© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Agent of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
BOICENCO PROTIV MOLDAVIJE
(članak 3., članak 5. stavak 1., članak 5. stavak 3.)
Presuda od 11. srpnja 2006. godine
Sud je jednoglasno presudio da je došlo do:povrede članka 3. (zabrana nečovječnog i ponižavajućeg postupanja) zbog zlostavljanja podnositelja tijekom držanja u policijskom pritvorupovrede članka 3. zbog neodgovarajuće liječničke njegepovrede članka 3. zbog neodgovarajuće istragepovrede članka 5. stavka 1. (pravo na slobodu i sigurnost);dvije povrede članka 5. stavka 3, i,država nije poštovala obvezu na temelju članka 34. (pravo na pojedinačne zahtjeve).
Sud je isto tako jednoglasno presudio da je Moldavija morala dozvoliti podnositeljevim odvjetnicima i liječnicima trenutačan i neograničen pristup podnositelju i njegovim medicinskom kartonu.
Sud je podnositelju po pitanju primjene članka 41. (pravična naknada) dodijelio 40.000 EUR na ime nematerijalne štete, 6.823 EUR na ime troškova i izdataka te je odgodio odlučiti o naknadi materijalne štete.
ČINJENICE
Podnositelj, Nicolae Boicenco, moldavijski je državljanin rođen 1961. godine i živi u Chişinãu (Moldavija).
Dana 20. svibnja 2005. godine uhićen je od strane Centra za borbu protiv kriminala i korupcije (CFECC) pod sumnjom da je počinio prijevaru.
Prema navodima podnositeljevih zastupnika, uhićen je u 16.30 sati poslije podne i, nakon što je doveden u prostorije CFECC-a, pretučen od strane policijskih službenika, zbog čega je izgubio svijest.
Prema policijskim izvještajima, uhićen je u otprilike 18.45 poslije podne, odupirao se uhićenju ali protiv njega nije upotrebljena sila. Vlada je poricala da je podnositelj bio pretučen.
Liječnik u CFECC-u u medicinskom izvještaju naveo je da je podnositelj bio bez svijesti do otprilike 20.34 istog dana.
Na zahtjev podnositeljevih odvjetnika, u 1.30 ujutro, dana 21. svibnja 2005. godine podnositelj je odveden u bolnicu, gdje je nakon toga povratio svijest.
Dana 23. svibnja na zahtjev državnog odvjetnika Nicolaea Catanã podnositelju je izdan nalog za pritvor u trajanju od 10 dana. Dana 24. svibnja 2005. godine podnositelj je prebačen u zatvorsku bolnicu. Podnositelj se bezuspješno žalio i isto tako bezuspješno zahtijevao da bude pušten po isteku roka od 10 dana.
Dana 27. svibnja 2005. godine, nakon što je privremeno povratio svijest, podnositelj je zahtijevao da se pokrene kazneni postupak protiv policijskih djelatnika koji su ga navodno pretukli.
Dana 2. lipnja 2005. godine podnositelja je pregledala komisija iskusnih liječnika, koji su ustanovili da podnositelj ima akutne ozljede glave, potres mozga te u preporučili provođenje psihijatrijskog testiranja. Dana 7. lipnja 2005. godine liječnik je ustanovio da su podnositelju hitno potrebni lijekovi, ali da niti jedan nije dostupan. Podnositelj je držan u zatvorskoj bolnici do 1. rujna 2005. godine, nakon čega je premješten u zatvor na 15 dana čekajući daljnji premještaj u psihijatrijsku bolnicu. Prema liječničkom kartonu, tijekom svog boravka u zatvorskoj bolnici uopće nije ustajao iz kreveta, nije se sam mogao hraniti niti samostalno obavljati nuždu i nije reagirao na postavljena pitanja te je cijelo vrijeme držao zatvorene oči.
Podnositeljeva supruga i njegovi odvjetnici podnijeli su nekoliko bezuspješnih zahtjeva da se dopusti nezavisnom liječniku da pregleda podnositelja. Tijekom podnositeljevog boravka u zatvorskoj bolnici, njegova žena posjetila ga je samo jednom na 10 minuta a njegovoj majci nije dopušteno da ga posjeti.
Psihijatrijski nalazi od 20. rujna i 15. studenog 2005. godine navode da „podnositelj ne boluje od kroničnih mentalnih bolesti, ali... posljedica ozljede glave, arterijske hipertenzije...“.
Dana 15. rujna 2005. godine podnositelj je smješten u Centralnu psihijatrijsku bolnicu Odjela za provođenje sudskih istraga, gdje se do danas nalazi. Čini se da se do tog datuma, podnositelj većinu vremena nalazio u besvjesnom stanju. Sud nema saznanja o tome da li se podnositelj ikada oporavio.
Dana 31. svibnja 2005. godine podnositeljev odvjetnik podnio je kaznenu prijavu protiv državnog odvjetnika. Tijekom kaznenog postupka protiv podnositelja, njegov je odvjetnik u više navrata tražio očitovanje državnog odvjetnika o kaznenoj prijavi. Dana 23. prosinca 2005. godine podnositeljevom odvjetniku uručena je odluka od 8. lipnja 2005. godine kojom se odbacuje podnositeljeva prijava zbog zlostavljanja od strane policije. Odluku je potpisao isti državni odvjetnik koji je i pokrenuo postupak protiv podnositelja te zahtijevao podnositeljevo zadržavanje u pritvoru. Državni je odvjetnik zaključio da su policijski dužnosnici imali pravo upotrijebiti silu, budući da se smatralo da je podnositelj tijekom uhićenja namjeravao upotrijebiti pištolj.
Privatni liječnik je uspio doći do podnositelja u samo jednoj prigodi, početkom siječnja 2006. godine. Dana 20. i 28. ožujka 2006. godine podnositeljevi su odvjetnici podnijeli dva bezuspješna zahtjeva da se liječniku dopusti pristup podnositelju i njegovom medicinskom kartonu. U zahtjevima su naveli da je takav pristup potreban kako bi podnijeli zahtjev Europskom sudu.
PRIGOVORI
Podnositelj je naveo da je zadobio teške ozljede glave nakon što je pretučen od strane policijskih djelatnika te da o tom zlostavljanju nije provedena učinkovita istraga. Također je prigovarao zbog njegovog zatvaranja , nedostatka adekvatne liječničke njege tijekom boravka u zatvoru te zbog ometanja dovođenja njegovog predmeta pred sud od strane domaćih vlasti. Pozvao se na članak 3., članak 5. stavak 1. i 3., i na članak 34. Konvencije.
ODLUKA SUDA
Članak 3.
Zlostavljanje
Sud navodi da se između uhićenja i kasnijeg primitka u bolnicu, podnositelj nalazio u zatvoru u CFECC-u. Nije sporno da je prije njegovog uhićenja podnositeljevo fizičko stanje bilo normalno, ali da je, nakon napuštanja policijske postaje, bio bez svijesti više od 4 sata.
Sud sa zabrinutošću navodi podnositeljevo stanje nakon sukoba s policijom; međutim, na temelju ograničenih dokaza koje posjeduje, nije moguće ustanoviti izravnu uzročnu vezu između zlostavljanja i podnositeljevog besvjesnog stanja.
Na temelju cjelokupnog dostupnog materijala, Sud zaključuje da moldavijska Vlada nije ispunila svoju obvezu da uvjeri Sud da su podnositeljeve ozljede uzrokovane na drugi način nego zlostavljanjem od strane policije tijekom boravka u pritvoru. Prema tome, podnositelj je bio izložen nečovječnom i ponižavajućem postupanju te je došlo do povrede članka 3.
Nedostatak adekvatne liječničke pomoći
Sud navodi da su dokazi podnijeti od obje strane potvrdili da se podnositelj nalazio u besvjesnom stanju, vrlo ozbiljnom medicinskom stanju koje zahtjeva stalnu liječničku njegu i rigorozan nadzor. Čini se da se podnositelj nalazio u takvom stanju od njegovog susreta s policijom, od 20. svibnja 2005. godine do 2. listopada 2005. godine, te ponovo od 24. listopada. Sud navodi da se, između 1. i 15. rujna 2005. godine, podnositelj nalazio u redovnom zatvoru te ne postoje dokazi da je tamo primao liječničku njegu. Sud stoga drži da podnositelj nije primio adekvatnu liječničku njegu do 20. rujna 2005. godine. Na temelju dostupnih dokumenata bilo je nemoguće utvrditi da li je tretman nakon postavljene dijagnoze 20. rujna 2005. godine bio prikladan i učinkovit. Sud presuđuje da između 20. svibnja 2005. godine i 20. rujna 2005. godine podnositelj nije primao adekvatnu liječničku njegu i da je došlo do povrede članka 3.
Neučinkovita istraga
Sud navodi da je sumnjiva nepristranost državnog odvjetnika koji je vodio istragu; isti je državni odvjetnik podnio kaznenu tužbu protiv podnositelja i podnio zahtjev za produljenjem podnositeljevog pritvora. Između ostalog, nije poduzeo nikakve istražne radnje nakon što je zaprimio tužbu od podnositeljevog odvjetnika. Nije postojalo ni naznaka da je pregledao podnositeljev liječnički karton. Sud je posebno začudio njegov zaključak da je zlostavljanje podnositelja opravdano budući da se smatralo da je podnositelj imao namjeru upotrijebiti pištolj.
Sud presuđuje da državne vlasti nisu provele učinkovitu istragu na temelju navoda podnositelja o zlostavljanju te da je došlo do daljnje povrede članka 3.
Članak 5. stavak 3.
Sud presuđuje da je došlo do povrede članka 5. stavka 3. jer temeljem članka 191. Zakona o kaznenom postupku nije bilo moguće podnositeljevo puštanje na slobodu dok traje postupak.
Sud dalje presuđuje da razlozi na kojima su temeljene odluke sudova o produljenju pritvora nisu bili „relevantni i dostatni“. Stoga je došlo do daljnje povrede članka 5. stavka 3.
Članak 5. stavak 1.
Budući da zadržavanje podnositelja nakon isteka roka navedenog u nalogu za uhićenje nije temeljeno na pravnoj odredbi, Sud presuđuje da je došlo do povrede članka 5. stavka 1.
Članak 34.
Sud navodi da su podnositeljevi odvjetnici jasno informirali državne vlasti da je nužno da oni i liječnik vide podnositelja i njegov medicinski karton kako bi mogli braniti njegova prava pred Sudom. Prema mišljenju Suda njihov je zahtjev bio razuman, te ne vidi postojanje javnog interesa zbog kojeg bi taj zahtjev bio odbijen. Štoviše, Sud navodi da s podnositeljevi odvjetnici bili u nemogućnosti predati u svom pismenom očitovanju zahtjev za naknadu materijalne štete iz razloga što nisu imali pristup podnositeljevom medicinskom kartonu. Sud smatra da to predstavlja miješanje u podnositeljevo pravo na podnošenje pojedinačnih zahtjeva, što predstavlja propust moldovijske Vlade da udovolji zahtjevima propisanim u članku 34. Prema tome, došlo je do povrede članka 34.
Sud je već iskazao duboku zabrinutost u smislu članka 3. o onemogućavanju podnositeljevih odvjetnika i liječnika u pristupu podnositelju. Smatra da je zbog kontinuiranog negiranja pristupa došlo do kvalificiranog oblika povrede članka 3. i ističe da postoji hitna potreba da moldavijska Vlada osigura podnositeljevim odvjetnicima i liječnicima trenutni i neograničeni pristup podnositelju i njegovom medicinskom kartonu.
Full & Egal Universal Law Academy