© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava 2015. Ovaj prevod je nastao uz podršku Fiducijarnog fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). Tekst prevoda ne obavezuje Sud. Za sve dodatne informacije pročitajte ceo tekst obaveštenja o autorskom pravu na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe Cour européenne des droits de l’homme, 2015. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informativna beleška br. 186 o sudskoj praksi Suda
Jun 2015.
Lamber i ostali protiv Francuske [GC] - 46043/14
Presuda 5.6.2015 [GC]
Član 2
Pozitivne obligacije
Ukidanje ishrane i hidratacije veštačkim putem kojom se osoba u stanju potpune zavisnosti održava u životu : nema kršenja
Član 34
Locus standi
Nepostojanje kvalifikacije osoba bliskih licu u stanju potpune zavisnosti potrebne za pokretanje tužbe u njegovo ime.
Činjenično stanje – Podnosioci predstavke su roditelji, jedan polubrat i jedna sestra Vensana Lambera. G. Lamber je u septembru 2008. godine doživeo saobraćajnu nesreću pri kojoj je pretrpeo povredu lobanje zbog koje je postao tetraplegičar i u potpunosti zavisan od tuđe pomoći. Hrana i piće mu se daju veštačkim, parenteralnim, putem. U septembru 2013. godine, ordinirajući lekar pokreće postupak konsultacija predviđen tzv. Leonetijevim zakonom koji se odnosi na prava lica koja se nalaze u terminalnom stadijumu života. Lekar obavlja konsultacije sa šest lekara, od kojih su jednog odredili podnosioci predstavke, okuplja skoro celokupnu ekipu zdravstvenih radnika i saziva dva porodična okupljanja u kojima učestvuju supruga, roditelji i osmoro braće i sestara Vensana Lambera. Nakon tih okupljanja, Vensanova supruga – Rašel Lamber, i šestoro braće i sestara izjašnjava se da se slažu sa ukidanjem terapije, kao i pet od šest konsultovanih lekara, dok su podnosioci predstavke bili protiv njenog ukidanja. Ordinirajući lekar se takođe sastaje sa Fransoa Lamberom, nećakom Vensana Lambera. Ordinirajući lekar Vensana Lambera 11. januara 2014. godine odlučuje da se prekine veštačka ishrana i hidriranje pacijenta.
Državni savet kojem su se zatim obratili kao sudskoj instanci koja preduzima zaštitne mere po hitnom postupku naveo je da su nalazi koji su mu predočeni stari dve i po godine i ocenio da je neophodno da mu se dostavi potpuna informacija o zdravstvenom stanju Vensana Lambera. Naložio je dakle da se uradi zdravstvena ekspertiza koju je poverio trojici priznatih lekara neurologa. Pored toga, imajući u vidu težinu pitanja koja se javljaju u ovom predmetu, zamolio je Nacionalnu akademiju medicinskih nauka, Nacionalni savetodavni odbor za pitanja etike, Nacionalno lekarsko društvo i gospodina Žana Leonetija da mu dostave mišljenja opšte prirode koja bi mu pomogla da rasvetli ova pitanja, posebno u vezi sa pojmovima nerazumne upornosti i veštačkog održavanja u životu. Eksperti su devet puta pregledali Vensana Lambera, pristupili nizu ispitivanja, upoznali se sa celokupnim lekarskim dosijeom, proučili sve spise iz spornog predmeta od koristi za ekspertizu i sastali se sa svim zainteresovanim stranama. 24. juna 2014. godine Državni savet je ocenio zakonitom odluku koju je ordinirajući lekar Vensana Lambera doneo 11. januara 2014. godine kojom se ukida veštačka ishrana i hidratacija.
Postupajući po tužbi podnetoj na osnovu člana 39 svog poslovnika, Sud odlučuje da donese meru odlaganja izvršenja presude Državnog saveta tokom trajanja sudskog postupka koji se pred njim vodi. 4. Novembra 2014, jedno Veće Suda odlučuje da se povuče iz postupka koji prosleđuje Velikom veću.
Podnosioci predstavke smatraju da je prekid ishrane i hidratacije veštačkim putem Vensana Lambera protivan obavezama koje proističu iz člana 2.
Pravo – a) Prihvatljivost
i. O pravnoj legitimaciji za postupanje u ime i za račun Vensana Lambera
α) Što se tiče podnosilaca predstavke – Kada se prouči sudska praksa uočavaju se dva osnovna kriterijuma: rizik da se direktnoj žrtvi uskrati delotvorna zaštita njegovih prava i nepostojanje sukoba interesa između žrtve i podnosioca predstavke. Sud kao prvo ne uočava nikakav rizik od uskraćivanja delotvorne zaštite prava Vinsana Lambera. Naime, podnosioci predstavke, u svom svojstvu lica bliskih Vensanu Lamberu, mogu se u sopstveno ime pozvati pred sudom na pravo na život koje se garantuje članom 2. Što se tiče drugog kriterijuma, primećujemo da je jedan od glavnih aspekata internog postupka bio da se utvrdi šta bi Vinsan Lamber želeo. U datim uslovima, nije ustanovljeno postojanje podudarnosti interesa između onoga što su rekli podnosioci predstavke i onoga što bi Vensan Lamber želeo. Sledstveno tome, podnosioci predstavke nemaju pravnu kvalifikaciju da ulože u ime i za račun Vensana Lambera tužbeni zahtev pozivajući se na član 2.
β) Što se tiče Rašel Lamber (Rachel Lambert) supruge Vensana Lambera – Nijedna odredba Konvencije ne daje ovlašćenje trećem licu da predstavlja određeno lice pred njim. Pored toga, na osnovu odredaba Člana 44§ 3 a) Poslovnika Suda, trećim licem se smatra svako zainteresovano lice “koje nije podnosilac predstavke”. U tim okolnostima, zahtev Rašel Lamber se mora odbaciti.
ii. O pravnoj kvalifikaciji žrtve za podnosioce predstavke – Bliski srodnici osobe koja je izgubila život i za koju se navodi da taj gubitak života povlači odgovornost države mogu se smatrati žrtvama kršenja člana 2 Konvencije. Iako je danas Vensan Lamber još živ, izvesno je da bi se, kada bi mu se ukinula veštačka ishrana i hidratacija, njegov život uskoro ugasio. Sledstveno tome, čak i kada se radi o potencijalnom ili budućem kršenju, podnosioci predstavke, sa svojom kvalifikacijom bliskih srodnika Vensana Lambera, mogu da se pozovu na član 2.
b) Suština – Član 2: I podnosioci predstavke i Država u jednakoj meri prave razliku između namernog lišenja života i ukidanja terapije i ističu značaj te razlike. U tom kontekstu francuskog zakonodavstva, koje zabranjuje namerno izazvanje smrti i samo u određenim preciznim okolnostima dozvoljava da se ukine ili ne uvede zdravstvena terapija veštačkog održavanja u životu, Sud smatra da ovaj predmet ne zadire u polje negativnih obligacija Države po osnovu odredbi člana 2 i preispitavaće osnov optužbe samo u domenu pozitivnih obligacija Države.
U tom smislu će uzeti u obzir sledeće elemente: postojanje u domaćem pravu i praksi zakonodavnog okvira usklađenog sa zahtevima iz člana 2; uzimanje u obzir prethodno izraženih želja podnosioca predstavke i njegovih bližnjih, kao i mišljenja ostalih članova medicinskog osoblja i mogućnost sudske žalbe u slučaju sumnje u vezi sa donošenjem najbolje odluke u interesu pacijenta. Takođe će se uzeti u obzir i kriterijumi sadržani u “Vodiču za postupak donošenja odluka u vezi sa zdravstvenom terapijom u terminalnoj fazi života” koji je izdao Savet Evrope.
Među državama Saveta Evrope ne postoji konsenzus u vezi sa dozvoljenošću prekida terapije za veštačko održavanje u životu, iako većina država to izgleda dozvoljava. Iako modaliteti koji daju okvir prekidu terapije variraju od države do države, postoji konsenzus u vezi sa primordijalnim značajem volje pacijenta kod donošenja odluke, bez obzira na koji način je on tu volju izrazio. Sledstveno tome državama treba ostaviti određenu slobodu procene ne samo u pogledu toga da li se može ili ne dozvoliti prekid terapije veštčkog održavanja u životu, i modaliteta primene, već i u pogledu postizanja ravnoteže između zaštite prava na život pacijenta i zaštite njegovog prava na privatni život i sopstvenu samostalnost.
i. Zakonodavni okvir – Odredbe zakona Leoneti (Leonetti), u tumačenju Saveta Evrope, predstavljaju dovoljno jasan zakonodavni okvir, za svrhu člana 2 Konvencije, za precizno vođenje lekara u donošenju odluke u vezi sa situacijom kakva je postojala u ovom predmetu u delu kojim se daje definicija pojma “terapije koje se mogu prekinuti ili ograničiti” i pojma “nerazumna upornost” i određivanju kriterijuma koji se moraju primeniti prilikom donošenja odluke. Sledstveno tome, država ustanovljava sopstveni zakonski okvir kojim se štiti život pacijenata.
ii. Postupak odlučivanja – Iako se postupak u francuskom pravu naziva “kolegijumskim” i podrazumeva više faza konsultacija (zdravstvenog tima, bar još jednog lekara, osobe od poverenja, porodice ili lica bliskih pacijentu), samo jednom lekaru, koji vodi pacijenta, pripada parvo na odluku. Volja pacijenta se mora uzeti u obzir. Sama odluka se mora obrazložiti i priložiti u karton pacijenta.
Kolegijumski postupak u ovom predmetu trajao je od septembra 2013. do januara 2014, i u svim svojim fazama njegovo sprovođenje je čak i prevazilazilo zakonske zahteve. Odluka lekara je napisana na trinaest strana i ima obimno obrazloženje. Državni savet je zaključio da joj se ne može prigovoriti nijedna nezakonitost.
U sadašnjem stanju, francuski zakon predviđa da se konsultuje porodica (ali ne i da ona učestvuje u donošenju odluke), ali ne predviđa medijaciju u slučaju neslaganja njenih članova. On takođe ne daje precizan redosled po kojem se rangiraju mišljenja članova porodice, za razliku od nekih drugih zemalja. Pošto u ovoj oblasti ne postoji konsenzus, postupak odlučivanja, uključujući i u delu određivanja osobe koja donosi konačnu odluku o prekidu terapije, i načini donošenja odluke ostavljaju se na slobodnu procenu državama. U ovom slučaju postupak je obavljen u dužem vremenskom periodu i brižljivo, prevazilazeći zakonske uslove, i, čak i pored toga što se podnosioci predstavke ne slažu sa ishodom tog postupka, on je izvršen u poštovanju uslova koji proističu iz člana 2 Konvencije.
iii. Žalbe pred Sudovima – Državni savet je razmatrao predmet u plenarnom sastavu, što je veoma neuobičajeno za hitni postupak. Zahtevana ekspertiza je obavljana na veoma detaljan način. U svojoj odluci od 24. juna 2014, Državni savet je kao prvo ispitao usklađenost relevantnih odredaba Zakonika o javnom zdravlju sa članovima 2, 8, 6 i 7 Konvencije, a potom usklađenost odluke koju je doneo lekar Vensana Lambera sa odredbama Zakonika. Njegova kontrola odnosila se na zakonitost kolegijumskog postupka i poštovanje suštinskih zakonskih uslova, za koje je ocenio, posebno uvidom u zaključke iz izveštaja o ekspertizi, da su zadovoljeni. Istakao je da iz zaključaka eksperata proističe da je zdravstveno stanje Vensana Lambera odgovaralo stanju hronične vegetacije, da je pretrpeo ozbiljne i obimne lezije, čija ozbiljnost kao i vremenski period od pet i po godina koji je protekao od nesreće vode do zaključka da neće biti oporavka, uz loše “kliničke prognoze”. Državni savet je ocenio da ti zaključci potvrđuju zaključke koje je doneo ordinirajući lekar. Pored toga, pošto je istakao “poseban značaj” koji lekar treba da prida volji bolesnika, nastojao je da ustanovi šta bi želeo Vensan Lamber. Pošto on nije imao prethodnu pismenu izjavu volje, i nije odredio osobu od poverenja, Državni savet je uzeo u obzir svedočenje njegove supruge, Rašel Lamber. Ustanovio je da su i ona i njen suprug, oboje bolničari sa iskustvom rada sa osobama na reanimaciji ili sa višestrukim hendikepom, često razgovarali o svojim profesionalnim iskustvima i da je tom prilikom Vensan Lamber više puta izrazio želju da ne bude veštački održavan u životu u stanju velike zavisnosti. Državni savet je zaključio da je ovu izjavu, čiju je sadržinu potvrdio i jedan od braće Vensana Lambera, Rašel Lamber verno vremenski situirala i prenela. Takođe je uzeo u obzir činjenicu da je više ostale braće i sestara navelo da takve izjave odgovaraju, istorijatu i stavovima njihovog brata, i primetio da podnosioci predstavke nisu tvrdili da je iznosio suprotna mišljenja. Državni savet je na kraju istakao da je konsultacija sa porodicom predviđena zakonom bila obavljena.
Čak i kada nije u stanju da izrazi svoju volju, pacijentov pristanak mora ostati u središtu postupka odlučivanja, s obzirom da je on njegov glavni predmet i glavni akter. “Vodič za postupak donošenja odluka kod terminalnih stanja” Saveta Evrope preporučuje da se u postupak donošenja odluke uključi pacijent putem želja koje je eventualno ranije izrazio, za koje pretpostavlja da ih je mogao usmeno saopštiti nekom članu porodice ili bliskoj osobi. Pored toga, u određenom broju zemalja, u odsustvu prethodnih uputstava ili “biološkog zaveštanja”, pretpostavljena volja pacijenta ustanovljava se različitim načinima (izjava zakonskog zastupnika, porodice, ostali elementi koji svedoče o ličnosti i uverenjima pacijenta, i t.d.)
Imajući to u vidu, Državni savet je mogao oceniti da je ono što mu je podneto bilo dovoljno precizno da bi ustanovio kakva bi bila želja Vensana Lambera u vezi sa prekidom ili nastavkom terapije koju prima.
iv. Završna razmatranja – Sud smatra da je zakonodavni okvir predviđen domaćim pravom, kako ga tumači Državni savet, u skladu sa uslovima iz člana 2, kao i postupak donošenja odluke, koji je vođen, u ovom slučaju, na brižljiv način. Pored toga, u vezi sa žalbenim zahtevom, koji su sudu uložili podnosioci predstavke, Sud je došao do zaključka da je ovaj predmet detaljno proučen i da je data mogućnost da se svi stavovi izraze i da su svi aspekti zrelo odmereni, na osnovu kako detaljne zdravstvene ekspertize tako i opštih mišljenja svih najviših medicinskih i etičkih instanci.
Sledstveno tome, domaće vlasti su postupile u skladu sa svojim pozitivnim obligacijama proisteklim iz člana 2 Konvencije, uzimajući u obzir mogućnost slobodne procene kojom su raspolagale u ovom slučaju.
Zaključak: nema kršenja (dvanaest protiv pet glasova)
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak je sastavio sekretarijat Suda i on ne obavezuje Sud.
Kliknite ovde da biste pristupili Informativnim beleškama o sudskoj praksi
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2015.
Engleski i francuski jezik su službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava. Ovaj prevod je realizovan uz podršku Trast fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud snosi bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. Može se preuzeti iz baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava HUDOC () ili iz bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud prosledio. Može se objavljivati u nekomercijalne svrhe pod uslovom da se navede ceo naslov predmeta, zajedno s navedenom naznakom o autorskim pravima i uz pominjanje Trast fonda za ljudska prava. Molimo vas da kontaktirate publishing@ ukoliko nameravate da koristite bilo koji deo ovog prevoda u komercijalne svrhe.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2015.
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy