© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012. Ovaj prevod je realizovan uz podršku Trast fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud. Ako su Vam potrebne dodatne informacije, pogledajte detaljnu naznaku o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Obaveštenje o praksi Suda br. 110
juli 2008.
Čember protiv Rusije (Chember v. Russia) - 7188/03
presuda od 3.7.2008. godine [Prvo odeljenje]
Član 3
Nečovečno kažnjavanje
Preterane fizičke vežbe kojima je kažnjen regrut za koga se znalo da ima zdravstvene tegobe i nesprovođenje delotvorne istrage: povrede
Činjenice: Dok je služio vojni rok, podnosilac predstavke, koji je bio oslobođen fizičkih i strojevih vežbi zbog utvrđenih tegoba s kolenom zbog kojih je lečen, nalazio se u grupi muškaraca kojima je naloženo da za kaznu urade 350 čučnjeva zato što nisu propisno očistili kasarnu. Podnosilac predstavke je tokom vežbe izgubio svest i odveden je u bolnicu. Kasnije mu je postavljena dijagnoza zatvorene povrede kičme, oslobođen je daljeg služenja vojnog roka usled zdravstvenih tegoba i kategorisan kao osoba sa invaliditetom druge kategorije. Više ne može normalno da hoda. Tužilaštvo je nakon istrage odlučilo da ne pokrene krivični postupak protiv nadležnih oficira, usled nedostatka dokaza. Građanski sudovi su odbili zahtev za naknadu štete podnosioca predstavke jer niko nije proglašen krivim u krivičnom postupku. Majka podnosioca predstavke se u međuvremenu žalila višem vojnom tužiocu na odluku da ne pokrene krivični postupak, ali je on odbio da razmatra njenu žalbu dok građanski sudovi ne vrate dokumenta i podnosilac predstavke od tada nije dobio nikakve informacije.
Pravo: član 3
(a) Materijalni aspekt: Premda teške fizičke vežbe mogu predstavljati sastavni deo vojne discipline, njima ne bi trebalo da bude dovedeno u opasnost zdravlje i dobrobit regruta ili da bude uniženo njihovo dostojanstvo. Podnosiocu predstavke je bilo naređeno da se bavi fizičkim vežbama dok nije izgubio svest a povreda koja je nastupila je izazvala dugotrajno oštećenje njegovog zdravlja. Premda su bili u potpunosti svesni konkretnih zdravstvenih tegoba podnosioca predstavke i oslobodili ga fizičkih i strojevih vežbi, njegovi nadređeni su ga primorali da obavlja upravo onu vrstu vežbi koja mu je u velikoj meri opterećivala kolena i kičmu. Drastičnost ove kazne se nije mogla opravdati nijednom disciplinskom ili vojnom potrebom. Kazna je stoga namerno osmišljena kako bi podnosiocu predstavke prouzrokovala intenzivnu fizičku patnju, što predstavlja nečovečno kažnjavanje.
Zaključak: povreda (jednoglasno).
(b) Procesni aspekt: Sud je utvrdio da je tokom istrage domaćih organa učinjen veći broj propusta (podnosilac predstavke nije bio podvrgnut lekarskom pregledu, svedoci nisu bili identifikovani i ispitani, podnosilac predstavke nije bio lično ispitan niti je njegova verzija događaja pomenuta u odluci da se ne pokrene krivični postupak, usled čega nije bio u mogućnosti da formalno tvrdi da ima status žrtve ili da koristi svoja procesna prava). Podnosilac predstavke je upao u začarani krug prebacivanja odgovornosti u kojem nijedan državni organ nije razmatrao propuste u istrazi niti ih ispravio. Građanski sud nije samostalno razmatrao predmet, već je jednostavno zasnovao svoju presudu na nalazima iz odluke vojnih vlasti, a nadređeni vojni tužilac nije odgovorio na pritužbu majke podnosioca predstavke jer je smatrao da nakon presude građanskog suda nema više potrebe da na nju odgovori. Istraživanje navoda o zlostavljanju podnosioca predstavke od strane ruskih organa stoga nije bilo podrobno, adekvatno a ni efikasno.
Zaključak: povreda (jednoglasno).
Član 13 – Kao što ilustruje činjenica da su građanski sudovi jednostavno potvrdili mišljenje istražnog organa bez utvrđivanja činjeničnog stanja, delotvornost svakog drugog leka koji je možda postojao bila je podrivena nedelotvornošću krivične istrage. Sud je takođe primetio neobičnu odliku ruskog krivičnog zakonodavstva prema kojem mogućnost podnošenja zahteva za naknadu štete u građanskom postupku zavisi od razloga za obustavljanje krivičnog postupka. Podnosilac predstavke je u suštini sprečen da zahteva naknadu štete u građanskom sudu zbog odluke da se ne pokrene krivični postupak protiv njegovih nadređenih iz razloga što nije učinjeno krivično delo.
Zaključak: povreda (jednoglasno).
Član 41 – 10.000 evra na ime nematerijalne štete.
Obaveštenja o praksi Suda dostupna su na sledećem linku: Case-Law Information Notes
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012.
Engleski i francuski predstavljaju službene jezike Evropskog suda za ljudska prava. Ovaj prevod je realizovan uz podršku Trast fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud preuzima bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. Može se preuzeti iz baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava HUDOC () ili iz bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud prosledio. Može se objavljivati u nekomercijalne svrhe pod uslovom da se navede ceo naslov predmeta, zajedno sa navedenom naznakom o autorskim pravima i uz pominjanje Trast fonda za ljudska prava. Molimo Vas da kontaktirate publishing@ ukoliko nameravate da koristite bilo koji deo ovog prevoda u komercijalne svrhe.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of human rights () or from any database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012.
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou toute autre base de donnée à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fin non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante: publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy