ASSENOV i OSTALI protiv BUGARSKE
Presuda od 28. oktobra 1998. godine
NEZVANIČNI SAŽETAK I ISTORIJAT PREDMETA
A.Osnovne činjenice
Tri podnosioca predstavke, g. Anton Assenov, ro|en 1978. godine i njegovi roditelji, g|a Fidanka Ivanova i g. Stefan Ivanov ro|eni 1956. godine odnosno 1952. godine, su svi po nacionalnosti Bugari romskog porijekla i `ive u Shoumen-u (Bugarska).
1. Doga|aji od septembra 1992. godine
Dana 19. septembra 1992. godine policajac van du`nosti je vidio prvog podnosioca predstavke kako se kocka, te ga je odveo na autobusku stanicu kako bi pozvao poja~anje. Do{ao je g. Ivanov, i da bi pokazao kako }e primijeniti svaku neophodnu kaznu, po~eo je udarati dje~aka {tapom od {perplo~e. Tada su do{la druga dvojica policajaca i odvela g. Assanov-a i njegovog oca u policijsku stanicu, gdje su ih zadr`ali dva sata, a zatim pustili .
Dana 21. septembra 1992. godine, prvog radnog dana nakon incidenta, podnosioci predstavke su oti{li ljekaru objasniv{i mu da su tri policajca pretukla prvog podnosioca predstavke. Doktor je izdao nalaz u kojem je naveo postojanje modrica na ruci prvog podnosioca predstavke, na grudima, ramenu i glavi, te ogrebotine na grudima. Njegova majka je imala modrice na bedru. On je naveo da se povrede sla`u sa opisom doga|aja koji je podnosilac predstavke dao.
Dana 2. oktobra 1992. godine drugi podnosilac `albe je podnjela `albu Okru`noj upravi za unutra{nje poslove i zatražila da se kazne policajci koji su navodno pretukli njenog sina. Istra`ni inspektor je uzeo izjave od podnosioca predstavke, umije{anih policajaca i upravnika dispečeru na autobuskoj stanici. Dana 6. novembra 1992. godine istra`ni inspektor je napravio interni izvje{taj zaklju~iv{i da je dje~aka istukao njegov otac i dana 13. novembra podnosioci predstavke su dobili pismo u kojem su obavije{teni da je postupak policajaca bio u skladu sa zakonom.
Podnosioci predstavke su se `alili na ovu odluku, prvo Regionalnom vojnom tu`ila{tvu u Varni, zatim Uredu glavnog vojnog tu`ila{tva i kona~no na~elniku Glavnog tu`ila{tvu Bugarske. Odluka da se policajci krivi~no ne gone podr`ana je na svim instancama.
2. Hap{enje i zatvaranje u julu 1995. godine
U julu 1995. godine prvi podnosilac predstavke je uhap{en zbog sumnje da je po~inio ve}i broj provala i plja~ki. On je priznao ve}inu provala, ali ne i optu`be za plja~ku.
Izme|u jula 1995. godine i jula 1997. godine on je bio u pritvoru u policijskoj stanici Shoumen, u centru za maloljetne delikvente i u zatvoru Belene. U tom periodu, on, njegovi roditelji i njegov advokat podnijeli su veliki broj zahtjeva za njegovo osloba|anje organima tu`ila{tva, navode}i izme|u ostalog, njegove navodne zdravstvene probleme kao i ~injenicu da nisu prikupljeni dalji dokazi u vezi njegovog slu~aja. Organi tu`ila{tva su odbili sve zahtjeve, i Okru`ni sud u Shoumen-u je potvrdio njihove odluke.
3.Doga|aji koji su navodno uslijedili nakon ulaganje `albe Komisiji
Nakon objavljivanja ~lanaka o predmetu u dva dnevna ~asopisa, predstavnici policije ili organi tu`ila{tva obratili su se podnosiocima predstavke i pitali ih da li su podnijeli `albu Komisiji. Dana 8. septembra 1995. godine drugi i tre}i podnosilac predstavke, roditelji, su dali pismenu izjavu notaru da nikada nisu podnijeli takvu `albu.
B.Postupak pred Komisijom za ljudska prava
Predstavka Komisiji, ulo`ena dana 6. septembra 1993. godine, progla{ena je prihvatljivom dana 27. juna 1996. godine.
U svom Izvje{taju od 10. jula 1997. godine Komisija je, nakon neuspje{nog poku{aja da osigura prijateljsko rje{enje, utvrdila ~injenice i izrazila mi{ljenje da je, u pogledu doga|aja iz 1992. godine, postojala povreda ~lana 3. (16 glasova prema 1) i povreda ~lana 13. (jednoglasno), ali da nije bilo povrede ~lana 6. (jednoglasno). U pogledu doga|aja iz 1995. godine, Komisija je izrazila jednoglasno mi{ljenje da nije bilo povrede ~lanova 3. i 5. stav 1, ali da je povrije|en ~lan 5. stavovi 3. i 4. te da Bugarska nije ispo{tovala svoje obaveze iz ~lana 25.
Komisija je dana 22. septembra 1997. godine predmet proslijedila Sudu.
IZVOD IZ PRESUDE
PRAVO
I.PODNOSIOCI PREDSTAVKE
1.Na raspravi pred Sudom, zastupnik podnosilaca predstavke je objasnio da, iako su se u svrhe postupka pred Komisijom roditelji g. Assenov-a pridru`ili njegovim razli~itim `albama, to su u~inili samo zato {to je on u to vrijeme bio maloljetan i prema Bugarskom zakonu nije imao pravnu sposobnost. Trenutna pozicija je da je jedino g. Assanov podnosilac predstavke u pogledu svih predstavki osim one iz ~lana 25. Konvencije koju je ulo`io zajedno sa svojim roditeljima.
2.Sud }e stoga u pogledu svih predstavki osim one iz ~lana 25, razmatrati samo postojanje povreda prava g. Assenov-a. U pogledu `albe iz ~lana 25. Sud }e tako|er razmotriti poziciju g. Ivanova i g|e Ivanova.
II.DOGAĐAJI OD 19.SEPTEMBRA 1992.GODINE I NAKON TOGA
A.Preliminarne primjedbe Vlade
1. Navodno neiscrpljenje doma}ih pravnih lijekova
3.Vlada je tvrdila da bi se predstavka g. Assenov-a iz ~lana 3. u pogledu doga|aja od 19. septembra 1992. godine trebala proglasiti neprihvatljivom zbog propusta da se iscrpe doma}a pravni lijekovi, u skladu sa ~lanom 26. Konvencije, koji glasi:
“ Komisija mo`e razmatrati problem nakon {to su iscrpljena sva pravni lijekovi, u skladu sa op{te priznatim me|unarodnim zakonom ..”
Prema podnesku Vlade, uz tra`enje da se policajci krivi~no gone, podnosilac predstavke je mogao pokrenuti parni~ni postupak prema stavu 45., Zakonu o obligacijama ili upravni postupak prema Zakonu o odgovornosti dr`ave za {tetu.
4.Na raspravi pred Sudom, podnosilac predstavke je izjavio da mu je bilo te{ko da zamisli koji daljnji koraci su se od njega o~ekivali u cilju iscrpljenja pravnih lijekova formalno dostupnih po bugarskom zakonu.
5.U svojoj odluci o prihvatljivosti, Komisija je podsjetila da se naknada štete prema građanskom pravu ne bi mogla smatrati za potpuno ispravljanje kr{enja ~lana 3. Komisija je ustanovila da su podnosioci predstavke, `ale}i se Okru`noj upravi unutarnjih poslova (“DDIA”) i svim nivoima organa tu`ila{tva, uradili sve {to su mogli u cilju pokretanja krivi~nog postupka protiv policajaca, stavljaju}i tako svoju `albu pred vlasti koje su za to bile nakompetentnije.
6.Sud podsje}a da pravilo o iscrpljivanju doma}ih pravnih lijekova postavljeno u ~lanu 26. Konvencije obavezuje one koji `ele da iznesu predmet protiv dr`ave pred me|unarodni sudski ili arbitrarni organ da prvo iskoriste pravni lijekovi data u doma}em pravnom sistemu, osloba|aju}i dr`avu da pred me|unarodnim organom odgovara za svoje radnje prije nego joj je bila data mogu}nost da se stvar pretrese u doma}em pravnom sistemu. Kako bi se to pravilo ispo{tovalo, podnosilac predstavke bi trebao normalno iscrpiti pravni lijekovi koja su dostupna i dovoljna da omogu}e ispravku u pogledu navodne povrede (v. presudu od 18. decembra 1996. g, u predmetu Askoy protiv Turske, Izvje{taji o presudama i odlukama 1996-VI, str. 2275-76, stavovi 51-52).
7.Sud podsje}a da prema bugarskom zakonu `alilac nije u mogu}nosti da pokrene krivi~ni postupak za krivi~na djela koja su navodno po~inili slu¨benici dr`ave u obavljanju svojih du`nosti (v. stav 58. gore). Sud zapa`a da su podnosioci predstavke ulo`ili veliki broj `albi organima tu`ila{tva na svim nivoima, zahtjevaju}i da se provede detaljna istraga u vezi navoda g. Assenov-a o lo{em tretiranju od strane policije i da ti policajci budu krivi~no gonjeni (v. stavove 12-31 gore).
Sud smatra da nakon {to je iscrpio sve mogu}nosti dostupne u sistemu krivi~nog pravosu|a, od podnosioca predstavke se nije tra`ilo, u odsustvu krivi~nog gonjenja u vezi sa njegovim `albama, da se upusti u jo{ jedan poku{aj tra`enja ispravke podno{enjem gra|anske tu`be za naknadu {tete.
Stoga slijedi da se preliminarni prigovor Vlade mora odbiti.
2.Navodna zloupotreba postupka
8. Vlada je, uz to, navela da navodi podnosioca predstavke nisu bili osnovani i da im je namjera bila da zavaraju Komisiju, {to predstavlja zloupotrebu prava na predstavku. Predstavka je tako trebala biti odbijena prema ~lanu 27. stav 2. Konvencije, koji glasi:
“Komisija progla{ava neprihvatljivom svaku predstavku …za koju smatra da je inkompatibilna s odredbama … Konvencije, o~igledno neosnovana, ili predstavlja zloupotrebu prava na predstavku.”
9.Nakon {to je razmotrila `albe podnosioca, Komisija je u svojoj odluci o prihvatljivosti izrazila mi{ljenje da one pokre}u ozbiljna pitanja o ~injenicama i pravu {to zahtijeva detaljno ispitivanje su{tine spora.
10.Sud ne nalazi osnovanim da ovaj slu~aj iznesen pred Komisiju predstavlja zloupotrebu prava na predstavku.
Sud stoga odbija ovu prethodnu primjedbu Vlade.
B.Meritum spora
1.Navodna povreda ~lana 3. Konvencije
11.G. Assenov je naveo da su doga|aji od 19. septembra 1992. godine doveli do povreda ~lana 3. Konvencije, koji glasi:
“Niko ne}e biti podvrgnut torturi, neljudskom ili poni`avaju}em postupku ili ka`njavanju”.
On je tvrdio da postoje dvije razli~ite osnove za povredu ovog ~lana. Prvo, on je od Suda zatra`io da sam razmotri ljekarske nalaze i izjave svjedoka koji, kako je naveo, dokazuju da su ga te{ko pretkli policajaci.
Drugo, zajedno sa umje{a~ima (v. stav 5. gore), on je zatra`io od Suda da odredi da uvijek gdje postoje razumne osnove za vjerovanje da je po~injena radnja torture, neljudskog ili poni`avaju}eg postupka ili ka`njavanje, propust nadle`nih doma}ih vlasti da provedu hitnu i nepristrasnu istragu sam po sebi predstavlja povredu ~lana 3.
12.Vlada je istakla da je ljekarski nalaz podnosioca predstavke nepouzdan, obzirom da je izdan dva dana nakon incidenta. U svakom slu~aju, povrede koje su u istom opisane, i odsustvo nalaza g. Ivanova, sla`u se sa izjavama svjedoka da je otac istukao sina tankim drvenim {tapom.
13.U ocjenjivanju dokaza , Komisija je uzela u obzir princip da je Vlada, kada osoba navodi da je povrije|ena lo{im postupanjem u pritvoru, obavezna da pru`i detaljno i zadovoljavaju}e obrazlo`enje o tome kako su povrede nastale (v. presudu od 4. decembra 1995. g. u predmetu Ribitsch protiv Austrije, str. 2278, stav 61. i gore pomenutu presudu Aksoy, str. 2278, stav 61). Komisija je, inter alia, prihvatila da je do{lo do sva|e na autobuskoj stanici izme|u g. Ivanova i policajaca, da je on udario svog sina tankim {tapom od {perplo~e u nadi da }e time pokazati svoju namjeru da li~no kazni dje~aka i da su oba podnosioca predstavke zatim privedena u policijsku stanicu gdje su ostali pribli`no dva sata. Me|utim, vi{e od ~etiri i pol godine nakon ovih doga|aja i zbog odsustva zadovoljavaju}e nepristrasne i pravovremene istrage doma}ih vlasti, Komisija nije bila u mogu}nosti da utvrdi koja verzija doga|aja je vjerodostojnija. Komisija stoga nije ustanovila povredu ~lana 3.
14.^lan 3. kako je to Sud zapazio u mnogim prilikama, jamči jednu od temeljnih vrijednosti demokratskog dru{tva. ^ak i u najte`im okolnostima, kao {to je to borba protiv terorizma i zlo~ina, Konvencija apsolutno zabranjuje torturu, neljudski ili poni`avaju}i postupak ili ka`njavanje. Za razliku od ve}ine su{tinskih odredbi Konvencije i Protokola br. 1. i 4, ~lan 3. ne pravi izuzetke i odstupanja od istog nisu dozvoljena u okviru ~lana 15. ~ak ni u slu~aju vanrednog stanja koje prijeti opstanku nacije (v. gore pomenutu presudu Aksoy, str. 2278, stav 62).
15.Sud podsje}a da lo{e postupanje mora sadr`ati minimalan stepen te`ine da bi spadalo u djelokrug ~lana 3. Ocjena tog minimuma je relativna: ona ovisi od svih okolnosti predmeta: kao {to su to trajanje postupanja, njegovih fizi~kih i mentalnih efekata i, u nekim slu~ajevima, pol, dob i zdravstveno stanje `rtve. U pogledu osobe koja je li{ena slobode, kori{tenje fizi~ke sile koja nije bila striktno neophodna zbog njegovih postupaka, umanjuje ljudsko dostojanstvo i u principu predstavlja povredu prava utvr|enog u ~lanu 3. (v. presudu od 9. juna 1998. g, u predmetu Tekin Protiv Turske, Izvje{taji 1998-IV, str. 1517-18, stavovi 52. i 53).
16.Sud smatra da karakter modrica koje je ustanovio doktor koji je pregledao g. Assenova (v. stav 11. gore) ukazuje da su njegove povrede, bilo da ih je uzrokovao njegov otac ili policija, bile dovoljno ozbiljne da uka`u da je do{lo do lo{eg postupanja u okviru ~lana 3. (v, npr, presuda od 23. septembra 1998. g, u predmetu A protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Izvje{taji 1998-VI, str. 2699, stav 21, i gore pomenutu presudu u predmetu Ribitsch, str. 9. i 26, stavovi 13. i 39). Ostaje da se razmotri da li dr`avu treba smatrati odgovornom prema ~lanu 3. zbog ovih povreda.
(a) Navodno lo{e postupanje policije
17.Sud podsje}a da Komisija nije mogla na osnovu iznesenih dokaza utvrditi kako su nastale povrede podnosioca predstavke (v. stav 92. gore).
18.Sud primje}uje da je doktor koji je pregledao g. Assenov-a dva dana nakon {to je ovaj bio pu{ten iz pritvora na{ao da su modrice na njegovom tijelu ukazivale na to da je bio tu~en ~vrstim predmetom (v. stav 26. gore). Podnosilac predstavke je naveo da su mu te povrede nanijeli policajci koji su ga tukli pendrecima.
19.Sud smatra da pošto da nije osporeno da je podnosilac predstavke bio `rtva ne~ijeg nasilja 19. septembra 1992. godine, i obzirom da nema suprotnih naznaka da se jo{ ne{to desilo izme|u tog dana i dana kada ga je ljekar pregledao, ispravno je pretpostaviti da su gore navedene modrice zadobijene dana 19. septembra 1992. godine bile u vezi sa njegovim hap{enjem.
20.Sud nadalje zapa`a da je policajac koji ga je uhapsio u svojoj izjavi kao svjedok naveo da je vidio g. Ivanova kako je dva do tri puta udario svog sina po le|ima kra}im uskim drvenim {tapom (v. stav 14. gore). Podnosioci predstavke nisu osporili da je g. Ivanov na taj na~in udario g. Assenov-a, iako su porekli da su to bili tako sna`ni i u~estali udarci da bi mogli uzrokovati modrice opisane u ljekarskom nalazu. Nakon {to je g|a Ivanov-a ulo`ila `albu dana 2. oktobra 1992. godine, slu`benik DDIA je saslu{ao podnosioce predstavke i uzeo je gore napisanu izjavu od policajca koji je uhapsio podnosioca predstavke kao i izjave druge dvojice uklju~enih policajaca, od kojih nijedan nije bio prisutan u momentu kada je g. Ivanov tukao g. Assenov-a (ibid). Jedini nezavisni svjedok kojeg je inspektor DDIA kontaktirao u to vrijeme nije se mogao sjetiti da je do{lo do problema na autobuskoj stanici (v. stav 15. gore).
U julu 1993. godine, uzete su izjave jo{ dvojice o~evidaca doga|aja na autobuskoj stanici, bez znanja podnosilaca predstavke. Jedan od njih se samo nejasno sje}ao tih doga|aja. Drugi, voza~ autobusa, sje}ao se da je vidio kako je g. Ivanov udario svog sina letvom, iako nije posebno naveo koliko dugo je to trajalo i sa kakvom snagom je izvr{eno (v. stav 28. gore).
Nijedan od svjedoka, osim podnosilaca predstavke, nije rekao da je vidio policajce da tuku g. Arssenov-a.
21.Sud kao i Komisija (v. stav 92. gore) nalazi da je nemogu}e na osnovu dokaza koji su mu predo~eni utvrditi da li je povrede podnosioca predstavke uzrokovala policija kao {to je on naveo.
(b) Adekvatnost istrage
22.Sud, me|utim smatra da ljekarski nalaz, svjedo~enje g. Assanov-a, ~injenica da je proveo dva sata u policijskoj stanici, i nedostatak izjava svjedoka o tome da je g. Ivanov tukao svog sina sa takvom `estinom koja je mogla uzrokovati nastanak modrica opisanih u nalazu, zajedno pokre}u osnovanu sumnju da je mo`da policija uzrokovala te modrice.
23.Sud smatra da u ovakvim okolnostima, kada pojedinac iznosi spornu tvrdnju da je bio izlo`en ozbiljno lo{em postupanju od strane policije ili drugog slu`benika dr`ave nezakonito i uz kr{enje ~lana 3, ta odredba, tuma~ena u vezi sa op{tom du`no{}u dr`ave iz ~lana 1. Konvencije da “jam~e svim licima pod svojom jurisdikcijom prava i slobode utvr|ene u …. (ovoj) Konvenciji”, zahtijeva implicitno pokretanje efikasne slu`bene istrage. Ta istraga, kao i ona iz ~lana 2, trebala bi voditi ka identifikaciji i ka`njavanju onih koji su odgovorni (v, u vezi sa ~lanom 2. Konvencije, presudu od 27. septembra 1995. g, u predmetu Mc Cann i ostali protiv Ujedinjenog Kraljevstva, serija A br. 324, str. 49, stav 161, presudu od 19. februara 1998. g, u predmetu Kaya protiv Turske, Izvje{taji 1998-I, str. 324, stav 36, i presudu od 2. septembra 1998. g, u predmetu Yaşa protiv Turske, Izvje{taji 1998-VI, str. 2438, stav 98). Da to nije slu~aj, op{ta zakonska zabrana torture i nehumanog i poni`avaju}eg postupanja i ka`njavanja, uprkos svom temeljnom zna~aju (v. stav 93. gore) bila bi neefikasna u praksi i u nekim slu~ajevima bilo bi mogu}e da slu`benici dr`ave, prakti~no neka`njeno, zloupotrebe prava onih koji su pod njihovom kontrolom.
24 . Sud zapa`a da su dr`avne vlasti nakon `albe g|e Ivanove zaista i provele neku istragu u vezi navoda podnosioca predstavke. Me|utim sud nije uvjeren da je istraga bila iscrpna i efikasna da bi se zadovoljili zahtjevi ~lana 3. S tim u vezi, Sud je posebno nezadovoljan ~injenicom {to je ispektor DDIA bio spreman da zaklju~i da je povrede g. Assenov-a uzrokovao njegov otac (v. stav 16. gore), uprkos nedostatka dokaza o tome da je on udarao svog sina takvom `estinom da je mogao zadobiti modrice opisane u nalazu ljekara. Iako se ovaj incident desio na autobuskoj stanici u javnosti, i uprkos tome {to je, prema izjavi policajaca koji su bili uključeni, isti vidjelo pribli`no petnaest do dvadeset Roma i dvadeset voza~a autobusa, nisu u~injeni napori da se istina o incidentu sazna kontaktiranjem i ispitivanjem ovih svjedoka odmah nakon incidenta kada bi sje}anje jo{ bilo svje`e. Umjesto toga, u to vrijeme izjava je uzeta samo od jednog nezavisnog svjedoka, koji se nije sje}ao tih doga|aja (v. stav 99. gore).
25.Po~etna istraga koju je provelo Regionlno vojno tu`ila{tvo (RMPO) kao i ona koju je provelo Op{te vojno tu`ila{tvo (GMPO) bile su jo{ povr{nije. Sud smatra da posebno upada u o~i to {to je GMPO zaklju~io, bez ikakvih dokaza o tome da se g. Assenov nije povinovao, i bez obja{njenja prirode navodnog nepokoravanja, “da iako su udarci neneseni maloljetnoj osobi, to je bio rezultat nepokoravanja policijskim naredbama” (v. stav 26. gore). Izvo|enje takvih pretpostavki je suprotno principu ~lana 3, da pribjegavanje fizi~koj sili koja nije bila striktno neophodna zbog pona{anja osobe koja je li{ena slobode u principu predstavlja kr{enje prava te osobe (v. stav 94. gore).
26.Sud zapa`a da je GMPO u julu 1993. godine odlu~io da je u slu~ajevima navodnog zlostavljanja od strane policije neophodno pribaviti dokaze od nezavisnih svjedoka (v. stav 27. gore). Me|utim, ispitivanje druga dva svjedoka, od kojih se jedan samo slabo prisje}ao incidenta, nije bilo dovoljno da bi se ispravili nedostaci do tada provedene istrage.
27.Prema izlo`enom u, s obzirom na nedostatak detaljne i efikasne istrage u vezi sporne tvrdnje podnosioca predstavke da su ga tukli policajci, Sud nalazi povredu ~lana 3. Konvencije.
2.Navodna povreda ~lana 6. stav 1. Konvencije
28.G. Assenov tvrdi da je bio li{en prava na efikasan pristup sudu, u povredi ~lana 6. stav 1 Konvencije, koji inter alia propisuje:
“Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza … svako ima pravo na pravi~no i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom...”
29.Podnosilac predstavke je naveo da je odluka organa tu`ila{tva da se ne pokrene krivi~ni postupak protiv policajaca koji su navodno lo{e postupali prema njemu, u stvari predstavljala njegovo li{avanje pristupa sudu u pogledu njegovog parni¨nog zahtjeva za {tetu proiza{log iz tog incidenta. Tako, obzirom da krivi~ni postupak nije pokrenut, njemu kao gra|aninu nije bilo omogu}eno da se pridru`i istom kako bi tra`io naknadu (v. stav 59. gore). [tavi{e, iako je on prihvatio da bi u teoriji za njega bilo mogu}e da podnese tu`bu zbog {tete pred gra|anskim sudovima, on je smatrao da je, obzirom da je predmetna {teta nastala iz navodnog krivi~nog djela, gra|anski sud obavezan, prema ~lanu 182(d) Zakona o gra|anskom postupku (v. stavove 61-62. gore) da zastane sa postupkom dok se ne odlu~i o krivi~noj odgovornosti. Zbog vjerovatno}e da }e do}i do odlaganja koje je svojstveno bugarskom krivi~nom postupku, ovakav zastoj bi u praksi mogao biti neograni~en.
30.Komisija je zajedno sa Vladom (v. stav 82. gore) zapazila da su Zakon o obligacijama i ugovorima kao i Zakon o odgovornosti dr`ave za {tetu propisali podno{enje tu`be za od{tetu gra|anskim sudovima u pogledu navodne policijske brutalnosti. Da je podnosilac predstavke podnio takvu tu`bu, gra|anski sud je istu mogao razmotriti na osnovu dokaza koji su mu predo~eni, bez potrebe prethodnog utvr|ivanja krivi~ne odgovornosti. Prema sudskoj praksi Bugarske, gra|anski sud je samo trebao da obustavi postupak u skladu sa ~lanom 182(d) Zakona o parni~nom postupku samo da je otkrio nove “krivi~ne elemente”, naprimjer, ~injenice koje organi tu`ila{tva nisu ranije znali. Komisija nije smatrala da bi ovakav postupak i{ao u pravcu slabljenja same biti prava pristupa sudu u predmetu podnosioca predstavke.
31.Sud zapa`a da niko od onih koji su se pred njim pojavili nije osporio da bi svaki zahtjev za {tetu podne{en od strane podnosioca predstavke i zasnovan na navodnom lo{em postupanju policije uklju~io “utvr|ivanje njegovih gra|anskih prava”. Sud se sla`e da je iz tog razloga ~lan 6. stav 1. primjenjiv.
32.Sud nadalje zapa`a da podnosilac predstavke nije poricao da su mu i Zakon o obligacijama i ugovorima i Zakon o odgovornosti dr`ave za {tetu dali osnova za podno{enje tu`be koja bi mu omogu}ila da pokrene postupak pred parni~nim sudovima. On je, me|utim, tvrdio da bi svaka takva tu`ba bila obustavljena, mo`da na neograni~en period, prema ~lanu 182(d) Zakona o parni~nom postupku.
33.Uzimaju}i u obzir sudsku praksu Bugarske koja je Sudu dostavljena od strana u postupku (v. stav 62. gore), Sud zapa`a da Vrhovni sud, u predmetu koji se odnosi na saobra}ajnu nesre}u, dr`i da gra|anski sud ne obavezuke odluka organa tu`ila{tva kojom se obustavlja krivi~na istraga. Podnosilac predstavke tvrdi da se ovo pravilo ne bi primijenilo na njegov predmet, koji je kao takav bio zasnovan na navodnim krivi~nim radnjama mnogo ozbiljnijim od nepa`ljive vo`nje. Ovo je, me|utim, stvar ~iste spekulacije, obzirom da g. Assenov nije poku{ao da pokrene parni~ni postupak. U ovim okolnostima ne mo`e se re}i da mu je pristup sudu bio uskra}en ili da je bio li{en pravi~ne rasprave u utvr|ivanju njegovih gra|anskih prava.
34.Slijedi da nije povrije|en ~lan 6. stav 1. Konvencije.
3.Navodna povreda ~lana 13. Konvencije
35.Podnosilac predstavke je tako|er tvrdio da su mu bila uskra}ena efikasni pravni lijekovi u pogledu predstavki prema Konvenciji, {to predstavlja kr{enje ~lana 13, koji glasi:
“Svako ~ija su prava i slobode, priznata ovom Konvencijom, naru{ena ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlstima, ~ak i onda kada su povredu ovih prava i sloboda u~inila lica u vr{enju svoje slu`bene du`nosti.”
On je naveo su dr`avne vlasti, u slu~ajevima navodnog lo{eg postupanja suprotnog ~lanu 3, bile pod obavezom prema ~lanu 13. da provedu brzu i nepristrasnu istragu.
36.Vlada je tvrdila da je podnosilac predstavke imao dostupna pravni lijekovi u vezi sa njegovim navodima o lo{em postupanju policije. To je dokazano ~injenicom da je on, prije nego je ulo`io predstavku Komisiji, ulagao `albe Regionalnoj upravi u Shoumen-u, RMPO u Varna-i i GMPO u Sofia-i. Nakon {to su razmotrili dokaze, organi tu`ila{tva su odlu~ili da su isti bili nedovoljni da opravdaju pokretanje krivi~nog postupka. S tim u vezi zapa`eno je da podnosilac predstavke nije pružio materijalne dokaze ili identifikovao svjedoke koji bi mogli pomo}i u istrazi.
37.Komisija je ustanovila da je podnosilac predstavke imao podobnu tvrdnju da je policija prema njemu lo{e postupala. Slu`bena istraga nije bila dovoljno temeljna i nezavisna da bi zadovoljila ~lan 13.
38.Sud podsje}a da ~lan 13. garantuje dostupnost pravnih lijekova na doma}em nivou da se osigura sprovo|enje osnovnih prava i sloboda iz Konvencije u bilo kom obliku da su oni garantovani u doma}em pravu. Efekat ovog ~lana je tako da zahtijeva odredbu doma}eg pravnog lijeka koje omogu}avava nadle`nim doma}im vlastima da razmotre osnovu relevantne `albe iz Konvencije i da u~ine odgovaraju}e ispravke, iako je zemljama ugovornicama data izvjesna diskrecija u pogledu na~ina na koji uskla|uju svoje obaveze iz ove odredbe.
Djelokrug obaveze iz ~lana 13. varira zavisno od prirode `albe podnosioca iz Konvencije. Kada pojedinac ima podobnu tvrdnju da postoji lo{e postupanje prema njemu u kr{enju ~lana 3, pojam pravni lijekovi, uz iscrpnu i efikasnu istragu one vrste koja se tako|er tra`i ~lanom 3 (v. stav 102. gore), podrazumijeva efikasan pristup podnosioca predstavke postupku istrage i isplatu naknade tamo gdje je to potrebno (v. gore pomenutu presudu u predmetu Askoy, str. 2286 i 2287, stavovi 95. i 98).
39.Sud se poziva na svoje gornje nalaze da je g. Assanov imao podobnu tvrdnju da je bio lo{e tretiran od strane slu`benika dr`ave kao i da doma}a istraga u vezi njegovih tvrdnji nije bila dovoljno iscrpna i efikasna.
Iz ovih nalaza slijedi da je povrije|en i ~lan 13. Konvencije.
II. DOGAĐAJI OD JULA 1995.GODINE I NAKON TOGA
A.Preliminarne primjedbe Vlade
1.Navodno neiscrpljenje doma}ih pravnih lijekova
40.Vlada je u svom podnesku ukazala Sudu da su `albe koje se odnose na doga|aje od jula 1995. godine i nakon toga trebale biti proglašene neprihvatljivim u skladu sa ~lanom 26. Konvencije (v. stav 82. gore), obzirom da se krivi~ni postupak protiv podnosioca predstavke jo{ uvijek vodi. [tavi{e, podnosilac predstavke se nije `alio dr`avnom pravobraniocu zbog naloga kojim je odbijeno njegovo osloba|anje dana 8. decembra 1995. godine (v. stav 40. gore).
41.U svojoj odluci o prihvatljivosti, Komisija je ustanovila da je podnosilac predstavke iskoristio sva dostupna pravni lijekovi u vezi sa `albama iz ~lana 5.
42.Sud zapa`a da se `albe g. Assenov-a iz ovog naslova odnose na razne aspekte njegovog pritvora od jula 1995. godine pa nadalje. Stoga je neva`no {to se protiv njega u vrijeme ulaganja `albe Komisiji jo{ vodio krivi~ni postupak, obzirom da mu ovaj krivi~ni postupak ne bi omogu}io pravne lijekove u pogledu navodne nezakonitosti prethodnog pritvora.
43.Sud nadalje zapa`a da su g. Assanov i njegovi roditelji u njegovo ime podnijeli brojne zahtjeve za njegovo osloba|anja organima tu`ila{tva i Okru`nom sudu u Shoumen-u. U ovim okolnostima, Sud smatra da je podnosilac predstavke zadovoljio zahtjeve ~lana 26. Konvencije (v. stav 85. gore)
Slijedi da se prethodna primjedba Vlade mora odbaciti.
2.Navodna zloupotreba postupka
44.Vlada je tako|er tvrdila da bi se navodi koji se odnose na doga|aje od jula 1995. godine i nakon toga trebali proglasiti neprihvatljivim u skladu sa ~lanom 27. stav 2. Konvencije (v. stav 87. gore), obzirom da nisu bili dio prvobitne predstavke Komisiji i nisu uzro~no vezani sa problemima na koje se u po~etku `alilo.
45.Na raspravi pred sudom, predstavnik Komisije je istakao da Vlada u fazi prihvatljivosti nije dala nikakve primjedbe u vezi sa navodnim odsustvom veze izme|u razli~itih `albi podnosioca i zapazio je da bi stoga trebala biti sprije~ena u izno{enju ovih primjedbi pred Sudom. Delegat je naveo da podnosilac predstavke u svakom slu~aju ima pravo da se `ali na svaku povredu svojih prava iz Konvencije; stvar je puke procedure da li }e se predstavke razmatrati zajedni~ki ili odvojeno.
46.Sud se sla`e da je Vlada, s obzirom da njene prethodne primjedbe u pogledu navodbe zloupotrebe postupka nisu iznesene pred Komisijom u fazi prihvatljivosti, sprije~ena u izno{enju istih pred Sudom (v, izme|u mnogih izvora, presudu od 23. marta 1995. g, u predmetu Loizidou protiv Turske, (prethodne primjedbe), serija A br. 310, str. 19, stav 44).
47.Vlada je tako|er tvrdila da navodi vezani za navodni propust dr`ave da ispo{tuje pravo pojedinca na individualnu `albu u skladu sa ~lanom 25. Konvencije nisu potkrijepljeni, te su stoga o~igledno neosnovanim.
48.Sud ne nalazi dokaze o zloupotrebi postupka u vezi sa tim `albama. Sud stoga odbacuje prethodnu primjedbu Vlade.
B. Su{tina spora
1.Navodna povreda ~lana 3. Konvencije
49.U kontekstu njegove `albe iz ~lana 5. stav 1. (v. stav 137. ispod), podnosilac predstavke se `alio na uslove pritvora u policijskoj stanici u Shoumen-u. On tvrdi da je sa dvojicom do ~etvoricom odraslih ljudi dijelio }eliju veli~ine 3 metra sa 1, 8 metar smje{tenu ispod prizemlja, u kojoj se nalazio samo jedan krevet i u kojoj nije bilo dovoljno zraka i svjetlosti. On navodi da mu je bilo dozvoljeno da napu{ta }eliju dva puta dnevno samo po pola sata kako bi koristio toalet.
50.Vlada navodi da je veli~ina }elije u kojoj je g. Assenov bio smje{ten bila 4,6 metara sa 3,5 metara i da je istu dijelio samo sa jo{ jednim zatvorenikom.
51.Komisija je smatrala da se navodi podnosioca predstavke u pogledu uslova njegovog pritvora, iako prvobitno izneseni u skladu sa ~lanom 5, trebaju razmatrati u vezi sa ~lanom 3. Nakon {to je ocijenila sve ~injenice, Komisija nije ustanovila da je dostignut nivo te`ine potreban za kr{enje ~lana 3.
52.Sud zapa`a da podnosilac predstavke nije izri~ito iznio `albu po ~lanu 3. Konvencije (v. stav 90. gore) u vezi sa uslovima u kojima je bio pritvoren nakon hap{enja u julu 1995. godine. On je me|utim, dao neke navode o tim uslovima u kontekstu svoje `albe o nezakonitosti pritvora iz ~lana 5. stav 1.
53.Sud podsje}a da je on taj koji odre|uje pravni karakter ~injenica u predmetu koji Komisija ih proglasila prihvatljivim (v. presudu od 19. februara 1998. g, u predmetu Guerra i ostali protiv Italije, Izvje{taji 1998-I, str. 242, stav 44). Slijedi da Sudu ostaje otvoreno da razmotri navode podnosioca predstavke o uslovima njegovog pritvora u svjetlu garancija protiv lo{eg postupanja iz ~lana 3.
54.Sud primje}uje da je g. Assenov, tada sedamnaestogodi{njak, bio u pritvoru u policijskoj stanici u Shoumen-u skoro jedanaest mjeseci. Sud zapa`a da su stvarni uslovi njegovog boravka tamo predmet spora izme|u podnosioca predstavke i Vlade, posebno u pogledu dimenzija }elije u kojoj je boravio i broja zatvorenika sa kojima je istu dijelio kao i to da Komisija nije dala nalaze u pogledu ovih detaljnih ~injenica.
55.Sud sa zabrinuto{}u zapa`a da je podnosilac predstavke, jo{ dok je bio maloljetan, dr`an u pritvoru skoro jedanaest mjeseci, {to bi prema mi{ljenju {efa Ureda javnog tu`ila{tva bilo {tetno za njegov fizi~ki i mentalni razvoj da je pritvor produ`en. [tavi{e treba zapaziti da je ~ak i nakon dono{enja odluke da on premjesti, pro{lo jo{ tri i pol mjeseca prije nego je g. Assanov premje{en u kazneno popravni dom za maloljetnike u Boychinovzi-u (v. stav 40. gore).
56.Zadatak Suda je me|utim da ocijeni da li su ti uslovi bili dovoljno te{ki da dosegnu stepen neophodan za nala`enje povrede ~lana 3. (v. stav 94. gore). ^ine}i to, Sud mora uzeti u obzir sve okolnosti, kao {to su veli~ina i stepen pretrpanosti }elije, higijenski uslovi, mogu}nosti rekreacije i vje`be, zdravstvena njega i kontrola kao i zdravstveno stanje zatvorenika.
57.Izuzev ocjena strana u postupku, Sudu nije prezentovana nikakva objektivna dokumentacija u pogledu uslova pritvora podnosioca predstavke. Sud zapa`a da je Komisija dala sveobuhvatnu ocjenu i nije ustanovila da su uslovi pritvora podnosioca predstavke bili u tolikoj mjeri te{ki da bi se smatrali povredom ~lana 3. Sud nadalje zapa`a da je jedini ljekarski nalaz o podnosiocu predstavke u periodu na koji se poziva bio nalaz od 21. augusta 1995. godine, nakon pribli`no mjesec dana provedenih u pritvoru, u kojem je stajalo da je on bio zdrav i uprkos strahovanjima njegovih roditelja za njegovo zdravlje, nije bilo razloga da se njegov pritvor ne nastavi zbog sr~anog oboljenja (v. stav 37. gore).
U ovim okolnostima Sud ne smatra da je utvr|eno da su uslovi pritvora g. Assenova bili tako te{ki da bi doveli do povrede ~lana 3. Konvencije.
2.Navodna povreda ~lana 5. stav 1.
58.G. Assenov je naveo da je njegov pritvor bio nezakonit, suprotno ~lanu 5. stav 1 Konvencije, koji glasi (u relevantnom dijelu):
“Svako ima pravo na slobodu i sigurnost li~nosti. Niko ne smije biti li{en slobode izuzev u ni`e navedenim slu~ajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
…
(c) zakonitog hap{enja ili li{enja slobode radi privo|enja nadle`noj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta osoba izvr{ila krivi~no djelo ili kada postoje valjani razlozi da se osoba sprije}i da izvr{i krivi~no djelo ili da, nakon izvr{enja krivi~nog djela, pobjegne;
…”
On nije osporavao da je prvobitno pritvoren kako bi bio izveden pred sud u skladu sa ~lanom 5. stav 1 (c). Me|utim, on je istakao da je istraga o njegovim navodnim krivi~nim djelima okon~ana do septembra 1995. godine i navodi da je pritvor nije izvo|enje na sud koji je od tada po~eo predstavljao vrstu kazne, {to je suprotno prezumpciji o nevinosti. [tavi{e, on je podsjetio Sud da se prema bugarskom zakonu maloljetna osoba stavlja u pritvor samo u izuzetnim okolnostima (v. stav 69. gore).
59.Komisija je zapazila da se rokovi sadr`an u ~lanu 222. ZKP odnose na du`inu trajanja prethodne istrage, ali ne i na du`inu trajanja pritvora (v. stav 70. gore). ^lan 222. je zahtijevao da pritvor nakon produ`enja istrage bude potvr|en. Me|utim, produ`enje pritvora podnosioca predstavke je bilo u skladu sa ovim zahtjevom obzirom da je potvr|eno od strane Okru`nog suda dana 19. septembra 1995. godine i brojnim odlukama organa tu`ila{tva donesenim u periodu izme|u oktobra 1995. godine i oktobra 1996. godine. Stoga ne proizilazi da je pritvor bio nezakonit prema bugarskom zakonu ili da je prekr{en ~lan 5. stav 1. na bilo kom drugom osnovu.
60.Sud podsje}a da se izrazi “zakonit” i “u skladu sa zakonom propisanim postupkom” u ~lanu 5. stav 1. su{tinski pozivaju na doma}i zakon i navode obavezu ispo{tivanja materijalnih i procesnih pravila istog; ali da oni uz to zahtijevaju da svako li{avanje slobode bude u skladu sa svrhom ~lana 5, koja je da se sprije~i da osobe budu li{ene slobode na proizvoljan na~in (v. na primjer, presudu od 2. septembra 1998. g, u predmetu Erkalo protiv Holandije, Izvje{taji 1998-VI, str. 2477, stav 52).
61.U ovom predmetu Sud kao ni Komisija nije na{ao dokaze da je pritvor podnosioca predstavke prema bugarskom zakonu bio nezakonit. [tavi{e, jasno je da je g. Assenov pritvoren zbog osnovane sumnje da je po~inio krivi~no djelo, {to je i dozvoljeno prema ~lanu 5. stav 1 (c).
62.U zaklju~ku, Sud stoga ne nalazi povredu ~lana 5. stav 1. Konvencije.
3.Navodne povrede ~lana 5. stav 3. Konvencije
63.G. Assenov koji je skoro dvije godine bio u pritvoru, `alio se na povredu svojih prava iz ~lana 5. stav 3 Konvencije, koji glasi:
“Svako ko je uhap{en ili li{en slobode prema odredbama stava 1(c) ovog ~lana mora odmah biti izveden pred sudiju ili drugo slu`beno lice zakonom ovla{teno da vr{i sudsku vlast i mora imati pravo na su|enje u razumnom roku ili na pu{tanje na slobodu do su|enja. Pu{tanje na slobodu mo`e se uvjetovati garancijama o pojavljivanju na su|enju.”
64.Kako je gore zapa`eno, podnosilac predstavke nije osporio da njegov pritvor, bar prvobitni, spada u djelokrug ~lana 5. stav 1 (c). Slijedi da je ~lan 5. stav 3. primjenjiv.
Sud }e prvo razmotriti da li se mo`e re}i da je g. Assanov “odmah izveden pred sudiju ili drugo slu`beno lice zakonom ovla{teno da vr{i sudsku vlast”. Drugo, razmotrit }e da li mu je dato pravo “na su|enje u razumnom roku”, uklju~uju}i i to da li je on trebao biti pu{ten na slobodu do su|enja.
(a)Pravo da se odmah bude izveden pred sudiju ili “drugo slu`beno lice”
65.Vlada je navela da su razni tu`ioci koji su razmatrali molbe g. Assanova da bude pu{ten na slobodu bili “slu`bena lica zakonom ovla{tena da vr{e sudsku vlast” u smislu zna~enja ~lana 5. stav 3, obzirom da je tu`itelj prema bugarskom zakonu potpuno nezavisan, i da mu je du`nost da {titi javni interes te je ovla{ten da odlu~i o brojnim pitanjima postavljenim u krivi~nom postupku, uklju~uju}i i to da li da pritvori optu`enog.
66.Komisija, sa kojom se i podnosilac predstavke slo`io, zapazila je da iako su prema bugarskom zakonu istra`itelji bili instituciono nezavisni, u praksi su oni bili predmet kontrole tu`ilaca u pogledu svakog pitanja koje se odnosi na provo|enje istrage, uklju~uju}i i to da li da se osumnji~eni pritvori. Na osnovu toga moglo se objektivno steći dojam da je istra`itelj koji se bavio sa g. Assenov-om bio u zavisnosti od organa tu`ila{tva koji su bili suprotna strana u krivi~nom postupku.
67.Sud ponavlja da je sudska kontrola mije{anja izvr{nih organa u pravo pojedinca na slobodu osnovno obilje`je garancije utjelovljene u ~lanu 5. stav 3. (v. gore pomenutu presudu u predmetui Aksoy, str. 2282, stav 76). Prije nego {to se za “slu`beno lice” mo`e re}i da vr{i “sudsku vlast”u smislu ove odredbe, on ili ona moraju zadovoljiti neke uslove pru`aju}i garancije osobi koja se nalazi u pritvoru protiv svakog proizvoljnog ili neopravdanog li{avanja slobode (v. presudu od 4. decembra 1979. g, u predmetu Schiesser protiv [vicarske, serija A br. 34, str. 13, stav 31).
Tako, “slu`beno lice” mora biti neovisno od izvr{ne vlasti i strana u postupku (ibid.). S tim u vezi objektivni dojam u vrijeme odlu~ivanja o pritvoru je materijalne prirode ; ukoliko se desi da se “slu`beno lice” mo`e kasnije umije{ati u krivi~ni postupak u ime organa tu`ila{tva, njegova nezavisnost i nepristrasnost mo`e biti dovedena u sumnju (v. presudu od 23. oktobra 1990. g, u predmetu Huber protiv [vicarske, serija A br. 188, str. 18, stav 43 i presudu od 26. novembra 1992. g, u predmetu Brincat protiv Italije, serija A br. 249-A, str. 12, stav 21). “Slu`beno lice” mora li~no saslu{ati pojedinca koji je pred njega izveden i razmotriti, pozivaju}i se na pravne kriterije, da li je pritvor opravdan. Ukoliko isti nije opravdan , “slu`beno lice” mora imati ovlast da donese obavezuju}u odluku o osloba|anju pritvorene osobe (v. gore pomenutu presudu u predmetu Schiesser, str. 13-14, stav 31 i presudu od 18. januara 1978. g, u predmetu Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva, serija A br. 25, str. 76, stav 199).
68.Sud na po~etku zapa`a da sudija nije razmotrio molbu g. Assenova za pu{tanje na slobodu sve do 19. septembra 1995. godine (v. stav 38. gore), po{to je on ve} tri mjeseca bio u pritvoru. Ovo jasno ukazuje da to nije bilo “odmah” za svrhe ~lana 5. stav 3. (v, na primjer, presudu od 29. novembra 1988. g, u predmetu Brogan i ostali protiv Ujedinjenog Kraljevstva, serija A br. 145-B, str. 33, stav 62) i zaista nije osporavana da je ovaj postupak bio neadekvatan da bi zadovoljio zahtjeve ove odredbe.
69.Sud podsje}a da je dana 28. jula 1995. godine g. Assenov izveden pred istra`itelja koji ga je ispitao, formalno ga optu`io, i donio odluku o njegovom pritvoru (v. stav 33. gore). Sud zapa`a da prema bugarskom zakonu istra`itelji nemaju ovla{tenje da donose zakonski obavezuju}e odluke o pritvoru osumnji~enog. Umjesto toga, svaku odluku koju istra`nitelj donese tu`ilac mo`e promijeniti, i on tako|er mo`e izuzeti predmet od istra`itelja ukoliko nije zadovoljan njegovim pristupom istom (v. stavove 66-69. gore). Slijedi da istra`itelj nije bio dovoljno neovisan da bi se ispravno smatrao “slu`benim licem zakonom ovla{tenim da vr{i sudsku vlast” u smislu ~lana 5. stav 3.
70. Tu`ilac A. nije li~no saslu{ao g. Assenov-a, a odobrio je odluku istra`itelja (v. stav 33. gore), niti su istog saslu{ali drugi tu`ioci koji su kasnije odlu~ili da on i dalje treba da ostane u pritvoru. U svakom slu~aju, obzirom da je svaki od ovih tu`ilaca mogao kasnije u krivi~nom postupku nastupati protiv podnosioca predstavke (v. stav 66. gore), oni nisu bili dovoljno nezavisni ili nepristrasni za svrhe ~lana 5. stav 3.
71.Sud stoga smatra da postoji povreda ~lana 5. stav 3. na osnovu toga {to podnosilac predstavke nije izveden pred “slu`beno lice zakonom ovla{teno da vr{i sudsku vlast”.
(b) Pravo na su|enje u razumnom roku ili pu{tanje na slobodu do su|enja
72.Vlada je navela da je preliminarna istraga bila slo`ena zahtijevaju}i mnogo vremena, i da je uklju~ivala brojne navodne suu~esnike i svjedoke kao i razmatranje stru~nih nalaza. Dana 31. januara 1997. godine bilo je neophodno da organi tu`ila{tva upute predmet na daljnju istragu i da obave ponovno ispitivanje svjedoka, po{to je sukob interesa izme|u g. Assenov-a i navodnih suu~esnika postao o~igledan. Tokom istra`nog postupka podnosilac predstavke i njegovi roditelji su stalno podnosili molbe za njegovo pu{tanje na slobodu, od kojih je svaka vodila odlaganju istrage zbog razmatranje molbe. U tim okolnostima ne mo`e se re}i da je g. Assenov-u bilo uskra}eno pravo na su|enje u razumnom roku.
73.Komisija je, daju}i posebnu va`nost ~injenici da je preliminarna istraga u periodu od septembra 1995. godine do septembra 1996. godine prakti~no mirovala, ustanovila da je g. Assenov-u, koji se tada nalazio u pritvoru ve} vi{e od dvadeset tri mjeseca, bilo uskra}eno pravo na su|enje u razumnom roku. Podnosilac predstavke se slo`io sa ovim zaklju~kom.
74.Sud primje}uje da je period koji je potrebno uzeti u razmatranje po~eo 27. juna 1995. godine, kada je g. Assenov uhap{en, i nastavljen je do neodre|enog datuma u julu 1997. godine, kada je on osu|en i kada mu je izre~ena kazna za ~etiri plja~ke (v. stavove 33. i 48. gore). Njegov pritvor koji je prethodio su|enju je tako trajao pribli`no dvije godine.
75.Sud ponovo nagla{ava da je u prvom redu na doma}im pravosudnim organima da osiguraju da pritvor okrivljene osobe do su|enja ne prekora~i razuman rok. S tim u vezi oni moraju razmotriti sve okolnosti koje idu u prilog i koje su protiv postojanja istinskog zahtjeva javnog interesa koji opravdava uz du`ni obzir prema prezumpciji nevinosti, odstupanje od pravila po{tivanja slobode pojedinaca te iznijeti to u svojim odlukama o molbama za pu{tanje na slobodu. U su{tini, na osnovu razloga datih u tim odlukama i na osnovu ~injenica koje pominje pritvorenik u svojim molbama za pu{tanje na slobodu te na osnovu njegovih `albi, Sud je pozvan da odlu~i o povredi ~lana 5. stav 3.
Postojanost opravdane sumnje da je uhap{ena osoba po~inila krivi~no djelo je uslov sine qua non za valjanost nastavka pritvora, ali nakon proteka izvjesnog vremena, taj uslov vi{e nije dovoljan: Sud tada mora ustanoviti da li druge osnove koje su pravosudni organi naveli i dalje opravdavaju li{avanje slobode. Tamo gdje su takve osnove “relevantne” i “dovoljne”, Sud tako|er mora ocjeniti da li su nadle`ne doma}e vlasti ispoljile “posebnu revnost” u vo|enju postupka (v. presudu od 12. decembra 1991. g, u predmetu Toth protiv Austrije, serija A br. 224, str. 18, stav 67).
76.Sud podsje}a da je u dva navrata kada je Sud razmatrao pritvor g. Assenov-a, njegovo osloba|anje bilo odbijeno zbog toga {to je bio tere}en zbog brojnih ozbiljnih krivi~nih djela i zbog toga {to je u istima ustrajavao, {to je bila dodatna opasnost da bi se ponovo mogao ogrije{iti o zakon ukoliko bude oslobo|en (v. stavove 38. i 47. gore).
77.Sud zapa`a da je dana 28. jula 1995. godine g. Assenov bio okrivljen za {esnaest ili vi{e provala i plja~ki, a plja~ke su uklju~ivale izvjesno nasilje (v. stav 33. gore). Iako je prvo ispitivan u vezi sa istragom u vezi brojnih kra|a u januaru 1995. godine (v. stav 32. gore), brojna krivi~na djela za koja je gonjen su po~injena nakon toga; posljednja plja~ka je bila 24. jula, tri dana prije njegovog hap{enja.
U ovim okolnostima Sud smatra da doma}i organi vlasti nisu bili nerazumni u svojoj sumnji da bi se podnodsilac predstavke ponovno mogao ogrije{iti o zakon ukoliko bude pu{ten.
78.Me|utim, Sud podsje}a da je podnosilac predstavke bio maloljetan i kao takav je prema bugarskom zakonu trebao biti pritvoren samo u izuzetnim okolnostima (v. stav 69. gore). Time je, vi{e nego ina~e bilo va`no da vlasti poka`u posebnu revnost u osiguranju da on bude izveden na su|enje u razumnom roku.
Vlada je navela da je bilo potrebno dvije godine da predmet do|e na su|enje zbog toga {to je bio posebno slo`en i zahtijevao je dugu istragu. Me|utim, iz informacija koje su bile dostupne sudu proizilazi da u jednoj od te dvije godine, od septembra 1995. do septembra 1996. godine, zapravo nisu poduzete nikakve radnje u vezi sa istragom; nisu prikupljeni novi dokazi i g. Assenov je samo jednom ispitivan, dana 21. marta 1996. godine (v. stavove 34. i 42. gore). [tavi{e, zbog va`nosti date pravu na slobodu, i mogu}nosti da se, na primjer, relevantni dokumenti kopiraju umjesto da se svaki put predmetnim vlastima {alju originalni spisi, nije se trebalo dozvoliti odlaganje istrage da bi se razmotrile brojne molbe podnosioca predstavke za njegovo osloba|anje, time odla`u}i su|enje (v. gore pomenutu presudu u predmetu Toth, str. 21, stav 77).
79.U svjetlu ovoga, Sud nalazi je g. Assenov bilo li{en “su|enja u razumnom roku”, {to je povreda ~lana 5. stav 3.
4.Navodna povreda ~lana 5. stav 4. Konvencije
80.Podnosilac predstavke je tako|er naveo da je tu`ena dr`ava propustila da ispo{tuje ~lan 5. stav 4. Konvencije, koji glasi:
“Svako kome je uskra}ena sloboda hap{enjem ili li{avanjem slobode ima pravo ulo`iti `albu sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost li{avanja slobode i ukoliko ono nije bilo zakonito nalo`io osloba|anje.”
81.Vlada je istakla da je g. Assenov iskoristio mogu}nost koja mu je tada{njim zakonom data da zatra`i od suda da razmotri zakonitost njegovog pritvora. Iako rasprava nije bila javna, Okru`ni sud u Shoumen-u je razmotrio pismene podneske strana sadr`ane us pisu.
Vlada je tako|er obavijestila Sud da je zakon izmijenjen dana 8. augusta 1997. godine i sada je isti propisivao da se odr`i rasprava u takvim predmetima u prisustvu strana u potupku.
82.Komisija je, zajedno sa podnosiocem predstavke, smatrala da su ~injenice da je podnosilac predstavke tada bio maloljetan i da je razlog naveden za nastavak trajanja pritvora, rizik da se on ponovno ne ogrije{i o zakon, ukazivali na potrebu odr`avanja rasprave. Umjesto toga, Okru`ni sud u Shoumen-u, koji {tavi{e nije bio nadle`an da utvrdi da li su optu`be protiv g. Assenova bile potkrijepljene dovoljnim dokazima (v. stav 74. gore), je in camera razmotrio pitanje nastavka njegovog pritvora, bez prisustva strana u postupku (v. stavove 38. i 73. gore). Nakon ove `albe, podnosilac predstavke nije bio u mogu}nosti da zatra`i da sud ponovno razmotri njegov pritvor sve dok predmet nije iznesen pred sud (v. stavove 41, 47. i 75. gore). Kao posljedica toga, kr{e}i ~lan 5. stav 4, prvi kontakt podnosioca predstavke sa nepristrasnim sudskim organom nadle`nim da razmotri zakonitost njegovog pritvora bio je 6. februara 1997. godine, pribli`no devetnaest mjeseci nakon njegovog hap{enja.
83.Sud podsje}a da u skladu sa ~lanom 5. stav 4., uhap{ena ili pritvorena osoba ima pravo da pokrene sudski postupak razmatranja proceduralnih i materijalnih uslova koji su su{tinski za “zakonitost” u smislu ~lana 5. stav 1. (v. stav 139. gore) njegovog ili njenog li{avanja slobode (v. gore pomenutu presudu u predmetu Brogan i ostali, str. 34, stav 65).
Iako nije uvijek neophodno da postupak u skladu sa ~lanom 5. stav 4. ima iste garancije kao one tra`ene u ~lanu 6. stav 1. Konvencije za krivi~ne ili parni~ne postupke (v. presudu od 12. maja 1992. g, u predmetu Megyeri protiv Njema~ke, serija A br. 237-A, str. 11, stav 22), on mora imati sudski karakter i pru`iti garancije koje odgovaraju predmetnom li{avanju slobode . U slu~aju osobe ~iji pritvor spada u okvir ~lana 5. stav 1 (c), rasprava je neophodna (v. gore pomenutu presudu u predmetu Schiesser, str. 13, stavovi 30-31, presudu od 21. oktobra 1986. g, u predmetu Sanchez-Reisse protiv [vicarske, serija A br. 107, str. 19, stav 5, i presudu od 13. jula 1995. g, u predmetu Kampanis protiv Gr~ke, serija A br. 318-B, str. 45, stav 47).
Nadalje, ~lan 5. stav 4. zahtijeva da se osobi koja je pritvorena omogu}i da pokrene postupak u razumnim intervalima kako bi osporila zakonitost zatvaranja (v. presudu od 25. oktobra 1989. g, u predmetu Bezicheri protiv Italije, serija A br. 164, str. 10-11, stavovi 20-21). U svjetlu pretpostavke Konvencije da takav pritvor mora biti striktno ograni~en u trajanju (v. stav 154. gore), potrebno je periodi~no razmatranje u kratkim intervalima (v. gore pomenutu presudu u predmetu Bezicheri, loc. cit.).
84.Sud podsje}a da je Okru`ni sud u Shoumen-u in camera razmotrio molbu g. Assanova za osloba|anje, bez da je njega li~no saslu{ao (v. stavove 38. i 73. gore). Dok Sud zapa`a da je zakon izmijenjen tako da se u takvim slu~ajevima osigurava usmena rasprava (v. stav 160. gore), Suda je ipak ograni~en svojom ocjenom na ~injenice u predmetu podnosioca predstavke (v. presudu od 25. februara 1997. g, u predmetu Findlay protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Izvje{taji 1997-I, str. 279, stav 67).
85.[tavi{e, Sud zapa`a da prema bugarskom zakonu osoba koja se nalazi u pritvoru ima pravo samo jednom zatra`iti razmatranje zakonitosti pritvora (v. stav 75. gore). Tako je Okru`ni sud u Shoumen-u dana 19. septembra 1995. godine odbio drugi zahtjev podnosioca predstavke upravo na tom osnovu (v. stav 41. gore).
86.U zaklju~ku, posebno u svjetlu nemogu}nosti podnosioca predstavke, u vremenu od dvije godine, koliko je bio u pritvoru ~ekaju}i su|enje, da sud utvrdi zakonitost nastavka njegovog pritvora u vi{e od jedne prilike i propust suda da tom prilikom odr`i usmenu raspravu, Sud nalazi da postoji povreda ~lana 5. stav 4. Konvencije.
5.Navodna povreda ~lana 25. stav 1. Konvencije
87.Sva tri podnosioca predstavke su se `alila da je dr`ava ometala efikasno kori{tenje njihovog prava na pojedina~nu `albu, {to je suprotno ~lanu 25. stav 1. Konvencije, koji glasi:
“Komisija mo`e primati predstavke upu}ene generalnom sekretaru Vije}a Evrope od svake osobe, nevladine organizacije ili grupe pojedinaca koji tvrde da su `rtve povrede prava ustanovljenih Konvencijom u~injene od strane neke visoke strane ugovornice. Visoke strane ugovornice obavezuju se da ni nakoji na~in ne ometaju stvarno rje{enje ovog prava.”
88.U podnescima Sudu, Vlada je poricala da postoje ikakvi dokazi koji bi i{li u prilog tvrdnjama podnosilaca da su ih slu`benici dr`ave prisilili da potpi{u izjave pred bilje`nikom.
89.Komisija je smatrala da je nemogu}e ustanoviti da li je g. Assenov, nakon {to je uhap{en u julu 1995. godine, ispitivan o predstavki koju je ulo`io u Strasbourgu. Me|utim, Komisija je zapazila da su se predstavnici policije ili organa tu`ila{tva obratili roditeljima podnosioca predstavke s tim u vezi u vrijeme kada se njihov sin nalazio u pritvoru. Komisija smatra da je jedino uvjerljivo obja{njenje za izjavu podnosilaca predstavke pod prisegom bilo to {to su bili pod pritiskom zbog njihove `albe i {to su `eljeli da umire vlasti.
90.Sud podsje}a da obaveza dr`ave prema ~lanu 25. stav 1. Konvencije da se ne mije{a u pravo pojedinca da na efikasan na~in prezentuje i zastupa `albu pred Komisijom daje podnosiocu predstavke pravo proceduralne prirode koje mo`e biti potvr|eno u postupku pred Komisijom. Od najve}e va`nosti za efikasnost sistema pojedina~ne `albe je da podnosilac predstavke ili potencijalni podnosilac predstavke mo`e slobodno da komunicira sa organima Konvencije bez da bude izlo`en pritisku vlasti da povu~e ili izmijeni `albe (v. presudu od 16. septembra 1996. g, u predmetu Akdivar i ostali protiv Turske, Izvje{taji 1996-IV, str. 1218 i 1219, stavovi 103. i 105, i presuda od 25. maja 1998. g, u predmetu Kurt protiv Turske, Izvje{taji 1998-III, str. 1205-06, stav 159).
91.Izraz “bilo kakav pritisak” mora obuhvatati ne samo direktnu prinudu i o~itu radnju zastra{ivanja podnosioca predstavke, nego i ostale neodgovaraju}e indirektne radnje ~iji cilj je da odvrate ili obeshrabre pojedinca od kori{tenja pravnog lijeka iz Konvencije (v. gore pomenutu presudu u predmetu Kurt, str. 1206, stav 160).
Pitanje da li kontakt izme|u vlasti i podnosilaca predstavke dovodi do neprihvatljive prakse sa stanovi{ta ~lana 25. mora se utvrditi u svjetlu posebnih okolnosti predmeta (ibid.). U ovom predmetu, Sud zapa`a da se `alba podnosilaca predstavke ulo`ena Komisiji odnosi na ozbiljne navode lo{eg postupanja policije i organa tu`ila{tva. U relevantno vrijeme g. Assenov se nalazio u pritvoru i, uzimaju}i u obzir ~injenice koje su navele Sud da ustanovi povrede ~lana 5. stav 3. i stav 4. Konvencije, njegovi roditelji su s pravom mogli smatrati da je on bio izlo`en riziku da organi tu`ila{tva preduzmu radnje koje su štetne po njega. Vlasti su svakako morale biti svjesne da su podnosioci predpostavke ~inili manjinsku grupu i da su bili predmet komentara u {tampi (v. stav 50. gore), {to je jo{ vi{e doprinijelo da budu izlo`eni nametnutom pritisku.
92.U svim okolnostima, Sud smatra da je ispitivanje g. Ivanov i g|e Ivanov od strane jednog ili vi{e predstavnika ovih istih vlasti, {to je navelo podnosioce predstavke da prisegnu da nisu ulo`ili predstavku Komisiji (v. stav 51. gore), predstavljalo oblik nepravilnog pritiska u ometanju prava na pojedina~nu `albu.
Slijedi da postoji povreda ~lana 25. stav 1. Konvencije.
IV.PRIMJENA ČLANA 50. KONVENCIJE
93.Podnosioci predstavke su tra`ili pravi~nu naknadu u skladu sa ~lanom 50. Konvencije, koji glasi:
“Ako Sud utvrdi da je odluka ili mjera sudskog organa ili bilo kojeg drugog organa visoke strane ugovornice, u cjelini ili djelimično, u suprotnosti sa obavezama koje proističu iz ove Konvencije i kada unutrašnje pravo navedene članice omogućava samo djelimično obeštečenje za posljedice takve odluke ili mjere, Sud će svojom odlukom pružiti oštećenoj strani pravično zadovoljenje, ukoliko je to potrebno.”
A.Nematerijalna {teta
94.G. Assenov je tra`io naknadu za uzrokovanu {tetu brojnim povredama prava iz Konvencije. G. Ivanov i g|a Ivanov su tra`ili nematerijalnu {tetu zbog pritiska kojem su ih vlasti izlo`ile kr{enjem ~lana 25. stav 1.
95.Vlada je navela da se u skladu sa ~lanom 50. ne bi trebala odobriti nikakava naknada.
96.Sud smatra da bi se zbog težine i broja povreda ustanovljenih u ovom predmetu, g. Assenov-u trebala dati naknada za nematerijalnu {tetu, s tim da smatra da je nala`enje povrede ~lana 25. stav 1. adekvatna pravi~na naknada u pogledu nematerijalne {tete koju su g. i g|a Ivanov pretrpjeli.
Nakon dono{enja ocjene na pravi~noj osnovi, Sud dodjeljuje g. Assenov-u 6.000.000 bugarskih leva.
B. Troškovi i izdaci
97.Podnosioci predstavke su tra`ili za tro{kove i izdatke iznos koji je ekvivalentan iznosu od 14.860 funti sterlinga (GBP) za njihovog bugarskog zastupnika i 7.600 GBP za savjetnika iz Ujedinjenog Kraljevstva.
98.Na saslu{anju, ko zastupnik Vlade je naveo da su ti zahtijevi bili pretjerani.
99.Sud, uzev{i u obzir brojna pitanja pokrenuta u ovom predmetu i njihovu slo`enost, dodijeljuje ukupan iznos tra`ene sume umanjen za iznos koji je ve} ispla}en za pravnu pomo} od Savjeta Evrope. Iznos koji je dodijeljen zastupniku g. Assenov-a se treba pretvoriti u bugarske leve na osnovu kursa primjenjivog na dan isplate.
C. Zatezna Kamata
100.Prema Sudu dostupnim informacijama godišnja kamatna stopa koja je bila zakonom propisana u Bugarskoj na dan usvajanja predmetne presude iznosila je 5.08%, a primjenjiva godi{nja kamatna stopa u Ujedinjenom Kraljevstvu iznosila je 7.5%.
IZ OVIH RAZLOGA, SUD
1. Odbacuje jednoglasno preliminarne primjedbe Vlade;
2. Odlu~uje sa osam glasova za i jednim glasom protiv da nije povrije|en ~lan 3. u pogledu navoda g. Assenov-a o tome da je policija prema njemu lo{e postupala.
3. Odlu~uje jednoglasno da je povrije|en ~lan 3. Konvencije zbog propusta da se provede efikasna istraga o navodima g. Assenov-a o lo{em postupanju policije prema njemu;
4. Odlu~uje jednoglasno da nije povrije|en ~lan 6. stav 1. Konvencije;
5. Odlu~uje jednoglasno da je povrije|en ~lan 13. Konvencije;
6. Odlu~uje sa osam glasova za i jednim glasom protiv da nije povrije|en ~lan 3. Konvencije u pogledu uslova boravka g. Assanova u pritvoru od jula 1995. godine nadalje;
7. Odlu~uje jednoglasno da nije povrije|en ~lan 5. stav 1. Konvencije;
8. Odlu~uje jednoglasno da je povrije|en ~lan 5. stav 3. Konvencije zbog toga {to g. Assenov nije odmah izveden pred sudiju ili drugo slu`beno lice zakonom ovla{teno da vr{i sudsku vlast;
9. Odlu~uje jednoglasno da je povrije|en ~lan 5. stav 3. Konvencije zbog toga {to g. Assanov-u nije su|eno u razumnom roku ili {to nije pu{ten na slobodu do su|enja;
10. Odlu~uje jednoglasno da je povrije|en ~lan 5. stav 4. Konvencije;
11. Odlu~uje jednoglasno da je povrije|en ~lan 25. stav 1. Konvencije u odnosu na sva tri podnosioca predstavke;
12. Odlu~uje jednoglasno da odgovorna dr`ava u roku od tri mjeseca treba da isplati:
(a) prvom podnosiocu predstavke, u pogledu nematerijalne {tete, 6.000,000 ({estmiliona) bugarskih leva;
(b) svim podnosiocima predstavke (njih troje), u pogledu tro{kova i izdataka, 14.860 (~etrnaesthilajdaosamstotina{est) funti sterlinga koje }e se promijeniti u bugarske leve prema kursu primjenjivom na dan isplate, zajedno sa 7.600 (sedamhiljada{estotina) funti sterlinga, umanjeno za 38.087 (tridesetosamhiljadaosamdesetsedam) francuskih franaka koji }e se promijeniti u funte sterlinga prema kursu primjenjivom na dan isplate, zajedno sa bilo kojim porezom na dodatnu vrijednost koji }e biti potrebno platiti; i
(c) da je na gore navedenu sumu plativa godi{nja kamata od 5.08% u pogledu sume dodijeljene u bugarskim levima, i 7.5% u pogledu sume dodijeljene u funtama sterlinga po isteku roka od tri mjeseca od dana dono{enja presude.
13. Odbacuje jednoglasno ostatak zahtjeva za pravi~nu naknadu.
Sa~injeno na engleskom i francuskom jeziku i objavljeno na javnom saslu{anju u Zgradi ljudskih prava u Strasbourg-u, dana 28. oktobra 1998. godine.
Potpisano: Rudolg Bernhardt
predsjednik
Potpisano: Herbert Petzold
arhivar
U skladu sa članom 51. stav 2. Konvencije i pravilom 53. stav 2. Poslovnika Suda A, ovoj presudi je prilo`eno djelimi~nop opre~no mišljenje g. Mifsud Bonnici-a.
Inicijali: R. B.
Inicijali H. P.
DJELIMI^NO OPRE^NO MI[LJENJE SUCA MIFSUD BONNICI-A
1.Sla`em se sa svojom braćom sucima u svim ta~kama osim u dvije koje se odnose na ~lan 3. Konvencije.
2.Anton Assenov je imao 14 godina kada je u septembru 1992. godine za vrijeme jednog incidenta sa policijom zadobio razne modrice za koje je Sud smatrao da su “dovoljno ozbiljne da bi se smatrale lo{im postupanjem u okviru ~lana 3.” (stav 95. ove presude). Me|utim, Sud je na{ao da na osnovu dokaza nije bilo mogu}e utvrditi da li je modrice na tijelu podnosioca predstavke uzrokovao policajac, kako je on to tvrdio (stav 100).
Mi{ljenja sam da jednom kada su izneseni navodi da je te povrede nanijela policija sa pendrecima prilikom hap{enja g. Assenov-a, na Vladi je bilo da “pru`i iscrpno i zadovoljavaju}e obrazlo`enje o tome kako su uzrokovane te povrede” kako je to strogo utvr|eno jurisprudencijom suda, na koju je ukazano i koja je citirana u stavu 92. ove presude.
Bugarske vlasti nisu dale iscrpno i zadovoljavaju}e obrazlo`enje o tome kako je ~ertnaestogidi{njak zadobio takve ozbiljne povrede. Svakako, njegov otac je priznao da je “uzeo komad {perpolo~e i udario svoga sina” (stav 9) kako bi iskazao negodovanje zbog sinovljevog pona{anja, ali {perplo~om se ne mogu uzrokovati takve ozbiljne povrede kakve je ljekar na{ao dva dana nakon incidenta u pitanju . Policijski pendreci, me|utim, veoma lako mogu uzrokovati takve povrede.
3.Sli~no tome, na~in na koji se sa podnosiocem predstavke (kojem je sada oko 17 godina) postupalo u zatvoru u periodu izme|u jula 1995. godine i marta 1996. godine, koji je opisan u stavu 35. ove presude, predstavlja sam po sebi nehumani tretman, imaju}i na umu posebno ~injenicu da se radi o maloljetnoj osobi koja se tretirala kao potpuno odrasli, iskusni kriminalac i koja je smje{tena u sku~enu }eliju za vrijeme svih tih mjeseci zajedno sa jo{ jednim ili vi{e okorjelih kriminalaca.
4.Ove ~injenice su me prisilile da zaklju~im da su bugarske vlasti prekr{ile uslove iz ~lana 3. Konvencije u odnosu na mladu osobu starosne dobi izme|u 14 i 17 godina.
Full & Egal Universal Law Academy