© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Agent of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK
ALTUG i DRUGI PROTIV TURSKE
zahtjev broj 32086/07
presuda od 30. lipnja 2015. godine
ČINJENICE
Podnositelji zahtjeva su djeca i unuci gđe Kesoglu. U veljači 2002. godine gđa Kesoglu prituživala se na bolove u trbuhu i visoki tlak. Javila se u privatnu zdravstvenu ustanovu gdje joj je prepisan lijek na bazi penicilina. Odmah nakon što joj je intravenozno dan antibiotik došlo je do srčanog zastoja. Nakon oživljavanja upućena je u bolnicu medicinskog fakulteta u kojoj je, unatoč liječenju, preminula.
Srodnici gđe Kesoglu podnijeli su kaznene prijave zbog ubojstva i nemara u obavljanju dužnosti protiv privatne zdravstvene ustanove, liječnika i medicinske sestre koji su liječili gđu Kesoglu. U prijavama su tvrdili kako su obavijestili medicinsko osoblje da je pacijentica alergična na penicilin. Institut za forenziku izradio je nalaz i mišljenje na temelju medicinske dokumentacije i obdukcije, te naveo kako je smrtna posljedica rezultat penicilinske injekcije, ali da ne postoji odgovornost medicinskog osoblja, budući da smrtna posljedica nakon primjene penicilina može nastupiti i od testne doze. Nacionalno medicinsko vijeće podržalo je ovaj nalaz i mišljenje u kaznenom postupku. Nakon donošenja dvije nepravomoćne oslobađajuće presude, kazneni postupak obustavljen je zbog zastare.
Podnositelji su paralelno vodili i postupak za naknadu štete u kojem je njihov tužbeni zahtjev odbijen na temelju nalaza i mišljenja vještaka danih u kaznenom postupku.
Podnositelji se pred Sudom pozivaju na članak 2. Konvencije, navodeći da liječnički tim nije ispunio obvezu uzimanja anamneze niti je obavijestio pacijenticu o mogućim alergijskim reakcijama i pribavio njezin pristanak na primjenu lijeka.
OCJENA SUDA
Nema spora o tome da u Turskoj postoji zakonodavni okvir koji obvezuje medicinsko osoblje u privatnim i javnim bolnicama da pruže informaciju pacijentima i da pribave njihov pristanak na planirano liječenje. No, prigovor podnositelja odnosi se na sposobnost sudstva da ispita je li medicinski tim poštovao te obveze te da sankcionira povrede tih obveza.
Sud je primijetio da su podnositelji morali pokrenuti dva postupka, kazneni i parnični. Kazneni postupak obustavljen je zbog zastare, a njihov zahtjev za naknadu štete u parničnom postupku odbijen je na temelju nalaza i mišljenja vještaka da je do smrti njihove srodnice došlo zbog nepredviđenog tijeka liječenja, a ne zbog pogreške medicinskog tima. Međutim, niti jedna sudska odluka i niti jedan nalaz i mišljenje vještaka nisu se osvrnuli, niti su se na zadovoljavajući način posvetili osnovnoj tvrdnji podnositelja da medicinski tim nije uzeo anamnezu gđe Kesoglu. Nadalje, nitko ju nije obavijestio o mogućim rizicima liječenja penicilinom, niti tražio njezin pristanak na takvo liječenje čime su povrijeđene mjerodavne zakonske odredbe.
Sud je utvrdio kako su domaći sudovi propustili ispitati je li medicinski tim postupio sukladno zakonskoj obvezi, usprkos traženju podnositelja i unatoč činjenici da je to pitanje bilo vrlo važno, ako ne i ključno za predmet spora. Stoga su sudovi bili dužni jasno i izravno odgovoriti na to pitanje. Iako nije na Sudu da nagađa o odgovornosti medicinskog tima ili o tome kakav bi bio ishod domaćih postupaka u slučaju da je ovo pitanje razmotreno, Sud smatra da domaći postupci nisu bili u dovoljnoj mjeri učinkoviti da bi na prikladan način osigurali primjenu nacionalnog zakonodavstva koje je doneseno radi zaštite prava na život gđe Kesoglu.
Nadalje, Sud je primijetio da su pripadnici medicinskog tima koji su optuženi za nemar dali poprilično različite verzije spornog događaja, a da sudovi očigledno nisu pokušali utvrditi precizan tijek događaja koji su doveli do smrti pacijentice.
Dakle, domaće vlasti nisu osigurale podnositeljima učinkovita pravna sredstva kojima bi osigurale poštivanje procesnih jamstava iz članka 2. Konvencije. Stoga je došlo do povrede članka 2. Konvencije.
PRAVIČNA NAKNADA
20.000,00 EUR - na ime nematerijalne štete;
1.650,00 EUR - na ime troškova i izdataka
Full & Egal Universal Law Academy