CASE OF AL HUSIN v. BOSNIA AND HERZEGOVINA (No. 2) - [Bosnian Translation] by the Ministry of Justice of Bosnia and Herzegovina

ĈETVRTI ODJEL   PREDMET AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   (Aplikacija br. 10112/16)   PRESUDA   STRASBOURG   25.06.2019. godine   Ova presuda postat će konačna u skladu s odredbom člana 44. stava 2.   Konvencije. U presudi su moguće uredničke izmjene.   PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   1 U predmetu Al Husin protiv Bosne i Hercegovine (br. 2),   Evropski sud za ljudska prava (Ĉetvrti odjel), zasjedajući u vijeću u   sljedećem sastavu:   Jon Fridrik Kjølbro, predsjednik,   Faris Vehabović,   Paul Lemmens,   Iulia Antoanella Motoc,   Stéphanie Mourou-Vikström,   Georges Ravarani,   Jolien Schukking, sudije,   i Marialena Tsirli, registrar Odjela,   nakon vijećanja na sjednici zatvorenoj za javnost 28.05.2019. godine,   donio je sljedeću presudu koja je usvojena navedenog datuma:   POSTUPAK   1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je na osnovu aplikacije protiv   Bosne i Hercegovine (br. 10112/16) koju je prema ĉlanu 34. Konvencije o   zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda („Konvencija“) Sudu podnio   drţavljanin Sirije, g. Imad Al Husin („podnositelj aplikacije“), dana   17.02.2016. godine.   2. Podnositelja aplikacije zastupala je lokalna nevladina organizacija   Vaša prava. Vladu Bosne i Hercegovine („vlada“) zastupala je njena   zastupnica, gĊa B. Skalonjić.   3. Podnositelj aplikacije posebno navodi da je nezakonito zatvoren u   Imigracioni centar, suprotno ĉlanovima 3. i 5. stav 1. Konvencije, da nije   imao na raspolaganju adekvatne pravne lijekove, suprotno ĉlanu 5. stav 4.   Konvencije, te da nije imao izvršno pravo na naknadu štete kako to   zahtijeva ĉlan 5. stav 5. Konvencije.   4. Dana 10.07.2017. godine vlada je obaviještena o ovoj aplikaciji.   ĈINJENICE   I. OKOLNOSTI SLUĈAJA   5. Podnositelj aplikacije roĊen je u Siriji 1963. godine. Trenutno je   nastanjen na Ilidţi, u Kantonu Sarajevo.   2 PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   A. Relevantna pozadina slučaja   6. Godine 1983., podnositelj aplikacije je došao u tadašnju Socijalistiĉku   Federativnu Republiku Jugoslaviju na studije. Prvo je studirao na   Beogradskom univerzitetu, u Srbiji, a potom na Rijeĉkom univerzitetu, u   Hrvatskoj.   7. Kako izgleda, podnositelj aplikacije je posljednji put bio u Siriji u   januaru 1993. godine. Ostao je tamo mjesec dana i dobio novi sirijski pasoš.   8. Godine 1993., nakon povratka iz Sirije, podnositelj aplikacije je u   Hrvatskoj upoznao izbjeglicu iz Bosne i Hercegovine („BiH“). Vjenĉali su   se prema muslimanskom vjerskom obredu godine 1993., a potom obavili i   graĊansko vjenĉanje 1995. godine. Imaju troje djece koja su roĊena 1994.,   1997. i 1999. godine   9. U ratu koji se vodio u periodu 1992-95. podnositelj aplikacije je bio   pripadnik jedinice El Mudţahedin koja je bila organizirana kao jedinica u   okviru lokalnih snaga Armije Republika Bosne i Hercegovine („ARBiH“) u   avgustu 1993. godine (za više informacija o stranim mudţahedinima u BiH   vidjeti Al Husin protiv Bosne i Hercegovine, br. 3727/08, taĉke 8-14,   07.02.2012. godine). Nepoznatog datuma podnositelj aplikacije je dobio   drţavljanstvo BiH.   10. Ĉlan III Aneksa 1A Dejtonskog mirovnog sporazuma poziva na   povlaĉenje svih stranih snaga (ukljuĉujući individualne savjetnike, borce za   slobodu, instruktore, dobrovoljce i osoblje) iz susjednih i drugih drţava, bez   obzira na to da li su bile pravno i vojno podreĊene bilo kojim od lokalnih   snaga. U skladu s tim, dana 14.12.1995. godine ARBiH je raspustila   jedinicu El Mudţahedin i naredila njenim stranim pripadnicima da napuste   zemlju do 10.01.1996. godine. Iako je većina stranih pripadnika te jedinice   napustila BiH, neki od njih (poput podnositelja aplikacije) podnijeli su   zahtjev za drţavljanstvo BiH i nastavili ţivjeti u BiH. Nakon napada na   Sjedinjene Drţave 11.09.2001. godine, sluţbeni stav prema stranim   mudţahedinima se promijenio. Mnogima je oduzeto drţavljanstvo BiH ili   su protjerani iz BiH nakon što su proglašeni prijetnjom po sigurnost drţave.   11. Neposredno nakon rata koji se vodio u periodu 1992.-95.,   podnositelj aplikacije bio je voĊa grupe stranih mudţahedina i njihovih   domaćih pristalica sa sjedištem u Donjoj Boĉinji, selu u srednjoj BiH. Ta   grupa je zagovarala islam inspiriran saudijskom vehabijsko/selefijskom   verzijom. Kao voĊa ove grupe, podnositelj aplikacije je ispitivao dvojicu   lokalnih Srba u periodu od nekoliko sati 1998. godine. Zbog toga je u maju   2000. godine oglašen krivim za nezakonito lišenje slobode i izreĉena mu je   uslovna kazna zatvora.   12. Dana 05.04.2007. godine podnositelju aplikacije je oduzeto   drţavljanstvo BiH, ĉime je njegov boravak u BiH postao nezakonit. Organi   vlasti su utvrdili da je on stekao drţavljanstvo BiH prevarom, na osnovu   laţnih podataka i prikrivanjem relevantnih ĉinjenica.     PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   3 13. Dana 06.10.2008. godine podnositelj aplikacije je stavljen pod   nadzor u imigracioni centar iz sigurnosnih razloga, u skladu sa ĉlanom 99.   stav 2. (b) Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu iz 2008. godine,   budući da je utvrĊeno da predstavlja prijetnju po sigurnost drţave.   14. Nakon što je odbila zahtjev za azil podnositelja aplikacije, Sluţba za   poslove sa strancima je donijela rješenje o njegovom protjerivanju dana   01.02.2011. godine. Odluĉeno je da se podnositelj aplikacije protjera i da   mu se zabrani ponovni ulazak u BiH na pet godina. Dana 02.03.2011. i   29.11.2011. godine, nakon ţalbi podnositelja aplikacije, Ministarstvo   sigurnosti i Sud Bosne i Hercegovine („drţavni Sud“), potvrdili su tu   odluku u svojim postupcima. Nakon toga podnositelj aplikacije je stavljen u   pritvor radi protjerivanja, u skladu sa ĉlanom 99. stav 1. (a) Zakona o   kretanju i boravku stranaca i azilu iz 2008. godine.   15. Dana 29.12.2011. godine podnositelj aplikacije je podnio apelaciju   Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine („Ustavni sud“) protiv odluka Sluţbe   za poslove sa strancima, Ministarstva sigurnosti i drţavnog suda od   01.02.2011., 02.03.2011., odnosno 29.11.2011. godine (vidi taĉku 14.   gore). Podnositelj aplikacije se pozvao na ĉlanove 2., 3., 5. i 8. Konvencije i   ĉlan 2. Protokola br. 4 uz Konvenciju. Ustavni sud je donio odluku   30.10.2012. godine (vidi taĉku 20. u tekstu dolje).   B. Prvi predmet podnositelja aplikacije pred Sudom   16. Dana 22.01.2008. podnositelj aplikacije je podnio svoju prvu   aplikaciju Sudu (vidi Al Husin, citiran gore), ţaleći se, naroĉito, da bi   deportacijom u Siriju bio izloţen riziku od postupanja u suprotnosti ĉlanu 3.   Konvencije, te da bi njegovo pritvaranje predstavljalo povredu ĉlana 5. stav   1. Konvencije. Dana 15.03.2011., nakon što je rješenje o protjerivanju   protiv podnositelja aplikacije doneseno i postalo pravosnaţno (vidi taĉku   14. gore), Sud je, u interesu stranaka i pravilnog voĊenja postupka, odluĉio   ukazati vladi da podnositelj aplikacije ne smije biti protjeran u Siriju do   daljnjeg (pravilo 39. Pravila Suda).   17. U presudi od 07.02.2012., Sud je smatrao da bi došlo do povrede   ĉlana 3. u sluĉaju deportacije podnositelja aplikacije u Siriju (vidi Al Husin,   citiran gore, taĉka 54.). Sud je smatrao da instrukcija data vladi u skladu s   pravilom 39. treba ostati na snazi dok navedena presuda ne postane konaĉna   ili dok Sud ne donese drugu odluku u vezi s tim (ibid., taĉka 92). Sud je   dalje utvrdio povredu ĉlana 5. stav 1. u odnosu na period trajanja pritvora   podnositelja aplikacije od 06.10.2008. do 31.01.2011. godine, budući da je   za to vrijeme bio pritvoren iako protiv njega nije bilo doneseno rješenje o   protjerivanju (ibid., taĉke 62-66.; vidi takoĊer taĉku 14. gore u tekstu). U   pogledu trajanja njegovog pritvora od 01.02.2011. godine pa nadalje, Sud je   utvrdio da nije bilo kršenja ĉlana 5. stav 1. Konvencije (ibid., taĉke 67.-69.).   Ta presuda postala je konaĉna dana 09.07.2012. godine.           4 PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   C. Predmetni slučaj   1. Postupak deportacije   18. Dana 06.03.2012. godine ţalbeno vijeće drţavnog suda poništilo je   presudu drţavnog suda od 29.11.2011., ukinulo odluke od 01.02.2011. i   02.03.2011. godine (vidi taĉku 14. gore) i vratilo predmet Sluţbi za poslove   sa strancima na ponovno razmatranje. Ţalbeno vijeće je smatralo da organi   uprave i drţavni sud nisu uzeli u obzir situaciju u zemlji porijekla   podnositelja aplikacije, te potencijalne povrede njegovih prava prema ĉlanu   3. i 5. Konvencije u sluĉaju njegove deportacije u Siriju.   19. Dana 15.03.2012. godine Sluţba za poslove sa strancima je donijela   novo rješenje o protjerivanju podnositelja aplikacije kojim mu je zabranjen   ulazak u BiH u periodu od pet godina. U rješenju je takoĊer utvrĊeno da od   momenta kada je podnositelj aplikacije postao predmet protjerivanja, u   sluĉaju da on odbije dobrovoljno napustiti drţavu, izdat će se dodatno   zaključak o dozvoli izvršenja u kojem će se navesti zemlja destinacije kao i   naĉin, vrijeme, te mjesto izvršenja. Dana 03.04.2012., odnosno 04.07.2012.   godine, nakon ţalbi podnositelja aplikacije, Ministarstvo sigurnosti i   drţavni sud su ponaosob potvrdili tu odluku. Drţavni sud je naroĉito odbio   ţalbeni navod podnositelja aplikacije u pogledu nenavoĊenja zemlje   destinacije u rješenju o protjerivanju. Drţavni sud je naglasio da prema   Zakonu o kretanju i boravku stranaca i azilu iz 2008. godine, zemlja   destinacije treba biti navedena u zakljuĉku o dozvoli izvršenja (vidi taĉku   77. u tekstu dolje).   20. Dana 30.10.2012. godine Ustavni sud je odbacio ustavnu apelaciju   podnositelja aplikacije (vidi taĉku 15. gore u tekstu). Taj sud je utvrdio da   su se okolnosti predmeta podnositelja aplikacije promijenile nakon presude   Evropskog suda od 07.02.2012. godine (vidi taĉku 17. gore u tekstu) te da,   prema tome, dalje razmatranje njegovih prituţbi više nije bilo potrebno.   2. Pritvor podnositelja aplikacije u Imigracionom centru   (a) Odluke organa uprave i državnog suda   21. Dana 16.02.2012. godine Sluţba za poslove sa strancima je   produţila pritvor podnositelja aplikacije radi njegovog protjerivanja, na   period od trideset dana po istom osnovu kao i ranije (vidi taĉku 13. gore u   tekstu). Nakon toga, tokom 2012. i 2013. godine, pritvor podnositelja   aplikacije bio je redovno preispitivan i produţavan svakog mjeseca (a nakon   izmjena Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu iz 2008. godine, svaka   dva mjeseca; vidi taĉku 76. u tekstu dolje). Sluţba za poslove sa strancima   je smatrala da su razlozi za pritvor podnositelja aplikacije i dalje postojali–   naroĉito imajući u vidu dokaze koje je dostavila Obavještajno-sigurnosna   agencija, a koji su ukazivali da je podnositelj aplikacije i dalje predstavljao   prijetnju sigurnosti drţave. On je nezakoniti stanovnik u BiH koji je odbio     PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   5 dobrovoljno napustiti drţavu. Nadalje, Sluţba za poslove sa strancima imala   je u vidu stav Suda da bi deportacija podnositelja aplikacije u Siriju dovela   do povrede ĉlana 3. Konvencije, te ĉinjenicu da uvjeti za njegovu   deportaciju u sigurnu treću zemlju nisu bili ispunjeni. Svaki put kada je   produţavan pritvor podnositelja aplikacije, Sluţba je ispitivala da li je   opravdano izricanje blaţih preventivnih mjera.   22. Podnositelj aplikacije je u više navrata osporavao svoj pritvor.   Njegove ţalbe odbili su Ministarstvo sigurnosti i drţavni sud, koji su u biti   potvrdili razloge na koje se pozvala Sluţba za poslove sa strancima.   23. Dana 26.02.2014. godine, Sluţba za poslove sa strancima produţila   je pritvor podnositelja aplikacije. Ovo rješenje potvrdili su 03.03.2014. i   10.03.2014. godine Ministarstvo sigurnosti, odnosno drţavni sud.   24. Dana 14.05.2014. godine, ţalbeno vijeće drţavnog suda poništilo je   presudu od 10.03.2014. godine (vidi taĉku 23. gore u tekstu) i vratilo   predmet na ponovno razmatranje. Ţalbeno vijeće, pozivajući se na praksu   Suda, smatralo je da je podnositelj aplikacije trebao biti obaviješten o   razlozima njegovog kontinuiranog pritvora, te po kojem osnovu se smatralo   da on predstavlja opasnost po sigurnost. Istaknuto je da podnositelju   aplikacije nije bilo neophodno predoĉiti sve relevantne informacije.   MeĊutim, informacije koje mu je pruţila Obavještajno-sigurnosna agencija   nisu ispunjavale minimum zahtjeva iz ĉlana 5. Konvencije kako bi   produţenje pritvora podnositelja aplikacije bilo opravdano. Ţalbeno vijeće   je dalje naglasilo da su sudovi ovlašteni da ocijene postojanje osnova   sumnje, odnosno osnovanost razloga Obavještajno-sigurnosne agencije. Bez   takve ocjene sudsko preispitivanje predmeta podnositelja aplikacije svelo bi   se na puku formalnost, što bi bilo protivno ĉlanu 5. Konvencije. Nadalje,   prilikom ispitivanja mogućnosti primjene druge, blaţe mjere nadzora   drţavni sud je cijenio opće i apstraktne argumenate, bez bilo kakvog daljeg   obrazloţenja. Ţalbeno vijeće je pozvalo drţavni sud da ispita takvu   mogućnost imajući u vidu okolnosti sluĉaja – naroĉito, duţinu trajanja   pritvora podnositelja aplikacije, osobne prilike podnositelja aplikacije i   dokaze koji se odnose na nacionalnu sigurnost.   25. Dana 05.06.2014. godine drţavni sud je ponovno potvrdio odluku   Ministarstva sigurnosti od 03.03.2014. godine (vidi taĉku 23. gore u tekstu).   Taj sud je istakao da je dana 21.05.2014. godine, Obavještajno-sigurnosna   agencija sudu dostavila na uvid dokaze sa oznakom tajnosti, kao i   „otvorene“ dokaze na uvid podnositelja aplikacije. Dana 23.05.2014. godine   Sud je saslušao podnositelja aplikacije i predoĉio mu dokaz bez oznake   tajnosti, ĉiji relevantni dio glasi kako slijedi:   „Imad Al Husin je došao [u Bosnu i Hercegovinu] neposredno nakon izbijanja ratnih   sukoba ... [U to vrijeme on] angaţovan kao pripadnik odreda El Mudţahid u kojem je   bio jedan od glavnih logistiĉara. Podnositelj aplikacije je bio aktivan prilikom   formiranja mudţahedinske zajednice   u Donjoj Boĉinji, općina Maglaj;   [mudţahedinska zajednica] je bila zatvorena i prva takve vrste u BiH..., u toj zajednici   podnositelj aplikacije je bio zaduţen za kontakte sa organima vlasti.         6 PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   Obavještajni podaci ukazuju da Imad Al Husin posjeduje nekretnine u BiH   milionske vrijednosti, a raspolaţe i bankovnim raĉunima u inostranstvu... da su   stanovnici zajednice u Boĉinji... svojevremeno govorili da „ne priznaju nikakve   zakone BiH“, te da „ne priznaju bosansku vlast“... [Podnositelj aplikacije ], kao jedan   od lidera mudţahedinske zajednice u Boĉinji bio je upoznat sa odlascima pojedinaca,   bivših pripadnika odreda El Mudţahid i stanovnika Boĉinje, na ratišta u svijetu gdje   se inaĉe bore mudţahedini u prvom redu u Afganistanu.... Kao lider mudţahedinske   zajednice, bio je u kontaktu sa mudţahedinima koji su se borili ili se sada bore u   Afganistanu, Ĉeĉeniji, Iraku, Libiji, Siriji. Većina tih lica su zbog svoje aktivnosti i   veza oznaĉena da mogu predstavljati prijetnju nacionalnoj sigurnosti ... Imad Al Husin   je bio radno angaţovan i u HO Islamic Relief, ĉiji direktor je u to vrijeme bio Enam   Arnout koji je u SAD osuĊen za terorizam ... Imad Al Husin je tokom 1995. godine,   odrţavao kontakte sa saudijcem Ahmedom Zuhairom ..., a inaĉe to lice je bilo   umiješano u izvoĊenje više teroristiĉkih (ne)djela na teritoriju BiH ... zajedno sa   nekolicinom stranih drţavljana Imad Al Husin se angaţovao na formiranju [nekoliko   firmi, ukljuĉujući] Al Karamein, Bedr Bosna, u kojima su uglavnom bili zaposleni   strani drţavljani koji su kao dobrovoljci uĉestvovali u ratu u BiH. Inspektori   finansijske policije Federacije BiH su u dva navrata, 2002. i 2005. godine, vršili   kontrolu poslovanja preduzeća Bedr Bosna uglavnom u vezi utaje poreza ... Od   sredine 2007. godine poĉeo se intenzivnije druţiti s licima iz sarajevskog kriminalnog   miljea. Dana 25.06.2008. godine, Imad Al Husin je pokušao kupiti streljivo,   vjerovatno za pištolj, u prodavnici naoruţanja u ulici Hifzi Bjelavca .... u Sarajevu....,   a s obzirom da nije imao dozvolu, prodavaĉ mu nije htio prodati traţenu robu ...   Tokom 2008. godine posjetio ga je Hussam Mousaa El Abed koji je u to vrijeme ţivio   u Danskoj; kojom prilikom mu je uruĉio novac sakupljen u inostranstvu.... Al Abed   se inaĉe sumnjiĉi za finansijsku potporu teroristiĉkim organizacijama u svijetu........   Imad Al Husin je 03.04.2007. godine dobio putnu ispravu Sirije u Ambasadi te zemlje   u Beogradu ... Njegova porodica u Siriji spada u red uticajnijih, njeni ĉlanovi su na   visokim poloţajima reţima Bašara Al Asada, a njegov brat je prije penzionisanja, bio   pukovnik sirijske vojske. Imad Al Husin je bio u vezi sa većim brojem lica koja se   sumnjiĉe za povezanost sa meĊunarodnim terorizmom, bilo da su boravili u   mudţahedinskoj zajednici u Boĉinji, bilo da su je posjećivali ili da su boravili u   inostranstvu.“   26. Podnositelj aplikacije je odbacio sve te informacije kao uopćene i   nepotkrijepljene dokazima. On je naroĉito osporio tvrdnju da zagovara   islam inspiriran saudijskom vehabijsko/selefijskom verzijom. On je rekao   da ga ne bi trebalo posmatrati kao teroristu samo zato što govori arapski   jezik i što se kreće u arapskoj zajednici u BiH. Podnositelj aplikacije je   izjavio da su jedne prilike on i neki njegovi prijatelji pomogli Obavještajno-   sigurnosnoj agenciji da pronaĊe i uhapsi osobe povezane sa ubistvom   jednog policajca. On je dalje istaknuo da je nakon zahtjeva organizacija   Human Rights Watch i Amnesty International, Izvještaj o terorizmu State   Departmenta Sjedinjenih Drţava za 2007. godinu – konkretno u dijelu za   Bosnu i Hercegovinu u kojem je podnositelj aplikacije pogrešno   identificiran kao Abu Hamza al-Masri, drţavljanin Egipta i osuĊeni terorist,   – ispravljen 2008. godine. Podnositelj aplikacije je takoĊer naveo da se   uvijek odazivao na pozive organa vlasti. On je takoĊer dostavio potvrdu   Islamske zajednice BiH da je on njen ĉlan i izjave dvojice imama iz   Sarajeva da podnositelj aplikacije nikada nije drţao predavanje u njihovim   PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   7 dţamijama. Nadalje, podnositelj aplikacije je takoĊer osporio istinitost   navoda u pogledu njegovih bankovnih raĉuna i nekretnina. Traţio je da mu   se predoĉe dokazi u prilog takvih tvrdnji.   27. Drţavni sud je smatrao da podnositelj aplikacije nije uspio dovesti u   pitanje ili osporiti dokaze iz dijela otvorenog spisa kojeg je dostavila   Obavještajno-sigurnosna agencija. Umjesto toga, on je koristio apstraktne i   uopćene tvrdnje nastojeći umanjiti vaţnost informacija sadrţanih u njima.   Nadalje, podnositelj aplikacije je podnio odreĊene dokumente (pisane   izjave, pisma itd.) prvi put na roĉištu odrţanom 23.05.2014. godine, iako je   bilo oĉito da ih je imao i ranije. Nakon što je ocijenio obrazloţenja Sluţbe   za poslove sa strancima i Ministarstva sigurnosti, sadrţaj dokaza sa   oznakom tajnosti i bez oznake tajnosti, kao i argumente podnositelja   aplikacije, sud je zakljuĉio da i dalje postoje osnovi sumnje u pogledu   podnositelja aplikacije kao prijetnje nacionalnoj sigurnosti, te da izricanje   blaţe mjere nije opravdano, s obzirom na posebne okolnosti toga sluĉaja.   Drţavni sud je zakljuĉio da nije došlo do povrede ĉlana 5. stav 1.   Konvencije. Taj sud je takoĊer smatrao da, suprotno navodima podnositelja   aplikacije da se boji da bi u Siriji bio kriviĉno gonjen, iz spisa je oĉito da je   njegova porodica veoma utjecajna i bliska reţimu Bašara Al Asada. Mnogi   ĉlanovi porodice podnositelja aplikacije bili su na visokim poloţajima u   vladi. Njegov brat je bio pukovnik sirijskih snaga sigurnosti u penziji.   TakoĊer, 03.04.2007. godine podnositelj aplikacije je dobio pasoš od   Ambasade Sirije u Beogradu. Sud je zakljuĉio da u postojećim okolnostima   više ne postoje smetnje za deportaciju podnositelja aplikacije u Siriju.   Konaĉno, sud je cijenio napore Ministarstva sigurnosti u pronalasku sigurne   treće zemlje i zakljuĉio da je ono postupalo revnosno i u tijesnoj saradnji s   Ministarstvom vanjskih poslova. MeĊutim, trideset i dvije zemlje,   ukljuĉujući i arapske zemlje, odbile su prihvatiti podnositelja aplikacije,   navodeći kao razlog liĉnost i okolnosti koje se veţu za njega.   28. Dana 16.07.2014., ţalbeno vijeće drţavnog suda potvrdilo je presudu   od 05.06.2014. godine.   29. U meĊuvremenu, 27.05.2014. godine Sluţba za poslove sa strancima   je odredila dalje produţenje pritvora podnositelja aplikacije. Dana   02.06.2014. godine, po ţalbi podnositelja aplikacije, Ministarstvo sigurnosti   je tu odluku potvrdilo.   30. Dana 11.06.2014. godine, drţavni sud je po ţalbi podnositelja   aplikacije ukinuo odluke od 27.05.2014. i 02.06.2014. godine (vidi taĉku   29. u tekstu gore) i vratio predmet Sluţbi za poslove sa strancima na   ponovno razmatranje. Drţavni sud je posebno istaknuo da je naredba o   deportaciji izdana 01.02.2011. godine (vidi taĉku 14. gore u tekstu), a da je   podnositelj aplikacije pritvoren radi deportacije duţe od tri godine, a po   osnovu drţavne sigurnosti duţe od pet godina. Za to vrijeme nije pokrenut   nikakav kriviĉni postupak protiv njega. TakoĊer, dokazi iz otvorenog dijela   spisa koji su predoĉeni podnositelju aplikacije bili su općepoznati budući da     8 PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   su već bili objavljeni u medijima. Nije izgledno da će naredba o deportaciji   biti izvršena: relevantni organi vlasti su kontaktirali više od trideset zemalja,   ali niti jedna od njih ne prihvata podnositelja aplikacije. Nadalje, iz spisa   proizlazi da Obavještajno-sigurnosna agencija nema bilo kakve nove dokaze   koji bi opravdali kontinuirani pritvor podnositelja aplikacije. Dokazi na   kojima se zasniva njegov kontinuirani pritvor su isti oni koji su navedeni u   vrijeme kada je inicijalno stavljen u pritvor. Drţavni sud je dalje dodao da   sama zabrinutost da bi podnositelj aplikacije mogao predstavljati prijetnju   po nacionalnu sigurnost nije dovoljna za razuman zakljuĉak o stvarnoj   prijetnji koju on predstavlja. Pritvor zasnovan samo na razlozima sigurnosti   suprotan je ĉlanu 5. stav 1. Konvencije. Organi uprave nisu opravdali svoj   zakljuĉak u pogledu postojanja osnovane sumnje da bi puštanjem iz pritvora   podnositelj aplikacije predstavljao opasnost po nacionalnu sigurnost.   Nadalje, njihovo razmatranje mogućnosti primjene blaţe mjere nadzora   ukljuĉivalo je iznošenje općih i apstraktnih argumenata, bez bilo kakvog   daljeg obrazloţenja. Sud je stoga naredio Sluţbi da ispita takvu mogućnost   u svjetlu argumenata prezentiranih u presudi suda.   31. Nakon vraćanja predmeta na ponovni postupak, dana 20.06.2014.   godine, Sluţba za poslove sa strancima je opet produţila pritvor   podnositelja aplikacije radi njegove deportacije i iz razloga nacionalne   sigurnosti. Dana 13.06.2014. godine podnositelj aplikacije saslušan je u   Sluţbi za poslove sa strancima u vezi s mogućnošću primjene blaţe mjere   nadzora. Tom prilikom on je naveo da ima smještaj (registrirano   prebivalište) izvan Imigracionog centra, ali da nema financijskih sredstava.   Nadalje, podnositelj aplikacije je istaknuo da mjera nadzora koja ukljuĉuje   zabranu napuštanja registriranog mjesta prebivališta, koje se nalazi na Ilidţi,   ne bi bilo odgovarajuća za njega jer su mu potrebne usluge medicinske   zaštite u Sarajevu. Sluţba za poslove sa strancima je smatrala da su   okolnosti koje opravdavaju pritvor podnositelja aplikacije ostale iste. Dalje   je naglašeno da se poduzimaju sve potrebne radnje u cilju iznalaţenja   sigurne treće zemlje u koju bi podnositelj aplikacije mogao biti deportovan.   32. Ministarstvo sigurnosti i drţavni sud su 23.06.2014., odnosno   27.06.2014. potvrdili rješenje Sluţbe od 20.06.2014. godine.   33. Nakon toga, do kraja 2014. kao i tokom cijele 2015. godine, pritvor   podnositelja aplikacije kontinuirano je produţavan. Ministarstvo sigurnosti,   drţavni sud i ţalbeno vijeće drţavnog suda su odbili sve njegove ţalbe.   34. U ovom periodu odrţano je nekoliko roĉišta na drţavnom sudu.   35. Na roĉištu od 09.11.2014. godine podnositelj aplikacije je izjavio da   je kontaktirao vlasti Republike Turske u vezi s mogućnošću da se tamo   preseli, ali da je njegov zahtjev odbijen na osnovu informacija koje im je   dostavila Obavještajno-sigurnosna agencija. Nadalje, podnositelj aplikacije   je prigovorio da mu nije data mogućnost da se izjasni na dokaze bez oznake   tajnosti. Budući da Obavještajno-sigurnosna agencija nije imala novih   informacija koje se odnose na podnositelja aplikacije, drţavni sud je odluĉio   PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   9 aplikantovim podnescima pripojiti zapisnik sa roĉišta odrţanog 23.05.2014.   godine na kojem mu je pruţena prilika da se izjasni na dokaze iz otvorenog   dijela spisa (vidi taĉku 25. gore u tekstu).   36. Na roĉištu od 03.03.2015. godine drţavni sud je prezentirao   podnositelju aplikacije dokaze bez oznake tajnosti koje je podnijela   Obavještajno-sigurnosna agencija. Iste informacije Obavještajno-sigurnosna   agencija je već dostavila pravnom zastupniku podnositelja aplikacije   06.02.2015. godine. Te informacije su se u biti odnosile na ulogu   podnositelja aplikacije kao samoproglašenog voĊe mudţahedinske zajednice   u Donjoj Boĉinji i pozvale se na njegovu osudu zbog nezakonitog lišenja   slobode iz 2000. godine (vidi taĉku 11. gore u tekstu). U njima se takoĊer   navodi da je do stavljanja u pritvor podnositelj aplikacije dosljedno   zagovarao islam inspiriran saudijskom, vehabijsko/selefijskom verzijom   islama, te javno izraţavao svoju podršku Osami bin Ladenu. Ostale   informacije bile su identiĉne onima koje su podnositelju aplikacije date na   uvid na roĉištu 23.05.2014. godine (vidi taĉku 25. gore u tekstu).   Podnositelj aplikacije je odbacio te informacije kao uopćene i rekao da   protiv njega nikada nije pokrenut kriviĉni postupak.   37. U svojim odlukama nakon ovog roĉišta drţavni sud je naroĉito   istaknuo da su relevantni organi vlasti revnosno radili na iznalaţenju sigurne   treće zemlje, u skladu sa ĉlanom 5. stav 1. Konvencije, te da podnositelj   aplikacije još uvijek predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Organi   vlasti su kontaktirali više od pedeset zemalja od kojih je trideset i devet dalo   negativan odgovor na molbu za prihvat podnositelja aplikacije dok ostale   zemlje nisu dale nikakav odgovor. Drţavni sud je takoĊer podrţao zakljuĉak   organa uprave u vezi s mogućnošću primjene blaţe mjere nadzora.   38. Na roĉištu od 03.06.2015. godine podnositelj aplikacije je   obaviješten da Obavještajno-sigurnosna agencija nije podnijela nove   informacije ili dokaze protiv njega. Prema tome, drţavni sud je odluĉio   argumentaciji podnositelja aplikacije priloţiti zapisnik sa roĉišta odrţanog   03.03.2015. godine na kojem je on imao priliku da se izjasni o dokazima iz   otvorenog dijela spisa (vidi taĉku 36. gore u tekstu).   39. Na roĉištu odrţanom 28.08.2015. godine drţavni sud je odluĉio da   izvještaj Obavještajno-sigurnosne agencije od 17.08.2015. godine ne sadrţi   bilo kakve nove informacije u odnosu na podnositelja aplikacije. Stoga je   drţavni sud opet argumentaciji podnositelja aplikacije priloţio zapisnik s   roĉišta odrţnog 03.03.2015. godine na kojem je imao priliku da se izjasni o   dokazima iz otvorenog dijela spisa (vidi taĉku 36. gore u tekstu).   40. Na roĉištu odrţanom 30.11.2015. godine drţavni sud je utvrdio da   izvještaj Obavještajno-sigurnosne agencije koji je podnesen 16.11.2015.   godine ne sadrţi bilo kakve nove informacije koje se odnose na podnositelja   aplikacije. Prema tome, sud se ponovno pozvao na argumentaciju   podnositelja aplikacije sa roĉišta odrţanog 03.03.2015. na kojem su mu   predoĉeni dokazi bez oznake tajnosti (vidi taĉku 36. gore u tekstu).           10   PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   (b) Odluke Ustavnog suda   41. Podnositelj aplikacije podnio je nekoliko ustavnih apelacija u vezi   sa produţenjem njegovog pritvora, pozivajući se na ĉlanove 3. i 5. stavovi 1.   i 4., te na ĉlanove 8. i 13. Konvencije. On je posebno naveo da mu nije dat   uvid u dokaze sa oznakom tajnosti, da je stavljen u preventivni pritvor, te da   nije realno oĉekivati da bilo koja druga zemlja prihvati osobu koja je   proglašena prijetnjom po nacionalnu sigurnost.   42. U svojoj odluci od 28.02.2013. godine (odluka br. AP 222/13)   Ustavni sud je ispitao zakonitost pritvora podnositelja aplikacije od 12.11.   2012. do 10.12.2012. godine i odbacio njegovu apelaciju kao oĉigledno   neosnovanu, u biti potvrĊujući obrazloţenje drţavnog suda i relevantnih   organa uprave.   43. Dana 17.06.2015. godine (Odlukom br. AP 2742/13) Ustavni sud je   ispitao apelaciju podnositelja aplikacije protiv šesnaest presuda drţavnog   suda donesenih izmeĊu 14.03.2013. i 25.03.2015. godine koje se odnose na   zakonitost njegovog pritvora u periodu izmeĊu 21.03.2013. i 07.06.2015.   godine. Ustavni sud je utvrdio povredu ĉlana 5. stav 1. (f) Konvencije u   odnosu na period pritvora podnositelja aplikacije od 21.03.2013. do   14.03.2014. godine (ĉiju zakonitost je razmatrao drţavni sud u presudama   donesenim izmeĊu 14.03.2013. i 6.01.2014. godine). Ustavni sud je odbio   preostali dio apelacije kao oĉigledno neosnovan. Ta odluka je dostavljena   podnositelju aplikacije dana 13.08.2015. godine.   Relevantni dio odluke Ustavnog suda glasi:   „46. U odnosu na osporene presude koje su donesene u periodu od 14. marta 2013.   godine do 6. januara 2014. godine, Ustavni sud primjećuje ... da je nesporno je da su   apelantu izreĉene mjere o izuzetnom produţenju nadzora, jer je utvrĊeno da   predstavlja prijetnju po nacionalnu sigurnost ... Apelantu nije bila uskraćena   mogućnost sudskog preispitivanja ovih odluka. MeĊutim, ĉinjenica da je apelant   prijetnja za nacionalnu sigurnost ocijenjena je na osnovu informacije Obavještajno-   sigurnosne agencije. Apelant je osporavao da on nije upoznat sa onim što mu se   stavlja na teret, a drţavni sud je ocijenio ove navode neosnovanim, jer relevantne   odredbe zakona zabranjuju preispitivanje spisa koji se vodi kao „povjerljiv“ ukoliko   se to protivi javnom interesu.   47. Ustavni sud podsjeća da je u predmetu broj AP 4064/13 ... utvrdio povredu   prava iz ĉlana 5. stav 1. taĉka (f) Konvencije u situaciji kada je... apelant lišen slobode   zbog toga što je predstavljao prijetnju za nacionalnu sigurnost na osnovu informacije   Obavještajno-sigurnosne agencije s kojom nije bio upoznat ni u naznakama, te koju je   Sud BiH propustio ocijeniti na adekvatan naĉin i izjasniti se o njenoj utemeljenosti.   48. Ustavni sud ne nalazi niti jedan razlog da odstupi od navedenog stava u odnosu   na osporene presude koje su donesene u periodu od 14.03.2013. godine do   06.01.2014. godine, budući da apelant nije bio upoznat sa sadrţajem informacije   Obavještajno-sigurnosne agencije na osnovu koje je oznaĉen kao osoba koja   predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost, niti je drţavni sud cijenio navedenu   informaciju na adekvatan naĉin i izjasnio se o njenoj utemeljenosti. Ustavni sud   zakljuĉuje da u odnosu na ove presude postoji povreda prava iz ĉlana 5. stav 1. taĉka   (f) Konvencije.     PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   11   ...   55. [U odnosu na druge sporne presude] Ustavni sud primjećuje da su apelantu   izreĉene mjere o izuzetnom produţenju nadzora, jer je utvrĊeno da predstavlja   prijetnju po nacionalnu sigurnost u smislu Zakona, koji je dosljedno poštivan ... i   apelantu nije bila uskraćena mogućnost sudskog preispitivanja ovih odluka ... [Dana   14.05.2014. godine ţalbeno vijeće] drţavnog suda, ukinulo je presudu od 10. marta   2014. godine ... zato što su sud i upravni organi bili duţni omogućiti apelantu da se   upozna sa razlozima stavljanja pod nadzor, radnjama, okolnostima, ĉinjenicama na   osnovu kojih je OSA zakljuĉila da apelant predstavlja prijetnju za javni poredak ...   ...   57. Ustavni sud nadalje podsjeća da je apelant drţavljanin Sirije, dakle, da nije   osoba bez drţavljanstva, da je apelantu oduzeto drţavljanstvo BiH, jer je utvrĊeno da   je drţavljanstvo stekao prevarom, davanjem laţnih informacija i prikrivanjem   relevantnih ĉinjenica, da je apelant stavljen pod nadzor ... zato što predstavlja prijetnju   za nacionalnu sigurnost, te da je apelantu izreĉena mjera protjerivanja iz BiH. S druge   strane, Evropski sud u citiranoj presudi ... istakao je ... da postoji stvarni rizik da bi   aplikant, ako bi bio protjeran u Siriju, bio izloţen nehumanom postupanju. Iz   osporenih presuda slijedi da je trideset devet drţava odbilo zahtjev BiH za prihvat   apelanta. Ustavni sud nalazi da sve navedeno ukazuje na postojanje posebnih   okolnosti u konkretnom sluĉaju. Imajući u vidu navedeno, zatim, ĉinjenicu da su   nadleţni organi pokazali zahtijevanu marljivost s obzirom na situaciju, ĉinjenicu da   apelant nije izbjeglica, niti je osoba bez drţavljanstva ... te ĉinjenicu da je data   adekvatna garancija u ocjeni da je barem prima facie postojao osnov za vjerovanje da,   ukoliko apelant bude na slobodi, to bi predstavljalo opasnost za nacionalnu sigurnost -   Ustavni sud zakljuĉuje da nije povrijeĊeno apelantovo pravo iz ĉlana II/3.d) Ustava   Bosne i Hercegovine i ĉlana 5. stav 1. taĉka f) Evropske konvencije u odnosu na   ostale presude [donesene izmeĊu 06.01.2014. i 25.03.2015. godine] ...   ...   64. Ustavni sud smatra neophodnim naglasiti da, iako je utvrdio povredu prava iz   ĉlana 5. stav 1. taĉka f) Konvencije u odnosu na presude donesene u periodu od 14.   marta 2013. godine do 6. januara 2014. godine, a budući da u odnosu na ostale   presude koje su kasnije donesene nije utvrdio kršenje ovog prava, Ustavni sud nalazi   da je, izuzetno u okolnostima konkretnog sluĉaja, dovoljno utvrditi kršenje ljudskih   prava u tim presudama, te da nema potrebe da predmet u ovom dijelu vraća na   ponovno odluĉivanje ...“   44. Dana 22.12.2015. godine (odluka br. AP 2832/15) Ustavni sud je   ispitao apelaciju podnositelja aplikacije protiv presuda koje je dţavni sud   donio izmeĊu maja i decembra 2015. Podnositelj aplikacije se pozvao na   iste odredbe kao i ranije. Ustavni sud je smatrao da nije bilo bitnih izmijena   u pravnim i ĉinjeniĉnim okolnostima predmeta od njegove odluke od   17.06.2015. godine (vidi taĉku 43. gore u tekstu) i utvrdio da nije došlo do   povrede ustavnih prava podnositelja aplikacije. Ustavni sud se u biti pozvao   na razloge navedene u njegovoj odluci od 17.06.2015. Smatrao je da su   vlasti postupale revnosno u svojim nastojanjima da pronaĊu sigurnu treću   zemlju (kontaktirano je više od pedeset zemalja) i ispitao je mogućnost   primjene blaţe mjere nadzora. Taj sud je takoĊer uzeo u obzir ĉinjenicu da   je podnositelj aplikacije saslušan u pogledu okolnosti njegovog pritvora u   12   PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   postupku sudskog preispitivanja, te da je data adekvatna ocjena (prima facie   osnovane) sumnje da bi njegovo puštanje iz pritvora predstavljalo opasnost   po nacionalnu sigurnost.   3. Primjena preventivnih mjera   45. U odgovoru na zahtjev Sluţbe za poslove sa strancima za   dostavljanjem novih informacija u odnosu na podnositelja aplikacije, dana   25.01.2016. Obavještajno-sigurnosna agencija je navela da nema novih   informacija, ali da i dalje smatra da podnositelj aplikacije predstavlja   potencijalnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti. MeĊutim, uzimajući u obzir   odredbe Zakona o strancima iz 2015. godine (vidi taĉke 78. i 79. dolje u   tekstu), Obavještajno-sigurnosna agencija je istakla da se svrha nadzora   moţe postići blaţom mjerom nadzora.   46. Dana 03.02.2016. godine Obavještajno-sigurnosna agencija je   dostavila Sluţbi za poslove sa strancima obavještajno-sigurnosne materijale   koji se odnose na podnositelja aplikacije; Sluţbi je posebno ukazano na dio   otvorenog spisa koji se moţe dati na uvid podnositelju aplikacije.   47. Dana 10.02.2016. godine podnositelj aplikacije je saslušan u Sluţbi   za poslove sa strancima; predoĉeni su mu odreĊeni dokazi bez oznake   tajnosti, dok su mu odreĊeni materijali ostali nedostupni. Podnositelj   aplikacije je pred Sluţbom izjavio da je već obaviješten o sadrţaju dokaza iz   otvorenog dijela spisa u postupku pred drţavnim sudom. On je takoĊer   izjavio da ima smještaj i registrirano prebivalište, kao i financijsku potporu.   Supruga podnositelja aplikacije, koja je takoĊer je saslušana, potvrdila je da   će on boraviti u njenoj kući, te da će ga ona izdrţavati za vrijeme njegovog   boravka.   48. Dana 17.02.2016. godine Sluţba za poslove sa strancima okonĉala je   pritvor podnositelja aplikacije u skladu sa Zakonom o strancima iz 2015.   godine, jer je trajao duţe od osamnaest mjeseci (vidi taĉku 78. dolje u   tekstu). Istim rješenjem podnositelju aplikacije su odreĊene preventivne   mjere koje su ukljuĉivale sljedeće: zabrana napuštanja Kantona Sarajevo   (koji ukljuĉuje i općinu Ilidţa); obavezu osobnog javljanja policijskoj   stanici Ilidţa izmeĊu 9.30 i 10.30 sati prije podne svake srijede, subote i   nedjelje; te obavezu javljanja Sluţbi za poslove sa strancima putem telefona   (s kućnog broja) svakog ponedjeljka, utorka, ĉetvrtka i petka izmeĊu 9.30 i   10.30 sati prije podne. TakoĊer, podnositelju aplikacije oduzet je pasoš koji   je istekao 02.04.2009. godine. Pri tome, Sluţba za poslove sa strancima se   pozvala na ĉlan 119. Zakona o strancima iz 2015. godine koji propisuje da   ukupno trajanje pritvora osobe ne moţe biti duţe od osamnaest mjeseci   (vidi taĉku 78. dolje u tekstu).   49. Blaţa mjera nadzora trebala je ostati na snazi dok podnositelj   aplikacije dobrovoljno ne napusti zemlju ili dok ne bude prisilno udaljen,   sve dok razlozi zbog kojih je stavljen pod nadzor ostanu neizmijenjeni.       PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   13   4. Nastojanja da se osigura prihvat podnositelja aplikacije u sigurnoj   trećoj zemlji   50. Dana 10.09.2012. godine Sluţba za poslove sa strancima je zatraţila   od Ministrarstva vanjskih poslova da kontaktira zemlje koje su geopolitiĉki   i kulturno bliske Siriji. Dana 10.10., 09.11. i 29.11.2012. godine Sluţba za   poslove sa strancima kontaktirala je Ministarstvo vanjskih poslova, traţeći   informacije o tom postupku.   51. Do 19.10.2012. godine Slovenija, Jordan i Kipar obavijestili su   Ministarstvo vanjskih poslova da ne ţele prihvatiti podnositelja aplikacije.   52. IzmeĊu 09.11.2012. i 27.11.2013. godine kontaktirano je devet   zemalja (Austrija, Egipat, Kuvajt, Saudijska Arabija, Bahrein, Katar,   Ujedinjeni Arapski Emirati, Oman i Jemen).   53. Do januara 2013. godine primljeni su negativni odgovori od   dvadeset i tri zemlje (Estonija, Španija, Francuska, Belgija, Ĉeška   Republika, Slovaĉka, Lihtenštajn, Danska, Švicarska, MaĊarska, Moldavija,   Crna Gora, Ukrajina, Austrija, Norveška, Holandija, Bivša Jugoslavenska   Republika Makedonija, Poljska, Turska, Njemaĉka, Srbija, Italija i   Bugarska).   54. Dana 21.08. i 28.11.2013. godine Ministarstvo vanjskih poslova je   obavijestilo Sluţbu za poslove sa strancima da su Jemen i Oman odbili   prihvatiti podnositelja aplikacije.   55. Dana 27.11.2013. godine Ministarstvo vanjskih poslova je zatraţilo   od Kuvajta, Saudijske Arabije, Bahreina, Katara i Ujedinjenih Arapskih   Emirata da daju odgovore na molbe za prihvat podnositelja aplikacije.   56. Dana 09.12.2013. godine Katar je odbio prihvatiti podnositelja   aplikacije.   57. Dana 4.03.2014. Ministarstvo vanjskih poslova je obavijestilo   Sluţbu za poslove sa strancima da Kuvajt ne ţeli prihvatiti podnositelja   aplikacije.   58. Dana 30.04.2014. Ujedinjeni Arapski Emirati obavijestili su   Ministarstvo vanjskih poslova da ne ţele prihvatiti podnositelja aplikacije.   59. Dana 16.06.2014. i 13.11.2014. godine Ministarstvo vanjskih   poslova podnijelo je molbu Ambasadi Sirije u Beogradu da Sirija prihvati   podnositelja aplikacije.   60. Dana 08. i 14.08.2014. godine Sluţba za poslove sa strancima i   Ministarstvo vanjskih poslova su obavijestili podnositelja aplikacije da je   još deset zemalja odbilo njihovu molbu (Egipat, Latvija, Litvanija, Grĉka,   Rumunija, Švedska, Maroko, Hrvatska, Saudijska Arabija i Bahrein).   61. Dana 12. i 13.08.2014. godine Ministarstvo vanjskih poslova   ponovno je kontaktiralo Ujedinjene Arapske Emirate.   62. Dana 14.11.2014. i 17.02.2015. godine Ministarstvo vanjskih   poslova obavijestilo je podnositelja aplikacije da nije bilo novih dogaĊanja   u pogledu traţenja sigurne treće zemlje.                     14   PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   63. Dana 18.02. i 03.03.2015. godine Sluţba za poslove sa strancima je   kontaktirala Ministarstvo vanjskih poslova, traţeći nove informacije u vezi   sa postupkom ĉiji je cilj pronalaţenje sigurne treće zemlje.   64. Na zahtjev Sluţbe za poslove sa strancima, dana 19.05.2015. godine,   Ministarstvo vanjskih poslova je zatraţilo od Kanade da prihvati   podnositelja aplikacije. Dana 27.08.2015. Kanada je odbila tu molbu.   65. Dana 15.06.2015., Sluţba je podnijela molbu Turskoj ambasadi u   Sarajevu da Turska prihvati podnositelja aplikacije.   66. Nadalje, tokom cijele 2015. godine vršeni su pokušaji da se   organizira sastanak u Ambasadi Saudijske Arabije u Sarajevu kako bi se   razgovoralo o mogućnosti prihvata podnositelja aplikacije u toj zemlji.   MeĊutim, kako izgleda, taj sastanak nije odrţan.   67. Dana 12.02.2016. godine Sluţba za poslove sa strancima je   predloţila da Ministarstvo vanjskih poslova podnese zahtjev za prihvat   podnositelja aplikacije u Kazahstan. Dana 22.02.2016. godine Ministarstvo   vanjskih poslova je obavijestilo Sluţbu za strance da je zatraţilo od   Ambasade BiH u Rusiji (koja je pokrivala i Kazahstan) da podnese takvu   molbu.   68. U nekoliko navrata zastupnici podnositelja aplikacije traţili su   pristup informacijama o aktivnostima koje vlasti preduzimaju u cilju   iznalaţenja sigurne treće zemlje. Takav pristup je redovno omogućavan, a   Sluţba za poslove sa strancima i Ministarstvo vanjskih poslova pruţali su   sve relevantne informacije.   5. Uvjeti pritvora   69. Vlada je pruţila slijedeće informacije u pogledu uvjeta u   Imigracionom centru.   70. Podnositelj aplikacije bio je smješten u ćeliju površine 20,5   kvadratnih metara u kojoj je bilo smješteno najviše ĉetiri pritvorenika   istovremeno. Tako je svaki od njih imao pet kvadratnih metara liĉnog   prostora. Svaka ćelija imala je stakleni prozor (160 centimetara visok i 120   centimetara širok), sanitarije, pristup pitkoj vodi i grijanje. Svaki pritvorenik   redovno je dobijao toaletne potrepštine.   71. Pritvorenicima su sluţena tri obroka dnevno i imali su raspored   dnevnih aktivnosti (sportske aktivnosti, medicinske preglede, slobodno   vrijeme, itd.). Imigracioni centar posjeduje biblioteku i prostorije za vjerske   aktivnosti, te za boravak u slobodno vrijeme.   72. Svaki pritvorenik imao je pravo na jednu posjetu sedmiĉno.   Rukovoditelj Imigracionog centra mogao je odobriti i ĉešće posjete ukoliko   su one bile u interesu porodice pritvorenika. Nije bilo prostorija za braĉne   posjete.   73. Tokom cijelog perioda njegovog pritvora podnositelju aplikacije je   pruţana adekvatna zdravstvena zaštita, ukljuĉujući nekoliko specijalistiĉkih   pregleda.             PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   15   6. Informacije koje je dostavio podnositelj aplikacije u pogledu   njegovog sirijskog državljanstva   74. U odgovoru na izjašnjenje vlade, podnositelj aplikacije je dostavio   kopiju odluke od 08.11.2007. godine, napisanu na arapskom jeziku i izdatu   od Ministarstva unutrašnjih poslova Sirije kojim mu je oduzeto   drţavljanstvo Sirije. Podnositelj aplikacije je takoĊer priloţio kopiju   ovjerenog prijevoda te odluke od 28.07.2015. godine na jednom od   sluţbenih jezika Bosne i Hercegovine.   II. RELEVANTNO DOMAĆE PRAVO   A. Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu iz 2008. godine   75. Prema ĉlanu 99. stav 2.(b) Zakona o kretanju i boravku stranaca i   azilu iz 2008. godine („Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine“ (SG BiH),   br. 36/08 i 87/12), kako je glasio do 30.10.2012. godine, stranac je morao   biti stavljen u pritvor ako se utvrdi da predstavlja prijetnju po javni poredak   ili nacionalnu sigurnost, bez obzira na to da li je doneseno rješenje o   protjerivanju. Nakon donošenja rješenja o protjerivanju, stranac je takoĊer   mogao biti stavljen pod nadzor prema ĉlanu 99. stav 1.(a) toga zakona. Od   30.10.2012. godine stranac za kojeg je utvrĊeno da predstavlja prijetnju po   javni poredak ili nacionalnu sigurnost mogao je biti stavljen u pritvor samo   ako je doneseno rješenje o protjerivanju (ĉlan 99. stav 2. Zakona nakon   izmjena od 2012. godine).   76. Do 30.10.2012. godine prvo rješenje o protjerivanju vaţilo je trideset   dana i moglo je biti produţavano neograniĉen broj puta po trideset dana. Od   30.10.2012. godine pa nadalje, prvo rješenje o protjerivanju vaţilo je   devedeset dana (ĉlan 100. stav 3. Zakona). Moglo je biti produţavano više   puta na periode do devedeset dana. MeĊutim, ukupno trajanje nadzora   moglo je biti duţe od 180 dana samo u izuzetnim okolnostima, na primjer   kada stranac onemogućava svoje protjerivanje ili ako je protjerivanje u roku   od 180 dana onemogućeno iz drugih razloga. Ukupni period nadzora nije   mogao biti duţi od osamnaest mjeseci u kontinuitetu osim ako je utvrĊeno   da stranac predstavlja prijetnju po javni poredak ili nacionalnu sigurnost   (ĉlan 102. stav 6.). Ako udaljenje stranca iz zemlje nije bilo moguće u roku   od osamnaest mjeseci, mogla je biti izreĉena blaţa mjera nadzora.   77. Prema ĉlanu 88. stav 1.(h) Zakona iz 2008. godine, strancu moţe biti   izreĉena mjera protjerivanja ako predstavlja prijetnju javnom poretku ili   sigurnosti BiH. Prema ĉlanu 93. Zakona iz 2008. godine, kada stranac   postane predmet protjerivanja, u roku od sedam dana mora se donijeti   zakljuĉak o dozvoli izvršenja. Zakljuĉak o dozvoli izvršenja sadrţi   informaciju o zemlji prihvata, kao i naĉin, vrijeme i mjesto izvršenja (ĉlan   93. stav 4).           16   PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   B. Zakon o strancima iz 2015. godine   78. Zakon o strancima iz 2015. godine (Zakon o strancima, SL BiH, br.   88/15) stupio je na snagu 25.11.2015. godine i zamijenio Zakon iz 2008.   godine. Odredbe relevantne za predmetni sluĉaj ostale su iste, osim što u   odredbi ĉlana 119. koja ureĊuje nadzor (u svrhu protjerivanja) stranca za   kojeg je utvrĊeno da predstavlja opasnost po javni poredak ili nacionalnu   sigurnost, maksimalni period pritvora ne moţe biti duţi od osamnaest   mjeseci; u odnosu na ovu odredbu nisu predviĊeni izuzeci.   79. Izricanje blaţe mjere nadzora propisano je u ĉl. 118. i 119. Zakona.   Stavljanje stranca pod nadzor ograniĉenjem kretanja na odreĊeno mjesto ili   podruĉje, uz obavezu javljanja Sluţbi za poslove sa strancima ili policiji,   moţe se izreći strancu (i) ako je, inter alia, utvrĊeno da predstavlja opasnost   po javni poredak ili nacionalnu sigurnost, ili (ii) u svrhu njegovog udaljenja   iz zemlje (ĉlan 118. stav 2.). Takva mjera ostaje na snazi do udaljenja   stranca ili njegovog dobrovoljnog odlaska iz zemlje, odnosno dok postoje   razlozi zbog kojih je izreĉena ta preventivna mjera (ĉlan 119. stav 2.).   C. Zakon o zaštiti tajnih podataka iz 2005. godine   80. Zakon o zaštiti tajnih podataka iz 2005. godine (SG BiH, br. 54/05 i   12/09) stupio je na snagu 17.08.2005. godine. Prema ĉlanu 5. Zakona, sudije   drţavnog suda i Ustavnog suda imaju pristup tajnim podacima svih stepena   tajnosti bez sigurnosne provjere, odnosno izdavanja dozvole za pristup   tajnim podacima ako je takav pristup potreban radi obavljanja njihovih   duţnosti.   D. Zakon o krivičnom postupku iz 2003. godine   81. Prema ĉlanu 436. Zakona o kriviĉnom postupku iz 2003. godine (SG   BiH, br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07,   32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09 i 72/13) osobi koja je   bila u pritvoru protiv koje nikada nije pokrenut kriviĉni postupak ili je   postupak obustavljen – ili koja je osloboĊena optuţbe ili je optuţba odbijena   – ima pravo na naknadu štete. To pravo pripada i osobi koja je lišena   slobode ili pritvorena na period duţi nego što je to bilo potrebno zbog   greške ili nezakonitog rada organa.   E. Zakon o parničnom postupku iz 2004. godine   82. U skladu sa ĉlanom 21. Zakona o parniĉnom postupku (SG BiH, br.   36/04, 84/07, 58/13 i 94/16), drţavni sud je nadleţan da ispita tuţbu koja se   odnosi na zaštitu prava osobe bez obzira na to je li postavljen zahtjev za   naknadu štete.           PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   17   F. Zakon o obligacionim odnosima iz 1978. godine   83. U skladu sa ĉlanom 200. Zakona o obligacionim odnosima iz 1978,   (Sluţbeni list Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije br. 29/78,   39/85, 45/89 i 57/89, te Sluţbeni list Republike Bosne i Hercegovine br.   2/92, 13/93 i 13/94), sud će dosuditi naknadu nematerijalne štete za povredu   prava osobe poput povrede prava na slobodu.   III. RELEVANTNI MEĐUNARODNI DOKUMENTI   84. Dana 26.09.2012. godine Komitet ministara Vijeća Evrope, u svojoj   nadzornoj funkciji u skladu s odredbama ĉlana 46. stav 2. Konvencije,   usvojio je odluku u vezi s implementacijom presude Al Husin (vidi   dokument br. CM/Del/Dec(2012)1150/6), koji glasi:   „Zamjenici su   1. konstatovali da je Sud utvrdio potencijalnu povredu ĉlana 3. Konvencije u   sluĉaju protjerivanja aplikanta u Siriju;   2. pozdravili ĉinjenicu da su vlasti Bosne i Hercegovine brzo pruţili garancije da   aplikant neće biti protjeran u Siriju;   3. pozvali nadleţne vlasti da redovno obavještavaju Komitet ministara o tijeku   aktivnosti na pronalasku treće sigurne zemlje u koju bi se aplikant protjerao,   ukljuĉujući i dobijanje garancija od treće zemlje da aplikant neće biti vraćen u Siriju;   4. konstatovali da je Parlamentarna skupština BiH usvojila u prvom ĉitanju izmjene   i dopune relevantnog zakonodavstva na temelju kojeg će pritvor stranaca biti moguć   tek nakon donošenja rješenja o protjerivanju;   5. pozvali nadleţne vlasti da dostave više informacija o sadrţaju ovih novih   izmjena i dopuna zakona.“   85. Dana 01.02.2017. godine Komitet ministara usvojio je rezoluciju   kojom je odluĉio okonĉati nadzor nad implementacijom presude Al Husin   (vidi dokument br. CM/ResDH(2017)28).   PRAVO   I. NAVODNA POVREDA ĈLANA 5. stav 1. KONVENCIJE   86. Podnositelj aplikacije je tvrdio da je njegovo lišenje slobode bilo   nezakonito i nespojivo sa ĉlanom 5. stav 1. Konvencije ĉiji relevantni dio   glasi:   „1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost osobe. Niko ne smije biti lišen slobode   izuzev u sljedećim sluĉajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:   ...     18   PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   (f) u sluĉaju zakonitog hapšenja ili lišenja slobode osobe da bi se sprijeĉio njen   neovlašteni ulazak u zemlju, ili osobe protiv koje se preduzimaju mjere u cilju   deportacije ili ekstradicije.“   A. Dopuštenost   1. Može li podnositelj aplikacije tvrditi da je „žrtva“   87. Vlada je navela da je 17.06.2015. godine Ustavni sud utvrdio   povredu ĉlana 5. stav 1. u odnosu na pritvor podnositelja aplikacije u   periodu izmeĊu 21.03.2013. i 14.03.2014. godine (vidi taĉku 43. gore u   tekstu). Podnositelj aplikacije stoga više ne moţe tvrditi da je ţrtva   navodne povrede u smislu ĉlana 34. Konvencije u odnosu na taj period.   88. Podnositelj aplikacije se usprotivio.   89. Sud ponavlja da odluka ili mjera koja ide u prilog podnositelju   aplikacije u naĉelu nije dovoljna da ga liši statusa ţrtve, osim ako su domaći   organi, bilo izriĉito ili u biti, priznali relevantnu povredu Konvencije, a   potom mu na ime toga pruţili praviĉnu naknadu (vidi Scordino protiv Italije   (br.1) [VV], br. 36813/97, taĉka 180., ESLJP 2006-V, i Rooman potiv   Belgije [VV], br. 18052/11, taĉka 129., 31.01.2019.). Naknada od strane   domaćih organa mora biti primjerena i dovoljna (vidi Kudić protiv Bosne i   Hercegovine, br. 28971/05, taĉka 17., 9.12.2008.). Nadalje, Sud je već imao   priliku, u kontekstu razliĉitih ĉlanova Konvencije, ukazati da status „ţrtve“   podnositelja aplikacije takoĊer moţe ovisiti o obimu naknade dosuĊene na   domaćem nivou, kada je to primjereno, ili barem o mogućnosti traţenja i   dobijanja naknade za pretrpljenu štetu, imajući u vidu ĉinjenice na koje se   ţali pred Sudom (vidi Kurić i drugi protiv Slovenije [VV], br. 26828/06,   taĉka 262., ESLJP 2012. (izvaci)). U pogledu prituţbi prema ĉlanu 5. stav   1., Sud je zauzeo stav da u posebnim okolnostima moţe prihvatiti da   postojanje jasnog i utvrĊenog postupka u domaćem pravu kojim se moţe   zahtijevati adekvatan iznos naknade, moţe predstavljati dovoljnu naknadu u   smislu prakse Suda u vezi sa ĉlanom 34. Konvencije (vidi Klinkel protiv   Njemačke (odl.), br. 47156/16, taĉka 29., 11.12.2018.).   90. Vraćajući se na okolnosti predmetnog sluĉaja Sud primjećuje da iako   Ustavni sud nije dosudio naknadu podnositelju aplikacije, on je izriĉito   priznao povredu njegovih prava iz ĉlana 5. stav 1. Konvencije u odnosu na   period njegovog pritvora izmeĊu 21.03.2013. i 14.03.2014. godine. Takvo   priznanje otvorilo je podnositelju aplikacije mogućnost da zahtijeva   naknadu u posebnom postupku. Zakon o parniĉnom postupku iz 2003.   godine propisuje mogućnost podnošenja tuţbe za zaštitu prava osobe pred   drţavnim sudom, a opća pravila o odgovornosti za štetu propisuju tuţbu za   naknadu štete zbog kršenja prava na slobodu i drugih prava osobe (vidi   taĉke 82. i 83. gore u tekstu). U takvim okolnostima, Sud nalazi da se moglo   razumno oĉekivati da se podnositelj aplikacije obrati domaćim sudovima   kako bi dobio naknadu štete za priznanje povrede njegovih prava iz ĉlana 5.   PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   19   stav 1. Konvencije, umjesto da se obrati ovom sudu kako bi bila potvrĊena   već priznata nezakonitost njegovog pritvora (vidi Klinkel, citiran gore u   tekstu, taĉka 30.).   91. Stoga Sud prihvaća prigovor vlade i smatra da podnositelj aplikacije   više ne moţe tvrditi da je „ţrtva“ povrede ĉlana 5. stav 1. Konvencije u   smislu ĉlana 34. Konvencije u odnosu na period njegovog pritvora izmeĊu   21.03.201. i 14.03.2014. godine. Ovaj dio aplikacije mora se stoga odbaciti   u skladu sa ĉlanom 35. stav 4. Konvencije.   2. Ostali osnovi nedopuštenosti   92. Sud primjećuje da prituţba koja se odnosi na period pritvora   podnositelja aplikacije izmeĊu 09.07.2012. i 21.03.2013. godine i izmeĊu   14.03.2014. godine do njegovog puštanja iz pritvora dana 17.02.2016.   godine nije oĉigledno neosnovana u smislu ĉlana 35. stav 3. (a) Konvencije.   Sud dalje primjećuje da ona nije nedopuštena niti po bilo kojem drugom   osnovu, te se stoga mora proglasiti dopuštenom.   B. Meritum   1. Podnesci stranaka   93. Podnositelj aplikacije tvrdi da je bio pritvoren duţe od osam godina   u kontinuitetu – od 06.10.2008. do 17.02.2016. godine. On je takoĊer naveo   da je njegovo udaljenje iz zemlje bilo nemoguće na poĉetku postupka te da   je tako bilo i tokom cjelokupnog trajanja njegovog pritvora zbog ĉinjenice   da je oznaĉen kao osoba koja predstavlja prijetnju po nacionalnu sigurnost –   što je navedeno u svim molbama upućenim trećim zemljama za njegov   prihvat. U takvim okolnostima bilo je jasno da ni jedna zemlja neće biti   zainteresirana da ga prihvati na svoju teritoriju. Nadalje, molbe za prihvat   podnositelja aplikacije u druge zemlje uvijek su upućivane samo nekoliko   dana prije nego što je Sluţba za poslove sa strancima trebala preispitati i   produţiti njegov pritvor. Stoga je evidentno da postupak deportacije nije   voĊen s odgovarajućom revnošću, te da domaći organi nisu postupali u   dobroj vjeri. Štoviše, domaći organi su 2014. godine kontaktirali Ambasadu   Sirije u Beogradu traţeći od njih da prihvate podnositelja aplikacije, iako su   već dali garancije da on neće biti izruĉen u drţavu porijekla. Podnositelj   aplikacije dalje navodi da je od 08.11.2007. godine osoba bez drţavljanstva   (vidi taĉku 74. gore u tekstu).   94. Vlada tvrdi da je pritvor podnositelja aplikacije odreĊen u skladu sa   domaćim zakonom, radi udaljenja iz zemlje (vidi taĉku 14. gore u tekstu).   Sve odluke kojima mu je produţavan pritvor bile su predmet sudskog   preispitivanja pred drţavnim sudom i Ustavnim sudom. Nakon presude   Suda od 07.02.2012. godine (vidi Al Husin, citirana gore u tekstu),   relevantni domaći organi pokrenuli su postupak kako bi osigurali prihvat     20   PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   podnositelja aplikacije u sigurnu treću zemlju. Iz spisa je oĉito da su ti   postupci voĊeni revnosno. Iako su tokom cjelokupnog trajanja pritvora   podnositelja aplikacije domaći organi smatrali da njegovo udaljenje iz   zemlje ima realne izglede, oni nisu mogli prinuditi bilo koju treću zemlju da   ga prihvati.   95. Kada je rijeĉ o tvrdnji podnositelja aplikacije o gubitku drţavljanstva   Sirije, vlada tvrdi da je ova informacija prvi put iznesena u pisanom   izjašnjenju podnositelja aplikacije (vidi taĉku 74. gore u tekstu). Kopija   odluke od 08.11.2007. godine kojom mu je navodno oduzeto drţavljanstvo,   nikada nije dostavljena domaćim organima. Iako nije jasno kada je   podnositelj aplikacije dobio tu odluku, evidentno je da je znao za nju bar od   28.07.2015. godine kada je prevedena na jedan od sluţbenih jezika Bosne i   Hercegovine (vidi taĉku 74. gore u tekstu). MeĊutim, prije i nakon toga   datuma, u svim podnescima podnositelja aplikacije domaćim organima on   je oslovljavan kao sirijski drţavljanin.   2. Ocjena Suda   (a) Opća načela   96. Ĉlan 5. štiti temeljna ljudska prava, odnosno pruţa zaštitu pojedincu   od proizvoljnog uplitanja drţave u njegovo pravo na slobodu. Taĉke od (a)   do (f) ĉlana 5. stav 1. sadrţe iscrpnu listu dozvoljenih osnova po kojima   osoba moţe biti lišena slobode, i nikakvo lišenje slobode neće biti zakonito   ako ne potpada pod jedan od tih osnova. Jedan od izuzetaka, sadrţan u taĉki   (f), dopušta drţavi kontrolu slobode stranaca u kontekstu imigracije (vidi   Saadi protiv Ujedinjenog Kraljevstva [VV], br. 13229/03, taĉke 43. i 64.,   ESLJP 2008.).   97. Ĉlan 5. stav 1. (f) ne zahtijeva da se pritvor razumno smatra   neophodnim, na primjer kako bi se osoba o kojoj je rijeĉ sprijeĉila da poĉini   kriviĉno djelo ili da pobjegne. Svako lišenje slobode prema drugom aspektu   ĉlana 5. stav 1. (f) bit će opravdano, meĊutim, samo dok traje postupak   deportacije ili ekstradicije. Ako se takvi postupci ne vode uz odgovarajuću   revnost, pritvor prestaje biti dopušten prema ĉlanu 5. stav 1. (f). Lišenje   slobode takoĊer mora biti „zakonito“. Kada je rijeĉ o „zakonitosti“ pritvora,   ukljuĉujući i pitanje da li je proveden „zakonom propisani postupak“,   Konvencija se u biti poziva na domaći zakon i utvrĊuje obavezu poštovanja   materijalnih i procesnih pravila domaćeg zakona. MeĊutim, poštovanje   domaćeg zakona nije dovoljno: ĉlan 5. stav 1. takoĊer zahtijeva da svako   lišenje slobode mora biti u skladu sa svrhom zaštite osobe od arbitrarnosti.   Temeljno naĉelo jeste da nijedan pritvor koji je arbitraran ne moţe biti   spojiv sa ĉlanom 5. stav 1., a pojam „arbitrarnosti“ iz ĉlana 5. stav 1.   proteţe se dalje od neusklaĊenosti sa domaćim zakonom, tako da lišenje   slobode moţe biti zakonito u smislu domaćeg zakona, ali ipak arbitrarno, te   stoga protivno Konvenciji. Kako bi se izbjeglo da se pritvor oznaĉi   PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   21   arbitrarnim, on prema ĉlanu 5. stav 1. (f) mora biti odreĊen u dobroj vjeri;   on mora biti tijesno povezan sa osnovom pritvora na koji se poziva vlada;   mjesto i uvjeti pritvora moraju biti odgovarajući; i trajanje pritvora ne moţe   biti duţe od perioda koji je opravdano potreban za svrhu koja se ţeli postići   (vidi A. i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva [VV], br. 3455/05,   taĉka 164., ESLJP 2009.).   98. Konaĉno, Sud ponavlja da domaći organi imaju obavezu razmotriti   jesu li realni izgledi za udaljenje iz zemlje, te je li pritvor radi udaljenja iz   zemlje od samog poĉetka opravdan, odnosno i dalje opravdan (vidi Amie i   drugi protiv Bulgarske, br. 58149/08, taĉka 77., 12.02.2013., i Kim protiv   Rusije, br. 44260/13, taĉka 5., 17.07.2014.).   (b) Primjena na predmetni slučaj   99. Nije sporno da smještaj podnositelja aplikacije u Imigracioni centar   predstavlja „lišenje slobode“ te da taj pritvor ulazi u okvir taĉke (f) ĉlana 5.   stav 1. Konvencije.   100. Sud napominje da je podnositelj aplikacije stavljen u pritvor dana   06.10.2008. godine (vidi taĉku 13. gore u tekstu), a da je pušten uz izricanje   blaţe mjere nadzora dana 17.02.2016. godine (vidi taĉku 48. gore u tekstu).   U svojoj presudi od 07.02.2012. godine (vidi presudu Al Husin, citiranu   gore u tekstu) Sud je ispitao pritvor podnositelja aplikacije u periodu   izmeĊu 06.10.2008. i 07.02.2012. godine i utvrdio povredu ĉlana 5. stav 1. u   odnosu na period tokom kojeg je bio pritvoren bez rješenja o protjerivanju   (od 06.10.2008. do 31.01.2011. godine – vidi taĉke 14. i 17. gore u tekstu).   Nadalje, indikacija koju je Sud u tom postupku dao vladi prema pravilu 39.   Pravila Suda (odnosno da podnositelj aplikacije ne smije biti protjeran u   Siriju) ostala je na snazi do 09.07.2012. godine kada je presuda postala   konaĉna (vidi taĉku 17. gore u tekstu; vidi takoĊer presudu Al Husin,   citiranu gore u tekstu, taĉka 92.). Sud ponavlja u tom smislu da su zemlje   potpisnice obavezne prema ĉlanu 34. Konvencije da poštuju privremene   mjere iz pravila 39. (vidi Mamatkulov i Askarov protiv Turske [VV], br.   46827/99 i 46951/99, taĉke 99.-129., ESLJP 2005-I, i Al Husin, citirana   gore u tekstu, taĉka 67.).   101. Prema tome, period pritvora koji je potrebno razmotriti u ovom   predmetu otpoĉeo je 09.07.2012. godine kada je privremena mjera ukinuta i   kada su domaći organi pokrenuli postupak za protjerivanje podnositelja   aplikacije u sigurnu treću zemlju, a završio je 17.02.2016. godine, kada je   podnositelj aplikacije pušten uz blaţu mjeru nadzora. Sud je već zakljuĉio   gore u tekstu da je podnositelj aplikacije izgubio status ţrtve u odnosu na   period pritvora izmeĊu 21.03.2013. i 14.03.2014. godine (vidi taĉku 91.   gore u tekstu). Tako je relevantni period trajao od 09.07.2012. do   17.02.2016. godine, s tim da se oduzima period koji je razmatrao Ustavni   sud u pogledu kojeg je podnositelj aplikacije izgubio status ţrtve.     22   PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   102. Kada je rijeĉ o zakonitosti pritvora, Sud primjećuje da se lišenje   slobode podnositelja aplikacije temeljilo na ĉlanu 99. Zakona o kretanju i   boravku stranaca i azilu iz 2008. godine i ĉlanu 119. Zakona o strancima iz   2015. godine, iz razloga sigurnosti i radi protjerivanja (vidi taĉku 13., 14.,   75. i 78. gore u tekstu). Prema tome, pritvor podnositelja aplikacije bio je u   skladu sa slovom domaćeg zakona.   103. Kljuĉno pitanje u predmetnom sluĉaju jeste moţe li se reći da je   „mjera [o kojoj je rijeĉ] poduzeta radi protjerivanja“ tokom cijelog perioda   trajanja pritvora podnositelja aplikacije i, posljediĉno, je li ona opravdana   prema ĉlanu 5. stav 1. (f).   104. Kako je već reĉeno (vidi taĉke 17. i 100. gore u tekstu), ĉlan 3. je   sprijeĉio protjerivanje podnositelja aplikacije u Siriju. Sud ponavlja da   ukoliko postoje prepreke za protjerivanje u odreĊenu zemlju, ali su druge   destinacije u naĉelu moguće, pritvor, dok ne doĊe do aktivnih nastojanja   organa vlasti da organiziraju protjerivanje u treću zemlju, moţe spadati u   okvir ĉlana 5. stav 1. (f) (vidi M. i drugi protiv Bugarske, br. 41416/08,   taĉka 73., 26.07.2011.). U vezi s tim, Sud napominje da su od septembra   2012. domaći organi poĉeli traţiti drugu zemlju koja je voljna prihvatiti   podnositelja aplikacije (vidi taĉku 50. gore u tekstu). Sud dalje napominje   da od tada pa do 17.02.2016. godine, kada je podnositelj aplikacije pušten   uz preventivnu mjeru, vlasti su kontaktirale ĉetrdeset i tri zemlje (uporedi   Kim citirana gore u tekstu, taĉka 52., i M. i drugi protiv Bugarske, citirana   gore u tekstu, taĉke 73. i 74.). MeĊutim, do avgusta 2014. godine trideset i   osam zemalja je odbilo prihvatiti podnositelja aplikacije (vidi taĉke 51., 53.,   54., 56., 57., 58. i 60. gore u tekstu). Sud smatra da je u najmanju ruku od   tog vremena organima vlasti moralo postati jasno da će pokušaji da se   podnositelj aplikacije protjera u sigurnu treću zemlju propasti.   105. Nakon tog perioda, organi vlasti su kontaktirali još dvije zemlje   (Kanadu i Kazahstan – vidi taĉke 64. i 67. gore u tekstu) i poslali nove   molbe Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Turskoj (vidi taĉke 61. i 65. gore   u tekstu). TakoĊer, došlo je do propalog pokušaja da se organizira sastanak   u Ambasadi Saudijske Arabije (vidi taĉku 65. gore u tekstu).   106. Podnositelj aplikacije je pušten iz pritvora uz izricanje blaţe mjere   nadzora tek kada je njegov pritvor prešao maksimalno trajanje pritvora   prema novom Zakonu o strancima (vidi taĉku 48. gore u tekstu).   107. Navedena razmatranja su dovoljna da Sud moţe zakljuĉiti da   razlozi za mjeru pritvora podnositelja aplikacije - poduzetu radi njegovog   protjerivanja iz zemlje – nisu bili validni tokom cijelog perioda njegovog   pritvora, zbog nepostojanja realnih izgleda za njegovo protjerivanje.   108. Stoga je došlo do povrede ĉlana 5. stav 1. (f) Konvencije u pogledu   perioda pritvora podnositelja aplikacije nakon avgusta 2014. godine do   njegovog puštanja dana 17.02.2016. godine. Nije bilo povrede te odredbe u   odnosu na period pritvora od 09.07.2012. do 21.03.2013. godine, te od   14.03.2014. do avgusta 2014. godine.   PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   23   109. S obzirom na ovaj zakljuĉak, Sud ne smatra potrebnim da ispita je   li postupak voĊen s duţnom revnošću, niti da razmatra tvrdnje podnositelja   aplikacije o njegovom navodnom statusu osobe bez drţavljanstva.   II. NAVODNA POVREDA ĈLANA 5. stav 4. KONVENCIJE   110. Podnositelj aplikacije je tvrdio da postupci pred domaćim sudovima   u kojima je nastojao osporiti svoj pritvor nisu bili u skladu sa zahtjevima   ĉlana 5. stav 4. koji glasi:   „Svako ko je lišen slobode hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo pokrenuti sudski   postupak kako bi sud u kratkom roku odluĉio o zakonitosti lišenja slobode, te ukoliko   ono nije bilo zakonito, naredio puštanje na slobodu.“   A. Dopuštenost   111. Sud zapaţa da ova prituţba nije oĉigledno neosnovana u smislu   ĉlana 35. stav 3. (a) Konvencije. Sud dalje primjećuje da ona nije   nedopuštena niti po bilo kojem drugom osnovu, te se stoga mora proglasiti   dopuštenom.   B. Meritum   1. Podnesci strana   112. Podnositelj aplikacije tvrdi da pred ţalbenim vijećem drţavnog   suda u donošenju presude od 14.05.2014. godine (vidi taĉku 24. gore u   tekstu) niti on, niti njegovi zastupnici nisu imali uvid u bilo koje relevantne   materijale koji se odnose na pitanje nacionalne sigurnosti; ovo je postupak   osporavanja zakonitosti njegovog pritvora uĉinilo potpuno neuĉinkovitim,   suprotno ĉlanu 5. stav 4. Konvencije. Nadalje, dokazi bez oznake tajnosti u   koje je dobio uvid (nakon presude kojom je nareĊeno njihovo otkrivanje)   sadrţavali su samo opće navode, bez bilo kakvih ĉvrstih dokaza. Podnositelj   aplikacije nikada nije obaviješten, barem u osnovi, o sadrţaju dokaza sa   oznakom tajnosti; prema tome, on nije bio u mogućnosti da na adekvatan   naĉin pripremi svoju odbranu.   113. Vlada tvrdi da je podnositelj aplikacije imao mogućnost zatraţiti   sudsko preispitivanje odluka o produţetku njegovog pritvora pred drţavnim   sudom i Ustavnim sudom (potpuno neovisni sudovi koji su mogli ispitati   sve relevantne dokaze, kako one sa oznakom tajnosti, tako i one bez oznake   tajnosti). Nadalje, nakon presude drţavnog suda od 14.05.2014. godine (vidi   taĉku 24. gore u tekstu), podnositelj aplikacije je dobio uvid u dio materijala   koji se odnose na nacionalnu sigurnost s kojeg je skinuta oznaka tajnosti   (vidi taĉku 25. gore u tekstu). Materijali s kojih je skinuta oznaka tajnosti   sadrţe dovoljno detaljnih navoda protiv njega da bi ih on mogao efikasno   24   PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   osporiti. Nadalje, dokazi iz otvorenog dijela spisa bili su odluĉujući u   utvrĊivanju zakonitosti pritvora podnositelja aplikacije.   2. Ocjena Suda   114. Kao što je Sud objasnio u presudi A. i drugi protiv Ujedinjenog   Kraljevstva (citrana gore u tekstu, taĉka 203.), zahtjev za procesnom   praviĉnošću prema ĉlanu 5. stav 4. ne nameće jedinstven, nepromjenljiv   standard koji se primjenjuje bez obzira na kontekst, ĉinjenice i okolnosti   predmeta o kojemu je rijeĉ. Kao opće pravilo, postupak iz ĉlana 5. stav 4.   mora imati sudski karakter, ali nije uvijek neophodno da taj postupak bude   popraćen istim garancijama kao što su one koje zahtijeva ĉlan 6. u pogledu   kriviĉnog ili parniĉnog postupka. Garancije koje on pruţa moraju biti   odgovarajuće s obzirom na vrstu lišenja slobode o kojoj je rijeĉ (vidi Sher i   drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 5201/11, taĉka 147., ESLJP 2015.   (izvaci)).   115. Konkretno, organi vlasti moraju osigurati uvid u dovoljno   informacija da bi aplikant mogao znati prirodu navoda protiv njega i kako bi   imao mogućnost iznošenja dokaza kojim bi ih pobijao. Oni takoĊer moraju   osigurati da podnositelj aplikacije ili njegovi pravni savjetnici mogu stvarno   uĉestvovati u sudskom postupku za produţenje pritvora (ibid., taĉka 149.).   116. Vraćajući se na ĉinjenice predmetnog sluĉaja, Sud zapaţa da je   podnositelj aplikacije bio stavljen u pritvor radi protjerivanja iz razloga koji   se odnose na nacionalnu sigurnost. Sud je ranije utvrdio da u predmetima   koji se tiĉu pitanja od naroĉitog javnog interesa, pravo podnositelja   aplikacije iz ĉlana 5. stav 4. na procesnu praviĉnost mora biti ocijenjeno u   odnosu na taj interes (vidi A. i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, citirana   gore u tekstu, taĉka 217.).   117. Sud napominje da je u svojoj odluci od 17.06.2015. godine Ustavni   sud utvrdio povredu ĉlana 5. stav 1. u odnosu na period pritvora   podnositelja aplikacije od 21.03.2013. do 14.03.2014. godine zbog propusta   da se podnositelju aplikacije pruţe na uvid dokazi povezani s nacionalnom   sigurnošću, te zbog nedostatka adekvatnog sudskog preispitivanja tih   dokaza (vidi taĉku 43. gore u tekstu). Sud dalje napominje da Ustavni sud   nije utvrdio povredu ĉlana 5. stav 1. u odnosu na kasniji period pritvora   podnositelja aplikacije od 15.03.2014. do 07.06.2015. godine (vidi taĉku 43.   gore u tekstu). Sud je uzeo u obzir ĉinjenicu da je nakon presude ţalbenog   vijeća drţavnog suda od 14.05.2014. godine (vidi taĉku 24. gore u tekstu),   podnositelju aplikacije pruţen uvid u dio dokaza koji se odnosi na   nacionalne sigurnosti, a ĉini dio otvorenog spisa s kojeg je skinuta oznaka   tajnosti. Sud je takoĊer utvrdio da je naknadni postupak sudskog   preispitivanja ponudio adekvatne garancije da postoji u najmanju ruku   prima facie osnov za vjerovanje da bi puštanjem podnositelja aplikacije na   slobodu, nacionalna sigurnost bila ugroţena.   PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   25   118. Sud dalje primjećuje da je na roĉištima pred drţavnim sudom od   23.05.2014. i 03.03.2015. godine (vidi taĉke 25. i 36. gore u tekstu), te na   saslušanju u postupku pred Sluţbom za poslove sa strancima od 10.02.2016.   godine (vidi taĉku 47. gore u tekstu), podnositelju aplikacije omogućen uvid   u dokaze protiv njega, a koji ĉine dio otvorenog spisa. Na roĉištima od   03.06., 28.08. i 30.11.2015. godine drţavni sud je obavijestio podnositelja   aplikacije da izvještaji Obavještajno-sigurnosne agencije ne sadrţe bilo   kakve nove informacije u odnosu na njega (vidi taĉke 38., 39. i 40. gore u   tekstu).   119. U presudi A. i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva (citirana gore u   tekstu) Sud je općenito istaknuo da se, u situaciji kada su dokazi u velikoj   mjeri pruţeni na uvid podnositelju aplikacije, a materijal koji je dostupan za   uvid igra dominantnu ulogu prilikom utvrĊivanja osnova za lišenje slobode,   ne moţe reći da je podnositelju aplikacije uskraćena mogućnost da   uĉinkovito osporava osnovanost sumnje protiv njega. Sud je takoĊer istakao   da ĉak i kada su svi, ili većina dokaza ostali povjerljivi, ukoliko su navodi   sadrţani u materijalima dostupnim za uvid dovoljno konkretni, treba   omogućiti podnositelju aplikacije da svojim zastupnicima i specijalnom   advokatu pruţi informacije, ako takve informacije postoje, kojima pobija te   navode, pri ĉemu on ne mora znati detalje ili izvore dokaza koji ĉine osnov   navoda o kojima je rijeĉ (ibid., taĉka 220.).   120. U predmetnom sluĉaju drţavni sud – koji je potpuno neovisan sud i   mogao je pregledati sve relevantne dokaze, kako one sa oznakom tajnosti,   tako i one bez oznake tajnosti – bio je u najboljoj poziciji da osigura da se   bez potrebe ne uskraćuje podnositelju aplikacije uvid u bilo koje materijale   (vidi, mutatis mutandis, Sher i drugi, citiran gore u tekstu, taĉka 153.). Iako   pravni sistem tuţene drţave ne dozvoljava angaţiranje specijalnih   advokata, Sud unatoĉ tome napominje da je podnositelj aplikacije ipak imao   mogućnost uĉinkovito osporavati navode protiv njega: bio je obaviješten o   pravnom osnovu i razlozima svog pritvora; pruţen mu je uvid u materijale   bez oznake tajnosti i imao je mogućnost da ih ospori; bio je pravno zastupan   i mogao se obraćati drţavnom sudu svojim podnescima; imao je mogućnost   (koju je iskoristio) zatraţiti sudsko preispitivanje na tri instance (drţavni   sud, ţalbeno vijeće drţavnog suda i Ustavni sud).   121. Nadalje, navodi sadrţani u materijalima iz otvorenog dijela spisa,   bez oznake tajnosti bili su dovoljno konkretni da omoguće podnositelju   aplikacije da uĉinkovito osporava sumnju koja je postojala protiv njega.   Kao primjer moţe se uzeti navod da je podnositelj aplikacije bio ĉlan   jedinice El Mudţahedin i jedan od voĊa mudţahedinske zajednice u Donjoj   Boĉinji, ili navodi o pokušaju kupovine municije odreĊenog dana na   odreĊenom mjestu. TakoĊer, pruţene su mu informacije o imenima   osumnjiĉenih terorista i njihovih pomagaĉa, sa kojima se podnositelj   aplikacije navodno sastao, kao i pojedinosti o aktivnostima podnositelja   aplikacije u Bosni i Hercegovini nakon rata (vidi taĉku 25. gore u tekstu).   26   PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   122. U svjetlu navedenog, Sud smatra da je podnositelju aplikacije   pruţena razumna prilika da iznese svoje argumente. Stoga nije bilo povrede   ĉlana 5. stav 4. Konvencije.   III. NAVODNA POVREDA ĈLANA 5. stav 5. KONVENCIJE   123. Podnositelj aplikacije se takoĊer ţalio da nije imao izvršno pravo   na obeštećenje, kako to zahtijeva ĉlan 5. stav 5. Iako je Ustavni sud u odluci   od 17.06.2015. godine utvrdio da je njegov pritvor u periodu izmeĊu   21.03.2013. i 14.03.2014. godine predstavljao povredu ĉlana 5. stav 1., nije   mu dosuĊena naknada štete. Ĉlan 5. stav 5. Konvencije propisuje:   „Svako ko je bio ţrtva hapšenja ili lišenja slobode protivno odredbama ovog ĉlana   ima izvršno pravo na obeštećenje.“   124. Vlada je osporila taj argument. Vlada tvrdi da je podnositelj   aplikacije imao pravo na naknadu prema ĉlanu 436. Zakona o kriviĉnom   postupku (vidi taĉku 81. gore u tekstu), u vezi sa ĉlanom 200. Zakona o   obligacionim odnosima iz 1978. godine (vidi taĉku 83. gore u tekstu), ali je   propustio iskoristiti taj pravni lijek. Prema tome, ovu prituţbu treba odbaciti   zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih sredstava.   125. Sud primjećuje da se domaći pravni lijek predviĊen Zakonom o   parniĉnom postupku iz 2004. godine odnosi na lišenje slobode i pritvor u   kontekstu kriviĉnog postupka, dok je podnositelj aplikacije u predmetnom   sluĉaju stavljen u pritvor u toku upravnog postupka voĊenog za njegovo   protjerivanje. MeĊutim, Sud primjećuje da Zakon o parniĉnom postupku iz   2003. godine predviĊa tuţbu za zaštitu prava osobe, sa ili bez podnesenog   zahtjeva za naknadu, pred drţavnim sudom, kao i da opća pravila o   odgovornosti za štetu predviĊaju podnošenje tuţbe za naknadu štete zbog   povrede prava na slobodu ili drugih prava osobe (vidi taĉke 82. i 83. gore u   tekstu).   126. Podnositelj aplikacije nije osporavao efikasnost i raspoloţivost   ovog pravnog lijeka, niti je naveo bilo kakve razloge za propust da to uĉini.   U takvim okolnostima, Sud smatra da je ova prituţba nedopuštena zbog   neiscrpljivanja pravnih lijekova, te se mora odbaciti u skladu sa ĉlanom 35.   stavovi 1. i 4. Konvencije.   IV. NAVODNA POVREDA ĈLANA 3. KONVENCIJE   127. Podnositelj aplikacije se ţali da su uvjeti njegovog smještaja u   centru za pritvor stranaca bili nespojivi sa ĉlanom 3. Konvencije koji glasi:   „Niko ne smije biti podvrgnut muĉenju, niti nehumanom ili poniţavajućem   postupanju ili kaţnjavanju.“   128. Vlada je osporila ovaj argument.   PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   27   129. Sud primjećuje da podnositelj aplikacije nije osporio ĉinjenice koje   je navela vlada u vezi s uvjetima smještaja u Imigracionom centru (vidi   taĉke 70.-73.). Osim uopćenih, nejasnih i nepotkrijepljenih prituţbi,   podnositelj aplikacije nije ponudio bilo kakve dokaze u prilog svojih navoda   (za razliku od sluĉaja Kim, citiran gore u tekstu, taĉke 31.-35.). Slijedi da je   ova prituţba oĉigledno neosnovana, te se mora odbaciti u skladu sa ĉlanom   35. stavovi 3. (a) i 4. Konvencije.   V. PRIMJENA ĈLANA 41. KONVENCIJE   130. Ĉlan 41. Konvencije propisuje:   „Ukoliko Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili njenih Protokola, te   ukoliko zakonodavstvo visoke ugovorne strane o kojoj je rijeĉ omogućuje samo   djelomiĉno obeštećenje, Sud će, po potrebi, odrediti praviĉnu naknadu oštećenoj   strani.“   A. Naknada štete   131. Podnositelj aplikacije potraţuje 150.000 eura (EUR) na ime   nematerijalne štete.   132. Vlada je istaknula da je traţeni iznos neopravdan i prekomjeran,   naroĉito s obzirom na iznos praviĉne naknade koji je podnositelju aplikacije   dosuĊen u prvom sluĉaju (vidi presudu Al Husin, citiranu gore u tekstu,   taĉka 87.).   133. Sud prihvaća da je podnositelj aplikacije pretrpio duševnu bol   usljed utvrĊene povrede i da je stoga opravdano dosuditi naknadu na ime   nematerijalne štete. Vršeći svoju ocjenu na praviĉnoj osnovi kako to   zahtijeva Konvencija, te imajući u vidu ĉinjenicu da je u sluĉaju   podnositelja aplikacije već utvrdio jednu povredu (vidi presudu Al Husin,   citiranu gore u tekstu), Sud podnositelju aplikacije dosuĊuje 9.000 eura po   tom osnovu, kao i svaki porez koji moţe biti zaraĉunat.   B. Troškovi i izdaci   134. Kako podnositelj aplikacije nije podnio zahtjev za troškove i   izdatke, Sud nije dosudio naknadu po tom osnovu.   C. Zatezna kamata   135. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata zasniva na najniţoj   kreditnoj stopi Evropske centralne banke, uvećanoj za tri postotna boda.   28   PRESUDA AL HUSIN protiv BOSNE I HERCEGOVINE (br. 2)   IZ NAVEDENIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO,   1. Proglašava prituţbu prema ĉlanu 5. stav 1. Konvencije, u odnosu na   pritvor podnositelja aplikacije u periodu izmeĊu 09.07.2012. i   21.03.2013. godine, te izmeĊu 14.03.2014. i 17.02.2016. godine   dopuštenom;   2. Proglašava prituţbu prema ĉlanu 5. stav 4. Konvencije dopuštenom;   3. Proglašava preostali dio aplikacije nedopuštenim;   4. Utvrđuje da je došlo do povrede ĉlana 5. stav 1. Konvencije u odnosu na   period pritvora podnositelja aplikacije nakon avgusta 2014. do njegovog   puštanja dana 17.02.2016. godine, te da nije bilo povrede te odredbe u   odnosu na periode pritvora od 09.07.2012. do 21.03.2013. godine i od   14.03.2014. do avgusta mjeseca 2014. godine;   5. Utvrđuje da nije došlo do povrede ĉlana 5. stav 4. Konvencije;   6. Utvrđuje   (a) da u roku od tri mjeseca od dana kada ova presuda postane konaĉna   tuţena drţava ima isplatiti podnositelju aplikacije, u skladu sa   ĉlanom 44. stav 2. Konvencije, 9.000 eura (devet hiljada eura) na ime   nematerijalne štete, kao i svaki porez koji se moţe zaraĉunati,   pretvoreno u valutu tuţene drţave po teĉaju na dan izmirenja;   (b) da će se od isteka navedenog roka od tri mjeseca do izmirenja, na   navedeni iznos plaćati obiĉna kamata po stopi jednakoj najniţoj   kreditnoj stopi Evropske centralne banke u periodu neplaćanja, uvećanoj   za tri postotna boda;   7. Odbija preostali dio zahtjeva podnositelja aplikacije za praviĉnu   naknadu.   Saĉinjeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanom obliku dana   25.06.2019. godine u skladu sa pravilom 77. stavovi 2. i 3. Pravila Suda.   Marialena Tsirli   registrar   Jon Fridrik Kjølbro   predsjednik  

Full & Egal Universal Law Academy