© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava 2014. Ovaj prevod je nastao uz podršku Fiducijarnog fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). Tekst prevoda ne obavezuje Sud. Za sve dodatne informacije pročitajte ceo tekst obaveštenja o autorskom pravu na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2014. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe Cour européenne des droits de l’homme, 2014. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Obaveštenje o praksi Suda br. 174
maj 2014.
Marguš protiv Hrvatske [Veliko veće] - 4455/10
Presuda usvojena 27.5.2014. [Veliko veće]
Član 4 Protokola br. 7
Pravo lica da mu ne bude suđeno i da ne bude kažnjavano dva puta za isto delo
Osuda zbog ratnih zločina vojnika koji je ranije pomilovan: član 4 Protokola br. 7 nije primenjiv
Činjenice – Podnosilac predstavke, pripadnik hrvatske vojske, bio je optužen za ubistvo i druge teške zločine počinjene 1991. tokom rata u Hrvatskoj. Tužilac je kasnije odustao od nekih tačaka optužnice. Sudsko veće, kojim je predsedavao sudija M.K., je 1997. obustavilo postupak u pogledu ostalih optužbi u skladu sa Zakonom o općem oprostu, na osnovu kojeg su pomilovani svi koji su izvršili krivična dela u vezi sa ratom u Hrvatskoj između 1990. i 1996. godine, osim onih koji su izvršili krivična dela koja predstavljaju najteže povrede humanitarnog prava ili ratne zločine. Vrhovni sud je 2007. postupajući po zahtevu za zaštitu zakonitosti državnog tužioca utvrdio da je odlukom o obustavljanju postupka protiv podnosioca predstavke povređen Zakon o općem oprostu. Konkretno je utvrdio da je podnosilac predstavke izvršio krivična dela za koja se tereti kao pripadnik rezervnog sastava nakon okončanja dežurstva, tako da nije postojala značajna veza između navodnih krivičnih dela i rata, koja je predstavljala jedan od uslova iz Zakona.
Podnosilac je paralelno u drugom krivičnom postupku optužen za ratne zločine. Taj postupak je vodilo tročlano veće sudija, koje je obuhvatalo i sudiju M.K. Podnosilac predstavke je tokom iznošenja završnih reči udaljen iz sudnice nakon dve opomene zbog prekidanja izlaganja zamenika državnog tužioca. Njegov zastupnik je ostao u sudnici i izneo završnu reč u ime podnosioca predstavke. Veće je podnosioca predstavke proglasilo krivim za ratne zločine i osudilo ga na kaznu zatvora u trajanju od četrnaest godina. Vrhovni sud je u postupku po žalbi potvrdio presudu po tri osnova: prvo, u ova dva postupka se nije radilo o istom predmetu te je sudija M.K. mogao da učestvuje u oba postupka; drugo, udaljenje podnosioca predstavke iz sudnice je bilo opravdano; i, treće, ovaj predmet nije predstavljao res judicata jer je činjenični opis u pogledu krivičnih dela u drugom postupku po dijapazonu bio značajno širi od onog iz prvog postupka, s obzirom na to da je podnosilac predstavke bio optužen za kršenje međunarodnog prava, naročito ženevske Konvencije iz 1949. o zaštiti građanskih lica za vreme rata. Podnosilac predstavke je podneo ustavnu tužbu, koja je na kraju odbačena.
Pravo – član 6, st. 1: Podnosilac predstavke se žalio da je isti sudija učestvovao u dva postupka protiv njega, suprotno zahtevu vezanom za nepristrasnost. Međutim, sama činjenica da je sudija učestvovao u oba postupka nije bilo nesaglasna sa tim zahtevom. Taj sudija u prvom postupku nije doneo presudu u kojoj je utvrdio da je podnosilac predstavke kriv ili nevin i tokom tog postupka uopšte nisu ocenjivani dokazi od značaja za utvrđivanje njegove krivice.
Zaključak: nema povrede (jednoglasno).
Član 6, st. 1 i 3(c): U pogledu pritužbe podnosioca predstavke da je prekršeno njegovo pravo na odbranu jer je bio lišen prava da iznese završnu reč, Sud je primetio da se od suda ne može očekivati da bude pasivan kada tuženi remeti red u sudnici niti da dozvoljava takvo ponašanje. S obzirom na to da je podnosilac predstavke izveden iz sudnice nakon dve opomene da ne prekida završnu reč zamenika državnog tužioca i da je branilac podnosioca predstavke ostao u sudnici i izneo završnu reč u ime podnosioca predstavke, nisu prekršene odredbe član 6, st. 1 i 3(c).
Zaključak: nema povrede (jednoglasno).
Član 4 Protokola br. 7: Podnosilac predstavke se žalio na povredu njegovog prava da mu ne bude suđeno dva puta za isto delo. Sud je prihvatio da je u oba postupka podnosilac predstavke bio optužen za ista dela. Međutim, postojale su dve različite situacije u pogledu optužbi podnetih u prvom postupku: tužilac je povukao optužbe vezane za dva navodna ubistva dok je postupak u pogledu optužbi za druga dva navodna ubistva i nanošenje teških ozleda obustavio Županijski sud u rešenju usvojenom na osnovu Zakona o općem oprostu.
(a) Povučene optužbe – Sud je u pogledu optužbi koje je javni tužilac povukao u prvom postupku ponovio da obustavljanje krivičnog postupka od strane javnog tužioca ne predstavlja ni osuđujuću ni oslobađajuću presudu, te da član 4 Protokola br. 7 nije primenjiv.
Zaključak: pritužba je neprihvatljiva (jednoglasno).
(b) Obustava postupka shodno Zakonu o općem oprostu – U pogledu obustave prvog postupka na osnovu Zakona o općem oprostu, Sud je primetio da je podnosilac predstavke nepropisno pomilovan za dela koja predstavljaju teške povrede osnovnih ljudskih prava zaštićenih članovima 2 i 3 Konvencije. Države imaju obavezu da gone dela kao što je mučenje i namerno ubistvo. Štaviše, sve je veća tendencija u međunarodnom pravu da se pomilovanje za teške povrede ljudskih prava smatra neprihvatljivim. Sud je ovu napomenu potkrepio pozivajući se na nekoliko međunarodnih tela, sudova i konvencija, uključujući Komitet za ljudska prava Ujedinjenih nacija, Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju i Interamerički sud za ljudska prava. Pored toga, čak i kada bi se prihvatilo da je pomilovanje moguće u naročitim okolnostima, kao što je proces pomirenja i/ili obezbeđivanje naknade žrtvama, pomilovanje podnosioca predstavke u ovom predmetu i dalje ne bi bilo prihvatljivo jer ništa ne ukazuje na postojanje takvih okolnosti u njegovom predmetu. Stoga je nova optužnica protiv podnosioca predstavke za ratne zločine u drugom postupku u skladu sa zahtevima iz člana 2 i 3 Konvencije, te član 4 Protokola br. 7 nije primenjiv.
Zaključak: pritužba je neprihvatljiva (šesnaest glasova za i jedan protiv).
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak je sastavio sekretarijat Suda i on ne obavezuje Sud.
Kliknite ovde da biste pristupili Informativnim beleškama o sudskoj praksi
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2014.
Engleski i francuski jezik su službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava. Ovaj prevod je realizovan uz podršku Trast fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud snosi bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. Može se preuzeti iz baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava HUDOC () ili iz bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud prosledio. Može se objavljivati u nekomercijalne svrhe pod uslovom da se navede ceo naslov predmeta, zajedno s navedenom naznakom o autorskim pravima i uz pominjanje Trast fonda za ljudska prava. Molimo vas da kontaktirate publishing@ ukoliko nameravate da koristite bilo koji deo ovog prevoda u komercijalne svrhe.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2014.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2014.
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy