© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Agent of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK PRESUDE
BRAUN PROTIV POLJSKE
OD DANA 04. STUDENOG 2014. GODINE
ZAHTJEV BROJ 30162/10
ČINJENICE
Podnositelj zahtjeva je filmski redatelj, povjesničar i autor brojnih novinarskih članaka o aktualnim društvenim pitanjima, uključujući i lustraciju.
Poljska je 1992. godine donijela Zakon o lustraciji (tzv. dekomunizaciji) čija svrha je bila ograničiti bivšim članovima komunističke partije da sudjeluju u kreiranju državne politike ili obnašaju funkcije u državnoj službi. Suradnicima komunističke tajne policije također je zabranjeno sudjelovanje u javnom životu. Navedeni Zakon je u nekoliko navrata mijenjan, a izmjenama iz 2007. godine uveden je Institut za nacionalno sjećanje kao nadležno tijelo koje provodi postupak lustracije.
Tijekom radijske emisije u kojoj se raspravljalo o lustraciji, podnositelj je naveo kako je tijekom komunističke vladavine jedan ugledni poljski profesor radio kao doušnik tajne policije te vršio nadzor i prikupljao podatke o članovima poljske akademske zajednice. Podnositelj je između ostalog naveo kako su određene osobe s razlogom najveći protivnici lustracije, referirajući se na spomenutog profesora.
Radi ispitivanja podnositeljevih navoda, sveučilište čiji je profesor bio zaposlenik, osnovalo je komisiju čija je svrha bila ispitati jesu li doušnici tajne komunističke policije provodili tajni nadzor nad zaposlenicima sveučilišta i je li spomenuti profesor bio jedan od tih doušnika. No, komisija nije mogla precizno utvrditi njegovu ulogu za vrijeme komunističke vladavine. Iz dokumentacije Instituta za nacionalno sjećanje, proizlazilo je kako je spomenuti profesor bio doušnik tajne police, ali se zagubila evidencija o tome koja je točno bila njegova uloga.
Isti profesor je protiv podnositelja podnio tužbu radi klevete, povodom koje je nadležni sud u srpnju 2008. godine donio presudu kojom je usvojio tužbeni zahtjev i naložio podnositelju da plati novčanu kaznu i objavi ispriku profesoru. Tijekom postupka podnositelj je izjavio kako njegova namjera nije bila nanijeti štetu profesorovom ugledu već je smatrao kako je radi zaštite javnog interesa bio dužan javno obznaniti kako je isti aktivno sudjelovao u komunističkoj partiji, a danas sudjeluje u političkom životu Poljske, što je suprotno svrsi koja se namjerava postići Zakonom o lustraciji. Poljski sud je zaključio kako se ne može sa sigurnošću dokazati da je profesor svojevoljno tajno surađivao s komunističkim režimom te je ustanovio kako nije istinita izjava koju je iznio podnositelj.
Podnositelj je protiv presude uložio žalbu koja je odbijena. Podnositelj je zatim uputio predmet na ispitivanje Kasacijskom sudu koji je analizirajući predmet zaključio kako se ovdje isprepliću dva prava - pravo na slobodu izražavanja i pravo na zaštitu ugleda. Kasacijski sud je zaključio kako podnositelj nije uspio dokazati istinitost svojih navoda te kako je njegova izjava bila privatne prirode te je stoga došlo do povrede ugleda bez obzira što je postupao u dobroj vjeri. Naime, da je takvu izjavu dao novinar (što ovdje nije bio slučaj), tada bi trebalo voditi računa o zaštiti prava na slobodu izražavanja budući da novinari imaju obvezu obavještavati javnost o društveno važnim pitanjima.
Podnositelj zahtjeva je nakon toga podnio zahtjev Sudu u kojem je tvrdio da je došlo do povrede članka 10. Konvencije jer podnositelj već čitav niz godina objavljuje novinarske članke te da se radijska emisija u kojoj je sudjelovao odnosila na važno društveno pitanje.
OCJENA SUDA
U odnosu na članak 10. Konvencije
Nesporno je kako je postupak kojeg su domaći sudovi proveli protiv podnositelja doveo do miješanja u njegovo pravo na slobodu izražavanja. Sud je pri tom ispitivao je li miješanje bilo u skladu sa zahtjevom iz članka 10. Konvencije te je zaključio kako je miješanje bilo zakonito te je imalo opravdan cilj - zaštitu profesorovog ugleda.
Sud je nadalje ispitivao je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu. Pri tome je Sud ustanovio da je podnositelj protiv profesora iznio čitav niz optužbi koje su predstavljale napad na njegov ugled. Međutim, kada su poljski sudovi ispitivali odnos između zaštite podnositeljevog prava na slobodu izražavanja i profesorovog prava na zaštitu ugleda, napravili su razliku između standarda koji se primjenjuju na novinare i standarda koji se primjenjuju na ostale osobe koje sudjeluju u javnim raspravama. Prema sudskoj praksi poljskog Vrhovnog suda, kada novinari iznose određene navode trebaju postupati u dobroj vjeri i s osobitom pažnjom, dok ostali, uključujući i podnositelja moraju dokazati istinitost svojih navoda. Budući da podnositelj nije uspio dokazati istinitost svojih navoda, poljski sudovi ustanovili su kako je došlo do povrede profesorovih osobnih prava.
Usprkos stavu poljskih sudova, podnositelj je istaknuo kako već čitav niz godina objavljuje novinarske članke. Međutim, Sud smatra kako navedena činjenica nije relevantna prilikom ispitivanja je li došlo do povrede članka 10. Konvencije. Niti je zadaća Suda bila ispitati točnost, pouzdanost i opravdanost podnositeljevih navoda koje je iznio o spomenutom profesoru.
Ono što je prema mišljenju Suda relevantno je činjenica kako je podnositelj sudjelovao u javnoj raspravi o važnom društvenom pitanju. Podnositelj je bio stručnjak za pitanje lustracije te je stoga i pozvan kao gost sporne radio emisije u kojoj se o tome raspravljalo. Navedeno su potvrdili i poljski sudovi. Sud stoga nije mogao prihvatiti stav kojeg su zauzeli domaći sudovi, a prema kojemu je podnositelj, budući da nije bio novinar, trebao dokazati istinitost svojih navoda i tako zadovoljiti viši standard od onog koji je predviđen za novinara (postupanje u dobroj vjeri i s osobitom pažnjom). Sud je ustanovio kako razlozi na koje su se poljski sudovi pozivali, nisu relevantni ni dovoljni na način na koji to zahtijeva Konvencija.
Sukladno navedenom, došlo je do povrede članka 10. Konvencije.
PRAVIČNA NAKNADA
8.000,00 EUR - na ime materijalne štete;
3.000,00 EUR - na ime nematerijalne štete;
3.000,00 EUR - na ime troškova postupka
Full & Egal Universal Law Academy