© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012. Ovaj prevod je realizovan uz podršku Trast fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud. Ako su Vam potrebne dodatne informacije, pogledajte detaljnu naznaku o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Evropski sud za ljudska prava
Sažetak iz sudske prakse br. 105
Februar 2008.
Kovač protiv Ukrajine – predstavka br. 39424/02
Presuda doneta 7. februara 2008. [Peto odeljenje]
Član 3. Protokola br. 1. uz Konvenciju
Slobodno izražavanje mišljenja naroda
Proizvoljno poništavanje glasova koje je u nekoliko izbornih jedinica parlamentarnog izbornog okruga dobio kandidat koji je u to vreme vodio na izborima omogućilo je pobedu njegovog protivnika: povreda prava po Konvenciji
Činjenice: Podnosilac predstavke se kandidovao na parlamentarnim izborima 2002. u jednomandatnom izbornom okrugu. Prema prvim rezultatima, on je vodio tesnom većinom glasova. Njegov glavni takmac na izborima bio je načelnik okružne državne uprave. Posmatrači koji su na izborima zastupali tog drugog kandidata docnije su podneli izveštaje u kojima su naveli da je po nekoliko glasačkih listića (manje od deset) nezakonito ubačeno u biračke kutije u tri izborne jedinice; to su, po njihovom mišljenju, učinila nepoznata lica. Na osnovu tih navoda, Okružna izborna komisija je rezultate izbora u navedenim jedinicama proglasila nevažećima. Takođe, proglasila je nevažećim rezultate u još jednoj izbornoj jedinici pozivajući se na to što su članovi nadležnog biračkog odbora nezakonito otvorili zapečaćeno biračko mesto i uzeli originale zapisnika i nekoliko nevažećih glasačkih listića. U četiri jedinice o kojima je ovde reč podnosilac predstavke je dobio veliku većinu glasova. Zbog poništenja glasanja u tim izbornim jedinicama, glavni takmac podnosioca predstavke proglašen je pobednikom u izbornoj trci i izabranim članom Parlamenta u datom izbornom okrugu. Kada je podnosilac predstavke uložio žalbu, Centralna izborna komisija je stavila van snage odluku o poništenju glasova, uz obrazloženje da nema pouzdanih, nepobitnih dokaza o navodnim neregularnostima, niti dokaza o tome da je broj glasačkih listića koji su nepropisno stavljeni u glasačke kutije premašio deset procenata glasova u svakoj izbornoj jedinici, kako to nalaže član 70. Zakona o parlamentarnim izborima (u daljem tekstu: Zakon) da bi glasanjem bilo poništeno. Ubrzo potom je Okružna izborna komisija proglasila glasanje u četiri izborne jedinice nevažećim iz istih onih razloga koji su i prethodno iznošeni, uz napomenu da se utvrđene nepravilnosti i one koje su uočili posmatrači mogu smatrati „drugim okolnostima koje onemogućuju da se ustanovi kakva je bila volja birača” u smislu člana 72. Zakona. Tu odluku podržali su Centralna izborna komisija i Vrhovni sud, koji je stao na stanovište da je isključiva nadležnost okružnih izbornih komisija da utvrde koje su to „druge okolnosti” iz pomenute zakonske odredbe.
Pravo: Ovaj predmet tiče se načina na koji su nadležni domaći organi preispitivali rezultat izbora. Širina polja slobodne procene države veoma je velika u ovoj oblasti, ali ne tolika da Sud ne može da razmatra da li je data odluka bila proizvoljna. Nadležni organi su se pozvali na član 72. Zakona kada su odlučili da ponište glasanje u četiri izborne jedinice. Međutim, u domaćoj praksi nije bilo nijedne zakonske odredbe koja bi mogla da objasni koji se to činioci mogu smatrati „drugim okolnostima koje onemogućuju da se ustanovi volja birača” i da se utvrdi da li je članom 70. Zakona zaista bila obuhvaćena i situacija u kojoj jedno isto lice glasa u više navrata. Domaća vlast je svemu tome morala da posveti posebnu pažnju upravo zbog toga što je zakonska odredba o kojoj je reč nedovoljno jasno formulisana, pa iz takvog načina formulisanja proističe opasnost po izborna prava. Međutim, ni u jednoj odluci Okružne izborne komisije niti u potonjim odlukama Centralne izborne komisije ili Vrhovnog suda nema ni pomena o sukobu između članova 70. i 72. Zakona, niti se govori o verodostojnosti raznih izbornih aktera. Pored toga, ni u jednoj odluci nije objašnjeno zbog čega su pretpostavljena kršenja zakona do te mere zamaglila ishod glasanja u pomenute četiri izborne jedinice da više nije bilo mogućno ustanoviti stvarnu volju birača (posebno u svetlosti člana 70. Zakona). Zbog svega navedenog odluka o poništenju glasanja u četiri izborne jedinice mora se smatrati proizvoljnom, a ne odlukom koja bi bila srazmerna legitimnom cilju na koji se Država pozvala.
Zaključak: kršenje Konvencije (zaključak donet jednoglasno).
Član 41. – dosuđen je iznos od 8.000 evra na ime nematerijalne štete nanete podnosiocu predstavke.
Obaveštenja o praksi Suda dostupna su na sledećem linku: Case-Law Information Notes
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012.
Engleski i francuski predstavljaju službene jezike Evropskog suda za ljudska prava. Ovaj prevod je realizovan uz podršku Trast fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud preuzima bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. Može se preuzeti iz baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava HUDOC () ili iz bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud prosledio. Može se objavljivati u nekomercijalne svrhe pod uslovom da se navede ceo naslov predmeta, zajedno sa navedenom naznakom o autorskim pravima i uz pominjanje Trast fonda za ljudska prava. Molimo Vas da kontaktirate publishing@ ukoliko nameravate da koristite bilo koji deo ovog prevoda u komercijalne svrhe.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012.
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@
Full & Egal Universal Law Academy