© Savjet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2013. godina. Ovaj prevod urađen je uz pomoć Fonda za ljudska prava Savjeta Evrope (/humanrightstrustfund) i nije obavezujući za Sud. Više informacija može se pronaći u punoj izjavi o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2013. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2013. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informator o sudskoj praksi Suda br. 162
April 2013. godine
Mehmet Şenturk i Bekir Şenturk protiv Turske - 13423/09
Presuda 9.4.2013. godine [Odjeljenje II]
Član 2
Pozitivne obaveze
Odbijanje da se izvrši hitna operacija na trudnici jer ona nije bila u mogućnosti da plati medicinske troškove: povreda
Činjenice – Supruga prvog podnosioca predstavke i majka drugog podnosioca predstavke, žena u trideset i četvrtoj sedmici trudnoće, došla je sa svojim suprugom u univerzitetsku bolnicu, žaleći se na uporan bol. Pregledao ju je doktor urgentne medicine prije nego što ju je preuzeo tim ljekara sa odjeljenja ginekologije i akušerstva koji je nakon ultrazvučnog pregleda ustanovio da je dijete koje je nosila umrlo, a da je njoj potrebna hitna operacija. Zatim joj je navodno rečeno da će joj se za prijem u bolnicu i za operaciju uzeti naknada i da mora da se plati depozit u iznosi od otprilike 1.000 eura. Pošto je prvi podnosilac predstavke rekao da nema potrebni novac, njegova supruga nije mogla biti primljena u tu bolnicu. Doktor urgentne medicine je shodno tome organizovao da se ona prebaci u drugu bolnicu vozilom bez pratnje medicinskog osoblja. Na tom putu ona je preminula.
Istražna komisija koja funkcioniše pod Ministarstvom zdravlja otvorila je istragu u kojoj je utvrđena odgovornost ljekara univerzitetske bolnice za smrt pacijentkinje. Ova komisija kritikovala je odluku da se pacijentkinja prebaci bez liječenja, te važnost koja je data plaćanju naknade za liječenje. Protiv dežurnog ljekara nije pokrenut krivični postupak jer je došlo do zastarijevanja za krivično gonjenje za predmetno krivično djelo. Drugi su ljekari oglašeni krivima u prvom stepenu, ali nad njima nikada nije izvršena nijedna krivična sankcija jer je Kasacioni sud prekinuo postupak u oktobru 2010. godine, takođe zbog zastarjevanja.
Pravo – Član 2
(a) Materijalni aspekt – Sud je ponovio da pozitivne obaveze države po članu 2 Konvencije iziskuju da država donese propise kojima će se obavezati bolnice, bilo da su privatne ili javne, da donesu odgovarajuće mjere za zaštitu života pacijenata.
Iako nije bio zadatak Suda da donese odluku in abstracto o politici države u oblasti javnog zdravlja koja se odnosila na pristup liječenju u vrijeme događaja na koji se žalio podnosilac predstavke u ovom predmetu, Sudu je bilo dovoljno da, nakon što je razmotrio nalaze domaćih organa, konstatuje da je liječenje u predmetnoj bolnici bilo uslovljeno plaćanjem unaprijed. Taj je uslov djelovao odvraćajuće na pacijentkinu i doveo do toga da ona odbije liječenje u toj bolnici. Ta njena odluka se ne može nikako smatrati svjesnom odlukom ili odlukom koja oslobađa domaće vlasti od odgovornosti zbog liječenja koje je trebalo da se obezbijedi preminuloj. Nije sporno da je pacijentkinja stigla u bolnicu u teškom stanju i da joj je bila potrebna hitna operacija bez koje je bilo vjerovatno da će doći do izuzetno teških posljedica. Medicinsko osoblje bilo je u potpunosti svjesno da bi prebacivanje pacijentkinje do druge bolnice dovelo do rizika po njen život. Nadalje, vijeće koje je odbilo da odobri krivično gonjenje zaposlenih o kojima je riječ nije dobilo nijedan materijal koji bi ukazao na to kako treba postupiti u hitnim situacijama kada tražena naknada nije plaćena. Domaće pravo u ovom smislu nije izgleda bilo u mogućnosti da spriječi da se preminuloj ne obezbijedi medicinsko liječenje koje joj je bilo potrebno zbog njenog zdravstvenog stanja. Shodno tome, zbog blatantnih grešaka uprave bolnice, preminuloj je uskraćen pristup odgovarajućem hitnom liječenju. Ovaj je nalaz bio dovoljan da Sud zaključi da država nije ispunila svoju obavezu da zaštiti njen fizički integritet.
Zaključak: povreda (jednoglasno).
(b) Procesni aspekt – Pozitivne obaveze države obuhvatale su i obavezu da se uspostavi nezavisan sudski sistem tako da se može utvrditi uzrok smrti pacijenata koji su na brizi medicinskih stručnjaka u javnom ili privatnom sektoru. Međutim, Sud je konstatovao da pojedinci za koje se sumnja da su bili odgovorni za smrt supruge podnosioca predstavke nisu bili pravosnažno osuđeni zbog zastarijevanja. Uz to, dužina postupka u ovom predmetu pokazuje da nije ispunjena obaveza hitnog ispitivanja koja postoji u ovakvim slučajevima. Takođe je od samog početka krivičnog postupka postojao značajan propust da se krivično goni dežurni ljekar. Shodno tome, država nije sprovela djelotvornu krivičnu istragu u ovom konkretnom predmetu.
Zaključak: utvrđena je povreda (jednoglasno).
(c) Navodno pravo na život fetusa – Podnosioci predstvke naveli su da nije izvršena istraga da bi se utvrdilo vrijeme smrti fetusa. Sud je ponovio pristup koji je zauzeo u ranijim predmetima konstatujući da u nedostatku evropskog konsenzusa o tome u kojoj tački počinje život, ostaje na državi da se odredi po tom pitanju. Pošto je život fetusa u ovom predmetu bio blisko povezan sa životom preminule, nije bilo neophodno zasebno ispitivanje ove pritužbe.
Član 41: Dosuđeno je ukupno 65.000 eura za oba podnosioca predstavke na ime nematerijalne štete; zahtjev za naknadu materijalne štete je odbijen.
(V. i: Vo protiv Francuske [GC], br. 53924/00, 8. jul 2004. godine, Informator br. 66; A, B i C protiv Irske [GC], br. 25579/05, 16. decembar 2010. godine, Informator br. 136; Tysiąc protiv Poljske, br. 5410/03, 20. mart 2007. godine, Informator br. 95)
© Savjet Evrope/Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak Sekretarijata ne obavezuje Sud.
Informatori o sudskoj praksi
© Savjet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2013. godina.
Zvanični jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod urađen je uz pomoć Fonda za ljudska prava Savjeta Evrope (/humanrightstrustfund). On nije obavezujući za Sud i Sud ne preuzima odgovornost za njegov kvalitet. Prevod se može preuzeti sa baze podataka o sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava HUDOC () ili sa bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud dostavio. Prevod se može reprodukovati za nekomercijalne svrhe pod uslovom da se navede puni naziv predmeta, sa gore navedenom izjavom o autorskim pravima i pominjanjem Fonda za ljudska prava. Ukoliko je namjera da se bilo koji dio ovog prevoda upotrijebi za komercijalne svrhe, molimo vas da se obratite na adresu publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2013.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2013
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy