© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Agent of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK
BONDAVALLI protiv ITALIJE
zahtjev broj 35532/12
presuda od 17. studenog 2015.
ČINJENICE
Tijekom kolovoza 2005. godine podnositelj i njegova tadašnja supruga pokrenuli su postupak za razvod braka. U rujnu 2006. godine zatražili su od nadležnog suda da im se sin oboma povjeri na odgoj i čuvanje. Sud je podnositelju dodijelio pravo na susrete i druženja. Žalbeni sud potvrdio je navedenu odluku.
U travnju 2009. godine podnositelj je obavijestio nadležni centar za socijalnu skrb o sumnji da majka zlostavlja dijete te je od doktora zatražio da dokumentira ogrebotine na djetetovom tijelu.
Centar za socijalnu skrb kojemu je sud naložio da nadzire provođenje susreta i druženja, zaključio je da je djetetu potrebno osigurati zaštitu jer otac pokazuje znakove uzrujanosti i stresa. Stoga je naložio susrete pod nadzorom centra. Centar za socijalnu skrb je ocijenio da se navodi o zlostavljanju ne mogu dokazati te je predložio psihijatrijsko vještačenje oba roditelja. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazilo je da podnositelj pokazuje znakove paranoidne psihoze, te da je uvjeren kako je njegov sin zlostavljan.
Podnositelj je prigovorio navedenom nalazu i mišljenju uz obrazloženje da je vještak staž odrađivao zajedno s njegovom bivšom suprugom. Prigovarao je i da je centar za socijalnu skrb pristran zbog profesionalne povezanosti s majkom koja je radila kao psihijatrica u tom centru. Nadležni sud odbio je njegov zahtjev za promjenom centra za socijalnu skrb smatrajući kako njegovi prigovori proizlaze iz njegovog psihičkog stanja.
Podnositelj je dostavio nekoliko nalaza i mišljenja drugih vještaka koji su ukazivali da ne pati od psihičkih poremećaja ili smetnji. Navedeni nalazi i mišljenja su ukazivali i da nadležni centar za socijalnu skrb nije poduzeo mjere kojima bi pozitivno utjecao na jačanje odnosa između podnositelja i sina već je stalno bio na majčinoj strani. Domaći sudovi, međutim, nisu uzeli u obzir navedene nalaze i mišljenja vještaka smatrajući da isti nisu pouzdani i zahtijevali su od centra da organizira susrete i druženja između podnositelja i sina pod nadzorom.
Centar za socijalnu skrb zabranio je telefonsku komunikaciju između podnositelja i sina, a njihovi susreti su u nekoliko navrata odgađani ili se nisu ni dogodili.
Podnositelj od ožujka 2015. godine ostvaruje susrete i druženja sa sinom i to dva sata tjedno pod nadzorom socijalnog radnika, te dva i pol sata tjedno i jedan telefonski poziv u prisutnosti majke. Ostali oblici susreta i druženja nisu mu dopušteni.
PRIGOVORI
Podnositelj prigovara da je došlo do povrede prava na zaštitu privatnog i obiteljskog života (čl. 8. Konvencije) jer je centar za socijalnu skrb imao prevelik utjecaj na odluke domaćeg suda. Prigovarao je i na postupanje domaćeg suda koji nije nadzirao rad centra za socijalnu skrb. Posebice je istaknuo da je psihijatar koji je izradio nalaz i mišljenje bio profesionalno povezan s njegovom bivšom suprugom.
OCJENA SUDA
Sud je primijetio kako podnositelj od rujna 2009. godine pa nadalje ostvaruje pravo na susrete i druženja sa sinom u ograničenoj mjeri. Iako mu je sud dodijelio pravo na susrete i druženja u širokom opsegu, podnositelj to pravo nije mogao u potpunosti koristiti zbog negativnog nalaza i mišljenja vještaka koji je radio s djetetovom majkom i zbog negativnog mišljenja centra za socijalnu skrb u kojemu je majka radila.
Sud je nadalje primijetio kako je podnositelj u nekoliko navrata prigovarao pristranosti psihijatra vještaka i centra za socijalnu skrb. No, domaći sudovi su zanemarili njegove prigovore te odredili ograničene susrete i druženja pod nadzorom tog istog centra iako je iz nalaza i mišljenja psihijatara koje je podnositelj dostavio proizlazilo kako nema psihičkih smetnji.
Sud je istaknuo kako je već u svojoj praksi utvrđivao povrede Konvencije jer domaća tijela nisu u obzir uzimala, primjerice, povezanost između psihijatra vještaka koji izrađuje nalaz i mišljenje psihičkog stanja djeteta i djetetovog poočima.[1] U konkretnom slučaju, Sud je utvrdio jasnu poveznicu između djetetove majke i centra za socijalnu skrb te psihijatra koji je izradio nalaz i mišljenje.
Sud je naglasio kako bi bilo u interesu podnositelja i djeteta da je domaći sud razmotrio podnositeljeve prigovore o pristranosti. To bi dovelo do bolje procjene stanja i odluke je li potrebno susrete i druženja ograničiti ili proširiti.
Sud je zaključio da domaći sudovi nisu poduzeli potrebne mjere kojima bi stvorili nužne uvjete u kojima bi podnositelj u potpunosti mogao ostvarivati pravo na susrete i druženja sa sinom. Postupak je trebao biti popraćen odgovarajućim zaštitnim mehanizmima koji bi omogućili uvažavanje podnositeljevih potreba i zaštitu njegovih interesa. Domaći sudovi nisu postupali s nužnom pažnjom zbog čega je podnositelj u razdoblju od sedam godina ostvarivao ograničene susrete i druženja sa sinom, što je prouzročilo nepopravljivu štetu u njihovom odnosu.
Uzimajući u obzir navedeno, uz uvažavanje slobode procjene koju država uživa u takvim predmetima, Sud smatra da domaći sudovi nisu poduzeli odgovarajuće mjere kojima bi podnositelju osigurali susrete i druženja koji bi bili u najboljem interesu djeteta. Stoga je Sud utvrdio povredu prava na obiteljski život iz čl. 8. Konvencije.
PRAVIČNA NAKNADA
10.000,00 EUR – na ime naknade nematerijalne štete
15.000,00 EUR – na ime troškova postupka
[1] vidi presudu Piazzi protiv Italije, zahtjev br. 36168/09
Full & Egal Universal Law Academy