© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2016. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud. Ako su vam potrebne dodatne informacije, pogledajte naznaku o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2016. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2016. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informativna naznaka o sudskoj praksi Suda 185
Maj 2015. godine
Magee i ostali protiv Ujedinjenog Kraljevstva - 26289/12, 29062/12 and 29891/12
Presuda od 12.5.2015 [Odjeljenje IV]
Član 5.
Član 5-3
Izveden odmah pred sudiju ili drugo službeno lice
Nepostojanje mogućnosti da sudija razmotri pitanje uvjetnog oslobađanja u ranim fazama pritvora: nema povrede
Činjenice – Podnositelji predstavke su bili uhapšeni zbog sumnje da su umiješani u ubistvo jednog policajca. Oni su izvedeni, 48 sati kasnije, pred sudiju jednog okružnog suda, koji je preispitao zakonitost njihovog pritvaranja te je produžio pritvor za pet dana (u svrhu daljeg ispitivanja i ispitivanja vještaka sudske medicine). Pritvor je nakon toga bio ponovo produžen, a podnositelji predstavke su konačno oslobođeni 12 dana kasnije, te nisu bili predmet krivičnog gonjenja.
Prema Aneksu 8. Zakona o terorizmu iz 2000. godine koji je na snazi u Sjevernoj Irskoj, osoba može biti u pritvoru bez podizanja optužnice najviše 28 dana. Nadležni sudija mora preispitati zakonitost tog pritvora u toku tih 48 sati i svakih 7 dana nakon tog perioda. Dok taj sudija ima ovlast da oslobodi pritvorenika ako je hapšenje/pritvaranje nezakonito, on nema ovlast da oslobodi pritvorenika uz kauciju.
Pravo – Član 5. stav 3: Član 5. stav 3. se strukturalno odnosi na dva odvojena pitanja: prve sate nakon hapšenja, kada se neka osoba nalazi u rukama vlasti, te period prije suđenja pred krivičnim sudom, za vrijeme kojeg oosoba može biti u pritvoru ili puštena na oslobodu pod određenim uvjetima. Ta dva aspekta pružaju različita prava i nemaju na prvi pogled nikakvu logičku ili vremensku vezu.
U pogledu prvog aspekta, prema sudskoj praksi Suda mora postojati zaštita osobe koja je uhapšena ili pritvorena putem sudske kontrole “pod osnovanom sumnjom da je počinila [krivično] djelo”, tj. čak prije podnošenja krivične optužbe protiv nje. Sudska kontrola mora biti brza, automatska (drugim riječima, ne smije ovisiti o zahtjevu pritvorene osobe), te je mora obaviti neovisni sudija ili drugo službeno lice koje ima ovlast da naloži puštanje na slobodu nakon što je saslušao osobu i preispitao zakonitost i opravdanost hapšenja i pritvaranja.
Sud je ustanovio da su ti uvjeti zadovoljeni u predmetu podnositelja predstavki te je razmotrio da li je postojala mogućnost uvjetnog puštanja na slobodu za vrijeme perioda pritvora podnositelja predstavke. On je istakao da podnositelji predstavki, iako su bili izvedeni dva puta pred sudiju okružnog suda za vrijeme policijskog pritvora, nisu ni u jednom momentu bili izvedeni pred nekog sudiju koji ima ovlast da naloži uvjetno puštanje na slobodu. Međutim, Sud je ustanovio da su podnositelji predstavki bili u pritvoru relativno kratak period (dvanaeset dana), koji je cijelo vrijeme predstavljao, prema tome, “ranu fazu” nakon lišavanja slobode, kada je pritvor mogao biti opravdan zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo. Ništa u sudskoj praksi Suda o članu 5. stav 3. ne postoji što bi opravdavalo i ispitivanje mogućnosti uvjetnog puštanja na slobodu za vrijeme tog perioda.
U svakon slučaju, niz garancija je pružalo zaštitu podnositeljima predstavki od rizika proizvoljnog pritvaranja: sudija je mogao produžiti pritvor za maksimalnih 7 dana, a ukupan period nije mogao biti duži od 28 dana; prije eventualnog produžavanja, sudija je morao provjeriti da li su postojali osnovani razlozi koji bi opravdali dalji pritvor te da li se istraga vodi revnosno i bez odlaganja; sudija se također morao uvjeriti da je hapšenje zakonito i razmotriti meritum pritvaranja; prvi podnositelj predstavke je dao izjavu pod zakletvom za vrijeme prvog sudskog preispitivanja, a argumenti obojice podnositelja predstavki su razmotreni za vrijeme drugog preispitivanja; konačno, podnositeljima predstavki je dato pravo da ospore odluku o držanju u pritvoru putem sudskog preispitivanja.
U svjetlu svih tih faktora, nepostojanje mogućnosti uvjetnog puštanja na slobodu za vrijeme perioda u toku kojeg su podnositelji predstavki bili lišeni slobode nije suprotno članu 5. stav 3. Konvencije.
Zaključak: nema povrede (jednoglasno).
© Vijeće Evrope /Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak Registrara nije obavezujući za Sud.
Kliknite ovdje za Informativne bilješke o sudskoj praksi
© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2016
Službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud preuzima bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. On može biti preuzet s baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, HUDOC, () ili bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud proslijedio. On može biti reproduciran u nekomercijalne svrhe pod uslovom da puni naziv predmeta bude citiran, zajedno s navedenom naznakom o autorskim pravima i pozivanjem na Fond povjerenja za ljudska prava. Poziva se bilo koja osoba koja želi da se služi ovim prevodom, u potpunosti ili djelomično, u komercijalne svrhe da kontaktira publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2016
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2016
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou toute autre base de donnée à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante: publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy