© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud. Ako su vam potrebne dodatne informacije, pogledajte naznaku o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document
Informativna naznaka o sudskoj praksi Suda broj 116
Februar 2009. godine
L’Erablière A.S.B.L. protiv Belgije - 49230/07
Presuda od 24.2.2009 [Odjeljenje II]
Član 6.
Građanski postupak
Član 6-1
Građanska prava i obaveze
Žalba lokalne asocijacije za zaštitu okoline, koja nije po prirodi actio popularis: član 6. primjenjiv
Pristup sudu
Neprihvatljivost žalbe zbog pozivanja na osporenu odluku radi iznošenja činjenica: povreda
Činjenice: Podnositeljica pedstavke ne neprofitna asocijacija čija je djelatnost kampanja za zaštitu okoline u regiji Marche-Nassogne, koja u osnovi obuhvata pet belgijskih općina. Jedna od općina je, 2004. godine, uputila pismo asocijaciji-podnositeljici predstavke u kojem ju je informirala da je jednom društvu dodijeljena urbanistička dozvola za proširenje deponije smeća. Asocijacija-podnositeljica predstavke je podnijela zahtjev za sudsko preispitivanje odluke i zahtijevala obustavljanje njenog izvršenja. Presudom iz 2004. godine, Conseil d’État (Državno vijeće) je odbilo zahtjev za obustavljanje izvršenja odluke uz obrazloženje da on ne sadrži propisno izložene činjenica kojima bi se objasnila pozadina spora. Presudom donesenom 2007. godine, ono je proglasilo zahtjev asocijacije za sudsko preispitivanje neprihvatljvim jer nije sadržavao činjenice koje obezbjeđuju bilo koju dodatnu informaciju, nego se u zahtjevu jednostavno navodi osporena mjera. Dalje, Državno vijeće, u istom sastavu u kojem donijelo presudu iz 2007. godine, je razmotralo predmet u vezi sa urbanističkom dozvolom u vezi sa istim pitanjem 2001. godine, po urgentnom zahtjev, i 2005. godine u meritumu. Sudija izvjestilac je bio isti u sva tri predmeta.
Pravo: Primjenjivost člana 6: Iz statuta asocijacije-podnositeljice predstavke proizilazi da je njen cilj geografski i suštinski ograničen, tj. zaštita okoline u regiji Marche-Nassogne koja se sastoji od pet općina na ograničenom području. Svi osnivači i upravitelji asocijacije-podnositeljice predstavke imaju mjesto prebivališta u predmetnim općinama te se, prema tome, mogu smatrati lokalnim rezidentima koji su direktno pogođeni projektom širenja deponije. Povećavanje kapacitet mjesta deponije za više od petine početnog kapaciteta vjerovatno bi stvorilo rizik od ugrožavanja njihovog privatnog života na načine koji se ne mogu zanemariti zbog svakodnevne štetnosti koju bi ona uzrokovala, što bi uticalo na vrijednost njihove imovine u navedenim općinama. Razlog što Konvencija ne omogućava bilo kakvu actio popularis je da se izbjegne da se Sudu obraćaju osobe koje se žale na puko postojanje zakona koji se primjenjuju na sve građane u zemlji ili na sudsku odluku u kojoj oni nisu stranka. Međutim, imajući u vidu okolnosti ovog predmeta, a naročito prirodu osporene mjere, status asocijacije-podnositeljice predstavke i njenih osnivača, činjenicu da je cilj koji ona slijedi ograničen geografski i suštinski i “opći interes” koji ona brani, ne može se smatrati da je tužba asocijacije, podnositeljice predstavke, actio popularis. Prema tome, “pitanje” koje je pokrenula asocijacija-podnositeljica predstavke je dovoljno povezano sa “pravom” koje tvrdi da ga imao kao pravno lice da bi član 6. bio primjenjiv.
Pravo asocijacije-podnositeljice predstavke na sud: da li je obrazloženje koje je dalo Državno vijeće pri odbijanju zahtjeva asocijacije-podnositeljice predstavke, za sudsko preispitivanje odluke lišilo tu asocijaciju njenog prava da se njen predmet razmotri u meritumu? U ovom predmetu se ne može reći da je način na koji je zahtjev za sudsko preispitivanje predočen onemogućilo Državno vijeće, a još manje protivničku stranku, da se upozna sa činjenicama predmeta. Dalje, Državno vijeće je razmatralo jedan raniji zahtjev za urbanističku dozvolu, koji se odnosi na isto pitanje, u presudi po žalbi protiv naloga po urgentnom zahtjevu i u presudi u meritumu, koju su donijele iste sudije koje su donijele osporenu presudu. Izvjestilac je također bio isti u sva tri predmeta. Imajući u vidu navedeno, ograničenje nametnuto pravu asocijacije-podnositeljice predstavke na pristup sudu nije bilo proporcionalno cilju garantiranja pravne sigurnosti i ispravnog administrairanja pravde.
Zaključak: povreda (jednoglasno).
Član 41 – 3000 EUR po osnovu nematerijalne štete.
© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012.
Službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud preuzima bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. On može biti preuzet sa baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, HUDOC, () ili bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud proslijedio. On može biti reproduciran u nekomercijalne svrhe pod uslovom da puni naziv predmeta bude citiran, zajedno sa navedenom naznakom o autorskim pravima i pozivanjem na Fond povjerenja za ljudska prava. Poziva se bilo koja osoba koja želi da se služi ovim prevodom, u potpunosti ili djelomično, u komercijalne svrhe da kontaktira publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012.
Les langues officielles de la Court européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou toute autre base de donnée à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante: publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights
This summary by the Registry does not bind the Court.
Click here for the Case-Law Information Notes
Full & Egal Universal Law Academy