© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Agent of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK
KUTTNER protiv AUSTRIJE
zahtjev br. 7997/08
presuda od dana 16. srpnja 2015. godine
ČINJENICE
Tijekom siječnja 2005. godine, nadležni sud je protiv podnositelja donio osuđujuću presudu te mu izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest godina. Oslanjajući se na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, nadležni sud je ustanovio kako podnositelj boluje od teže duševne smetnje te kako predstavlja opasnost za okolinu. Podnositelju je stoga određena preventivna mjera prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu.[1]
Podnositelj je tijekom 2006. godine podnio zahtjev za puštanjem na slobodu koji je odbijen u svibnju iste godine. Protiv navedene odluke, podnositelj je podnio žalbu koja je odbijena. Podnositelj je zatim dana 10. siječnja 2007. godine podnio zahtjev za ukidanje preventivne mjere i upućivanje na izdržavanje kazne zatvora. Sukladno novom nalazu i mišljenju vještaka psihijatra iz kojeg je proizlazilo kako i dalje postoji opasnost da bi podnositelj mogao počiniti nasilje, nadležni sud je u srpnju 2007. godine odbio podnositeljev zahtjev. Podnositelj je protiv te odluke podnio žalbu koja je odbijena u rujnu 2007. godine. Tijekom 2008. godine, podnositelj je ponovno podnio sadržajno isti zahtjev kao i 2007. godine. U rujnu 2009. godine, nadležni sud je ukinuo preventivnu mjeru, naložio puštanje podnositelja na slobodu, uz čitav niz uvjeta kojih se bio dužan pridržavati.
Pozivajući se na čl. 5. st. 4. Konvencije, podnositelj je prigovarao kako je postupak povodom prijedloga od dana 10. siječnja 2007. godine kojim je zatražio da se preventivna mjera prisilnog smještaja zamijeni s kaznom zatvora trajao nerazumno dugo.
OCJENA SUDA
U odnosu dopuštenost zahtjeva
Sud je prvo ispitivao argument austrijske Vlade da čl. 5. st. 4. Konvencije nije primjenjiv u podnositeljevom slučaju zbog toga što podnositelj nije tražio puštanje na slobodu nego zamjenu preventivne mjere sa zatvorom.
Austrijska Vlada je istaknula kako je u slučaju izricanja kazne zatvora, ispitivanje zakonitosti odluke kojom je određena preventivna mjera prisilnog smještaja, a koje zahtjeva čl. 5. st. 4. Konvencije, obuhvaćeno prvotno izrečenom kaznom.
Sud je primijetio kako podnositeljev zahtjev od dana 10. siječnja 2007. godine nije predstavljao zahtjev za ispitivanje zakonitosti njegovog prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu. Podnositelj je tim zahtjevom tražio ukidanje preventivne mjere koja je izrečena uz kaznu zatvora te protiv koje se sukladno mjerodavnom domaćem pravu moglo podnositi pravna sredstva iako ona nisu mogla dovesti do otpuštanja na slobodu nego do puštanja iz psihijatrijske ustanove i smještanja u zatvorsku ustanovu. Slijedom navedenog, Sud smatra kako je naknadno ispitivanje zakonitosti odluke kojom je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u skladu sa svrhom i ciljem čl. 5. st. 4. Konvencije, bez obzira što je prva odluka o prisilnom smještaju donesena sukladno zahtjevima iz čl. 5. st. 1. (a) Konvencije. Sud smatra kako se navedeno može primijeniti i u slučajevima kada ispitivanje zakonitosti sukladno čl. 5. st. 4. Konvencije neće dovesti do puštanja na slobodu nego do premještaja u zatvorsku ustanovu. Razlog zbog kojeg se jamči ispitivanje zakonitosti sukladno čl. 5. st. 4. Konvencije je jednako važan osobama koje su prisilno smještene u psihijatrijsku ustanovu bez obzira je li prisilni smještaj određen u okviru postupka koji je posebno namijenjen osobama s duševnim smetnjama ili je određen kao sigurnosna mjera uz kaznu zatvora. Sud je isto tako istaknuo kako se u okviru austrijskog pravnog sustava protiv odluke kojom je određena preventivna mjera prisilnog liječenja u psihijatrijskoj ustanovi mogu podnositi pravni lijekovi. Slijedom navedenog, Sud je ustanovio kako je čl. 5. st. 4. Konvencije primjenjiv na ovaj predmet te ga je stoga proglasio dopuštenim.
U odnosu na osnovanost zahtjeva
Od donošenja odluke kojom je odbijen podnositeljev zahtjev za puštanje na slobodu (svibanj 2006. godine) do odluke kojom je odbijen njegov zahtjev za ukidanjem preventivne mjere i premještajem u zatvorsku ustanovu (srpanj 2007. godine), prošlo je 16 mjeseci. Navedeni postupak nije ispunio zahtjev iz čl. 5. st. 4. Konvencije prema kojemu nadležni sud mora brzo ispitati zakonitost odluke kojom je došlo do lišenja slobode. Sud je posebice istaknuo kako podnositelj nije doprinio duljini trajanja postupka. Štoviše, podnositelj je podnio zahtjev za određivanje roka u kojemu će nadležni sud donijeti odluku. Budući da je Sud zaključio kako je pred domaćim sudom došlo do značajnih zastoja prilikom odlučivanja o podnositeljevim zahtjevima, a koji se mogu pripisati tom sudu, Sud je utvrdio kako je došlo do povrede čl. 5. st. 4. Konvencije.
PRAVIČNA NAKNADA
3.000,00 EUR - na ime naknade nematerijalne štete
[1] sukladno važećem austrijskom Kaznenom zakonu, sud je prilikom izricanja kazne zatvora, ovlašten okrivljeniku izreći i preventivnu mjeru prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu ukoliko između ostalog ustanovi da se radi o osobi s duševnom smetnjom
Full & Egal Universal Law Academy