© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Representative of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK PRESUDE
DRIDI PROTIV NJEMAČKE
OD DANA 26. SRPNJA 2018. GODINE
ZAHTJEV BR. 35778/11
ČINJENICE
Podnositelj zahtjeva njemački je državljanin i živi u Cadizu u Španjolskoj. U ožujku 2009. Okružni sud u Hamburgu osudio ga je zbog napada i kaznio novčanom kaznom u iznosu od 1.000 eura. Na podnositeljev zahtjev, sud je ovlastio studenta prava, g. Arifa, da zastupa podnositelja kao branitelj. Podnositelj je podnio žalbu protiv presude. U međuvremenu se preselio u Španjolsku o čemu je obavijestio sud. Hamburški Regionalni sud povukao je odobrenje g. Arifu da zastupa podnositelja i odbio podnositeljev zahtjev za oslobađanje od obveze osobnog dolaska na žalbeno ročište. Odluka je uručena podnositelju u Španjolskoj. Istoga dana, Regionalni sud je odredio datum za raspravu o žalbi, ali je odlučio da će poziv podnositelju, s obzirom da se preselio u inozemstvo, dostaviti putem oglasne ploče. Dan prije rasprave, g. Arif je saznao da je Žalbeni sud ukinuo povlačenje odobrenja Regionalnog suda za zastupanje podnositelja i da je žalbeno ročište zakazano za idući dan. Odmah je zatražio odgodu ročišta navodeći da će sutradan biti izvan grada. Regionalni sud je odbio zahtjev g. Arifa i istodobno odbio žalbu podnositelja zahtjeva bez ocjene o osnovanosti budući da nije prisustvovao žalbenom ročištu niti ga je zastupao odvjetnik. Podnositelj je zatim podnio zahtjev za povrat u prijašnje stanje koji je također odbijen. Prizivni sud je na kraju odbacio i podnositeljevu reviziju protiv presude Regionalnog suda, a Ustavni sud je odbacio njegovu ustavnu tužbu.
Vlada je 8. srpnja 2016. dostavila ESLJP jednostranu izjavu kojom priznaje povredu članka 6. stavka 1 i/ili stavka 3 (c) Konvencije, te članka 6. stavka 3 (b) i (c) i ponudila da podnositelju zahtjeva plati imovinsku i neimovinsku štetu te troškove postupka. Također je zatražila da ESLJP temeljem članka 37. stavka 1 izbriše zahtjev s liste slučajeva. Podnositelj zahtjeva obavijestio je ESLJP da nije zadovoljan sa jednostranom izjave tužene države jer mu domaće pravo ne omogućuje obnovu postupka temeljem takve izjave ili odluke suda kojom se zahtjev briše s liste predmeta, već da je to moguće tražiti jedino temeljem presude ESLJP kojom je utvrđena povreda.
PRIGOVORI
Pozivajući se na članak 6. stavke 1. i 3. (b) i (c) Konvencije, podnositelj je prigovorio da saslušanje pred Regionalnim sudom nije odgođeno i da njegov odvjetnik stoga nije imao odgovarajuću mogućnost pregledati spis predmeta za pripremu ili prisustvovati žalbenom ročištu.
OCJENA ESLJP-a
Jednostrana izjava tužene države
ESLJP je istaknuo da ponovno suđenje ili ponavljanje postupka u načelu predstavlja odgovarajući oblik ispravljanja povrede članka 6. Konvencije. U ovom predmetu Vlada je priznala povredu Konvencije, a podnositelj zahtjeva iskazao namjeru da traži ponavljanje kaznenog postupka protiv njega i oslobađajuću presudu. Stoga je bilo potrebno razmotriti pitanje je li podnositelju zahtjeva u njemačkom pravu dostupan postupak kojim se može zatražiti ponavljanje kaznenog postupka temeljem jednostranog priznanja povrede.
Njemačka je uspostavila mogućnost obnove kaznenog postupka u slučajevima u kojima je ESLJP presudom utvrdio povredu Konvencije. Međutim, ESLJP nije bio siguran da bi takav postupak bio dostupan ako bi prihvatio jednostranu izjavu Vlade i brisao zahtjev s liste predmeta. Imajući u vidu navode tužene države da ne postoji sudska praksa domaćih sudova o pitanju ponovnog pokretanja kaznenog postupka na temelju odluka ESLJP-a o prihvaćanju jednostrane izjave i da je članak 359. br. 6. Zakona o kaznenom postupku u praksi tumačen usko, ESLJP je utvrdio da prema njemačkom pravu niti jednostrana izjava Vlade niti odluka ESLJP-a kojom se briše zahtjev s liste predmeta ne osiguravaju isti pristup postupku za ponavljanje domaćeg kaznenog postupka kao presuda ESLJP-a kojom je utvrđena povreda Konvencije. Stoga je ESLJP odbacio zahtjev tužene države za brisanje zahtjeva s liste predmeta i nastavio s ispitivanjem podnositeljevog zahtjeva.
Članak 6.
ESLJP je primijetio da je podnositeljeva žalba odbačena jer se nije pojavio na ročištu, bez ocjene osnovanosti. Domaći su sudovi smatrali da je pozivanje podnositelja putem oglasne ploče bilo u skladu sa zakonom. ESLJP je nadalje primijetio da je adresa podnositelja zahtjeva u Španjolskoj bila poznata Regionalnom sudu, i da nije bilo nikakvih neuspješnih pokušaja dostavljanja sudskih dokumenata podnositelju zahtjeva. Odluka o zakazivanju žalbenog ročišta podnositelju nije dostavljena na adresi u Španjolskoj, niti je obaviješten o tome da je poziv na ročište dostavljen putem oglasne ploče, unatoč odredbi o dostavi sudskih podnesaka sukladno članku 5. Europske konvencije o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima. Osim toga, u vrijeme dostavljanja poziva podnositelja nije zastupao njegov odvjetnik jer je ovlaštenje za zastupanje povučeno odlukom Regionalnog suda. Odvjetnik je saznao za datum saslušanja samo dan prije zakazanog ročišta, a njegov zahtjev za odgodu je odbijen.
Prethodna razmatranja bila su dovoljna da ESLJP zaključi kako dostava poziva podnositelju nije provedena na način koji je omogućio njegovo prisustvovanje žalbenom ročištu pred domaćim sudom. Prema tome, došlo je do povrede prava podnositelja zahtjeva iz članka 6. stavaka 1. i 3. (c) Konvencije.
ESLJP je također primijetio da je g. Arif u međuvremenu dobio odobrenje za zastupanje podnositelja zahtjeva i da je saznao za datum saslušanja dan prije održavanja ročišta. Nije primio nikakve dokumente za pripremu, a njegov je zahtjev za odgodu odbijen. ESLJP je zaključio da se g. Arif nije odrekao prava da bude pozvan na način koji bi mu omogućio pripremu obrane podnositelja zahtjeva i prisustvovanje raspravi. Slijedom navedenog, s obzirom da podnositeljevom odvjetniku nije dana odgovarajuća prilika da pristupi spisu predmeta ili prisustvuje žalbenom ročištu, ESLJP je utvrdio da je došlo do povrede članka 6. stavaka 1. i 3. (b) i (c) Konvencije.
PRAVEDNA NAKNADA
2.500,00 EUR na ime troškova i izdataka.
Full & Egal Universal Law Academy