© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012. Ovaj prevod je realizovan uz podršku Trast fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud. Ako su Vam potrebne dodatne informacije, pogledajte detaljnu naznaku o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Obaveštenje o praksi Suda br. 109
jun 2008.
Maslov protiv Austrije (Maslov v. Austria) - 1638/03
presuda od 23.6.2008. godine [Veliko veće]
Član 8
Član 8, stav 1
Poštovanje porodičnog života
Poštovanje privatnog života
Zabrana ulaska zbog osuda za uglavnom nenasilna krivična dela koja je podnosilac učinio kao maloletnik: povreda
Činjenice: Podnosilac predstavke, državljanin Bugarske, došao je u Austriju 1990. godine kada mu je bilo šest godina i zakonito je u njoj boravio sa roditeljima, bratom i sestrom. Godine 1999. dobio je boravišnu dozvolu na neodređeno vreme. Godine 2001, kada mu je bilo 16 godina, Savezna uprava policije je donela odluku o desetogodišnjoj zabrani ulaska u Austriju koja je stupala na snagu na njegov 18. rođendan. Odluka o zabrani je doneta nakon što ga je sud za maloletnike osudio zbog teške krađe, iznude i napada, dela koja je učinio kad je bio 14 i 15 godina star, i zbog kojih je osuđen na kazne zatvora. Nakon što je odslužio kazne i stekao punoletstvo, podnosilac predstavke je deportovan u Bugarsku u decembru 2003.
Pravo: Donošenje odluke o zabrani ulaska podnosioca predstavke u Austriju i njeno izvršenje predstavljalo je mešanje u njegovo pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života koje je bilo u skladu sa zakonom i težilo legitimnom cilju sprečavanja nereda ili kriminala. Odlučujući faktor u ovom predmetu bio je uzrast podnosioca predstavke u vreme kad je učinio ova dela, kao i činjenica da su ona bila nenasilna, s izuzetkom jednog dela. Kada su u pitanju mere proterivanja maloletnog učinioca krivičnog dela, obaveza uzimanja u obzir najboljih interesa deteta obuhvata i obavezu olakšavanja njegove reintegracije. Reintegracija se ne može ostvariti presecanjem porodičnih ili društvenih veza proterivanjem, koje mora da predstavlja krajnje sredstvo u slučaju maloletnog učinioca krivičnog dela. Nakon što je pušten iz zatvora, podnosilac predstavke je proveo dodatnih 18 meseci u Austriji tokom kojih nije učinio nijedno novo krivično delo. Malo se znalo o njegovom ponašanju u zatvoru ili meri u kojoj su se njegove životne okolnosti stabilizovale nakon što je pušten iz zatvora, te je pitanje njegovog ponašanja otkad je učinio dela bilo od manjeg značaja od ostalih primenjivih kriterijuma, naročito činjenice da je većina dela bila nenasilna i da ih je učinio kad je bio maloletnik. Osnovne društvene, kulturne, jezičke i porodične veze podnosioca predstavke nalazile su se u Austriji, u kojoj su živeli svi njegovi srodnici, a on nije imao nikakve dokazane veze sa svojom zemljom porekla. Činjenica da se zabrana ulaska odnosila na ograničeno vreme nije bila odlučujuća. S obzirom na uzrast podnosioca predstavke, njemu je desetogodišnjom zabranom ulaska u Austriju bilo zabranjeno da živi u Austriji skoro isto onoliko dugo koliko je tamo živeo i to tokom odlučujućeg perioda njegovog života. Ta zabrana je u tim okolnostima bila nesrazmerna legitimnom cilju kojem se težilo i stoga nije bila neophodna u demokratskom društvu.
Zaključak: povreda (šesnaest glasova za, jedan protiv).
Član 41 – 3.000 evra na ime nematerijalne štete
Obaveštenja o praksi Suda dostupna su na sledećem linku: Case-Law Information Notes
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012.
Engleski i francuski predstavljaju službene jezike Evropskog suda za ljudska prava. Ovaj prevod je realizovan uz podršku Trast fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud preuzima bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. Može se preuzeti iz baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava HUDOC () ili iz bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud prosledio. Može se objavljivati u nekomercijalne svrhe pod uslovom da se navede ceo naslov predmeta, zajedno sa navedenom naznakom o autorskim pravima i uz pominjanje Trast fonda za ljudska prava. Molimo Vas da kontaktirate publishing@ ukoliko nameravate da koristite bilo koji deo ovog prevoda u komercijalne svrhe.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012.
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@
Full & Egal Universal Law Academy