© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Agent of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK PRESUDE
BAKA PROTIV MAĐARSKE
OD DANA 27. SVIBNJA 2014. GODINE
ZAHTJEV BROJ 20261/12
ČINJENICE
Podnositelj je u razdoblju od 1991. do 2008. godine radio kao sudac Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Nakon prestanka mandata, mađarski Parlament ga je 2009. godine imenovao sucem Vrhovnog suda na mandat od šest godina, (do lipnja 2015. godine). Podnositelj je također imenovan predsjednikom Nacionalnog vijeća za pravosuđe te je bio dužan iznositi svoje mišljenje o zakonima koji se donose u Parlamentu, a utječu na pravosuđe. Tijekom 2011. godine podnositelj je kritizirao određene reforme zakonodavstva, uključujući i prijedlog prema kojemu se gornja dobna granica za obnašanje funkcije suca trebala sniziti sa 70 na 62 godine. Svoje mišljenje je iznio putem glasnogovornika, putem priopćenja za javnost, govora u Parlamentu te ostalim sucima.
U Mađarskoj se od travnja 2010. godine odvijala reforma Ustava. Tijekom prosinca 2011. godine usvojene su prijelazne odredbe novog Ustava Republike Mađarske prema kojima je za pravnog slijednika Vrhovnog suda predviđena Kuria (povijesno mađarsko ime za Vrhovni sud). Propisano da će mandat dotadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda prestati stupanjem na snagu novog Ustava. Sukladno ustavnoj reformi, podnositeljev mandat je prestao 1. siječnja 2012. godine (tri i po godine prije redovnog isteka mandata). Time je podnositelj izgubio pravo na isplatu plaće koja bi mu pripadala kao predsjedniku Vrhovnog suda, kao i pravo na neke druge novčane naknade, uključujući isplatu otpremnine i dodatka na mirovinu.
Novi uvjeti za izbor predsjednika Kurie zahtijevali su da kandidati moraju imati najmanje pet godina iskustva u obnašanju sudačke dužnosti u Mađarskoj. Vrijeme koje je podnositelj proveo u obnašanju sudačke funkcije na međunarodnom sudu nije se uračunavalo te stoga podnositelj nije udovoljavao navedenom uvjetu za radno mjesto predsjednika Kurie.
Tijekom prosinca 2011. godine, Parlament je izabrao dvije osobe, jednu za predsjednika Kurie, drugu za predsjednika Nacionalnog vijeća za pravosuđe. Podnositelj je nastavio raditi kao običan sudac Kurie.
Podnositelj navodi kako nije bio u mogućnosti osporavati odluku o prestanku svog mandata na mjestu predsjednika Vrhovnog suda, s obzirom da sukladno Ustavu koji je regulirao pitanje prestanka mandata predsjednika Vrhovnog suda, nije predviđeno pravno sredstvo kojim bi se takva odluka mogla ispitivati. Podnositelj je nadalje isticao navodnu povredu prava na slobodu izražavanja tvrdeći kako je odluka o prestanku njegovog mandata donesena zbog toga što je javno kritizirao reformu pravosuđa.
OCJENA SUDA
Vezano za navodnu povredu čl. 6. st. 1. Konvencije (pravo na pristup sudu)
Javni službenici mogu biti isključeni iz primjene čl. 6. Konvencije u dva slučaja, a na državi članici je teret dokaza da je jedan od ta dva uvjeta bio ispunjen. Prvo, nacionalno zakonodavstvo mora izričito uskratiti pravo na pristup sudu za određenu kategoriju javnih službenika ili određeno radno mjesto u okviru javne službe. Nadalje, takvo uskraćivanje mora biti objektivno opravdano potrebama javnog interesa.
Sud je ustanovio kako nadležne vlasti nisu dokazale da je mađarsko zakonodavstvo izričito uskratilo sucima Vrhovnog suda pravo na pristup sudu. Naime, podnositeljevo pravo na pristup sudu nije u praksi bilo ostvarivo s obzirom da je do prestanka njegovog mandata došlo uslijed ustavne reforme koja nije predviđala mogućnost osporavanja odluke o prestanku mandata.
Čak i da je postojao nacionalni zakonodavni okvir koji je izričito uskraćivao podnositelju pravo na pristup sudu, Sud smatra da uskraćivanje navedenog prava nije bilo opravdano. Nadležne vlasti nisu uspjele dokazati da je preuranjeni prestanak podnositeljevog mandata bio opravdan objektivnim potrebama javnog interesa.
Slijedom navedenog, Sud je utvrdio kako je došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije.
Vezano za navodnu povredu čl. 10. Konvencije (sloboda izražavanja)
Prijedlog za donošenje odluke o prestanku mandata podnositelja, kao i novi radni uvjeti predviđeni za obnašanje funkcije predsjednika Kurie podneseni su Parlamentu nakon što je podnositelj javno izrazio svoje stajalište o zakonodavnim reformama koje se odnose na sudstvo. I predmetni prijedlog i nove radne uvjete Parlament je usvojio u iznimno kratkom vremenu. Činjenica da je funkcija predsjednika Nacionalnog vijeća za pravosuđe postala odvojena od funkcije predsjednika Kurie nije sama po sebi ukazivala na potrebu prestanka mandata podnositelja. Mađarske vlasti ni u jednom trenutku nisu ispitivale profesionalno ponašanje niti sposobnost podnositelja za obnavljanje funkcije predsjednika Vrhovnog suda prije nego li je donesena odluka o prestanku njegovog mandata.
Stoga je Sud ustanovio kako činjenice i redoslijed događaja u cjelini odgovaraju podnositeljevom navodu da do preuranjenog prestanka mandata nije došlo zbog reforme sudstva već stoga što je podnositelj, za vrijeme obnašanja funkcije predsjednika Vrhovnog suda, javno kritizirao reforme, a što prema mišljenju Suda predstavlja miješanje u njegovo pravo na slobodu izražavanja.
Pri ispitivanju je li takvo miješanje bilo opravdano. Sud je prvenstveno ustanovio kako su reforme koje je podnositelj javno kritizirao (funkcioniranje sudbene vlasti, neovisnosti i imunitet sudaca, gornja dobna granica predviđena za obnašanje sudačke dužnosti) bile predmet javnog interesa. Nadalje, ne samo da je izražavanje mišljenja o zakonodavnoj reformi koja se odnosila na sudstvo bilo podnositeljevo pravo nego i njegova dužnost kao predsjednika Nacionalnog vijeća za pravosuđe. Sud je ustanovio da je podnositeljev mandat prestao tri i pol godine prije redovnog isteka mandata, čime je podnositelju nastala šteta. Prema mišljenju Suda, strah od takve sankcije (prestanak mandata) može negativno utjecati na pravo na slobodu izražavanja jer bi se suci mogli obeshrabriti u izražavanju kritičkog stava o političkim pitanjima. Uz to, takav preuranjeni prestanak podnositeljevog mandata nije bio podložan ispitivanju od strane mađarskih sudova.
Slijedom navedenog, Sud je utvrdio kako miješanje u podnositeljevo pravo na slobodu izražavanja nije bilo nužno u demokratskom društvu te je dovelo do povrede čl. 10. Konvencije.
Vezano za navodnu povredu čl. 1. Protokola 1. (pravo na zaštitu vlasništva)
Sud naglašava da se buduća zarada ne može smatrati vlasništvom osim ako već nije zarađena ili je očigledno da bi došlo do isplate te kako Konvencija ne jamči zaštitu buduće plaće. Odluka kojom je došlo do prijevremenog isteka mandata, onemogućila je podnositelju da nastavi primati plaću. Zbog zakonodavnih reformi iz 2011. godine podnositelj više nije mogao uživati ni određene povlastice vezane za mirovinu. Međutim, taj prihod podnositelj nije stvarno zaradio te stoga nije ni mogao očekivati njegovu isplatu. Slijedom navedenog, Sud je ustanovio kako nije došlo do povrede čl. 1. Protokola 1.
PRAVIČNA NAKNADA
S obzirom na okolnosti slučaja, Sud je ustanovio kako dio zahtjeva u odnosu na pravičnu naknadu još uvijek nije zreo za odlučivanje te će odluku o istom ostaviti za naknadi postupak imajući na umu moguće postizanja nagodbe između Vlade i podnositelja
Full & Egal Universal Law Academy