© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Representative of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK PRESUDE
ALI ÇETIN PROTIV TURSKE
OD DANA 20. LIPNJA 2017. GODINE
ZAHTJEV BR. 30905/09
ČINJENICE
Porezna tijela su 2003. godine obavila inspekciju Turske zaklade za zaštitu okoliša. Utvrđene nepravilnosti na računima potom su iznesene u izvješću koje je izradio nadležni inspektor. Nakon izvješća, podnositelju zahtjeva, koji je radio kao računovođa Zaklade, otkazan je ugovor o radu.
Dopisom Općoj upravi za zaklade, podnositelj je osporavao izvješće i tražio brisanje određenih odlomaka koji su po njegovu mišljenju mogli ugroziti njegovu karijeru. Tvrdio je da je izvješće bilo sastavljeno na subjektivan način i da je u njemu došlo do pogrešne primjene prava. Svojoj je korespondenciji priložio dopis koji je prethodno poslao Turskoj zakladi za zaštitu okoliša u kojem je optužio inspektora da je postupio kao da je izdao „fetvu” i usporedio ga neizravno s „Bekçijem Murtazom”[1]. Inspektor je podnio prijavu protiv podnositelja zbog vrijeđanja državnog službenika.
Kazneni sud u Ankari je 2008. godine osudio podnositelja na kaznu zatvora u trajanju od sedam dana i naložio mu da plati novčanu kaznu u iznosu od 164 EUR, i to na temelju izvješća koje je pripremio Institut za turski jezik koji je utvrdio da su određeni izrazi korišteni u podnositeljevom dopisu nastojali ocrniti inspektora i naglasiti njegove nedostatke, posebice izrazi „fetva” i „Bekçi Murtaza”. Kazna zatvora naknadno je preinačena u novčanu kaznu, a podnositelju zahtjeva je u konačnici naloženo da plati ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 195 eura. Protiv te presude nije bila dopuštena žalba.
PRIGOVORI
Pozivajući se na članke 6. (pravo na pošteno suđenje) i 10. (sloboda izražavanja), podnositelj je prigovorio kaznenoj osudi zbog uvrede i činjenici da je kazneni sud donio pravomoćnu presudu koju viši sud nije mogao ponovno razmotriti.
OCJENA SUDA
Članak 10. (sloboda izražavanja)
Podnositelj je u prvom redu osuđen zbog toga što se u dopisu koji je priložio uz žalbu u upravnom postupku izrazio kako slijedi: „...Nije u skladu s ozbiljnom prirodom funkcije koju obnašaju i nepristranosti [koja se od njih zahtijeva] ... da osobe koje nemaju ovlast da to čine izdaju „fetvu” i time izražavaju mentalitet „Bekçija Murtaze”.
Sud je primijetio da je podnositelj htio izraziti svoja osobna mišljenja i da su njegove izjave bile slične vrijednosnim sudovima. Osporeni komentari izneseni su u posebnom kontekstu profesionalnog sukoba između podnositelja i inspektora oko izvješća koje je isti sastavio u svojstvu državnog službenika, čiji su određeni odlomci rezultirali raskidom podnositeljevog ugovora o radu. Podnositelj je u svojoj je žalbi tražio brisanje određenih odlomaka iz izvješća koji su, prema njegovu mišljenju, mogli ugroziti njegovu karijeru. Pritom je usporedio mentalitet autora izvješća s mentalitetom fiktivnog lika iz turske književnosti. Stoga komentari nisu izneseni kao dio otvorene rasprave o pitanjima od javnog interesa. Radilo se o kritikama iznesenim kao reakcija na izvješće koje je uzrokovalo izravnu i nesumnjivu štetu podnositelju.
Sud je prihvatio da bi se činjenica uspoređivanja inspektora s fiktivnim likom te vrste mogla smatrati zlonamjernom. Unatoč tome, smatrao je da se podnositeljeva osuda treba analizirati u svjetlu konteksta u kojem su izneseni sporni komentari. S tim u vezi, primijetio je da su komentari izneseni u dopisu priloženom žalbi, čija je svrha bila osporavanje izvješća koje je imalo ozbiljne profesionalne posljedice za podnositelja.
Stoga im nije bila namjera da budu dostupni široj javnosti, već isključivo mjerodavnim tijelima na domaćoj razini, odnosno Općoj upravi za zaklade i Zakladi u kojoj je podnositelj bio zaposlen. Uzimajući u obzir prirodu spornih komentara i kontekst u kojem su izneseni, Sud nije prihvatio da su razlozi na koje su se pozivala domaća tijela prilikom osude podnositelja bili „važni i dovoljni” za potrebe članka 10. stavka 2. Konvencije.
Sud je također ponovio da čak i kada je riječ o najblažoj mogućoj kazni, ona ipak predstavlja kaznenu sankciju i, u svakom slučaju, činjenica da mu je izrečena najblaža kazna sama po sebi nije mogla biti dovoljna da opravda miješanje u slobodu izražavanja podnositelja. Naime, Sud je u mnogim prilikama naglasio da miješanje u slobodu izražavanja može imati negativan učinak na ostvarivanje te slobode, a rizik od takvog učinka može biti posljedica čak i relativno blage novčane kazne.
Sud je stoga smatrao da je osuda podnositelja predstavljala nerazmjerno miješanje u njegovo pravo na slobodu izražavanja i da to miješanje nije bilo „nužno u demokratskom društvu” u smislu članka 10. Konvencije. Stoga je došlo do povrede članka 10. Konvencije.
PRAVEDNA NAKNADA
9.500 eura na ime troškova i izdataka
[1] „Bekçi Murtaza” je izmišljeni lik u turskoj književnosti, za kojeg se smatra da postavlja vlastite principe i istine iznad svega ostaloga i nastoji ih nametnuti drugima
Full & Egal Universal Law Academy