© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Agent of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK PRESUDE
MARIĆ PROTIV HRVATSKE
OD DANA 12. LIPNJA 2014. GODINE
ZAHTJEV BR. 50132/12
ČINJENICE
Podnositeljeva supruga je u KBC-u Split rodila mrtvorođeno dijete u devetom mjesecu trudnoće. Nakon poroda podnositelj i njegova supruga nisu željeli preuzeti tijelo mrtvorođenčeta već su ostavili KBC-u Split da provede obdukciju i sahranu tijela. KBC Split je nakon provedene obdukcije tijelo mrtvorođenčeta zbrinuo zajedno s medicinskim otpadom. Nadležno pogrebno poduzeće je tijelo mrtvorođenčeta zajedno s medicinskim otpadom otpremilo na zagrebačko groblje radi kremiranja.
Nedugo zatim, podnositelj i njegova supruga neuspješno su pokušavali saznati gdje je pokopano njihovo dijete. Zajednički su i pokrenuli parnični postupak protiv KBC-a Split radi naknade štete prouzročene načinom na koji je KBC Split zbrinuo tijelo mrtvorođenčeta. Županijski sud u Splitu je ustanovio kako se tijelo mrtvorođenčeta nije smjelo zbrinuti zajedno s ostalim medicinskim otpadom. Međutim, kako nije postojala odredba domaćeg prava koja bi obvezivala KBC Split da obavijesti roditelje o mjestu ukopa njihovog djeteta, Županijski sud u Splitu je ustanovio kako podnositelj nije legitimiran tražiti naknadu štete u parničnom postupku. Navedenu odluku je potvrdio Vrhovni sud Republike Hrvatske.
Supružnici su podnijeli ustavnu tužbu koju je Ustavni sud odbacio. Podnositelj je protiv KBC-a Split, njegovih zaposlenika te pogrebnog poduzeća podnio i kaznenu prijavu koja je odbačena s obrazloženjem kako je tijelo mrtvorođenčeta zbrinuto sukladno važećim propisima.
OCJENA SUDA
Nije sporno da je bolnica javna institucija i da radnje i propusti njezina medicinskog osoblja mogu dovesti do povrede Konvencije.
Glavno pitanje u ovome predmetu jest je li bolnica bila ovlaštena zbrinuti tijelo podnositeljeva mrtvorođenog djeteta postupajući s posmrtnim ostacima kao s kliničkim otpadom, ne ostavljajući nikakvog traga o tome gdje se nalaze. Ovdje nije riječ o tome je li podnositelj imao pravo na određenu vrstu obreda ili odabira posljednjeg počivališta djeteta, već je li došlo do miješanja u podnositeljevo pravo iz čl. 8. Konvencije zbog toga što je tijelo njegova mrtvorođenog djeteta zbrinuto zajedno s ostalim kliničkim otpadom.
Sud primjećuje da u spisu predmeta nije priložena dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo da je bolnica prethodno objasnila podnositelju način na koji će se zbrinuti tijelo njegovog mrtvorođenog djeteta.
Dvosmislenost načina na koji je bolnica postupila po tom pitanju očita je iz iskaza koji su njezini zaposlenici dali pred domaćim tijelima. Medicinska sestra zadužena za djetetovo tijelo izrazila je žaljenje što je podnositelj krivo protumačio informacije koje mu je dala i potvrdila je da o tome ne postoje relevantni dokumenti. I bolnički patolog je potvrdio da nije postojao nikakav dokument poput obrasca za pristanak na raspolaganje posmrtnim ostacima, s obzirom na to da domaće pravo to nije zahtijevalo.
U području koje je osobno i osjetljivo kao što je suočavanje sa smrću bliskog srodnika, u kojemu treba primijeniti osobito visok stupanj pažnje i razboritosti, Sud ne smatra da je podnositelj prešutno prihvatio da se djetetovo tijelo zbrine zajedno s ostalim kliničkim otpadom, a da ga se ne obavijesti o mjestu i načinu ukopa. Posebice stoga što mjerodavno domaće pravo propisuje da groblja moraju voditi registar svih ukopa, s naznakom gdje je umrla osoba ukopana.
Sud stoga smatra da je došlo do miješanja u pravo podnositelja na temelju članka 8. Konvencije, s obzirom na to da je tijelo podnositeljeva mrtvorođenog djeteta zbrinuto zajedno s kliničkim otpadom na način da se ne može utvrditi mjesto njegovog posljednjeg počivališta.
Miješanje u ostvarivanje prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života može se opravdati samo ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 8. st. 2. Konvencije. Sud je kao prvo ispitao jesu li postupci bolnice koji se odnose na odlaganje tijela podnositeljeva mrtvorođenog djeteta kao kliničkog otpada bili utemeljeni na zakonu.
Sud napominje da se Naputak Ministarstva zdravlja o postupanju s otpadom koji nastaje pri pružanju zdravstvene zaštite i Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja mjera za sprječavanje i suzbijanje bolničkih infekcija, tiču samo fetusa dvadeset i drugog tjedna trudnoće što očito nije bio slučaj s podnositeljevim mrtvorođenim djetetom.
Ne razmatrajući pitanje prava na naknadu štete na temelju domaćeg prava, Sud nema razloga sumnjati u nalaze Županijskog suda u Splitu koji su potvrđeni odlukom Vrhovnog suda da se na temelju mjerodavnog domaćeg prava tijelo podnositeljeva mrtvorođenog djeteta nije trebalo zbrinuti zajedno s kliničkim otpadom. To je dovoljno da Sud zaključi da je miješanje u ovome predmetu bilo u suprotnosti s mjerodavnim domaćim pravom. Utvrđenje domaćih sudova da postupci glede posmrtnih ostataka mrtvorođene djece nisu bili dosljedno regulirani ukazuje na neizvjesnost i nepredvidivost mjerodavnog domaćeg prava i postavlja pitanje je li domaće zakonodavstvo propustilo pružiti primjerenu pravnu zaštitu od arbitrarnosti kako to nalaže zahtjev zakonitosti na temelju članka 8. Konvencije.
S obzirom na navedeno, Sud je utvrdio kako miješanje u podnositeljevo pravo iz čl. 8. Konvencije nije bilo u skladu sa zakonom, zbog čega je nepotrebno istražiti je li miješanje imalo opravdan cilj i je li bilo potrebno u demokratskom društvu. Stoga je Sud utvrdio kako je u ovom predmetu došlo do povrede članka 8. Konvencije.
PRAVIČNA NAKNADA
12.300,00 EUR – nematerijalna šteta
Full & Egal Universal Law Academy