© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012. Ovaj prevod je realizovan uz podršku Trast fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud. Ako su Vam potrebne dodatne informacije, pogledajte detaljnu naznaku o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Obaveštenje o praksi Suda br. 141
maj 2011.
M SRL protiv Moldavije (M SRL v. Moldova - 21151/04)
presuda od 17.5.2011. godine [Treće odeljenje]
Član 37
Član 37, stav 1
Brisanje predstavki
Član 37, stav 1
Dalje razmatranje predstavke nije opravdano
Jednostrana izjava data tokom postupka predviđenog u članu 41 kojom se odobrava pravičan iznos naknade štete: izbrisana
Činjenice – Sud je u svojoj presudi od 8. aprila 2008. godine (vidi Obaveštenje o praksi Suda br. 107) zaključio da je rešenjem nacionalne regulatorne agencije za telekomunikacije, prema kojem je dozvola za obavljanje delatnosti pružanja internet usluga kompanije koja je podnela predstavku bila nevažeća, prekršeno pravo ove kompanije na mirno uživanje imovine u skladu sa članom 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju. Sud tom prilikom nije rešio pitanje pravičnog zadovoljenja. Avgusta 2010, nakon što nije postignuto prijateljsko poravnanje sa kompanijom koja je podnela predstavku, Država je dala jednostranu izjavu kojom se obavezala da kompaniji isplati 120.000 evra na ime štete i 10.000 evra na ime sudskih i ostalih troškova. Kompanija koja je podnela predstavku je smatrala da je taj iznos prenizak i tražila je od Suda da nastavi da razmatra ovaj predmet.
Pravo – Član 37, stav 1: Sud pod određenim okolnostima može da izbriše celu predstavku ili njen deo na osnovu jednostrane izjave tužene Države čak i ako podnosilac predstavke želi da on nastavi sa razmatranjem predmeta. Štaviše, ništa nije sprečavalo tuženu Državu da podnese jednostranu izjavu u vezi sa odlaganjem odlučivanja u vezi sa članom 41, kao što je učinjeno u ovom predmetu.
Materijal na raspolaganju Sudu ukazivao je na to da većina materijalnih gubitaka kompanije koja je podnela predstavku nije proisticao iz delatnosti kojom se bavila pre uskraćivanja dozvola, već od nesprovođenja planova koji nikada nisu otišli dalje od faze predviđanja. Kompaniji koja je podnela predstavku bi bile potrebne nove dozvole za sprovođenje poslovnog plana koji je činio osnov njenog zahteva i moglo je samo da se nagađa da li bi ona bila u stanju da pribavi te dozvole i, ako bi bila, koliko bi joj za to bilo potrebno vremena. Pošto je to bio slučaj, očekivani prihod kompanije koja je podnela predstavku ne može se smatrati zakonom zaštićenim interesom dovoljno izvesnim da bi trebalo da bude nadoknađen. Njeni zahtevi za naknadu nematerijalne štete i sudskih i ostalih troškova bili su preterani. U svetlu ovih razmatranja i iznosa zadovoljenja koji je Država ponudila, koji se činio pravičnim, Sud je smatrao da poštovanje ljudskih prava na način na koji su ona definisana u Konvenciji i Protokolima uz nju od njega ne iziskuju da nastavi sa razmatranjem ovog predmeta.
Zaključak: izbrisana (jednoglasno).
Obaveštenja o praksi Suda dostupna su na sledećem linku: Case-Law Information Notes
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012.
Engleski i francuski predstavljaju službene jezike Evropskog suda za ljudska prava. Ovaj prevod je realizovan uz podršku Trast fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud preuzima bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. Može se preuzeti iz baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava HUDOC () ili iz bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud prosledio. Može se objavljivati u nekomercijalne svrhe pod uslovom da se navede ceo naslov predmeta, zajedno sa navedenom naznakom o autorskim pravima i uz pominjanje Trast fonda za ljudska prava. Molimo Vas da kontaktirate publishing@ ukoliko nameravate da koristite bilo koji deo ovog prevoda u komercijalne svrhe.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012.
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@
Full & Egal Universal Law Academy