© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava 2015. Ovaj prevod je nastao uz podršku Fiducijarnog fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). Tekst prevoda ne obavezuje Sud. Za sve dodatne informacije pročitajte ceo tekst obaveštenja o autorskom pravu na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe Cour européenne des droits de l’homme, 2015. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Obaveštenje o praksi Suda br. 177
Avgust-septembar 2014.
Gross protiv Švajcarske [Veliko veće] - 67810/10
Presuda izrečena 30. septembra 2014. godine [Veliko veće]
Član 35
Član 35, st. 3
Zloupotreba prava na podnošenje predstavke
Neobaveštavanje Suda o smrti podnositeljke predstavke u pogledu postupka vezanog za njenu mogućnost da pribavi sodijum pentobarbiral i izvrši samoubistvo: nedopuštena.
Činjenice – Podnositeljka predstavke je godinama izražavala želju da okonča svoj život jer joj je vremenom zdravlje postajalo sve slabije i nije bila spremna da i dalje trpi smanjenje svojih fizičkih i mentalnih sposobnosti. Bila je odlučila da svoj život okonča tako što će uzeti smrtonosnu dozu sodijum pentobarbitala. S obzirom na to da se suočavala sa teškoćama da dobije recept sa supstancu o kojoj je reč, 2010. godine je podnela predstavku Evropskom sudu za ljudska prava.
Veće Suda je u presudi izrečenoj 14. maja 2013. godine (vidi Obaveštenje o praksi suda br. 163 dostupno na sledećem linku Information Note 163) utvrdilo da je prekršen član 8 Konvencije. Predmet je prosleđen Velikom veću.
Sud nije bio obavešten o smrti podnositeljke predstavke do januara 2014, kada ga je Država obavestila da se tokom pripreme pisanih podnesaka raspitivala o situaciji podnositeljke predstavke i saznala za njenu smrt i okolnosti u kojima je preminula. Podnositeljka predstavke je oktobra 2011. od jednog lekara dobila recept za smrtonosnu dozu sodijum pentobarbitala koju je popila i tako okončala svoj život 10. novembra 2011. Policija je u svom izveštaju od 14. novembra 2011. navela da nije mogla da uđe u trag nijednom srodniku preminule. U izveštaju je zaključila da je podnositeljka predstavke izvršila samoubistvo i da se ne može smatrati da ijedno treće lice snosi krivičnu odgovornost u tom kontekstu.
Pravo – član 35, st. 3, tačka (a): Sud može da odbije predstavku zbog zloupotrebe prava na podnošenje pojedinačne predstavke, između ostalog ako ju je podnosilac predstavke svesno zasnovao na neistinitim činjenicama. Podnošenje nepotpunih informacija koje Sud mogu dovesti u zabludu takođe može predstavljati zloupotrebu prava na podnošenje predstavke, naročito ako se te informacije odnose na srž predmeta a podnosilac predstavke nije u dovoljnoj meri obrazložio zašto nije bio u mogućnosti da predoči relevantne informacije. Isto važi i u slučaju novih, važnih događaja koji su se desili tokom postupka pred Sudom a o kojima podnosilac predstavke nije obavestio Sud, uprkos izričitom zahtevu iz pravila 47, st. 7 Poslovnika Suda, usled čega je Sud bio sprečen da se u potpunosti upozna sa činjeničnim stanjem i na osnovu njega odlučuje o predmetu. Međutim, čak i u takvim slučajevima, namera podnosioca predstavke da dovede Sud u zabludu uvek mora biti utvrđena sa dovoljnom sigurnošću.
Zastupnik podnositeljke predstavke je objasnio da je sa svojom klijentkinjom kontaktirao samo preko posrednika, koji je – na njen zahtev – namerno propustio da ga obavesti o njenoj smrti. Međutim, imajući u vidu poseban karakter ovog predmeta, činjenica da zastupnik podnositeljke predstavke nije imao nikakve neposredne kontakte sa svojom klijentkinjom, već je bio prihvatio da sa njom komunicira indirektno, preko posrednika, otvara veći broj pitanja u vezi sa njegovom ulogom pravnog zastupnika u postupku pred Sudom. Uz dužnosti podnosioca predstavke da sarađuje sa Sudom i da ga obaveštava o svim okolnostima od značaja za njegovu predstavku, njegov zastupnik ima posebnu obavezu da ne podnosi podneske koji dovode u zabludu.
Na osnovu objašnjenja zastupnika se moglo zaključiti da podnositeljka predstavke ne samo da nije obavestila njega, a time i Sud, da je pribavila lekarski recept koji je zahtevala, već i da je preduzela posebne mere predostrožnosti kako bi sprečila da informacije o njenoj smrti budu obelodanjene njenom zastupniku i pre ili kasnije Sudu kako bi potonji sprečila da obustavi postupak po njenom predmetu. Činjenica i okolnosti smrti podnositeljke predstavke su se zaista odnosile na samu suštinu stvari u osnovi njene pritužbe o kršenju Konvencije. Takođe je moguće da bi upoznatost Veća sa tim činjenicama imala odlučujući uticaj na njegovu presudu izrečenu 14. maja 2013, u kojoj je utvrdilo povredu člana 8 Konvencije. Međutim, nije bilo potrebe da Veliko veće o tome špekuliše jer presuda Veća izrečena 14. maja 2013. u svakom slučaju nije postala pravosnažna.
Podnositeljka predstavke je navodno relevantne informacije zadržala za sebe zato što je smatrala da postupak po njenom predmetu treba da se nastavi radi drugih ljudi u sličnoj situaciji, bez obzira na činjenicu da nepravda koja se odnosila na njenu ličnu situaciju i na koju se bila žalila više nije bila aktuelna. Premda takav motiv može biti razumljiv s tačke gledišta podnositeljke predstavke u izuzetnoj situaciji u kojoj se bila našla, Sud je utvrdio da on u dovoljnoj meri potvrđuje da je podnositeljka predstavke nameravala da Sud dovede u zabludu o stvari koja se odnosila na samu suštinu njene pritužbe o kršenju Konvencije time što je namerno propustila da te informacije obelodani svom zastupniku.
Shodno tome, ponašanje podnositeljke predstavke je predstavljalo povredu prava na pojedinačnu predstavku.
Zaključak: nedopuštena (devet glasova za i osam protiv).
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak je sastavio sekretarijat Suda i on ne obavezuje Sud.
Kliknite ovde da biste pristupili Informativnim beleškama o sudskoj praksi
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2015.
Engleski i francuski jezik su službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava. Ovaj prevod je realizovan uz podršku Trast fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud snosi bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. Može se preuzeti iz baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava HUDOC () ili iz bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud prosledio. Može se objavljivati u nekomercijalne svrhe pod uslovom da se navede ceo naslov predmeta, zajedno s navedenom naznakom o autorskim pravima i uz pominjanje Trast fonda za ljudska prava. Molimo vas da kontaktirate publishing@ ukoliko nameravate da koristite bilo koji deo ovog prevoda u komercijalne svrhe.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2015.
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy