© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava 2014. Ovaj prevod je nastao uz podršku Fiducijarnog fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). Tekst prevoda ne obavezuje Sud. Za sve dodatne informacije pročitajte ceo tekst obaveštenja o autorskom pravu na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2014. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe Cour européenne des droits de l’homme, 2014. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Obaveštenje o praksi Suda br. 176
jul 2014.
Hamalainen (Hämäläinen) protiv Finske [Veliko veće] – predstavka br. 37359/09
Presuda usvojena 16.7.2014. [Veliko veće]
Član 8
Član 8, st. 1
Poštovanje porodičnog života
Poštovanje privatnog života
Odbijanje dodeljivanja podnositeljki predstavke ženskog matičnog broja nakon promene pola osim ako svoj brak ne transformiše u građansko partnerstvo: nema povrede
Činjenice – Po finskom pravu, u brak mogu da stupe samo osobe suprotnog pola. Premda istopolnim partnerima nije dozvoljeno da stupe u brak, oni mogu da zaključe građansko partnerstvo. Podnositeljka predstavke se rodila kao muškarac i stupila u brak sa jednom ženom 1996. godine. Par je dobio dete 2002. godine. Podnositeljka predstavke se 2009. podvrgnula operaciji promene pola. Međutim, iako je promenila svoja imena, nije mogla da ishoduje promenu matičnog broja u ženski osim ako njena supruga ne prihvati transformaciju njihovog braka u građansko partnerstvo ili se ne razvedu. I podnositeljka predstavke i njena supruga su želele da ostanu u braku jer bi razvod bio protivan njihovim verskim ubeđenjima a smatrale su da građansko partnerstvo ne pruža ni njima ni njihovom detetu sigurnost koju pruža brak.
Podnositeljka se u svojoj predstavci Evropskom sudu između ostalog žalila da je povređeno njeno pravo na privatni i porodični život jer je potpuno priznanje njenog novog pola uslovljeno transformacijom njenog braka u građansko partnerstvo. Veće Suda je u presudi usvojenoj 13. novembra 2012. jednoglasno utvrdilo da nije prekršen član 8 Konvencije, kao ni član 14 zajedno sa članom 8 (vidi Obaveštenje o praksi Suda br. 162).
Pravo – član 8 – Sud je trebalo da utvrdi da li je poštovanje privatnog i porodičnog života podnositeljke predstavke podrazumevalo pozitivnu obavezu države da obezbedi delotvoran i pristupačan postupak koji bi podnositeljki predstavke omogućio zakonsko priznanje njenog novog pola pri čemu bi ona ostala u braku.
Sud je ponovio da Konvencija ne nameće Državama ugovornicama obavezu da dozvole istopolne brakove. Uređenje efekata promene pola u kontekstu braka u velikoj meri, premda ne u potpunosti, potpada pod polje slobodne procene Država ugovornica. Pored toga, Konvencija ne iziskuje uvođenje bilo kakvih dodatnih posebnih aranžmana za situacije kao što je ona u kojoj se nalazila podnositeljka predstavke. Veliko veće je takođe napomenulo da i dalje ne postoji evropski konsenzus o dozvoljavanju istopolnih brakova, kao ni konsenzus u državama koje ne dozvoljavaju istopolne brakove o načinu uređenja priznanja pola u slučaju već postojećeg braka (situaciji u kojoj se nalazila podnositeljka predstavke). Zapravo, većina države nije usvojila nikakvo zakonodavstvo kojim se uređuje priznanje pola. S obzirom na odsustvo konsenzusa i osetljivost moralnih i etičkih pitanja o kojima je reč, Finskoj se moralo dati široko polje slobodne procene, kako u pogledu odluke te zemlje da li će usvojiti propise o zakonskom priznanju novog pola transeksualaca nakon operacije, i, nakon intervencije, u pogledu pravila propisanih radi ostvarenja ravnoteže između suprotstavljenih javnih i privatnih interesa.
Podnositeljka predstavke je imala tri mogućnosti po važećem finskom pravu. Pritužba podnositeljke predstavke se nije odnosila na mogućnost održavanja status quo-a ili razvod, već prvenstveno na mogućnost pretvaranja braka u građansko partnerstvo, uz saglasnost njene supruge. Po tvrdnjama Države, relevantno zakonodavstvo je za cilj imalo da objedini različite prakse koje su se primenjivale u različitim delovima zemlje i da uspostavi koherentne zahteve za zakonsko priznanje promene pola. Saglasnost supruge bi obezbedila i zakonsko priznanje novog pola i pravnu zaštitu njihove veze. Sud je utvrdio da je, s obzirom na to da je pretvaranje braka u građansko partnerstvo po finskom pravu automatsko, saglasnost supruge na evidentiranje promene pola predstavljala elementarni zahtev uveden sa ciljem da svakog supružnika zaštiti od posledica jednostranih odluka koje je doneo drugi supružnik.
Štaviše, podnositeljka predstavke i njena supruga ne bi izgubile nijedno drugo pravo ako bi njihov brak bio pretvoren u registrovano partnerstvo. Tako bi se, na primer, prilikom utvrđivanja prava na penziju računala dužina njihove veze od dana stupanja u brak, a ne od dana njegovog pretvaranja u građansko partnerstvo.
Sud je u pogledu aspekta porodičnog života u ovom predmetu konstatovao da građansko partnerstvo ne bi uticalo na očinstvo podnositeljke predstavke u odnosu na njihovu kći jer je ono već valjano utvrđeno tokom braka. Niti je promena pola imala ikakve pravne efekte na odgovornost za brigu, starateljstvo ili izdržavanje deteta, jer se u Finskoj odgovornost zasniva na roditeljstvu, bez obzira na pol ili vrstu partnerstva. Shodno tome, transformacija braka u građansko partnerstvo ne bi imala nikakve implikacije po porodični život podnositeljke predstavke.
Premda se podnositeljka predstavke nažalost svakodnevno suočavala sa problemima zbog nepravilnog matičnog broja, ona je imala stvarnu mogućnost da u bilo koje vreme situaciju izmeni pretvaranjem svog braka u registrovano partnerstvo uz saglasnost svoje supruge. Po mišljenju Suda, zahtev vezan za takvu transformaciju kao preduslov za priznanje novog pola nije bio nesrazmeran, jer je on predstavljalo stvarnu opciju kojom se istopolnim partnerima pružala pravna zaštita koja je bila skoro identična onoj koju pruža brak. Male razlike između ta dva pravna pojma nisu mogle da učine finski sistem manjkavim s tačke gledišta pozitivne obaveze države. Sistem u celini po svojim posledicama po podnositeljku predstavke nije bio manjkav i u ovom predmetu je ostvarena pravična ravnoteža između suprotstavljenih interesa.
Zaključak: nema povrede (četrnaest glasova za i tri protiv).
Veliko veće je takođe sa četrnaest glasova za i tri protiv zaključilo da nije prekršen član 14 zajedno sa članom 8, i jednoglasno je zaključilo da nema potrebe da razmatra pritužbu podnositeljke predstavke o kršenju člana 12 jer je nju razmatrao kada je razmatrao pritužbu o kršenju člana 8.
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak je sastavio sekretarijat Suda i on ne obavezuje Sud.
Kliknite ovde da biste pristupili Informativnim beleškama o sudskoj praksi
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2014.
Engleski i francuski jezik su službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava. Ovaj prevod je realizovan uz podršku Trast fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud snosi bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. Može se preuzeti iz baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava HUDOC () ili iz bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud prosledio. Može se objavljivati u nekomercijalne svrhe pod uslovom da se navede ceo naslov predmeta, zajedno s navedenom naznakom o autorskim pravima i uz pominjanje Trast fonda za ljudska prava. Molimo vas da kontaktirate publishing@ ukoliko nameravate da koristite bilo koji deo ovog prevoda u komercijalne svrhe.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2014.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2014.
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy