© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Agent of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK PRESUDE
GÖTHLIN PROTIV ŠVEDSKE
ZAHTJEV BROJ 8307/11
OD 16. LISTOPADA 2014.
ČINJENICE
Protiv podnositelja je doneseno rješenje o ovrsi radi naplate poreznog dugovanja. Predmet ovrhe bila je pokretna pilana. Sukladno rješenju o ovrsi, predmetna pilana je ostala u podnositeljevom posjedu uz zabranu prodaje ili bilo kakvog drugog raspolaganja istom ukoliko bi time došlo do umanjenja vrijednosti pilane.
Nakon pravomoćnosti rješenja nadležno ovršno tijelo obavijestilo je podnositelja da će pokrenuti postupak radi prodaje pilane. Podnositelj je međutim pisanim putem obavijestio iste kako je sakrio pilanu. Podnositelj je stoga ispitan te je tijekom ispitivanja izjavio kako prema njegovom mišljenju ne postoji pravna osnova za prodaju pilane pa ju je zbog toga odlučio sakriti te kako nitko osim njega ne zna gdje se nalazi.
Nadležno ovršno tijelo zatražilo je od okružnog suda da donese mjeru kojom će podnositelja lišiti slobode jer odbija surađivati i otkriti nadležnim tijelima gdje se nalazi pilana. Okružni sud je odbio prijedlog navodeći da ne postoje razlozi koji opravdavaju podnositeljevo lišenje slobode te kako se svrha (otkrivanje lokacije pilane radi prodaje) može ostvariti i blažom mjerom, primjerice novčanom kaznom.
Nadležno ovršno tijelo podnijelo je žalbu protiv odluke okružnog suda,. Žalbeni sud donio je odluku kojom je ukinuo odluku okružnog suda te podnositelju odredio mjeru lišenja slobode. Uzimajući u obzir visinu dugovanja, vrijednost pilane i činjenicu kako je podnositelj odbio otkriti lokaciju pilane, žalbeni sud je ustanovio kako postoje opravdani razlozi za lišenje slobode te kako je ono proporcionalno namjeravanom cilju. Sljedećeg dana, podnositelj je lišen slobode.
Okružni sud je u tri navrata ispitivao postoje li razlozi za ukidanje navedene mjere, a prilikom zadnjeg ispitivanja, donio je odluku kojom je ukinuo mjeru lišenja slobode i naložio podnositeljevo puštanje na slobodu. Nadležno ovršno tijelo je protiv navedene odluke podnijelo žalbu koja je odbijena.
Nadležno ovršno tijelo opozvalo je rješenje o ovrsi budući da se nisu mogle naložiti nikakve mjere putem kojih bi se otkrila lokacija predmetne pilane i tako namirilo predmetno dugovanje.
Podnositelj je Sudu podnio zahtjev navodeći kako je zbog lišenja slobode pretrpio povredu članka 5. stavka 1. Konvencije.
OCJENA SUDA
Prilikom ispitivanja je li došlo do povrede članka 5. stavka 1. Konvencije, Sud je razmatrao sljedeće: je li lišenje slobode bilo određeno radi osiguranja ispunjenja obveze propisane zakonom; je li postignuta ravnoteža između interesa demokratskog društva (što skorije ispunjenje obveze) i važnosti osiguranja prava na slobodu; koliko je trajalo lišenje slobode.
Sud je prvenstveno ustanovio kako je mjera lišenja slobode određena radi ispunjenja obveze propisane zakonom, točnije radi toga da nadležno ovršno tijelo sazna gdje se nalazi predmetna pilana koja je bila predmet ovrhe i proda istu u cilju namirenja podnositeljevog dugovanja. Budući da nadležno ovršno tijelo nije moglo pronaći pokretninu, ispitalo je podnositelja koji je odbio dati ikakve informacije te je samo izjavio kako je pilanu sakrio i kako nitko osim njega ne zna gdje je. Iz navedenog proizlazi kako je sud odredio mjeru lišenja slobode u cilju osiguranja podmirenja podnositeljevog duga te kako svrha mjere nije bila kažnjavanje podnositelja već pribavljanje podataka o lokaciji pokretnine. Štoviše, da je podnositelj nadležnom ovršnom tijelu rekao gdje se nalazi pokretna pilana, odmah bi bio pušten na slobodu.
Prilikom ispitivanja je li lišenje slobode bilo u skladu s ciljem nadležnih tijela da saznaju gdje se nalazi pokretna pilana, Sud je uzeo u obzir prirodu obveze, osobu i okolnosti koje su dovele do lišenja slobode te duljinu trajanja mjere.
Sud je ustanovio kako je mjera lišenja slobode bila u interesu demokratskog društva budući da je bila određena radi osiguranja naplate dugovanja kojeg je podnositelj sukladno mjerodavnom zakonu bio dužan podmiriti.
Nadalje, Sud je ustanovio kako nisu postojale nikakve okolnosti koje bi ukazivale da podnositelj nije bio sposoban boraviti u zatvoru. Naime, iz predmetne dokumentacije priložene zahtjevu proizlazi kako se podnositelj nije prituživao zatvorskim tijelima, a ništa ne ukazuje ni na njegovo navodno loše zdravstveno stanje.
Podnositelj je istaknuo kako su domaća tijela mogla izreći blažu mjeru, kao što je primjerice novčana kazna. Iako se Sud slaže kako prvenstveno treba primjenjivati blaže mjere, primjećuje kako izricanje novčane kazne u konkretnom slučaju ne bi bilo svrhovito. Naime, podnositelj je lišen slobode upravo zbog toga što nije imao novca za podmirenje predmetnog dugovanja te se stoga nije moglo očekivati kako će biti u mogućnosti platiti novčanu kaznu.
Sud je ustanovio kako mjera kojom je podnositelj lišen slobode nije trajala pretjerano dugo. Uz to, sud je svaka dva tjedna ispitivao postoje li razlozi za produljenje mjere. Mjera je sukladno mjerodavnom domaćem zakonu mogla trajati najduže tri mjeseca, a trajala je 42 dana.
Sukladno navedenom, Sud je ustanovio kako je mjera lišenja slobode bila u skladu s člankom 5. stavkom 1. Konvencije budući da je bila u skladu s opravdanim ciljem.
Full & Egal Universal Law Academy