© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava 2014. Ovaj prevod je nastao uz podršku Fiducijarnog fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). Tekst prevoda ne obavezuje Sud. Za sve dodatne informacije pročitajte ceo tekst obaveštenja o autorskom pravu na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2014. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe Cour européenne des droits de l’homme, 2014. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Obaveštenje o praksi Suda br. 172
mart 2014. godine
Kurić i drugi protiv Slovenije (pravično zadovoljenje) [Vv]–predstavka br. 26828/06
Presuda izrečena 12.3.2014. godine [Vv]
Član 41
Pravično zadovoljenje
Naknada dosuđena na ime materijalne štete koju su podnosioci predstavke pretrpeli usled nezakonitog brisanja iz Registra boravišta
Član 46
Pilot presuda
Opšte mere
Od tužene Države se zahteva uvođenje i sprovođenje ad hoc mehanizma za obeštećenje
Činjenice – Veliko veće je u presudi donetoj 26. juna 2012. godine („osnovnoj presudi“) jednoglasno utvrdilo da su povređeni članovi 8 i 13 Konvencije, u suštini usled dugotrajnog propusta slovenačkih vlasti da urede boravišni status podnosilaca predstavke nakon njihovog nezakonitog „brisanja“ iz Registra boravišta i da im pruže adekvatno obeštećenje. Usled toga su ne samo podnosioci ove predstavke već i veliki broj drugih lica bili i još uvek bivaju pogođeni tom merom. Sud je odlučio da primeni postupak pilot presude u skladu sa članom 46 Konvencije i pravilom 61 Poslovnika Suda i naložio tuženoj Državi da uvede opštu meru i ad hoc mehanizam za obeštećenje na nacionalnom nivou u roku od godinu dana od izricanja osnovne presude.
Pravo – član 41: Veliko veće je naglasilo da se šest podnosilaca predstavke, koji nisu posedovali nijednu slovenačku identifikacionu ispravu, usled „brisanja“ našlo u pravnom vakumu, a time i u situaciji ugroženosti, pravne neizvesnosti i nesigurnosti tokom dugog perioda vremena. Gubitak pravnog statusa koji je usledio nakon njihovog „brisanja“ je imao značajne materijalne posledice. S obzirom na to da podnosioci predstavke nisu bili unapred obavešteni da će biti „izbrisani“ i da su sasvim slučajno saznali za svoju situaciju, postojala je višeslojna uzročno posledična veza između nezakonite mere i materijalne štete koju su pretrpeli.
Sud je, shodno tome, razmatrao pravo podnosilaca predstavke na pravično zadovoljenje na ime materijalne štete, po dva osnova. Na ime naknade za izmaklu dobit u prošlosti dosudio je socijalna davanja (svakom podnosiocu predstavke) i dečji dodatak (dvoje podnosilaca predstavke). Nije dosudio iznos na ime naknade za stanovanje jer je u skladu sa slovenačkim zakonom na snazi od 2003. godine naknada za stanovanje bila uslovljena slovenačkim državljanstvom, a podnosioci predstavke nisu uspeli da dokažu da bi ispunili uslove za dobijanje državljanstva iz prethodnog zakona. Što se tiče drugog osnova za naknadu materijalne štete – izmakle buduće dobiti – Sud nije dosudio naknadu u pogledu prava na penziju jer je usvajanje zahteva podnosilaca predstavke u pogledu socijalnih naknada isključivalo bilo kakav zahtev u tom pogledu.
Član 46: Sud je konstatovao da tužena Država nije uspostavila ad hoc mehanizam za obeštećenje na nacionalnom nivou u roku od godinu dana od dana izricanja osnovne presude. Ona, međutim, nije osporavala neophodnost opštih mera na nacionalnom nivou. Veliko veće je u tom pogledu s dužnom pažnjom uzelo u obzir činjenicu da će zakon o uspostavljanju ad hoc mehanizma za obeštećenje stupiti na snagu 18. juna 2014. Na osnovu tog zakona će biti uvedena naknada u vidu određenog iznosa za svaki mesec „izbrisanosti“, kao i mogućnost za podnošenje zahteva za dodatnu naknadu. Činilo se da je ovo rešenje prikladno.
Konačno, Sud je takođe smatrao da je bitno da u kontekstu sistemskih, strukturnih i sličnih povreda uzme u obzir mogući priliv sličnih predmeta i ubuduće, a u cilju sprečavanja gomilanja ovakvih predmeta. Štaviše, pred Sudom se trenutno nalazi 65 predmeta koje je iniciralo više od 1.000 osoba. Stoga je Veliko veće odlučilo da odloži razmatranje sličnih predstavki do usvajanja mera za obeštećenje o kojima je reč.
(Vidi prikaz odluke Velikog veća u predmetu Kurić i drugi protiv Slovenije, predstavka br. 26828/06, od. 26. juna 2012, Obaveštenje o praksi Suda br. 153)
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak je sastavio sekretarijat Suda i on ne obavezuje Sud.
Kliknite ovde da biste pristupili Informativnim beleškama o sudskoj praksi
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2014.
Engleski i francuski jezik su službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava. Ovaj prevod je realizovan uz podršku Trast fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud snosi bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. Može se preuzeti iz baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava HUDOC () ili iz bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud prosledio. Može se objavljivati u nekomercijalne svrhe pod uslovom da se navede ceo naslov predmeta, zajedno s navedenom naznakom o autorskim pravima i uz pominjanje Trast fonda za ljudska prava. Molimo vas da kontaktirate publishing@ ukoliko nameravate da koristite bilo koji deo ovog prevoda u komercijalne svrhe.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2014.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2014.
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy