© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Agent of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK PRESUDE
CAMEKAN PROTIV TURSKE
zahtjev broj 54241/08
presuda od dana 28. siječnja 2014. godine
ČINJENICE
U prosincu 2000. godine policija je uhvatila podnositelja kako zajedno sa skupinom osoba ispisuje neprimjerene slogane po zidu. Nakon što je policija neuspješno pokušala izvršiti provjeru identiteta navedene skupine, ista je otvorila vatru na policiju. Tijekom pucnjave, jedan od pripadnika skupine je ubijen, a podnositelj je ranjen u području uha.
Tijekom studenog 2001. godine, državno tužiteljstvo podiglo je optužnicu protiv trinaestorice policijskih službenika zbog usmrćivanja jedne osobe te nanošenja tjelesnih ozljeda dvjema osobama, od kojih je jedan bio podnositelj. Nakon pribavljanja nalaza i mišljenja vještaka te ispitivanja relevantnih svjedoka, ustanovljeno je kako je jedan od pištolja koji je korišten u pucnjavi pripadao podnositelju. Tijekom postupka pred nadležnim sudom, podnositelj je u nekoliko navrata zahtijevao da se u njegovoj nazočnosti provede rekonstrukcija događaja radi utvrđivanja činjenica u predmetnom slučaju.
Međutim sud je odbio njegove zahtjeve. Dana 24. svibnja 2012. godine, nadležni sud je protiv policijskih službenika koji su sudjelovali u predmetnom događaju donio oslobađajuću presudu s obrazloženjem kako je upotreba oružja od strane istih bila opravdana. Podnositelj je protiv navedene presude podnio žalbu povodom koje je žalbeni postupak još uvijek bio u tijeku u trenutku donošenja presude pred ESLJP-om.
OCJENA SUDA
Vezano za pretjeranu uporabu sile (materijalni aspekt čl.2. Konvencije)
Iako podnositelj tvrdi kako nije upotrijebio vatreno oružje prema policijskim službenicima, Sud ne raspolaže nikakvim uvjerljivim dokazima zbog kojih bi donio drugačiji zaključak od onog koji je donio domaći sud. U predmetnoj presudi nadležni sud je ustanovio kako je upotreba vatrenog oružja od strane policije bila u skladu s domaćim propisima. Naime, iz pribavljenih dokaza tijekom postupka proizlazi kako je pucnjavu započela skupina osoba u kojoj se nalazio počinitelj. Policija je uzvratila upotrebom vatrenog oružja koje je prema mišljenju domaćeg suda bilo opravdano. Domaći sud smatra kako je upotreba sile bila nužno potrebna radi obrane od protupravnog nasilja.
Slijedom navedenog, Sud je utvrdio kako nije došlo do povrede čl. 2. Konvencije u materijalnom smislu.
Vezano za učinkovitost istrage (proceduralni aspekt čl.2. Konvencije)
Nadležna tijela učinkovito su provela istragu u predmetnom slučaju. Poduzeto je nekoliko mjera radi osiguranja dokaznih sredstava na mjestu počinjenja kaznenog djela. Policija je prikupila materijalne dokaze, napravila skice i uzela otiske prstiju osumnjičenika. Nakon toga je uslijedilo pokretanje kaznenog postupka protiv policijskih službenika koji su sudjelovali u predmetnom događaju. Što se tiče neprovođenja rekonstrukcije događaja, Sud napominje da se u ovom slučaju navodi stranaka u svezi tijeka događaja bitno ne razlikuju te se kao glavno pitanje postavlja je li podnositelj upotrijebio vatreno oružje ili ne. Osim toga, izrađena je skica mjesta događaja u nazočnosti podnositelja. Sud je mišljenja kako bi bilo bolje da je skica izrađena u nazočnosti branitelja podnositelja i tužitelja. Međutim, iz spisa predmeta proizlazi kako podnositelj u postupku pred domaćim sudom nije osporio izradu skice te da je prijedlog za provođenje rekonstrukcije događaja prvi put podnio 11. studenog 2004. godine, dakle četiri godine nakon samog događaja. U tom pogledu Sud smatra da provođenje rekonstrukcije događaja četiri godine nakon počinjenja kaznenog djela ne bi bilo učinkovito. U svezi s navedenim Sud je mišljenja kako neprovođenje rekonstrukcije događaja nije moglo negativno utjecati na utvrđivanje činjenica u postupku.
Sud isto tako ističe prekomjerno trajanje istražnog postupka u kojemu domaća tijela nisu pravodobno reagirala niti upotrijebila razumnu pažnju.
PRAVIČNA NAKNADA:
6.000,00 EUR - nematerijalna šteta
Full & Egal Universal Law Academy