© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava 2015. Ovaj prevod je nastao uz podršku Fiducijarnog fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). Tekst prevoda ne obavezuje Sud. Za sve dodatne informacije pročitajte ceo tekst obaveštenja o autorskom pravu na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe Cour européenne des droits de l’homme, 2015. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Obaveštenje o praksi Suda br. 182
Februar 2015.
Bočan protiv Ukrajine br. 2 [Bochan v. Ukraine (no. 2)] [Veliko veće] – predstavka br. 22251/08
Presuda izrečena 5.2.2015 [Veliko veće]
Član 6
Parnični postupak
Član 6, st. 1
Pristup sudu
Građanska prava i obaveze
Pravična rasprava
Veoma proizvoljno tumačenje presude Evropskog suda od strane Vrhovnog suda prilikom odbacivanja vanredne žalbe: član 6, st. 1 primenjiv; povreda
Činjenice – Podnositeljka predstavke je učestvovala u dugotrajnoj parnici o vlasništvu nad zemljištem pred domaćim sudovima koju je na kraju izgubila. Godine 2001. je podnela predstavku Evropskom sudu u kojoj se žalila na nepravičnost domaćih postupaka. Sud je u presudi izrečenoj 3. maja 2007. godine* utvrdio povredu člana 6, st. 1 Konvencije jer su domaći sudovi usvajali odluke u postupcima u kojima nisu poštovane garantije pravične rasprave vezane za nezavisnost i nepristranost, pravnu izvesnost i zahtev vezan za obrazloženje odluka. Sud je podnositeljki predstavke dodelio 2.000 evra na ime nematerijalne štete.
Podnositeljka predstavke se pozvala na presudu Evropskog suda i podnela „žalbu u svetlu vanrednih okolnosti“ („vanrednu žalbu“) u kojoj je od ukrajinskog Vrhovnog suda zatražila da ukine odluke domaćih sudova vezane za njen predmet i da odobri sve njene zahteve. Vrhovni sud je marta 2008. odbacio njenu žalbu nakon što je utvrdio da su domaći sudovi doneli propisne i osnovane odluke. Taj sud je drugu vanrednu žalbu koju je podnositeljka predstavke podnela proglasio neprihvatljivom juna 2008.
Podnositeljka predstavke se u svojoj drugoj predstavci Evropskom sudu žalila na kršenje člana 6, st. 1 Konvencije i član 1 Protokola br. 1, ustvrdivši da Vrhovni sud nije uzeo u obzir zaključke Evropskog suda u presudi izrečenoj 3. maja 2007. kada je odbacio njenu vanrednu žalbu,.
Pravo – član 6, st. 1: Sud je morao da odluči o tri pitanja: (a) da li je bio sprečen da razmatra pritužbe podnositeljke predstavke shodno članu 46 Konvencije s obzirom na to da je Komitet ministara Saveta Evrope i dalje nadzirao izvršenje presude izrečene 3. maja 2007, (b) da li su u postupku po vanrednoj žalbi podnositeljke predstavke pred nacionalnim sudom poštovane garantije Konvencije, i, ako jesu, (c) da li su poštovani zahtevi iz člana 6, st. 1.
(a) Da li je Sud bio sprečen da razmatra pritužbe shodno članu 46 - Veliko veće je ponovilo da uloga Komiteta ministara u sferi izvršenja presuda Suda ne sprečava Sud da razmotri novu predstavku vezanu za mere koje tužena države preduzima radi izvršenja presude ako ta predstavka sadrži nove relevantne informacije o pitanjima o kojima Sud nije odlučio u prvobitnoj presudi.
Neke od tvrdnji podnositeljke predstavke u ovom predmetu su mogle da se shvate kao pritužbe o navodno nepropisnom izvršenju presude Suda od 3. maja 2007. Međutim, pritužbe o propustu države da izvrši presudu Suda ili da pruži zadovoljenje za povredu izlaze iz okvira nadležnosti Suda. Stoga su pritužbe podnositeljke predstavke o propustu države da joj pruži zadovoljenje za prvobitnu povredu člana 6 st. 1 u njenom prethodnom predmetu bile neprihvatljive.
Podnositeljka predstavke je, međutim, podnela i jednu novu pritužbu, u pogledu sprovođenja i pravičnosti postupka odlučivanja Vrhovnog suda marta 2008. Ona je, konkretno, tvrdila da je rezonovanje koje je Vrhovni sud primenio u toj odluci bilo očigledno suprotno relevantnim zaključcima Suda u njegovoj presudi iz 2007. Stoga se ova nova pritužba odnosila na način na koji je marta 2008. doneta odluka u postupku po vanrednoj žalbi podnositeljke predstavke a ne na sam ishod tog postupka ili delotvornost sprovođenja presude Suda od strane nacionalnih sudova. Stoga se ona odnosila na situaciju koja se razlikovala od one koja je razmatrana u presudi iz 2007. i sadržala je nove relevantne informacije vezane za pitanja o kojima Sud nije odlučio u toj presudi. Shodno tome, član 46 Konvencije nije sprečio Sud da razmatra novu pritužbu podnositeljke predstavke o nepravičnosti postupka okončanog odlukom Vrhovnog suda od marta 2008.
(b) Primenljivost člana 6 na postupak po vanrednoj žalbi podnositeljke predstavke – Mada se član 6, st. 1 obično ne odnosi na vanredne žalbe u kojima se traži ponovno pokretanje okončanog sudskog postupka, priroda, obim i određene odlike postupka po nekoj vanrednoj žalbi u određenom pravnom sistemu o kojem je reč mogu biti takvi da postupak po toj vrsti žalbe može potpasti pod polje dejstva člana 6, st. 1 i garantija pravičnog suđenja koje shodno njemu imaju strane u postupku. Sud je stoga morao da razmotri prirodu, obim i određene odlike vanredne žalbe o kojoj se radi u ovom predmetu.
Po važećem nacionalnom pravnom okviru, podnositeljka predstavke je na raspolaganju imala pravni lek koji joj je omogućavao da od Vrhovnog suda zatraži da izvrši sudsku kontrolu njenog parničnog predmeta u svetlu zaključka Evropskog suda da su prvobitne domaće odluke bile manjkave. S obzirom na vrstu predviđene sudske kontrole, moglo se smatrati da vanredna žalba koju je podnela podnositeljka predstavke predstavlja prolongiranje prvobitnog (okončanog) parničnog postupka, nalik kasacionom postupku na način na koji je definisan u ukrajinskom pravu. Pošto je to bio slučaj, mada su posebne odlike ovog postupka nalik kasacionom postupku mogle da utiču na način na koji propisane procesne garantije člana 6, st. 1 funkcionišu, Sud je zauzeo stav da bi te garantije trebalo da važe u pogledu tog pravnog leka na isti način na koji važe u građanskom postupku uopšte.
Taj zaključak izveden iz važećih nacionalnih pravnih odredaba je bio potkrepljen upućivanjem na obim i prirodu „razmatranja“ koje je Vrhovni sud zapravo sproveo marta 2008. pre no što je odbacio vanrednu žalbu podnositeljke predstavke usled čega su sporne odluke ostale nepromenjene. Vrhovni sud je razmatrao spise predmeta i sudske odluke donete tokom prvobitnog postupka u svetlu novih tvrdnji podnositeljke predstavke zasnovanih uglavnom na presudi Suda iz 2007.
Stoga, u svetlu kako relevantnih odredaba ukrajinskog zakonodavstva tako i prirode i obima postupka po vanrednoj žalbi podnositeljke predstavke, okončanog odlukom Vrhovnog suda od marta 2008, za kojom je juna 2008. usledila njegova odluka kojom je potvrđuje, Sud je zauzeo stav da je taj postupak bio od ključnog značaja za odlučivanje o građanskim pravima i obavezama podnositeljke predstavke te da relevantne garantije člana 6, st. 1 važe u pogledu tog postupka.
Zaključak: preliminarni prigovor odbačen (jednoglasno).
(c) Poštovanje člana 6, st. 1 – Sud je ponovio da njegova uloga nije da postupa u svojstvu četvrte instance i razmatra da li su presude nacionalnih sudova u skladu sa članom 6, st. 1 osim kada se njihovi zaključci mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim.
U ovom predmetu je Vrhovni sud u svojoj odluci od marta 2008. u velikoj meri pogrešno predstavio zaključke Evropskog suda u njegovoj presudi od 3. maja 2007. Naročito, naveo je da je Evropski sud utvrdio da su sudske odluke bile zakonite i osnovane i da joj je dodeljeno pravično zadovoljenje zbog povrede garantije „razumnog roka“ (dok je zapravo ta pritužba odbijena kao očigledno neosnovana). Te tvrdnje su bile očigledno netačne. Rezonovanje Vrhovnog suda nije se samo svodilo na različito tumačenje nekog pravnog teksta. Po mišljenju Suda, ono se moglo protumačiti samo kao „veoma proizvoljno“ ili da podrazumeva „uskraćivanje pravde“ u smislu da je iskrivljeno predstavljanje presude iz 2007. imalo efekat osujećivanja pokušaja podnositeljke predstavke da u okviru postupka nalik kasacionom i propisanog domaćim pravom njen imovinski zahtev bude razmotren u svetlu te presude. Stoga sporni postupak nije zadovoljio zahtev „pravičnog suđenja“ iz člana 6, st. 1.
Zaključak: povreda (jednoglasno).
Član 41: 10.000 evra na ime nematerijalne štete.
* Bočan protiv Ukrajine, predstavka br. 7577/02, presuda izrečena 3. maja 2007.
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak je sastavio sekretarijat Suda i on ne obavezuje Sud.
Kliknite ovde da biste pristupili Informativnim beleškama o sudskoj praksi
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2015.
Engleski i francuski jezik su službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava. Ovaj prevod je realizovan uz podršku Trast fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud snosi bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. Može se preuzeti iz baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava HUDOC () ili iz bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud prosledio. Može se objavljivati u nekomercijalne svrhe pod uslovom da se navede ceo naslov predmeta, zajedno s navedenom naznakom o autorskim pravima i uz pominjanje Trast fonda za ljudska prava. Molimo vas da kontaktirate publishing@ ukoliko nameravate da koristite bilo koji deo ovog prevoda u komercijalne svrhe.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2015.
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy