© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud. Ako su vam potrebne dodatne informacije, pogledajte naznaku o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informativna naznaka o sudskoj praksi Suda broj 125
Decembar 2009. godine
Gardel protiv Francuske - 16428/05
Presuda od 17.12.2009 [Odjeljenje V]
Član 8.
Article 8-1
Poštivanje privatnog života
Čuvanje evidencije o počiniocima seksualnih delikata trideset godina od dana kada je odslužena zatvorska kazna: nema povrede
Član 7.
Član 7-1
Nulla poena sine lege
Čuvanje evidencije o počiniocima seksualnih delikata trideset godina od dana kada je odslužena zatvorska kazna: neprihvatljiva
Činjenice – Podnosilac predstavke služi zatvorsku kaznu, od 2003. godine, kada ga je vlast osudila na doživotnu zatvorsku kaznu za silovanje maloljetnica koje su imale petnaest godina. Zakonom od 9. marta 2004. godine (Zakon broj 2004-204), kojim je sudski sistem adaptiran razvoju kriminaliteta, stvorena je automatizirana nacionalna baza podataka počinilaca seksualnih delikata (FIJAIS). Odredbe Zakona o krivičnom postupku koje se odnose na tu bazu podataka su stupile na snagu u junu 2005. godine. U novembru 2005. godine, podnosilac predstavke je obaviješten da je registriran u bazi podataka na osnovu osuđujućih presuda.
Pravo – Član 7: Nakon stupanja na snagu navedenog zakona iz 2004. godine, podnosilac predstavke je registriran u bazi podataka počinilaca seksualnih delikata, tj. nakon što mu je izrečena osuđujuća presuda. Ta mjera je iziskivala od podnosioca predstavke da pruži informacije o svojoj adresi i informira vlasti o bilo kojoj promjeni adrese. Registriranje podnosioca predstavke u bazi podataka je proizašlo iz krivične presude izrečene protiv njega u oktobru 2003. godine, budući da baza podataka automatski registrira pojedince koji su osuđeni na više od pet godina zatvorske kazne za seksualni delikt. U pogledu cilja i prirode osporene mjere, Sud je smatrao da je glavni cilj obaveze koja je nametnuta podnosiocu predstavke sprečavanje ponovnog činjenja djela. U vezi s tim, činjenica, da će policijske službe i sudske vlasti znati adrese osuđenih osoba njihovim upisom u bazu podataka, sadrži element odvraćanja i olakšava policijske istrage. Prema tome, obaveza koja proizilazi iz registriranja u bazu podataka slijedi preventivni cilj i cilj odvraćanja, te se ne može smatrati da ima represivni karakter ili da predstavlja kaznu. Pored toga, dok bi se podnosilac predstavke suočio sa kaznom zatvora od dvije godine i novčanom kaznom od 30 000 EUR u slučaju nepovinovanja obavezi, jedan drugi postupak, sasvim neovisan o postupku u kojem je osuđen u oktobru 2003. godine, bi morao biti pokrenut u takvom slučaju, u toku kojeg bi sud mogao procijeniti da li je nepovinovanje bilo nezakonito. Konačno, u vezi sa težinom osporene mjere, taj element nije odlučujući te, u svakom slučaju, obaveza da se pruže informacije o nečijoj adresi svakih šest mjeseci i da se dostavi informacija o bilo kojoj promjeni u roku od petnaest dana, u trajanju od trideset godina, nije dovoljno teška da bi se mogla smatrati kaznom. Dakle, registriranje počinilaca seksualnih delikata u bazu podataka i obaveza koja proizilazi iz toga se moraju smatrati preventivnom mjerom na koju se princip neretroaktivnosti iz člana 7. ne primjenjuje.
Zaključak: neprihvatljiva (neprihvatljiva ratione materiae).
Član 8: Osporeno miješanje je predviđeno zakonom i slijedi legitimne ciljeve zaštite javnog reda i prevencije kriminala. Sud ne dovodi u pitanje ciljeve uspostavljanja baze podataka u vezi sa prevencijom, kao što je ona u kojoj je registriran podnosilac predstavke. Seksulani delikti jasno predstavljaju posebno osuđujući oblik krivičnih djela koja nanose trajne posljedice žrtvama. Djeca i ostalo ranjivo stanovništvo imaju pravo na zaštitu države u obliku djelotvorne zaštite od takvih teških oblika miješanja u osnovne aspekte njihovog privatnog života. U isto vrijeme, krivične politike u Evropi se razvijaju i pridaju sve veći značaj, pored kažnjavanja, reintegriranju zatvorenika, naročito pred kraj kazne dugotrajnog zatvora. Uspješna reintegracija pretpostavlja, između ostalih stvari, sprečavanje ponovnog činjenja krivičnog djela. Podnosilac predstavke je bio automatski registriran u bazi podataka na osnovu prelaznih odredbi navedenog zakona iz 2004. godine zbog krivičnog djela za koje je bio osuđen konačnom odlukom. On je bio uredno informiran o registriranju i njegovim obavezama. U vezi sa zahtjevima da se pruže informacije o njegovoj adresi i bilo kojoj promjeni adrese pod prijetnjom zatvorske ili novčane kazne, Sud je već zaključio da to ne predstavlja probem u smislu člana 8. Podaci se čuvaju dvadeset ili trideset godinau u ovisnosti o težini krivične osude. Premda je taj period u ovom predmetu dug, tj. trideset godina, podaci se automatski brišu kada taj rok, računajući od dana kada odluka koja je dovela do registriranja nije više na snazi, istekne. Predmetna osoba može podnijeti zahtjev za brisanje od tog dana javnom tužiocu. Može se uložiti žalba protiv odluke javnog tužioca. Prema tome, ti sudski postupci osiguravaju neovisno nadgledanje razloga za čuvanje podataka na osnovu specifičnih kriterija i nude dovoljne i adekvatne garancije poštivanja privatnog života u pogledu težine krivičnih djela koja opravdavaju početno registriranje u bazi podataka. Imajući u vidu te okolnosti, dužina trajanja čuvanja evidencije nije disproporcionalna cilju čuvanja informacija. U vezi sa modalitetima korištenja baze podataka i opsega javnih vlasti koji njoj imaju pristup, on je proširen više puta te nije više ograničen na sudske vlasti i policiju; upravni organi sada također imaju pristup. Pravo na pristup bazi podataka je ograničeno na vlasti koje imaju obavezu da čuvaju povjerljivost podataka i na tačno određene okolnosti. Pored toga, ovaj predmet se ne odnosi na in concreto ispitivanje pitanja omogućavanja pristupa bazi podataka u administrativne svrhe. In conclusio, registriranjem počinilaca seksualnih delikata u bazi podataka, kao što je slučaj u ovom predmetu, je uspostavljena pravična ravnoteža između predmetnih konkurentnih privatnih i javnih interesa, te tužena država nije iskoračila iz polja procjene koje je prihvatljivo u ovom domenu.
Zaključak: nema povrede (jednoglasno).
(Vidi također, presude donesene istog dana, B.B. protiv Francuske, broj 5335/06, M.B. protiv Francuske, broj 22115/06, i odluka Hautin protiv Francuske, broj 6930/06, od 24. novembra 2009. godine, koja se odnosi na iste žalbene navode).
© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012.
Službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud preuzima bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. On može biti preuzet sa baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, HUDOC, () ili bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud proslijedio. On može biti reproduciran u nekomercijalne svrhe pod uslovom da puni naziv predmeta bude citiran, zajedno sa navedenom naznakom o autorskim pravima i pozivanjem na Fond povjerenja za ljudska prava. Poziva se bilo koja osoba koja želi da se služi ovim prevodom, u potpunosti ili djelomično, u komercijalne svrhe da kontaktira publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012.
Les langues officielles de la Court européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou toute autre base de donnée à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante: publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights
This summary by the Registry does not bind the Court.
Click here for the Case-Law Information Notes
Full & Egal Universal Law Academy