© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava 2015. Ovaj prevod je nastao uz podršku Fiducijarnog fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). Tekst prevoda ne obavezuje Sud. Za sve dodatne informacije pročitajte ceo tekst obaveštenja o autorskom pravu na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe Cour européenne des droits de l’homme, 2015. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informativna beleška br. 186 o sudskoj praksi Suda
jun 2015.
Kitos protiv Grčke (Chitos c. Grèce) - 51637/12
Presuda od 4.6.2015 [I Odeljenje]
Član 4
Član 4-2
Prinudni rad
Zahtev administracije za naplatu duga od vojnog lekara zbog napuštanja vojne službe pre roka uprkos odluci o odlaganju izvršenja : kršenje
Činjenice – Podnosilac predstavke završava medicinski fakultet pri Vojnoj akademiji stupivši u vojnu službu, i obavezuje se, u skladu sa pozitivnim pravom, da će u njoj ostati tokom perioda tri puta dužeg od trajanja studija, tj. osamnaest godina. Potom završava specijalističke studije iz anesteziologije, koje finansira vojska, zbog čega se njegova obaveza prema vojsci produžava za dodatnih pet godina. S obzirom da daje otkaz, vojska smatra da je potrebno da odsluži još oko devet godina i četiri meseca ili da isplati naknadu državi u iznosu od oko 107 000 Evra. Plenarno veće Računovodstvenog suda odobrava privremeno odlaganje izvršenja te odluke. Pošto mu je odbačena žalba za poništaj odluke, podnosilac predstavke se obraća Kasacionom sudu. Poreski organ međutim zahteva od podnosioca predstavke da isplati sumu uvećanu za oko 2 500 Evra koliko su iznosili različiti troškovi. U oktobru 2009, odluka o odlaganju izvršenja biva potvrđena. U maju 2010. godine, podnosilac predstavke biva obavešten da mu je dug uvećan za zatezne kamate i da u tom momentu iznosi oko 112 000 sa dospećem 31. maja. Podnosilac predstavke isplaćuje pomenutu sumu u datom roku.
U decembru 2011, plenarno veće Računovodstvenog suda delimično prihvata žalbu i prosleđuje predmet drugom veću. U decembru 2013, to veće ocenjuje da 5 godina specijalizacije treba da bude integrisano u ukupni period obavezne službe i snižava iznos naknade na oko 50 000. Država zatim isplaćuje podnosiocu predstavke sumu od oko 60 000 Evra.
Pravo – Član 4 § 2
a) Domet slučaja – Paragrapf 3 b) člana 4 Konvencije pominje da prinudni ili obavezni rad ne obuhvata službu vojne prirode. Na osnovu čitanja relevantnih međunarodnih tekstova i paragrafa 3 b) člana 4 Konvencije uzetog u celosti, Sud ocenjuje da se taj član ne odnosi na službovanje karijernih vojnih lica*.
b) Poštovanje člana 4 § 2 – Podnosilac predstavke nije mogao da tvrdi da nije znao da će u zamenu za besplatne studije, platu i socijalna davanja koje je uživao kao karijerno vojno lice tokom studija, morati odslužiti određeni broja godina po sticanju diplome.
Obračunavanje obaveznog roka služenja za oficire koji su završili studije pri vojsci i modaliteti raskida takve obaveze predmet su ocene država na osnovu njihovog diskrecionog prava. Nastojanje države da rentabilizuje svoje investicije u obrazovanje kadrova i da obezbedi dovoljan broj rukovodećeg kadra tokom adekvatnog perioda shodno svojim potrebama opravdava zabranu istupanja iz vojne službe tokom određenog perioda kao i uslov isplate određene naknade u cilju pokrivanja troškova obrazovanja.
Obaveza vojnih lekara koji nameravaju da napuste vojsku pre isteka obaveze služenja da isplate državi određenu naknadu za troškove koje je imala po osnovu njihovih studija u potpunosti je opravdana činjenicom da su uživali pogodnosti koje nisu imali civilni studenti medicine, kao što je sigurno zaposlenje i plata koju su i tada primali. Stoga, samo načelo otkupa neodsluženih godina ne predstavlja problem iz ugla načela srazmernosti.
Međutim, podnosilac predstavke je prilikom napuštanja službe dobio obaveštenje od vojske da državi treba da isplati naknadu koja približno iznosi 107 000 Evra za godine koje nije odslužio. Međutim, Računovodstveni sud je na kraju sveo naknadu za državu na oko 50 000 Evra. Ta suma se ne može smatrati nerazumnom s obzirom da je nešto manja od dve trećine sume koju je on primio tokom spornog perioda. Štaviše, Računovodstveni sud je suspendovao izvršenje odluke koju je donela vojska.
Takođe, Poreska uprava ministarstva finansija u maju 2010. donosi rešenje o zateznim kamatama koje je podnosilac predstavke dužan da plati, a koje iznose oko 13 %. Da nije pristao da isplati ukupnu sumu, ona bi umeđuvremenu još porasla zbog vremena potrebnog Računovodstvenom sudu da donese odluku.
Pored toga, odlukom iz maja 2007. nije predviđena otplata duga na rate iako zakon dopušta tu mogućnost.
Imajući u vidu sve okolnosti, podnosilac predstavke je bio primoran da postupi pod prinudom. Vlasti su zanemarile dve sudske odluke koje su za njih imale obavezujuću snagu i ostale pri stavu da izvrše svoju inicijalnu odluku iz maja 2007, koja je podrazumevala da evenutalna žalba podnosioca ne odlaže izvršenje. Primoravajući podnosioca predstavke da bez odlaganja uplati oko 110 000 Evra, tj. računajući i kamate oko 112 000 Evra, poreske vlasti su stvorile nesrazmerni dug zainteresovanom licu.
Zaključak : kršenje (jednoglasno).
Član 41 : 5 000 EUR na ime moralne odštete ; zahtev za materijalnu odštetu odbačen.
* Videti, a contrario, W., X., Y. i Z. protiv Ujedinjenog Kraljevstva (W., X., Y. et Z. c. Royaume-Uni), 3435/67 i ostali, odluka Komisije od 19. jula 1968.
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak je sastavio sekretarijat Suda i on ne obavezuje Sud.
Kliknite ovde da biste pristupili Informativnim beleškama o sudskoj praksi
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2015.
Engleski i francuski jezik su službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava. Ovaj prevod je realizovan uz podršku Trast fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud snosi bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. Može se preuzeti iz baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava HUDOC () ili iz bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud prosledio. Može se objavljivati u nekomercijalne svrhe pod uslovom da se navede ceo naslov predmeta, zajedno s navedenom naznakom o autorskim pravima i uz pominjanje Trast fonda za ljudska prava. Molimo vas da kontaktirate publishing@ ukoliko nameravate da koristite bilo koji deo ovog prevoda u komercijalne svrhe.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2015.
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy