravnog pravnog lijeka iz ~lana 125. Ustava Turske (v. stav 27 gore). Da bi dobio naknadu prema ovoj odredbi, pojedinac treba samo da poka`e da postoji uzro~na veza izme|u po~injene radnje upravnih organa i pretrpljene {tete; nema zahtjeva za dokazivanjem ozbiljnog propusta slu`benika Vlade. U vezi s tim, Vlada je dostavila primjere upravnih odluka kojima je dosu|ena naknada u pogledu smrti uzrokovane torturom u policijskom pritvoru.

45.Pored toga, Vlada je istakla da je g. Aksoy mogao podnijeti parni~nu tu`bu radi naknade {tete. Ponovo, upu}uje na brojne odluke doma}ih sudova, uklju~uju}i presudu Kasacionog suda u predmetu naknade {tete zbog torture, gdje je utvr|eno da su krivi~na djela po~inili pripadnici snaga bezbjednosti, bila ure|ena Zakonom o obligacijama i da, prema ~lanu 53. tog Zakona, osloba|anje zbog nedostatka dokaza u krivi~nom postupku ne obavezuje parni~ne sudove.

46.Dok ponosilac predstavke nije osporio da pravni lijekovi koje je nazna~ila Vlada formalnu predstavljaju dio Turskog pravnog sistema, `alio se da su, u regiji koja je pod vanrednim mjerama, ovi pravni lijekovi iluzorni, neadekvatni i neefikasni, zato {to su tortura i uskra}ivanje efikasnih pravnih lijekova bila stvar administrativne prakse.

 Posebno, on je tvrdio da izvje{taji brojinih me|unarodnih tijelima pokazuju da sistematsko i rasprostranjeno zlostavljanje pritvorenika u Turskoj otvara pitanja o obavezi dr`ave da ovu praksu prekine. U vezi sa tim, on se poziva na Evropski Komitet za spre~avanje javnih izjava o torturi u Turskoj (15. decembar 1992. godine); Komitet Ujedinjenih Nacija protiv torture, Sa`etak statisti~kih pokazatelja o postupcima u vezi ispitivanja u Turskoj (9. novembar 1993. godine); i Izvje{taj specijalnog izvjestioca Ujedinjenih nacija o izvje{taju o torturi od 1995. godine (E/CN.4/1995/34).

47.On je naveo da su dr`avne vlasti ustanovile politiku osporavanja da je tortura ikad postojala, {to `rtvama sada izuzetno ote`ava da dobiju naknadu, te da oni odgovorni budu privedeni pravdi. Na prijmer, bilo je nemogu}e pojedincima koji navode da su bili izlo`eni torturi da ishode ljekarske nalaze kojim se dokazuje te`ina njihovih povreda, zato sto je sudska medicinska slu`ba bila reorganizovana a doktori koji izdaju takve nalaze su tako|e bili zastra{ivani ili premje{tani u razli~ite regije. U regionima sa vanrednim stanjem, tu`ioci su rutinski propu{tali da otvaraju istrage u navedenim povredama ljudskih prava i ~esto odbijali da ~ak da prihvate `albe. Takve su istrage, na na~in na koji su provo|ene, bile neadekvatne i pristrasne. [tavi{e, advokatima i ostalima koji su postupali u korist `rtava povreda ljudskih prava, je prije}eno, bili su zastra{ivani su i zlonamjerno izlo`eni krivi~nom gonjenju, te su se pojedinci pla{ili da pokrenu doma}e pravne lijekove jer su represalije protiv `alitelja bile tako uobi~ajene.

U ovim okolnostima, podnosilac predstavke se `ali da se od njega ne bi trebalo zahtijevati da iscrpi doma}a pravne lijekove prije ulaganja `albe u Strasbourg-u.

48.U svakom slu~aju, naveo je da je 10. decembra 1992. godine obavijestio javnog tu`ioca da je bio izlo`en torturi (v. stav 18 gore) i tvrdio da je, ~ak i da nije, tu`ilac je mogao jasno vidjeti da se on ne mo`e slu`iti rukama na odgovaraju}i na~in.

Propust tu`ioca da pokrene krivi~nu istragu predstavlja veliki problem za podnosioca predstavke da si priu{ti bilo koje doma}e pravno sredstvo. Nije mu bilo mogu}e da preduzeme korake da osigura da se pokrene krivi~ni postupak, na primjer `ale}i se na odluku da se ne pokre}e postupak u upravnim sudovima (v. gore stav 26 gore) zato {to nepo{tovanje istrage zna~i da donesena odluka o nevo|enju postupka nije nikad done{ena. Pored toga , ovaj propust je prejuducirao njegove {anse u parni~nom i upravnom postupku, jer da bi uspio u bilo kojoj vrsti `albe bilo bi neophodno da doka`e da je pretrpio torturu i u praksi bi se odluka u tom smislu zahtijevala od sudije u krivi~nom postupku.

49.Kona~no, on je podsjetio Sud da mu ni teoretski nisu bila dostupna pravne lijekove u pogledu njegove `albe na du`inu vremena za koje je bio pritvoren bez sudske kontrole, jer je to bilo zakonito prema doma}em zakonodavstvu (v. stav 29 gore).

50.Komisija je mi{ljenja da je podnosilac predstavke bio povrije|en tokom vremena koje je proveo u policijskom pritvoru (v. stav 23 gore). Proizlazi da su, iako nije bilo mogu}e ustanoviti {ta se ta~no desilo tokom njegovog susreta sa javnim tu`iocem 10. decembra 1992. godine, morali su nesumnjivo postojati elementi koji su trebali podsta}i tu`ioca da otvori istragu ili da makar poku{a da dobije dodatne informacije o zdravstvenom stanju podnosioca predstavke i postupanju kojem je bio podvrgnut. Podnosilac predstavke je uradio sve {to se od njega moglo o~ekivati u ovim okolnostima, posebno u svjetlu ~injenica da se morao osje}ati ugro~enim kao rezultat pritvaranja i zlostavljanja i zdravstvenim problemima koji su zahtijevali hospitalizaciju nakon njegovog otpu{tanja. Prijetenje za koje tvrdi da je primio nakon ulaganja predstavke Komisiji i njegova smrt u okolnostima koje nisu potpuno jasne, bili su dalji elementi koji podr`avaju stanovi{te da li pribjegavanje kori{tenju pravnih lijekova moglo biti rizi~no.

U pogledu svog stanovi{ta da je podnosilac predsatvke uradio sve {to se od njega zahtijevalo u smislu iscrpljivana doma}ih pravnih lijekova, Komisija je odlu~ila da nije neophodno da utvrdi da li je postojala upravna praksa turskih vlasti kojom se tolerisalo kr{enje ljudskih prava.

B.Procjena Suda

51.Sud podsje}a da pravilo o iscrpljivanju doma}ih pravnih lijekova na koje upu}uje ~lan 26. Konvencije obavezuje one koji `ele da iznesu svoje predmete protiv dr`ave pred me|unarodne sudske ili arbitra`ne organe da prvo koriste pravne lijekove, predvi|ene doma}im pravnim sistemom. Prema tome, dr`ave nemaju obavezu odgovaranja pred me|unarodnim tijelima za njihova djela prije nego {to su imale mogu}nost da ispitaju stvari kroz vlastiti pravni sistem. Pravilo je zasnovano na pretpostavci, prikazanoj u ~lanu 13. Konvencije - sa kojim ima veliku sli~nost -, da postoji dostupan efikasni pravni lijek u vezi navodnog kr{enja u doma}em pravnom sistemu, bez obzira da li su odredbe Konvencije ugra|enu u doma}u legislativu. Na ovaj na~in, va`an je aspekt principa da je ma{inerija za za{titu utvr|ena Konvencijom subsidijarna doma}im sistemima za{tite ljudskih prava (v. Akdivar i ostali, presuda citirana u stavu 38 gore, strana 1210, stav 65).

52.Prema ~lanu 26. podnosilac prestavke treba da ima normalan pristup dostupnim pravnim lijekovima koji su dovoljni da ostvari naknadu u pogledu navodnih kr{enja. Postojanje predmetnih pravnih lijekova mora biti dovoljno pouzdano ne samo u teoriji nego i u praksi, ~iji propust }e prouzrokovati nedostatak pristupa i efikasnosti.

Me|utim, nema obaveze iskori{tavanja pravnih lijekova koja su neadekvatna ili neefikasna. Pored toga, prema "op{te priznatim pravilima me|unarodnog prava" na koje upu}uje ~lan 26. mogu postojati posebne okolnosti koje osloba|aju podnosioca predstavke od obaveze iscrpljivanja doma}ih pravnih lijekova koja su mu na raspolaganju. Ovo pravilo je tako|er neprimjenjivo gdje se pokazalo da postoji administrativna praksa sastoji od ponavljanja radnji nespojivih sa Konvencijom i slu`bena tolerancija dr`avnih vlasti, i {to je takve prirode da postupak ~ini nekorisnim ili neefikasnim (v. gore navedenu presudu Akdivar i ostali, strana 1210, stavovi 6 i 67).

53.Sud nagla{ava da pri njegovom pristupu primjeni pravila mora imati u vidu ~injenicu da se ono primjenjuje u kontekstu ma{inerije za za{titu ljudskih prava na koje su pristale strane potpisnice. Prema tome, priznato je da se ~lan 26. mora primijeniti sa odre|enim stepenom fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma. Dalje, priznato je da pravilo iscrpljivanja nije ni apsolutno niti se mo`e automatski primjeniti; u ocjeni da li se ovo po{tovalo osnovno je imati uvida u naro~ite okolnosti svakog pojedina~nog predmeta. Ovo zna~i, izme|u ostalih stvari, da ono mora uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih lijekova u pravnom sistemu strane potpisnice, nego tako|e i op{ti pravni i politi~ki kontekst u kojem one djeluju, kao i li~ne okolnosti podnosioca predstavke (v. gore navedenu presudu Akdivar i ostali, strana 1211, stav 69).

54.Sud zapa`a odredbu u turskom pravu o krivi~nim, parni~nim i upravnim pravnim lijekovima protiv zlostavljanja pritvorenih od strane slu`benika dr`ave i sa zanimanjem je prou~io sa`etke presuda koje su se ti~u sli~nih pitanja koje mu je dostavila Vlada (v. stavove 43-45 gore). Me|utim, kako je predhodno spomenuto (stav 53.), Sud se ovdje ne bavi samo pitanjem da li su doma}i pravni lijekovi generalno gledano efikasni ili adekvatni; on tako|er mora ispitati da li je, prema svim okolnostima u predmetu, podnosilac predstavke uradio sve {to se od njega razumno moglo o~ekivati kako bi iscrpio doma}e kanale pravne za{tite.

55.U svrhe ovog ispitivanja, Sud ponavlja da je odlu~io da prihvati naloge Komisije o ~injenicama u ovom predmetu (v. stavove 39-40 gore). Komisija je, kao {to se vidjelo (u stavu 50. gore), bila mi{ljenja da je podnosilac predstavke imao obostranu radijalnu paralizu kada ga je javni tu`ilac ispitivao.

56.Sud smatra da, ~ak iako se prihvati da podnosilac predstavke nije iznio `albu javnom tu`iocu o zlostavljanju u policijskom pritvoru, da su povrede koje je zadobio morale biti jasno vidljive za vrijeme njihovog sastanka. Me|utim, tu`ilac je izabrao da ne ispituje prirodu, ja~inu i uzrok tih povreda, uprkos ~injenici da je prema turskom zakonu on bio obavezan da to istra`i (v. stav 26 gore).

Mora se podsjetiti da se ovaj propust tu`ioca desio nakon {to je g. Askoy bio pritvoren u policijskom pritvoru najmanje 14 dana bez pristupa pravnoj ili medicinskoj pomo}i ili podr{ke. Za to vrijeme on je pretprio ozbiljne povrede koje su zahtijevale bolni~ko lije~enje (v. stav 23 gore). Ove okolnosti same po sebi dale bi mu razlog da se osje}a ugro`en, bespomo}an i zapla{en predstavnicima vlasti. Uvidjev{i da je javni tu`ilac bio svjestan njegovih povreda i da nije ni{ta poduzeo, razumljivo je da je podnosilac predstavke vjerovao da ne mo`e o~ekivati zainteresovanost i zadovoljenje kroz nacionalne pravne kanale.

57.Prema tome, sud zaklju~uje da postoje posebne okolnosti koje podnosioca predstavke osloba|aju njegove obaveze da iscrpi doma}e pravne lijekove. Dono{enjem ovog zaklju~ka, Sud ne smatra neophodnim da ispituje `albu podnosioca predstavke o postojanju administrativne prakse koja uskra}uje pravne lijekove, kao kr{enje Konvencije.

III.MERITUM

  A.Navodno kr{ene ~lana 3 Konvencije

58.Podnosilac predstavke navodi da je bio podvrgnut postupanju koje je suprotno ~lanu 3 Konvencije, koji glasi:

“Niko ne}e biti podvrgnut torturi, neljudskom ili poni`avaju}em postupku ili ka`njavanju.”

Vlada je smatrala neosnovanim navode o zlostavljanju. Komisija je, me|utim, na{la da je podnosilac predstavke bio podvrgnut torturi.

59.Vlada je dala brojne primjedbe na na~in na koji je Komisija ocijenila dokaze. Ona je iznijela brojne faktore koji, po njenom mi{ljenju, treba da predstavljaju ozbiljnu sumnju da li je g. Aksoy bio zlostavljan, kao {to on tvrdi.

Na primjer, ona je postavila pitanje za{to se podnosilac predstavke nije po`alio Javnom tu`iocu na okolnost da je bio podvrgnut torturi (v. stav 18. gore), te je na{la jako te{kim da razumije za{to, ako je on zaista bio podvrgnut torturi, nije iznio optu`uju}e priznanje. Tako|er je iznijela sumnju u pogledu ~injenice da je ~ekao pet dana od pu{tanja iz policijskog pritvora i odlaska u bolnicu (v. stav 19. gore) i smatrala je da se ne mo`e pretpostaviti da se bilo {ta nepovoljno nije desilo u me|uvremenu. Kona~no, ona su pokrenuli cijeli niz medicinskih dokaza, uklju~uju}i i ~injenice da je podnosilac predstavke uzeo svoj zdravstveni karton kad je napu{tao bolnicu i da ne postoji medicinski dokaz o opekotinama ili drugim o`iljcima na podnosiocu predstavke, koji su izazvani elektri~nim {okovima.

60.Podnosilac predstavke se `ali da je bio zlostavljan na razli~ite na~ine. On tvrdi da mu je prilikom ispitivanja stavljen povez preko o~iju, {to je prouzrokovalo dezorijentaciju; pa ga vje{ali za ruke, koje su mu bile vezane na otraga ("palestinsko vje{anje"); da je bio podvrgnut elektri~nim {okovima, koji su bili ja~i jer su ga polijevali vodom; i da su ga tukli, {amarali i usmeno zlostavljali. On upu}uje na medicinske dokaze sa Medicinskog univerziteta Dicle koji pokazuju da je pretrpio obostranu povredu mi{i}nog spleta ruku u vrijeme kad je primljen u bolnicu (v. stav 19. gore). Ova povreda odgovara palestinskom vje{anju.

Naveo je da je postupanje na koje se `alio bilo dovoljno okrutno da se mo`e smatrati torturom; podvrgnut joj je sa svrhom da bi se prisilio da prizna kako poznaje lice koje ga je identifikovalo.

Pored toga, naveo je da uslovi u kojima je bio pritvoren (v. stav 13. gore) i stalni strah od torture koji je pretrpio za vrijeme ~itavog boravka u pritvoru, predstavljaju nehumano postupanje.

61.Sud je, odlu~iv{i da prihvati nalaze Komisije o ~injenicama (v. stavove 39.-40. gore), smatrao da tamo gdje se pojedinac stavi u policijski pritvor u dobrom zdravstvenom stanju, a utvrdi se da ima povreda u vrijeme pu{tanja, na dr`avi le`i obaveza da pru`i vjerodostojno obja{enje uzroka povrede, {to u slu~aju propusta jasno pokre}e pitanje prema ~lanu 3. Konvencije (v. Tomasi protiv Franckuske, presuda od 27. avgusta 1992., Serija A, broj 241-A, strana 40-41, stavovi 108.-111. i Ribitsch protiv Austrije, presuda od 4. decembra 1995., Serija A broj 336., strana 26., stav 34.).

62.^lan 3., kako je Sud ~esto primjetio, uklju~uje jednu od osnovnih vrijednosti demokratskog dru{tva. ^ak i u najte`im okolonostima, kao {to je borba protiv oranizovanog kriminala i terorizma, Konvencija, apsolutno zabranjuje torturu ili nehumano ili poni`avaju}e postupanje ili ka`njavanje. Za razliku od ve}ine su{tinskih odredbi Konvencije i Protokola broj 1.-4., ~lan 3. ne dozvoljava bila kakav izuzetak i nije dopu{teno bilo kakvo odstupanje, u smislu ~lana 15. ~ak i u slu~aju javne opasnosti koja prijeti opstanku nacije (v. Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 18. januara 1978., Serija A broj 25 strana 65, stav 163., Soering protiv Ujedinjenog Kraljevstva presuda od 7. jula 1989., Serija A broj 161, strana 34, stav 88. i Chahal protiv Ujedninjenog Kraljevstva presuda od 15. novembra 1996. godine, Izvje{taji presuda i odluka - 1996-V, strana 1853, stav 79.).

63.U cilju odre|ivanja da li se bilo kakva posebna forma zlostavljanja mo`e smatrati torturom, Sud mora uzeti u obzir razliku koju ~lan 3. postavlja izme|u ovog pojma i nehumanog i poni`avaju}eg postupanja. Kao {to je sud i ranije primjetio, ova razlika je izgleda bila uklju~ena u Konvenciju da bi se posebna stigma "torture" mogla samo pripisati svjesnom nehumanom postupanju, koje prouzrokuje veoma ozbiljne i okrutne patnje (v. Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 18. januara 1978., Serija A broj 25, strana 66, stav 167).

64.Sud podsje}a da je Komisija, inter alia, na{la da je podnosilac predstavke bio podvrgnut "palestinskom vje{anju"; drugim rije~ima, da je bio skinut dogola, vezanih ruku iz le|a i da je vje{an za ruke (v. stav 23. gore).

Po stanovi{tu Suda, do ovakvog postupanja se samo namjerno moglo do}i. I doista, potrebne su odre|ene pripreme i napor da se to izvede. Proizlazi da je to ra|eno u cilju dobijanja priznanja ili informacija od podnosioca predstavke. Pored velikog bola koji je tada prouzrokovan, medicinski nalazi pokazuju da je to dovelo i do paralize obje ruke koja je trajala neko vrijeme (v. stav 23. gore). Sud smatra da je ovo postupanje tako ozbiljne i surove prirode i da se jedino mo`e opisati kao tortura.

U vezi sa ozbiljno{}u ovog zaklju~ka, nije neophodno da sud ispita `albe podnosioca predstavke o drugim formama zlostavljanja.

U zaklju~ku, do{lo je do povrede ~lana 3. Konvencije.

B.Navodna povreda ~lana 5. stav 3 Konvencije

65.Podnosilac predstavke, sa kojim se Komisija saglasila, tvrdi da njegovo pritvaranje predstavlja kr{enje ~lana 5. stav 3 Konvencije. Relevantni dijelovi ~lana 5. glase:

"1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost li~nosti. Niko ne smije biti li{en slobode izuzev u ni`e navedenim slu~ajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

(c) zakonitog hap{enja ili li{enja slobode radi privo|enja nadle`noj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta osoba izvr{ila krivi~no djelo ili kada postoje valjani razlozi da je ta osoba izvr{ila krivi~no djelo...;

3. Svako ko je uhap{en ili li{en slobode prema odredbama stava 1 (c) ovog ~lana mora odmah biti izveden pred sudiju ili drugo slu`beno lice zakonom ovla{teno da vr{i sudsku vlast..."

66.Sud podsje}a na svoju odluku u predmetu Brogan i ostali protiv Ujedinjenog Kraljevstva (presuda od 29. novembra 1988. godine, Serija A, broj 145-B, strana 33, stav 62.) da period pritvora bez sudske kontrole od ~etiri dana i {est sati izlazi izvan strogo ograni~enog vremena dozvoljenog ~lanom 5. stav 3. Jasno proizlazi da je period od 14 ili vi{e dana, tokom kojeg je g. Aksoy bio pritovren bez izvo|enja pred sudiju ili drugog sudskog slu`benika, ne zadovoljava uslov naveden kao "odmah".

67.Me|utim, Vlada je dostavila da, uprkos ovim stavovima, nije do{lo do povrede ~lana 5. stav 3., u svjetlu rezerve Turske prema ~lanu 15. Konvencije, koji navodi:

"1. U doba rata ili druge javne opastnosti koja prijeti opstanku nacije, svaka visoka strana ugovornica mo`e preduzeti mjere koje odstupaju od njenih obaveza po ovoj konvenciji, i to u najnu`nijoj mjeri koju zahtijeva hitnost situacija, s tim da takve mjere ne budu u neskladu sa njenim drugim obavezama prema me|unarodnom pravu.

2. Predhodna odredba ne dopu{ta odstupanje od ~lana 2. osim u pogledu smrti prouzrokovane zakonitim ratnim postupcima, ili ~lana 3. i 4. stav 1. i ~lana 7.

3. Svaka visoka strana ugovornica koja koristi svoje pravo da odstupi od odredbi Konvencije obavje{tava u potpunosti Generalnog sekretara Savjeta Evrope o mjerama koje preduzima i razlozima za njih. Ona, tako|er, obavje{tava Generalnog sekretara Savjeta Evrope kada takve mjere prestaju djelovati i kada se odredbe Konvencije ponovo po~inju u potpunosti primjenjivati.

Vlada je podsjetila sud da je Turska ograni~ila svoje obaveze iz ~lana 5. Konvencije, 5. maja 1992. godine (v. stav 33. gore).

1.Pristup Suda

68.Sud podsje}a da je na svakoj strani ugovornici, odgovornoj za "`ivot (svoje) nacije", da utvrdi da li je taj `ivot ugro`en "javnom opasno{}u" i, ako je tako, koliko je neophodno daleko i}i u poku{aju da se prevazi|e ta opasnost. Zbog njihovog direktnog i stalnog kontakta sa hitnim potrebama trenutka, doma}e vlasti su, u principu, u boljoj poziciji nego me|unarodne sudije da odlu~e i o prisutnosti takve opasnosti i o prirodi i obimu ograni~enja potrebnih da bi se to sprije~ilo. Prema tome, u ovoj stvari treba doma}im vlastima ostaviti {iri stepen slobodne procjene.

Pored svega, strane potpisnice ne u`ivaju neograni~enu diskreciju. Na sudu je da odlu~i da li su, inter alia, dr`ave oti{le izvan “obima prijeko potrebnog zahtijeva" u doba krize. Time evropska supervizija prati doma}i stepen slobodne procjene. U ostvarivanju te kontrole, sud mora dati odgovaraju}u te`inu takvim relevantnim faktorima kao {to su priroda prava na koja se uti~e ograni~enjima i okolnostima na kojima se vodi, te trajanju vanredne situacije (v. Brannigan i McBride protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. maja 1993. godine, Serija A, broj 258-B, strana 49-50, stav 43).

2.Postojanje javne opasnosti kojom se ugro`ava `ivot nacije

69. Vlada, sa kojom se Komisija saglasila po ovoj ta~ki, smatra da je postojala javna opasnost "kojom se ugro`ava `ivot nacije" u jugoisto~nom dijelu Turske. Podnosilac predstavke nije osporio ovo pitanje, iako je dostavio, u su{tini, da su o ovom pitanju trebali da odlu~e organi Konvencije.

70.Sud smatra, u svjetlu svih materijala koji su mu na raspolaganju, da su posebni obim i utjecaj teroristi~kih aktivnosti PKK u jugoisto~noj Turskoj nesumnjivo stvorili u tom podru~ju "javnu opasnost koja ugro`ava `ivot nacije" (v. mutatis mutandis, Lawless protiv Irske, presuda od 1. jula 1961. godine, Serija A, broj 3, strana 56, stav 28; gore navedena presuda Irska protiv Velike Britanije, strana 78, stav 205 i gore navedena presuda Brannigan i McBride, strana 50 stav 47).

3.Da li su mjere zaista bile potrebne zbog hitne situacije

(a)Du`ina nekontrolisanog pritvora

71.Vlada je uvjeravala da je podnosilac predstavke bio uhap{en 26. novembra 1992. godine zajedno za trinaest drugih pod sumnjom da su pomagali i podr`avali PKK teroriste, po{to je ~lan Kiziltepe ogranka PKK i jer je dijelio pisane materijale PKK-a (v. stav12 gore). Dr`an je u pritvoru ~etrnaest dana u skladu sa turskim zakonom, koji dozovoljava da osoba bude pritvorena do trideset dana, u vezi sa vi{e krivi~nih dijela, u podru~ju koje je u vanrednom stanju (v. stav 29. gore).

72.Objasnila je da mjesto u kojem je podnosilac predstavke bio uhap{en i pritvoren spada u podru~je koje je obuhva}eno rezervom Turske (v. stavove 30-31 gore). Ta rezerva je neophodna i opravdana, u svjetlu obima i ozbiljnosti PKK terorizma u Turskoj, posebno u jugoisto~nom dijelu. Istra`ivanja teroristi~kih djela su predstavljala posebne probleme vlastima, {to je Sud ranije i prihvatio, obzirom da su pripadnici teroristi~kih organizacija stru~njaci u odupiranju ispitivanju, imali su tajnu mre`u podr{ke i pristup osnovnim izvorima. Trebalo je dosta truda i vremena ulo`iti da bi se osigurali i potvrdili dokazi u {irokom podru~ju suprotstavljenom teroristi~kim organizacijama koje su imale strategijsku i tehni~ku podr{ku susjednih zemalja. Ove te{ko}e su zna~ile da je bilo nemogu}e obezbijediti sudsku kontrolu za vrijeme stavljanja osumnji~enog u policijski pritvor.

73.Podnosilac predstavke je naveo da je bio pritvoren 24. novembra 1992. godine i da je pu{ten 10. decembra 1992. godine. On navodi da je antidatiranja hap{enja u regionu pod vanrednom situacijom uobi~jena praksa.

74.Iako nije predo~io detaljene argumente nasuprot valjanosti turske rezervacije u cjelini, on je doveo u sumnju da li je situacija u jugoisto~nom dijelu Turske zahtijevala dr`anje osumnji~enih u periodu od ~etrnaest dana ili vi{e bez sudske kontrole. On je dostavio da sudije u jugoisto~nom dijelu Turske ne bi bile izlo`ene riziku da im je dozvoljeno i da se od njih zahtijeva da u kra}im intervalima preispituju zakonitost pritvora.

75.Komisija nije mogla sa sigurno{}u ustanoviti da li je podnosilac predstavke prvo bio pritvoren 24. novembra 1992. godine, kao {to je on tvrdio, ili 26. novembra 1992. godine, kako navodi Vlada, te je, prema tome, nastavila na osnovu toga da je bio pritvoren bar ~etrnaest dana bez izvo|enja pred sudiju ili drugog slu`benika sa sudskim ovlastima.

76.Sud `eli naglasiti va`nost ~lana 5. u sistemu Konvencije: on osigurava osnovno ljudsko pravo, tj. za{titu pojedinca nasuprot proizvoljnom mije{anju dr`ave u njegovo ili njeno pravo na slobodu. Sudska kontrola mije{anja izvr{ne vlasti u prava pojedinca na slobodu je osnovna osobina garancije iz ~lana 5. stav 3 ~ija je svrha umanjiti rizik arbitrarnosti i osiguranje vladavine prava (v. gore navedenu presudu Brogan i ostali, strana 32, stav 58). Dalje, brza sudska intervencija mo`e dovesti do otkrivanja i sprije~avanja ozbiljnih zlostavljanja, koja su, kako je gore navedeno (stav 62) zabranjena Konvencijom u apsolutnom i neodstupaju}em smislu.

77.U presudi Brannigan i McBride (citiranoj u stavu 68. gore) Sud je smatrao da Vlada Ujedinjenog Kraljevstva nije prekora~ila stepen ocjene odstupanjem od svojih obaveza iz ~lana 5. Konvencije u obimu kojim je pojedince, osumnji~ene za teroristi~ka djela, bilo mogu}e dr`ati u pritvoru do sedam dana bez sudske kontrole.

U ovom predmetu, podnosilac predstavke bio je pritvoren najmanje ~etrnaest dana bez da je izveden pred sudiju ili drugog slu`benika. Vlada je poku{ala da opravda ovu mjeru upu}ivanjem na posebne potrebe policijske istrage u geografski {irokom podru~ju suo~enom sa teroristi~kim organizacijama koje su primale pomo} izvana (v. stav 72. gore).

78.Iako je Sud mi{ljenja - koje je ranije izrazio u nekoliko ranijih prilika (npr. vidi gore navedenu presudu Brogan i ostali) - da istraga teroristi~kih djela nesumnjivo predstavlja vlastima poseban problem, on ne mo`e prihvatiti da je neophodno dr`ati osumnji~enog ~etrnaest dana bez sudske intervencije. Ovaj period je izuzetno dug i ~ini podnosioca predstavke podlo`nog ne samo prizvoljnom mje{anju u njegovo pravo na slobodu, nego i torturi (v. stav 64. gore). Pored toga, Vlada nije predo~ila Sudu nijedan detaljan razlog za{to borba protiv terorizma u jogoisto~noj Turskoj ~ini sudsku intervenciju neizvodivom.

(b)Za{tita

79.Vlada je istakla da i odstupanje i nacionalni pravni sistem daje dovoljnu garanciju za za{titu ljudskih prava. Prema tome, odstupanje samo po sebi je ograni~eno na strogi minimum potreban u borbi protiv terorizma; dozvoljeno trajanje pritvora je propisano zakonom i pristanak javnog tu`ioca je neophodan ako policija `eli da pritvori osumnji~enog du`e od predvi|enih perioda. Tortura je zabranjena ~lanom 243. Krivi~nog zakona (v. stav 24. gore) i ~lanom 135. (a.) predvi|a da bilo koja izjava data kao posljedica torture ili bilo kojeg drugog oblika zlostavljanja ne}e imati snagu dokaza.

80.Podnosilac predstavke je naglasio da dugi periodi nekontrolisanog pritvora, zajedno sa nedostatkom za{titnih mjera predvi|enih za za{titu pritvorenika, olak{avaju praksu torture. On je bio izlo`en torturi naro~itog intenziteta tre}eg i ~etvrtog dana pritvora, nakon ~ega je zadr`an u pritvoru da bi se zalije~ile njegove povrede; cijelo to vrijeme nije imao pravo pristupa ni advokatu niti doktoru. [tavi{e, dr`an je za povezom preko o~iju za vrijeme ispitivanja, {to zna~i da nije mogao identifikivati one koji su ga maltretirali. Izvje{taji Amnesty International ("Turska: Politika odbijanja" februar 1995) Evropskog Komiteta za spre~avanje torture i Komiteta Ujedinjenih Nacija protiv torture (citirano u stavu 46.gore) pokazuje da su za{titne mjere sadr`ane u Krivi~nom zakonu Turske, koje su u svakom slu~aju neadekvatne, bile rutinski ignorisane u podru~ju koje je u stanju vanredne situacije.

81.Komisija je smatrala da turski sistem ne omogu}uje pritvorenicima dovoljno za{titnih mjera, npr. ~ini se da ne postoji efikasan pravni lijek u vezi sa obavezom da se uhap{eno lice odmah privede sudu (habeas corpus) i zakonski provodivo pravo na advokata, doktora, prijatelja ili ro|aka. U ovim okolnostima, uprkos ozbiljnim teroristi~kim prijetnjama u jugoisto~noj Turskoj, mjera koja dozvoljava da podnosilac predstavke bude pritvoren du`e od ~etrnaest dana bez izvo|enja pred sudiju ili drugog slu`benika koji vr{i sudsku funkciju prekora~ila je granicu slobodne procjene koju Vlada ima i ne mo`e se re}i da je ovo bilo strogo neophodno zbog ozbiljnosti situacije.

82.U svojoj gore spomenutoj presudi Brannigan i McBride (citiranoj u stavu 68.) Sud je bio uvjeren da su postojale efikasne za{titne mjere u operaciji u Sjevernoj Irskoj koje su davale va`nu mjeru za{tite protiv arbitrarnog pona{anja i izolovanog pritvora. Na primjer, pravno sredstvo u vezi sa obavezom da se uhap{eno lice odmah privede sudu (habeas corpus) je bilo dostupno da bi se ispitala zakonitost prvobitnog hap{enja i pritvaranja, postojalo je apsloutno i pravno izvr{ivo pravo na konsultaciju sa braniocem ~etrdeset osam sati nakon hap{enja, te su pritovrenici imali pravo da obavijeste ro|aka ili prijatelja o njihovom hap{enju i imali su pravo na ljekara (op. cit. strane 55-56, stavovi 62-63).

83.Me|utim, suprotno tome, Sud smatra da u ovom predmetu nisu bile dostupne dovoljne za{titne mjere podnosioca predstavke, koji je bio pritvoren du`i vremenski period. Posebno, spre~avanje kontakta sa advokatom, doktorom, ro|acima ili prijateljima i nedostatak bilo kakve realne mogu}nosti izvo|enja pred sud radi provjere zakonitosti pritvora je zna~ilo da je bio ostavljen potpuno na milost onima koji su ga pritvorili.

84.Sud je prihvatio o nesporno ozbiljnan problem terorizma u jugoisto~noj Turskoj i te{ko}ama sa kojima se dr`ava suo~ila u preduzimanju efikasnih mjera protiv njega. Me|utim, nije ubje|enja da je vanredna situacija zahtijevala dr`anje podnosioca predstavke, pod sumnjom u~e{}a u teroristi~kim djelima, ~etrnaest ili vi{e dana u izolovanom pritvoru bez pristupa sudiji ili drugom sudskom slu`beniku.

4.Da li je odstupanje Turske ispunilo formalne zahtjeve ~lana 15. stav 3

85.Niko od pnih koji su se pojavili pred Sudom nije osporio da je izjava o odstupanju Republike Turske (v. stav 33. gore) ispunila formalne zahtjeve iz ~lana 15. stav 3, tj. da se Generalni Sekretar Vije}a Evrope obavijesti o mjerama koje su preduzete u odstupanju od Konvencije i razlozima za tako odstupanje .

86.Sud je nadle`an da na vlastitu inicijativu ispita ovu okolnost (v. gore navedenu presudu Lawless, strana 55, stav 22 i gore navedenu presudu Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva, strana 84, stav 223) i naro~ito da li je turska izjava o odstupanju sadr`avala dovoljno informacija o mjeri o kojoj je rije~, koja je dozvoljavala da se podnosiolac predstavke pritvori najmanje ~etrnaest dana bez kontrole suda, da bi se zadovoljili zahtjevi ~lana 15. stav 3. Me|utim, u svjetlu svog naloga da osporavana mjera nije bila obavezna zbog postoje}e situacije (v. stav 84. gore) Sud smatra nepotrebnim da odlu~uje o ovom pitanju .

5.Zaklju~ak

87.U zaklju~ku Sud nalazi da je do{lo do povrede ~lana 5. stav 3 Konvencije.

C.Navodni nedostatak pravnog lijeka

88.Podnosilac predstavke se `ali da mu je bio onemogu}en pristup sudu {to ~ini povredu ~lana 6. stav 1. Konvencije, koji propisuje, u relevantnom dijelu:

"Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava. . .svako ima pravo na pravi~no i javnu raspravu u razumnom vremenskom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom."

Pored toga, on tvrdi da nije imao dostupno efikasno doma}e pravno sredstvo, suprotno ~lanu 13. Konvencije koji glasi:

"Svako ~ija su prava i slobode, priznata ovom konvencijom, naru{ena ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima, ~ak i onda kada su povredu ovih prava i sloboda u~inila lica u vr{enju svoj slu`bene du`nosti."

89.Vlada je smatrala da, obzirom da podnosilac predstavke nije nikad ni poku{ao da pokrene postupak, on nema pravo da se `ali da mu je uskra}eno pravo pristupa sudu. Dalje je navela, kao i u preliminarnom prigovoru (v. stavove 41-45 gore) da je postojao velik broj dosputnih efikasnih pravnih lijekova.

90.Odluka javnog tu`ioca da ne otvori istragu za podnosioca predstavke je zna~ila nemogu}nost da on ostvari svoje gra|ansko pravo na naknadu (v. stav 48. gore). Podnosilac predstavke je naveo da, prema turskom zakonu, parni~ni postupak ne dolazi u obzir dok ~injenice u vezi sa doga|ajem ne budu utvr|ene i krivci identifikovani krivi~nim gonjenjem. Bez tog, parni~ni postupak nije imao mogu}nost za uspjeh. Pored toga, on je naveo da bi mogu}nost tra`enja naknade zbog torture mogla da predstavlja samo jedan dio mjera koje su neophodne da bi dobio naknadu; bilo bi neprihvatljivo da dr`ava tvrdi da je ispunila svoju obavezu samo obezbje|uju}i naknadu, obzirom da bi to zapravo bila dozvola dr`avi na pravo na torturu. On je tvrdio da pravne lijekove potrebna u vezi sa njegovom predstavkom prema Konvenciji ili nisu postojala, ~ak ni u teoriji, ili nisu funkcionisala u praksi (v. stavove 46-47 gore).

91.Komisija je na{la povredu ~lana 6. stav 1, iz istih razloga iz kojih je na{la povredu ~lana 26. Konvencije (v. stav 50 gore). U smislu ovog naloga , Komisija nije smatrala neophodnim da ispituje predstavku prema ~lanu 13.

1^lan 6. stav 1 Konvencije

92.Sud podsje}a da ~lan 6. stav 1 predstavlja "pravo na sud", od kojeg pravo na pristup, a koje je pravo na pokretanje postupka pred sudom u parni~nim stvarima, predstavlja jedan aspekt (v. npr. Holy Monasteries protiv Gr~ke presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 301-A, strana 36-37, stav 80.). Nema sumnje da se ~lan 6. stav 1. primjenjuje na parni~nu tu`bu za naknadu {tete u vezi sa zlostavljanjem, navodno po~injenim od strane predstavnika dr`ave (v. npr. presudu Tomasi, citiranu u stavu 61 gore, strana 43, stavovi 121-122).

93.Sud zapa`a da podnosilac predstavke nije osporio da je on teoretski mogao da pokrene parni~ni postupak radi {tete u vezi njegovog zlostavljanja. On je tvrdio da je propust tu`ioca da pokrene krivi~nu istragu u praksi zna~ilo da nije imao {ansu na uspjeh u parni~nom postupku (v. stav 90. gore). Me|utim, Sud podsje}a da zbog posebnih okolnosti koje su postojale u njegovom predmetu (v. stav 57 gore), g. Aksoy nije ~ak ni poku{ao da iznese `albu parni~nim sudovima. Obzirom na sve ove ~injenice nemogu}e je da Sud odlu~i da li su turski parni~ni sudovi bili u mogu}nosti da postupaju po tu`bi g. Aksoy-a u slu~aju da im je bila podne{ena.

U svakom slu~aju Sud je mi{ljenja da se su{tina `albe podnosioca predstavke ti~e propusta tu`ioca da pokrene krivi~nu istragu (v.stav 90 gore). Dalje, sud zapa`a argument podnosioca predstavke da li mogu}nost tra`enja naknade zbog torture predstavljala samo jedan dio mjera neophodnih da za davanje naknade (v. tako|e stav 90 gore).

94.Prema mi{ljenju Suda, u ovom kontekstu , prikladnije je ovu `albu razmatrati u vezi sa op{tom obavezom dr`ava prema ~lanu 13. da obezbijede efikasan pravni lijek u vezi sa povredama Konvencije.

2.^lan 13. Konvencije

95.Sud je mi{ljenja da ~lan 13. garantuje, na doma}em nivou, mogu}nost na pravni lijek da bi se ostvarila su{tina prava i sloboda iz Konvenciji, u bilo kojoj formi u kojoj ih dr`ava mo`e osigurato u okviru doma}eg pravnog poretka. Efekat ovog ~lana je, prema tome, da zahtjeva postojanje odredbe kao pravnog lijeka koja }e omogu}iti doma}em nadle`nom organu da se bavi su{tinom relevantne `albe prema Konvenciji i da dodijeli odgovaraju}u naknadu, iako strane potpisnice imaju odre|enu vrstu diskrecije u pogledu na~ina na koji }e ispuniti svoje obaveze prema ovoj odredbi (v. presudu Chahal citiranu u stavu 62 gore, strana 1867-1868, stav 145). Obim obaveze iz ~lana 13. Konvencije je raznolik, zavisno od prirode `albe podnosioca predstavke u smislu Konvencije (v. gore navedenu presudu Chahal, strana 1868-1869, stavovi 150-151). Me|utim, pravno sredstvo koje se zahtjeva prema ~lanu 13. mora biti "efikasno" u praksi kao i u zakonu, posebno u smislu da njegovo kori{tenje ne smije biti nepravedno spre~avano djelima ili propustima vlasti tu`ene strane.

96.Na prvom mjestu, Sud `eli prvo jasno staviti doznanja da njegov nalog (u stavu 57 gore) da su postojale posebne okolnosti koje su oslobodile podnosioca predstavke od njegove obaveze iscrpljivanja doma}ih pravnih lijekova, ne bi trebalo uzeti da zna~i da su ta pravne lijekove neefikasna u jugoisto~noj Turskoj (v. mutatis mutandis, Akdivar i ostali, presuda citirana u stavu 38 gore, strana 1213-1214, stav 77).

97.Drugo, Sud, kao i Komisija, `eli da da sudsko obavje{tenje o ~injenici da su navodi o torturi u policijskom pritvoru veoma te{ki da ih `rtva potkrijepi, ukoliko je on izolovan od vanjskog svijeta, bez pristupa doktoru, advokatu, porodici ili prijateljima koji su mu mogli omogu}iti podr{ku i prikupiti neophodne dokaze. Dalje, poslije ovakvog nehumanog zlostavljanja, pojedinac ~esto imati sposobnost ili volju da podnese `albu.

98.Priroda prava za{ti}enog ~lanom 3. Konvencije ima utjecaj na ~lan 13. Daju}i osnovnu va`nost zabrani torture (v. stav 62 gore) i posebno osjetljiv status `rtvama torture, ~lan 13 name}e, bez uskra}ivanja bilo kojeg drugog dostupnog pravnog sredstva u unutra{njem sistemu, obavezu dr`avi da provede detaljnu i efikasnu istragu incidenata torture.

Prema tome, u vezi sa ~lanom 13. gdje pojedinac ima osnovanu tvrdnju da su ga predstavnici dr`ave izlo`ili torturi, pojam "efikasnog pravnog sredstva" iziskuje, kao dodatak, isplatu naknade gdje je mogu}e, te detaljnu i efikasnu istragu koja }e dovesti do identifikacije i ka`njavanja odgovornih, uklju~uju}i efikasno u~e{}e `alitelja u istra`nom postupku. Istina je da ne postoji izru~~ita odredba u Konvenciji kao {to se mo`e na}i u ~lanu 12. Konvencije Ujedinjenih nacija protiv torture i drugih okrutnih, nehumanih ili poni`avaju}ih postupanja ili ka`njavanja iz 1984. godine, koji name}e du`nost nastavljanja "brze i nepristrasne" istrage gdje god postoji razuman osnov da se vjeruje da je po~injen torture. Me|utim, po mi{ljenju Suda, takav zahtjev se podrazumijeva u pojmu "efikasno pravno sredstvo" iz ~lana 13. (v., mutatis mutandis, presudu Soering, gore citiranu, stav 62, strana 34-35, stav 88).

99.Zaista, prema turskom zakonu, tu`ilac je bio du`an da sprovede istragu. Me|utim, i bez obzira na to da li mu se g. Aksoy eksplicitno po`alio ili nije, on je ignorisao vidljive dokaze da je g. Aksoy bio podvrgnut torturi (v. stav 56 gore), a do istrage nije ni do{lo. Sudu nisu bili predo~eni dokazi koji pokazuju da je bilo kakva druga radnja preduzeta, iako je tu`ilac bio svjestan povreda podnosioca predstavke.

[tavi{e, po mi{ljenju Suda, u okolnostima predmeta g-dina Aksoy-a, takav stav dr`avnih slu`benika koji su imali du`nost da istra`e krivi~na djela je ravna podrivanju efikasnosti bilo kojeg drugog pravnog lijeka koje je postojalo.

100.Prema tome, naro~ito u svjetlu nedostatka bilo kakve istrage, Sud nalazi da je podnosiocu predstavke uskra}eno efikasan pravni lijek u pogledu njegovih navoda o torturi.

U zaklju~ku, do{lo je do povrede ~lana 13. Konvencije.

D.Navodna povreda ~lana 25. stav 1 Konvencije

101.Podnosilac predstavke je naveo da je do{lo do mje{anja u njegovo pravo na pojedina~nu predstavku, {to je kr{enje ~lana 25. stav 1 Konvencije, koji glasi:

"Komisija mo`e uzeti u razmatranje `albu koju je geralnom sekretaru Savjeta Evrope uputilo bilo koje lice, nevladina oragnizacija ili grupa pojedinaca koja se smatra `rtvom zbog kr{enja prava priznatih ovom Konvencijom, koje je u~inila neka visoka strana ugovornica, uz uvjet da je ta viskota strana ugovornica protiv koje se podnosi `alba dala izjavu kojom priznaje nadle`nost Komisije da razmatra takve `albe. One visoke strane ugovornice koje su dale takvu izjavu obavezale su se da ni~im ne ometaju ostvarivanje ovog prava."

102.Treba podsjetiti da je g. Aksoy ubijen 16. aprila 1994. godine; prema njegovim predstavnicima, to je bio direktan rezultat njegove ustrajnosti na `albi pred Komisijom. Navodi se da mu je prije}eno smr}u da bi povukao `albu pred Komisijom, a zadnja prijetnja se desila telefonom, 14. aprila 1994. godine (v. stav 22 gore).

103.Me|uim, Vlada pori~e da je do{lo do mije{anja u pravo na individualnu predstavku. Navodi da je g. Aksoy bio ubijen pri obra~unu frakcija PKK-a i da je Sud obavije{ten da je lice osumnji~no za njegovo ubistvo, optu`eno. (v. stav 22 gore).

104.Komisija je duboko zabrinuta smr}u g. Aksoy-a i navodom da je ona povezana sa njegovom predstavkom Strazburu. No ipak, Komisija nije imala bilo kakve dokaze na kojima bi zasnovala zaklju~ak o istinitosti te `albe ili o odgovornosti za ubistvo.

105.Sud ponavlja da je od najve}e va`nosti za efikasno ostvarivanje sistema individualne `albe zasnovanog ~lanom 25. Konvencije to da su podnosioci predstavke ili potencijalni podnosioci predstavke u mogu}nosti da slobodno komuniciraju sa Komisijom bez podvrgavanja bilo kakvoj formi pritiska vlasti da povuku ili preina~e svoje predstavke (v. Akdivar i drugi, gore citirana presuda u stavu 38, strana 1219, stav 105).

106.U ovom predmetu, kako stvari stoje, Komisija nije mogla prona}i bilo kakav dokaz da je smrt g. Aksoy-a povezana sa njegovom predstavkom, ili da su dr`avne vlasti bile odgovorne za bilo kakvo mije{anje u njegova prava u obliku prijetnji ili zastra{ivanja iz ~lana 25. stav 1 i novi dokazi u vezi sa ovim nisu predo~eni Sudu.

Prema tome, Sud ne mo`e utvrditi da je do{lo do povrede ~lana 25. stav 1 Konvencije.

E.Navodna administrativna praksa kr{enja Konvencije

107.Podnosilac predstavke je dodatno tra`io da Sud presudi da su ~lanovi 3., 5. stav 3, 6. stav 1 i 25. stav 1, povrije|eni kao stvar prakse u jugoisto~noj Turskoj, uz slu`benu toleranciju na visokom nivou ustanovi. Ovo sa sobom povla~i mogu}nost da Sud ustanovi jo{ ozbiljnije povrede Konvencije.

108.U vezi sa izvje{tajima gore citiranih me|unarodnih tijela (stav 46), on je tvrdio da je policijska tortura ra{irena u Turskoj i da se to doga|a mnogo godina. Dr`avne vlasti su svjesne tog problema, ali su izabrale da ne primjenjuju preporu~ene za{titne mjere.

[tavi{e, `rtvama torture i drugih kr{enja ljudskih prava je rutinski uskra}ivano pravo na sudska pravne lijekove, {to je kr{enje ~lana 6. stav 1 i 13. Konvencije, bili su uznemiravani, zastra{ivani i podvrgnuti nasilju ako bi namjeravali da iznesu svoje `albe organima Strasbourg-a, {to je suprotno ~lanu 25. stav 1.

Kona~no, kako je doma}i zakon omogu}io da osumnji~eni budu pritvoreni du`i period, {to je kr{enje ~lana 5. stav 3, to je bio dokaz administrativne prakse koja kr{i tu odredbu.

109.Sud je mi{ljenja da su dokazi, koje je Komisija utvrdila, nedovoljni da bi se donio zaklju~ak o postojanju administrativne prakse kr{enja gore navedenih ~lanova Konvencije.

F.Primjena ~lana 50 Konvencije

110.Prema ~lanu 50. Konvencije

"Ako Sud tvrdi da je odluka ili mjera sudskog organa ili bilo kojeg drugog organa visoke strane ugovornice, u cjelini ili djelimi~no, u suprotnosti sa obavezama koje proisti~u iz ove konvencije i kada unutra{nje prava navedene ~lanice omogu}ava samo djelimi~no obe{te}enje za posljedice takve odluke ili mjere, Sud }e svojom odlukom pru`iti o{te}enoj strani pravi~no zadovoljenje, ukoliko je to potrebno."

111.U svom podnesku podnosilac predstavke zahtijeva naknadu materijalne {tete uzrokovane njegovim pritvaranjem i torturom, koja se sastoji od medicinskih tro{kova od 16,635,000 turskih lira i gubitka zarade u iznosu od 40 funti (sterlinga).

Pored toga, tra`io je naknadu nematerijalne {tete od 25,000 funti, koju, on navodi, treba pove}aati za daljih 25,000 funti u slu~aju da Sud na|e o{trije kr{enje Konvencije na osnovama administrativne prakse.

Tako|er, tra`io je isplatu njegovih pravnih tro{kova i izdataka koji iznose 20,710 funti.

112.U pogledu tih zahtjeva, Vlada nije dala svoj komentar niti u svom podnesku niti na raspravi pred Sudom.

1.[teta

113.S obzirom ekstremno ozbiljne povrede Konvencije koje je pretrpio g. Zeki Aksoy i zabrinutost i bol koji su nesumnjivo naneseni njegovom ocu, koji je nastavio sa predstavkom nakon smrti sina (v. stav 3 gore), Sud je odlu~io da dosudi pune iznose tra`ene naknade zbog materijalne i nematerijalne {tete. Sve skupa, taj iznos je 4,283, 450,000 (~etiri hiljade i dvije stotine i osamdeset tri miliona, ~etiri stotine i pedeset hiljada) turskih lira (zasnovano na kursnoj listi koja se primjenila na dan dono{enja ove presude).

2.Tro{kovi i izdaci

114. Sud smatra da je zahtjev podnosioca predstavke za tro{kove i izdatke razuman i dosu|uje ga u cjelini, umanjen za iznos koji je dobio kao pravnu pomo} Vije}a Evrope koji u zahtjevu nije bio uzet u obzir.

3.Zatezna kamata

115.U pogledu sume koja je dosu|ena u turskim lirama, isplati}e se zatezna kamata u iznosu od 30 % godi{nje, {to je, u skladu sa informacijama dostupnim Sudu, zakonska stopa kamate koja se primjenjuje u Turskoj na dan dono{enja ove presude.

Kako je suma u pogledu tro{kova i izdataka izra`ena u funtama, Sud smatra prikladnim da se kamata na ovu sumu plati u iznosu od 8% godi{nje, {to je, u skladu sa informacijama dostupnim Sudu, zakonska stopa kamate koja se primjenjuje u Engleskoj i Velsu na dan dono{enja ove presude.

IZ OVIH RAZLOGA, SUD

Odbija, sa osam glasova za i jedan protiv, preliminarni prigovor u vezi sa iscrpljivanjem doma}ih pravnih lijekova;

Odlu~uje, sa osam glasova za prema jedan protiv, da je do{lo do povrede ~lana 3. Konvencije;

Odlu~uje, sa osam glasova za prema jedan protiv, da je do{lo do povrede ~lana 5. stav 3 Konvencije;

Odlu~uje, sa osam glasova za prema jedan protiv, da nije neophodno razmatrati `albu podnosioca predstavke prema ~lanu 6. stav 1 Konvencije;

Odlu~uje, sa osam glasova za prema jedan protiv, da je do{lo do povrede ~lana 13. Konvencije;

Odlu~uje, jednoglasno, da se ne mo`e utvrditi povreda ~lana 25. stav 1 Konvencije;

Odlu~uje, sa osam glasova za prema jedan protiv:

(a) da odgovorna Strana plati podnosiocu predstavke, u roku od tri mjeseca, u vezi sa naknadom materijalne i nematerijalne {tete 4,283,450,000 (~etiri hiljade dvjestaosamdeset tri miliona i ~etiri stotine i pedeset hiljada) turskih lira;

(b) da odgovorna Strana treba platiti podnosiocu predstavke, u roku od tri mjeseca, u vezi sa tro{kovima i izdacima 20,710 (dvadeset hiljada i sedam stotina i deset) funti sterlinga, umanjeno za 12,515 (dvanaest hiljada i petsto petnaest) francuskih franaka koji }e biti pretvoreni u funte sterlinga po kursu koji se primjenjuje na dan dono{enja ove presude;

(c) da se isplati kamata u sljede}im godi{njim stopama, po~ev od dana isteka navedenog tromjese~nog roka do isplate:

(I) 30 % u odnosu na iznos dodijeljen u turskim lirama;

(ii) 8% u odnosu na iznos dodijeljen u funtama;

Presuda je sa~injena na engleskom i francuskom jeziku i objavljena na javnoj raspravi u Zgradi ljudskih prava u Strasbourg-u, dana 18. decembra 1996. godine.

Rolv RYSSDAL

  Predsjednik

Herbert Petzold

  Arhivar

   R.R.

H.P.

Na osnovu ~lana 51. stav 1 Konvencije i pravila 53. stav 2 Pravila Suda A, slijede}a odvojena mi{ljenja su prilo`ena ovoj presudi: (1) djelimi~no opre~no mi{ljenje sudije de Meyer; (2) opre~no mi{ljenje sudije Gölcüklü.

DJELIMI^NO OPRE^NO MI[LJENJE SUDIJE DE MEYER

Iako se sla`em da ostatkom presude, ne sla`em se sa stavom ve}ine u vezi sa ~lanovima 6. stav 1 i 13.

U ovom predmetu Sud je prvo morao odlu~ivati o preliminarnom prigovoru da doma}a pravne lijekove nisu bila iscrpljena. Iz razmatranja o ovom pitanju u stavovima 51 do 57 presude, jasno je da su u predmetu podnosioca predstavke ta pravne lijekove ~isto teoretska. Ovo navodi na povredu ~lana 13., {to je kasnije jasno navedeno,ali na razli~it na~in u stavovima 95 do 100 presude. Prema tome, ovaj predmet pokazuje veoma jasnu vezu izme|u ~lana 13. i ~lana 26[1].

Me|utim, obrazlo`enje tako|e navodi, a fortiori, da pravo podnosioca predstavke na pristup sudu nije bilo efikasno obezbije|eno.[2]

Slijedi da smo trebali, u vezi sa odlukom koji smo donijeli o preliminarnom prigovoru, kao logi~nu posljedicu na}i da je do{lo do povrede ~lana 6. stav 1 i ~lana 13.

Bilo bi dovoljno da smo zapazili da je bilo jasno iz razmatranja iznijetog u stavovima 51 do 57 presude da u okolnostima predmeta podnosilac predstavke nije imao efikasna pravne lijekove i nije mogao ostvariti svoje pravo na pristup sudu.

