© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Agent of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK PRESUDE
DUBSKÁ I KREJZOVÁ PROTIV ČEŠKE
OD DANA 11. PROSINCA 2014. GODINE
ZAHTJEVI BROJ 28859/11 I 28473/12
ČINJENICE
Podnositeljice zahtjeva su češke državljanke koje su se odlučile na porod kod kuće. Sukladno češkom zakonodavstvu, zdravstvenim djelatnicima zabranjeno je asistirati pri takvom porodu.
Š. Dubská se za porod kod kuće odlučila tijekom 2010. godine kada je ostala trudna s drugim djetetom, poučena negativnim iskustvom koje je doživjela prilikom rođenja prvog djeteta u državnoj bolnici. Podnositeljica je tada, protivno svojim željama, podvrgnuta različitim medicinskim intervencijama te joj je određen boravak u bolnici na duže vrijeme od onog koji je željela. U pogledu poroda kod kuće češko zakonodavstvo propisivalo je kako je primaljama dopušteno asistirati jedino ukoliko su u domu osigurani tehnički uvjeti koje mjerodavni zakon predviđa za porod te kako javno zdravstveno osiguranje ne pokriva troškove takvog poroda. Š. Dubská je tijekom svibnja 2011. godine, kod kuće rodila svoje drugo dijete. Češki Ustavni sud je tijekom veljače 2012. godine odbio podnositeljičinu tužbu kojom je prigovarala kako joj je uskraćen porod kod kuće uz asistenciju zdravstvenih djelatnika.
A. Krejzová je dvoje djece rodila kod kuće, uz asistenciju primalja koje nisu imale odgovarajuće dopuštenje države. Tijekom podnošenja zahtjeva Europskom sudu, podnositeljica je bila trudna s trećim djetetom. Zbog zakonodavnih izmjena koje su u Češkoj stupile na snagu dana 1. travnja 2012. godine, podnositeljica nije uspjela pronaći primalju koja bi asistirala pri porodu njezinog trećeg djeteta. Naime, navedenim izmjena bile su predviđene sankcije za primalje koje su neovlašteno asistirale pri porodu kod kuće. Podnositeljica je na kraju rodila u jednoj državnoj bolnici blizu Praga koja je bila poznata po tome da poštuje želje majke prilikom poroda.
Obje podnositeljice su Sudu podnijele zahtjev navodeći kako je došlo do povrede članka 8. Konvencije budući da su majke u Češkoj bile primorane roditi u državnoj bolnici s obzirom da je zdravstvenim djelatnicima bilo zabranjeno asistirati pri porodu kod kuće.
OCJENA SUDA
Sud je utvrdio kako je došlo do miješanja u pravo podnositeljica na poštivanje privatnog života zbog zabrane primaljama da asistiraju pri porodu kod kuće, što potpada pod širi opseg pojma „privatni život“ iz članka 8. Konvencije koji obuhvaća pravo na osobnu autonomiju te pravo na psihički i fizički integritet. Sud je zaključio kako se miješanje temelji na zakonu budući da su podnositeljice sukladno mjerodavnom češkom pravu mogle predvidjeti da primaljama neće biti dopušteno asistiranje pri porodu kod kuće.
Miješanje je imalo opravdani cilj koji se prvenstveno ogledao u zaštiti zdravlja i prava ostalih u okviru značenja članka 8. Konvencije. Češko zakonodavstvo formulirano je na način da pruži zaštitu zdravlju i sigurnosti novorođenčeta tijekom i nakon poroda te da se takva zaštita barem posredno osigura i majci.
U odnosu na pitanje je li miješanje bilo nužno, Sud je primijetio da ne postoji europski konsenzus u pogledu dopuštenja/zabrane poroda kod kuće. Navedeno pitanje zahtjeva procjenu od strane domaćih stručnjaka kao i znanstvene podatke o stupnju rizika prilikom poroda kod kuće i u bolnici. Takva procjena uključuje i procjenu socijalnih i gospodarskih politika pojedine države članice, uključujući mogućnosti za osiguranje novčanih sredstava i osiguranje odgovarajućeg sustava hitne medicinske pomoći. Uzimajući u obzir navedeno, Sud je ustanovio kako države članice u odnosu na reguliranje pitanja poroda kod kuće uživaju široku slobodu procjene.
Istina je kako je češka Vlada balansirajući različite interese, naglasak prvenstveno stavila na zaštiti dobrobiti djeteta. Majke su pri tom imale mogućnost izbora bolnice koja najviše odgovara njihovim željama. Međutim, iskustva podnositeljica ukazivala su na to da nije postojalo jamstvo da će želje majki biti ispunjene.
Većina studija o sigurnosti poroda kod kuće ukazuje na to da nije povećan rizik takvog poroda u odnosu na porod u bolnici, ukoliko su pri tom ispunjeni odgovarajući uvjeti: da se ne radi o visoko rizičnoj trudnoći, te da pri porodu asistira kvalificirana primalja. Zabrana zdravstvenim djelatnicima da sudjeluju pri porodu kod kuće kakva je na snazi u Češkoj i nepostojanje posebne hitne službe dovela je do povećanja rizika za život i zdravlje majke i novorođenčeta. Međutim, Sud je uzeo u obzir Vladine navode koji su ukazivali kako može doći do nepredviđenih komplikacija prilikom poroda kod kuće koji zahtijevaju medicinsku intervenciju dostupnu jedino u bolnici, iako se na prvi pogled ne mora raditi o rizičnoj trudnoći. Slijedom navedenog, Sud je zaključio kako majke, uključujući i podnositeljice nisu morale podnijeti nerazmjeran i prekomjeran teret.
Sud je pri tom naglasio kako bi češke vlasti trebale pravodobno preispitati mjerodavne odredbe koje se odnose na porod kod kuće na način da provjere najnovije razvoje u području medicine, znanosti i prava.
Sud je zaključno većinom glasova utvrdio kako nije došlo do povrede podnositeljičinih prava zajamčenih člankom 8. Konvencije.
Full & Egal Universal Law Academy