CASE OF BEŠOVIĆ AND OTHERS v. MONTENEGRO - [Montenegrin Translation] by the Office of the Representative of Montenegro before ECHR

PRVO ODJELJENJE

PREDMET BEŠOVIĆ I DRUGI protiv CRNE GORE

 (Predstavka br. 21601/20)

PRESUDA

STRAZBUR

11. april 2024. godine

Ova presuda je pravosnažna ali može biti predmet redakcijske izmjene.

U predmetu Bešović i drugi protiv Crne Gore,

Evropski sud za ljudska prava (prvo Odjeljenje), na zasijedanju Odbora u sastavu:

 Péter Paczolay, predsjednik,
 Gilberto Felici,
 Raffaele Sabato, sudije,

i Viktoriya Maradudina, postupajući u svojstvu zamjenika registrara Odjeljenja,

Nakon vijećanja na sjednici zatvorenoj za javnost 21. marta 2024. godine,

Donosi sljedeću presudu, koja je usvojena toga dana:

POSTUPAK

1.  Predmet je pokrenut predstavkom protiv Crne Gore koja je podnijeta Sudu na osnovu člana 34 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih Sloboda („Konvencija”) dana 10. aprila 2020. godine.

   2.  Podnosioce predstavke je zastupao g-din B. Ćupić, advokat iz Podgorice.

3.  Vlada Crne Gore („Vlada”) je pisanim putem obaviještena o predstavci.

ČINJENICE

4.  Detalji o podnosiocima predstavke i relevantne informacije o predstavci navedeni su u priloženoj tabeli.

5.  Podnosioci predstavke su se prituživali na neizvršenje domaćih odluka donijetih protiv preduzeća u društvenom/državnom vlasništvu.

6.  Dana 18. jula 2019. godine, Ustavni sud je utvrdio povredu prava podnosilaca predstavke zagarantovanih članom 6 stav 1 Konvencije i članom 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog neizvršenja. Podnosiocima predstavke je dosuđen iznos od po 2.000,00 eura na ime nematerijalne štete. Međutim, domaće odluke koje su razmatrane u ovom predmetu su ostale neizvršene do danas.

PRAVO

7.  Podnosioci predstavke su se prvenstveno prituživali na neizvršenje domaćih odluka donijetih u njihovu korist. Pozivali su se, izričito ili suštinski, na član 6 stav 1 Konvencije i član 1 Protokola br. 1.

8.  Vlada je istakla da su predmetne pravosnažne domaće odluke u potpunosti izvršene u odnosu na g-dina Miodraga Vujovića, g-dina Branislava Radetića, g-dina Dragoslava Pajovića i g-dina Vasa Ljuljđurovića. Podnosioci predstavke su tvrdili da nijesu dobili dovoljno obeštećenje.

  9.  Sud primjećuje da su ovi podnosioci predstavke imali pravo da prime i zaista su primili, glavni dug i zateznu kamatu po zakonskoj stopi do pokretanja stečajnog postupka protiv dužnika. Kamata im nakon tog datuma nije isplaćena jer na to nijesu imali pravo na osnovu člana 87 Zakona o stečaju iz 2011. godine (Sl. list br. 1/2011, 53/2016 i 1/2022).

  10.  Na osnovu toga, Sud zaključuje da su predmetne domaće odluke u potpunosti izvršene u odnosu na ova četiri podnosioca predstavke i smatra da oni dalje ne mogu tvrditi da su žrtve navedene povrede u smislu člana 34 Konvencije. Slijedi da predstavka, u dijelu koji su podnijeli g-din Miodrag Vujović, g-din Branislav Radetić, g-din Dragoslav Pajović i g-din Vaso Ljuljđurović, nije usaglašena ratione personae sa odredbama Konvencije i mora biti odbačena u skladu sa članom 35 stavovi 3 i 4 Konvencije.

  11.  Sud ponavlja da izvršenje presude bilo kog suda mora da se posmatra kao sastavni dio „suđenja” u smislu člana 6. Takođe se poziva na svoju praksu kada je u pitanju neizvršenje ili odloženo izvršenje pravosnažnih domaćih presuda (vidjeti Hornsby protiv Grčke, br. 18357/91, stav 40, Izvještaj o presudama i odlukama 1997‑II).

  12.  Sud dalje primjećuje da je odlukama u konkretnim predstavkama naloženo preduzimanje konkretnih radnji. Stoga, Sud smatra da predmetne odluke predstavljaju „imovinu” u smislu člana 1 Protokola br. 1.

13.  U vodećim predmetima R. Kačapor i drugi protiv Srbije (br. 2269/06 i 5 drugih, stavovi 97-99, 106-16 i 119-20, 15. januar 2008. godine) i Mijanović protiv Crne Gore (br. 19580/06, stavovi 81-91, 17. septembar 2013. godine), Sud je već utvrdio povredu u odnosu na ista pitanja kao u ovom predmetu.

14.  Nakon ispitivanja cjelokupne dokumentacije koja mu je dostavljena, Sud nije utvrdio nijednu činjenicu ili argument koji može da ga ubijedi da donese drugačiji zaključak o prihvatljivosti i osnovanosti ovih pritužbi. Pozivajući se na svoju praksu po ovom pitanju, smatra da u konkretnom predmetu nadležni organi nijesu uložili sve neophodne napore da u potpunosti i blagovremeno izvrše odluke koje su donijete u korist podnosilaca predstavke.

15.  Stoga, pritužbe su prihvatljive i otkrivaju povredu člana 6 stav 1 Konvencije i člana 1 Protokola br. 1.

16.  Imajući u vidu dokumenta koja posjeduje i svoju praksu (vidjeti, konkretno, R. Kačapor i drugi, gore citirana, stavovi 123-26; Stošić protiv Srbije, br. 64931/10, stavovi 66-68, 1. oktobar 2013. godine i Mastilović i drugi protiv Crne Gore, br. 28754/10, stav 52, 24. februar 2022. godine), Sud smatra razumnim da podnosiocima predstavke ne dosudi naknadu na ime nematerijalne štete, jer je ista već dosuđena na domaćem nivou (vidjeti stav 6 gore), te stoga odbija ovaj dio zahtjeva podnosilaca predstavke za pravičnim zadovoljenjem. Ipak, odlučuje da im dosudi naknadu na ime troškova i izdataka navedenih u priloženoj tabeli.

17.  Sud dalje primjećuje da tužena država ima neizmirenu obavezu da izvrši presude koje ostaju izvršne.

IZ OVIH RAZLOGA, SUD, JEDNOGLASNO,

(a)  da je tužena država dužna da plati podnosiocima predstavke zajedno, izuzimajući podnosioce predstavke čija predstavka je proglašena neprihvatljivom, u roku od tri mjeseca, iznos naveden u priloženoj tabeli na ime troškova i izdataka koji će biti konvertovan u valutu tužene države po stopi primjenjivoj na dan isplate;

(b)  da se od isteka navedena tri mjeseca do isplate ovih iznosa obračunava kamata na gore navedeni iznos po stopi koja je jednaka najnižoj kamatnoj stopi Evropske centralne banke tokom zateznog perioda uz dodatak od tri procentna poena.

Sačinjeno na engleskom jeziku i objavljeno u pisanoj formi 11. aprila 2024. godine na osnovu Pravila 77 stavovi 2 i 3 Poslovnika Suda.

 Viktoriya Maradudina Péter Paczolay
postupajući u svojstvu zamjenika registrara predsjednik

PRILOG

Predstavka u kojoj su iznijete pritužbe na osnovu člana 6 stav 1 Konvencije i člana 1 Protokola br. 1

(neizvršenje ili odloženo izvršenje domaćih odluka donijetih protiv preduzeća u društvenom/državnom vlasništvu)

[1] Uvećan za bilo koje poreze koji se mogu naplatiti podnosiocima predstavke.