OPRE^NO MI[LJENJE SUDIJE GÖLCÜKLÜ

U vezi sa pomo}nom prirodom sistema za za{titu koji je utvr|en Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i njenim direktnim posljedicama, iscrpljivanje doma}ih pravnih lijekova, upu}ujem na svoje suprotno mi{ljenje u predmetu Akdivar i ostali protiv Turske (v. presudu od 16. septembra 1996. godine).

2.Istakao bih da je ~lan 17 Ustava Turske doslovan prevod ~lana 3 Evropske konvencije o ljudskim pravima i da tortura i zlostavljanje povla~e za sobom te{ke kazne prema Krivi~nom zakonu Turske (~lanovi 234 i 235) (krivi~no pravno sredstvo).

3.Kao civilni prestupi (nezakonita djela) i tortura i zlostavljanje pru`aju osnova za tu`bu radi naknade materijalne i nematerijalne {tete (parni~na tu`ba ili upravni postupak, u zavisnosti od statusa tu`enog).

4.Krivi~ni postupak pokre}u organi gonjenja na njihovu vlastitu inicijativu ili po podnesenoj prijavi i mora se pokrenuti kada postoji dovoljno dokaza da je po~injeno krivi~no djelo.

5.Prema tome, u turskom zakonu ova tri pravne lijekove su jednako dostupna u cijeloj zemlji svakom licu koje tvrdi da je `rtva torture ili zlostavljanja.

6.U vezi sa efikasno{}u i pogodnosti navedenih pravnih lijekova, nemam ni najmanje sumnje . U vezi sa tim upu}ujem na moje suprotno mi{ljenje u predmetu Akdivar i ostali protiv Turske (ibid.). Tu`ena strana, u oba ova predmeta, dostavila je Komisiji na prvom mjestu i potom Evropskom sudu - i u njihovom podnesku i na javnoj raspravi - tuceta presuda prvostepenih sudova ili Vrhovnih sudova kao {to je Kasacioni sud i Vrhovni upravni sud.

7.Ve}ina ovih presuda se ti~e slu~ajeva u jugosisto~noj Turskoj gdje su po~injena djela terorizma, a gdje se desio i ovaj slu~aj. Slijede}i primjeri daju kratak sa`etak nekih od tih odluka.

Drugo odjeljenje Vrhovnog upravnog suda - presuda od 23.3.94

Vrhovni upravni sud, vr{e}i zakonski reviziju odluka o obustavi postupka pokrenutog od Provincijalnog upravnog vije}a u Malatyi, odlu~io je da krivi~ni postupak prema ~lanu 235 Krivi~nog zakona (zlostavljanje, pribjegavanje nasilju od strane javnog slu`benika koji mo`e upotrijebiti silu u skladu za zakonom) treba da se pokrene protiv optu`enih, ~etiri policajca policijske stanice Malatya koji su navodno pretukli osumnji~enog za vrijeme ispitivanja.

Druga presuda Vrhovnog upravnog suda sa istim efektom (presuda od 7.10.1993) ti~e se provincije Adiyaman. Ove dvije regije (Malatya i Adiyaman) su u jugoisto~noj Turskoj.

Osmo krivi~no odjeljenje Kasacionog suda - presuda od 16.12.1987.

Optu`eni su osu|eni na 4 godine, 5 mjeseci i 10 dana zatvora zbog smrti izazvane djelima torture (~lanovi 452/1 i 243/1-2 Krivi~nog zakona).

Kasacioni sud je potvrdio ove kazne koje je izreklo Prvo odjeljenje Mardin Assize suda (jugoisto~na Turska). Osmo krivi~no odjeljenje Kasacionog suda - presuda od 25. 9. 1991.

Osmo odjeljenje Ankara Assize suda je osudilo optu`ene na 4 godine i 2 mjeseca zatvora i zabranilo im da dr`e javne kancelarije 2 mjeseca i 15 dana zbog pribjegavanja zlostavljanja kako bi ishodili priznanja.

Kasacioni sud je smatrao da, kako je stajalo u spisu, da su izvje{taji vje{taka ~inili dovoljan osnov za presudu ni`eg suda. Me|utim, ona je ukinuta zbog gre{ke slu`benika, jer je navedeno da je sud izrekao najmanju kaznu, a odmjerio ju je je prema prora~unima o najmanjoj kazni. Osmo krivi~no odjeljenje Kasacionog suda - presuda od 21.2.1990.

Optu`eni su osu|eni na 4 godine, 5 mjeseci i 10 dana zatvora zbog izazivanja smrti pritvorenika. Ova osuda koju je donijelo [esto odjeljenje istambulskog porotnoge suda zasnovana je na optu`bi za nano{enje te{kih tjelesnih povreda sa smrtnom posljedicom (~lan452/1 Krivi~nog zakona). Kasacioni sud je potvrdio osudu ali je odlu~io da se treba primjeniti ~lan 243, u vezi sa smr}u kao posljedica torture.

8.Uprkos postojanju tri pravne lijekove koja sam gore naveo, podnosilac predstavke nije iskoristio ni jedan od njih nego se samo `alio Komisiji preko Londona. On ~ak nije ni podnio `albu tu`enim vlastima - prvi korak koji je obaveza pojedinca kada tvrdi da je `rtva bilo ~ega.

9.Jednostavno ne mogu da se slo`im sa mi{ljenjem ve}ine do kojeg je do{lo samo na osnovu golih navoda podnosioca predstavke (da turski sudovi u predmetnim regionima nisu obezbijedili nikakvu za{titu kad su djela na koja se `ali po~injena od strane snaga bezbjednosti), naime, da je efikasnost doma}ih pravnih lijekova pod sumnjom. Smatram da "tamo gdje postoji sumnja", a posebno tamo gdje ima sumnje, doma}a pravne lijekove moraju biti iscrpljena, prema Komisiji (Odluka od 14. marta 1985, F. Garcia protiv [vajcarske, predstavka broj 10148/82, O.I. 42, strana 99). Ali podnosilac predstavke nije uradio ni{ta sli~no.

10.Kao {to je sudija Gotchev pravilno zapazio u svom suprtonom mi{ljenju u gore navedenom predmetu Akdivar i drugi protiv Turske, u vezi pravila iscrpljivanja doma}ih pravnih lijekova, da bi se do{lo do zaklju~ka nakon {to je tu`ena strana pokazala postojanje doma}ih pravnih lijekova, da teret dokaza treba da padne (jo{ jednom) na podnosioca predstavke, od kojeg treba zahtijevati da doka`e da su vlasti u tom regionu dr`ave osujetile njegove poku{aje da pokrene odgovaraju}i postupak. Podnosilac predstavke nije predo~io bilo kakav dokaz u tom smislu.

11.Iznad svega, u ovom predmetu veliki broj ~injenica je sporan me|u stranama. Podnosilac predstavke je naveo da je obavijestio organe gonjenja, za vrijeme ispitivanja, da je bio podvrgnut zlostavljanju za vrijeme policijskog pritvora, dok je tu`ena strana ovo pobijala i dostavila argumente u prilog svojih tvrdnji. Sud je, na osnovu ovog nerazja{njenog pitanja ~injenica, naime navodnog propusta organa gonjenja da pokrene krivi~ni postupak, zaklju~io da je krivi~no pravno sredstvo neefikasno.

12.Osim ~injenice da u turskom zakonu postoji postupak kojim organi gonjenja mogu biti obavezani da pokrenu krivi~ni postupak, ko drugi, ako ne doma}e vlasti, mo`e da razjasni ovu ~injenicu koja je presudna za ishod ovog predmeta. Samo zbog tog razloga, `albe podnosioca predstavke trebalo je prvo ulo`iti turskim sudovima da bi se tako utvrdilo da li su doma}a pravna sredstav efikasna.

13.Prema tome, kako uslovi iz ~lana 26. nisu zadovoljeni, Sud treba da usvoji preliminarne prigovore tu`ene strane u vezi sa neiscrpljivanjem doma}ih pravnih lijekova.

14.Gore navedena prethodna razmi{ljanja osloba|aju me od razmatranja su{tine predmeta.

[1] Vidi stav 51 presude.

[2] Vidi stavove 54 i 56 presude.

 

Full & Egal Universal Law Academy