© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2013. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud. Ako su vam potrebne dodatne informacije, pogledajte naznaku o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2013. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2013. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informativna naznaka o sudskoj praksi Suda broj 150
Mart 2012. godine
Gas i Dubois protiv Francuske - 25951/07
Presuda od 15.03.2012 [Odjeljenje V]
Član 14.
Diskriminacija
Odbijanje jednostavnog usvajanja djeteta ženi koja je partnerica biološkoj majci: nema povrede
Činjenice – Podnositeljice predstavke su dvije Francuskinje koje žive u vanbračnoj zajedinici od 1989. godine i koje su zaključile Građanski pakt solidarnosti u aprilu 2002. godine. U septembru 2000. godine, druga podnositeljica predstavke je rodila djevojčicu u Francuskoj koja je bila začeta u Belgiji medicinski potpomognutom oplodnjom uz korištenje anonimnog donatora. Dijete je živjelo cijeli svoj život u domu koji su dijelile podnositeljice predstavke, a majka ga je formalno priznala u oktobru 2000. godine. U martu 2006. godine, prva podnositeljica predstavke je podnijela zahtjev za jednostavno usvajanje djevojčice svoje partnerice uz izričitu saglasnost partnerice. Tribunal de grande instance, uprkos činjeniici da je istakao da su zakonski uvjeti za usvajanje ispunjeni, je odbio zahtjev uz obrazloženje da pravne posljedice usvajanja ne bi bile u skladu s namjerom podnositeljica predstavke i interesima djeteta zato što bi roditeljska odgovornost bila prebačena na prvu podnositeljicu predstavke, čime bi druga podnositeljica predstavke, biološka majka djeteta, bila lišena prava koja se odnose na njeno dijete. Prva podnositeljica predstavke je podnijela žalbu protiv te odluke. Apelacioni sud je odbio žalbu i potvrdio zaključak da bi pravne posljedice usvajanja bile u suprotnosti s najboljim interesima djeteta. Sud je dalje istakao da eventualno jednostavno prenošenje roditeljske odgovornosti kasnije nije dovoljno da bi se otklonili rizici po dijete od gubitka roditeljske odgovornosti njegove majke.
Pravo – Član 14. u vezi s članom 8: Ovaj predmet se razlikuje od predmeta E. B. protiv Francuske [1], koji se odnosio na odgovor na zahtjev za odobravanje usvajanja koji je podnijela jedna homoseksualna osoba slobodnog bračnog stanja, budući da se podnositeljice predstavke u ovom predmetu žale na odbijanje jednostavnog usvajanja. S obzirom na to da podnositeljice predstavke nisu vjenčane, one ne mogu dijeliti roditeljsku odgovornost. Prema tome, u ovom predmetu, pravne posljedice jednostavnog usvajanja bi bile suprotne interesima djeteta budući da bi usvajanjem došlo do prebacivanja roditeljske odgovornosti na adoptivnog roditelja, čime bi se biološka majka djeteta lišila prava uprkos činjenici da namjerava nastaviti da podiže svoje dijete.
U vezi s pitanjem medicinski potpomognute oplodnje uz korištenje anonimnog donatora, ona je u Francuskoj dozvoljena samo neplodnim heteroseksualnim parovima, što je situacija koja nije uporediva sa situacijom podnositeljica predstavke. Slijedi da se ne može reći da u vezi s tim pitanjem francusko zakonodavstvo pravi razliku u postupanju na štetu podnositeljica predstavke.
U vezi s pravnom situacijom podnositeljica predstavke, koje nemaju pravo da se vjenčaju, nego imaju pravo da zaključe Građanski pakt solidarnosti, u poređenju sa situacijom vjenčanih parova, Konvencija ne zahtijeva od vlada država ugovornica da omoguće zaključivanje braka homoseksualnim parovima. Ako države izaberu da omoguće homoseksualnim parovima neko drugo sredstvo pravnog priznavanja, one uživaju izvjesno polje slobodne ocjene u pogledu preciznog statusa koji dodjeljuju (vidi, presuda Schalk i Kopf [2]). Brakom se dodjeljuje poseban status onima koji ga zaključe. Ostvarivanje prava na zaključivanje braka je zaštićeno članom 12. Konvencije te nosi sa sobom društvene, lične i pravne posljedice. Prema tome, ne može se reći da je pravna situacija podnositeljica predstavke uporediva sa situacijom vjenčanih parova u slučaju u kojem se usvajanje odnosi na drugog roditelja.
Pri ispitivanju situacije podnositeljica predstavke poređenjem sa situacijom heteroseksualnih parova koji su zaključili Građanski pakt solidarnosti, Sud je konstatirao da je i ovim posljednjim onemogućeno jednostavno usvajanje. Prema tome, podnositeljice predstavke nisu bile diskriminirane po osnovu seksualne orijentacije.
U vezi s osnovnom svrhom člana 365. Građanskog zakonika, koji regulira prebacivanje roditeljske odgovornosti u slučaju jednostavnog usvajanja, ne postoji opravdanje isključivo na osnovu osporavanja primjene te odredbe za legitimiranje uspostavljanja dvostruke roditeljske veze s djetetom.
Zaključak: nema povrede (šest glasova naspram jednog glasa).
[1] E. B. protiv Francuske [VV], broj 43546/02, od 22. januara 2008, Informativna naznaka broj 104.
[2] Schalk i Kopf protiv Austrije, broj 30141/04, od 24. juna 2010, Informativna naznaka broj 131.
© Vijeće Evrope /Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak Registrara nije obavezujući za Sud.
Kliknite ovdje za Informativne bilješke o sudskoj praksi
© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2013.
Službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud preuzima bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. On može biti preuzet sa baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, HUDOC, () ili bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud proslijedio. On može biti reproduciran u nekomercijalne svrhe pod uvjetom da puni naziv predmeta bude citiran, zajedno s navedenom naznakom o autorskim pravima i pozivanjem na Fond povjerenja za ljudska prava. Poziva se bilo koja osoba koja želi da se služi ovim prevodom, u potpunosti ili djelomično, u komercijalne svrhe da kontaktira publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2013
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2013
Les langues officielles de la Court européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou toute autre base de donnée à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante: publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy