© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Representative of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK PRESUDE
ÇAM PROTIV TURSKE
OD DANA 23. VELJAČE 2016. GODINE
ZAHTJEV BR. 51500/08
ČINJENICE
Podnositeljica zahtjeva je slijepa osoba koja je 2004. godine položila prijemni ispit na Muzičkoj akademiji u Istanbulu. Tijekom upisnog postupka, komisija Bakirköyške bolnice sastavila je liječničku potvrdu iz koje je proizlazilo da podnositeljica može prisustvovati predavanjima koji ne zahtijevaju korištenje vida. Muzička akademija je ustanovila kako takvih predavanja nema te je od navedene bolnice zatražila izradu nove potvrde o tome je li podnositeljica u mogućnosti prisustvovati predavanjima te je istodobno upravnim aktom odbila podnositeljičin zahtjev za upis.
Podnositeljičini roditelji su u ime podnositeljice podnijeli tužbu Upravnom sudu tražeći da odluku kojom je odbijen podnositeljičin zahtjev za upis stavi izvan snage. Upravni sud je odbio tužbu te potvrdio odluku o odbijanju upisa uz objašnjenje da podnositeljica nije dostavila liječničku potvrdu iz koje bi proizlazilo da je u mogućnosti pohađati predavanja na Muzičkoj akademiji. Podnositeljica je zatim podnijela reviziju Visokom upravnom sudu koji ju je tijekom 2008. godine odbio. Istovremeno je bezuspješno podnijela zahtjev za odgodom izvršavanja odluke o odbijanju zahtjeva za upis na Muzičku akademiju. Isto tako, podnositeljica je podnijela i prigovor protiv Bakirköyške bolnice koja je u međuvremenu nadopunila liječničku potvrdu na način da je zaključila kako podnositeljica nije u mogućnosti pohađati predavanja.
PRIGOVORI
Pozivajući se na čl. 2. Protokola 1, podnositeljica je prigovarala povredi prava na obrazovanje ističući da je Turska osobama s invaliditetom, propustila osigurati iste mogućnosti kao i ostalim osobama. Isto tako, pozivajući se na čl. 14. Konvencije, podnositeljica je navela kako je pretrpjela diskriminaciju zbog toga što je slijepa osoba.
OCJENA SUDA
Sud je prije svega primijetio da je djeci s invaliditetom sukladno mjerodavnom turskom pravu, zajamčeno pravo na obrazovanje bez diskriminacije. Međutim, isto tako je ustanovio da je podnositeljičin zahtjev za upis, odbijen na temelju Pravilnika Muzičke akademije koji je zahtijevao zdravstvenu potvrdu o fizičkoj spremi kao uvjet za pohađanje predavanja. Iako navedeni Pravilnik nije isključivao slijepe osobe te su svi kandidati prilikom podnošenja zahtjeva za upis bili dužni dostaviti predmetnu potvrdu, Sud nije mogao zanemariti učinak takvog uvjeta na osobe s invaliditetom, kao što je to bila podnositeljica. Sud je dodao da je podnositeljica dostavila liječničku potvrdu iz koje je proizlazilo da može prisustvovati predavanjima koji ne zahtijevaju korištenje vida, ali da je Muzička akademija nije prihvatila te je čak zahtijevala njezinu izmjenu. Sud je ustanovio da je podnositeljičina sljepoća bila jedini razlog odbijanja zahtjeva za upis, iako je Muzička akademija pokušala opravdati odbijanje objašnjenjem da podnositeljica nije ispunila uvjete predviđene Pravilnikom, točnije, da nije dostavila liječničku potvrdu. Nadalje, Sud je zamijetio lakoću s kojom je Muzička akademija zatražila izmjenu liječničke potvrde te ocijenio kako podnositeljica s obzirom na sljepoću nije ni mogla ispuniti uvjet fizičke spreme čija je definicija ovisila o diskrecijskoj ocjeni Muzičke akademije.
Sud je zaključio kako je podnositeljica pokazala da je u potpunosti ispunjavala uvjete upisa na Muzičku akademiju budući da je položila prijemni ispit. Nadalje, zaključio je da domaća tijela nisu pokušala utvrditi podnositeljičine potrebe te su propustila objasniti na koji način sljepoća podnositeljici onemogućava pohađanje predavanja. Osim toga, Sud je ustanovio kako Muzička akademija nije poduzela nikakve napore kojima bi se predavanja prilagodila slijepim studentima te je zaključio kako je to (uz sljepoću) bio jedan od razloga zbog kojeg je odbijen njezin zahtjev za upis.
Sud je utvrdio kako je došlo do povrede čl. 14. Konvencije u vezi s čl. 2. Protokola 1, zbog toga što je podnositeljici bez objektivnog i razumnog opravdanja uskraćeno pravo na muzičko obrazovanje.
PRAVIČNA NAKNADA
10.000,00 EUR – na ime nematerijalne štete
3.000,00 EUR – na ime troškova postupka
Full & Egal Universal Law Academy