© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2015. Ovaj prevod je finansiran uz podršku Human Rights Trust-a Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). Ovaj prevod nije obavezujući za Sud. Za više informacije pogledajte napomenu o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyight indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européene des droits de l’homme 2015. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pur les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyrights/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informativna naznaka o sudskoj praksi suda broj 175
Juni 2014. godine
Mennesson protiv Francuske - 65192/11
Presuda od 26.6.2014 [Odjeljenje V]
Član 8.
Član 8-1
Poštivanje porodičnog života
Poštivanje privatnog života
Odbijanje pravnog priznavanja odnosa roditelj-dijete u Francuskoj, koji je pravno uspostavljen u Sjedinjenim Državama između djece, koja su rođena putem postupka surogat roditeljstva, i para koji se podvrgao tom postupku: povreda
[Ovaj sažetak se odnosi i na presudu u predmetu Labassee protiv Francuske, broj 65941/11, od 26. juna 2014]
Činjenice – Podnositelji predstavke u prvom predmetu su gosp. i gđa Mennesson, francuski državljani, i gospođice Mennesson, američke državljanke koje su blizanke rođene 2000. godine. Podnositelji predstavke u drugom predmetu su gosp. i gđa Labassee, francuski državljani, i Juliette Labassee, američka državljanka rođena 2001. godine.
Zbog neplodnosti gđe Mennesson i gđe Labassee, parovi-podnositelji predstavki su se podvrgli postupku surogat roditeljstva u Sjedinjenim Državama implantiranjem embriona u uterus jedne druge žene, u oba predmeta, koji su nastali korištenjem spermija gosp. Mennessona i gosp. Labasseea. Tako su rođene blizanke Mennesson i Juliette Labassee (djeca-podnositelji predstavki). Presudama koje su donesene u Kaliforniji, u prvom predmetu, i u Minesoti, u drugom predmetu, je odlučeno da su supružnici Mennesson roditelji blizanki, a da su supružnici Labassee roditelji Juliette.
Francuske vlasti, sumanjući da se radi o slučajevima surogat roditeljstva, su odbile da upišu rodne listove u matičnu knjigu građana. U predmetu Mennesson, rodni listovi su ipak upisani u matičnu knjigu prema uputama javnog tužitelja, koji je potom pokrenuo postupak protiv para tražeći poništenje upisa. U predmetu Labassee, supružnici nisu osporavali odbijanje upisa rođenja, ali su tražili da se pravni odnos prizna na osnovu uživanja de facto statusa (“possession d’état”). Oni su dobili “acte de notoriété”, dokument koji je izdao sudija kojim potvrđuje status sina ili kćerke, tj. de facto postojanje odnosa roditelj-dijete. Međutim, javni tužitelj je odbio zabilježbu o tome u matičnoj knjizi. Supružnici su se potom obratili sudu.
Zahtjeve podnositelja predstavki je konačno odbio Kasacijski sud 6. aprila 2011. godine uz obrazloženje da bi takva zabilježba u matičnoj knjizi dovela do priznavanja ugovora o surogat roditeljstvu, koje je ništavno na osnovu javne politike u skladu s francuskim građanskim zakonikom. Sud je zaključio da pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života nije povrijeđeno zbog toga što poništavanje upisa nije lišilo djecu majčinskog i očinskog pravnog odnosa koji je priznat zakonima Kalifornije i Minesote, te da im nije onemogućilo život u Francuskoj sa gosp. i gđom Mennesson i gosp. i gđom Labassee.
Pravo – Član 8: Došlo je do miješanja u ostvarivanje prava zagarantiranog članom 8, naime, njegove aspekte koji se odnose na “porodični život” i “privatni život”. Osporene mjere su bile zasnovane na domaćem pravu te je predmetni zakon bio pristupačan predmetnim osobama, te je bio predvidljiv.
Odbijanje Francuske da prizna pravni odnos između djece rođene u inostranstvu putem postupka surogat roditeljstva i budućih roditelja proizilazi iz želje da se obeshrabre francuski državaljni da van Francuske koriste reproduktivne tehnike koje su zabranjene u zemlji kako bi se zaštitila djeca i surogat majka. Prema tome, miješanje u to pitanje je slijedilo legitimne ciljeve, naime, “zaštitu zdravlja” i “zaštitu prava i sloboda drugih”.
Ne postoji konsenzus u Evropi ni o zakonitosti sporazuma o surogat roditeljstvu ni o pravnom priznavanju odnosa između budućih roditelja i djece koja su zakonito začeta u inostranstvu kao rezultat takvih sporazuma. Taj nedostatak konsenzusa odražava činjenicu da korištenje surogatstva pokreće ozbiljna etička pitanja. Prema tome, državama se mora dodijeliti široko polje procjene pri donošenju odluka koje se odnose na surogatstvo. Međutim, to polje procjene mora biti uže kada se radi o roditeljskoj vezi, koja uključuje ključni aspekt identiteta pojedinaca. Sud je također morao ispitati da li je pravična ravnoteža uspostavljena između interesa države i interesa pojedinaca koji su direktno pogođeni, naročito u pogledu osnovnog principa koji podrazumijeva da kad god se radi o situaciji koja uključuje djecu, njihov najbolji interes mora imati prioritet.
(a) Pravo podnositelja predstavki na poštivanje porodičnog života – Izostanak priznavanja odnosa roditelj-dijete u francuskom pravu između podnositelja predstavki je uticala na njihov porodični život na više nivoa. Podnositelji predstavki su bili prisiljeni da predoče dokumente iz američkih matičnih knjiga – koji nisu bili uneseni u matičnu knjigu–uz prevod ovlaštenog sudskog tumača svaki put kada se tražio dokaz o roditeljstvu u svrhu ostvarivanja nekog prava ili usluge. Dalje, djeca-podnositelji predstavki nisu dobili francusko državljanstvo do danas, što je situacija koja je uticala na putovanja porodice te uzrokovala zabrinutost u pogledu prava djece na boravak u Francuskoj nakon što su postali punoljetni, te stabilnosti porodične ćelije. Također je postojala zabrinutost u pogledu održanja porodičnog života u slučaju smrti jednog od bioloških očeva ili odvajanja parova.
Ipak, neovisno o stepenu potencijalnog rizika za porodični život podnositelja predstavki, Sud je smatrao da njegova odluka mora biti zasnovana na stvarnim preprekama sa kojima se oni suočavaju zbog izostanka priznanja odnosa roditelj-dijete u francuskom pravu između bioloških roditelja i djece. Podnositelji predstavki nisu tvrdili da su poteškoće koje su naveli nepremostive, niti su dokazali da im je nemogućnost da se osigura priznanje odnosa roditelj-dijete u francuskom pravu onemogućila ostvarivanje prava na poštivanje porodičnog života u Francuskoj. Oni su se nastanili u Francuskoj ubrzo nakon rođenja djece, imali su mogućnost da tamo žive zajedno u okolnostima koje su generalno uporedive sa onima ostalih porodica te nije postojalo ništa što pokazuje da je postojao rizik da ih vlasti odvoje zbog situacije u pogledu francuskog prava.
Osim toga, pri odbijanju argumenata podnositelja predstavki u vezi s Konvencijom, Kasacijski sud nije propustio da ispita njihovu specifičnu situaciju budući da su sudije smatrale – implicitno, ali nužno – da praktične poteškoće s kojima su se podnositelji predstavki mogli suočiti u svom porodičnom životu usljed izostanka priznavanja odnosa roditelj-dijete u francuskom pravu, koji je uspostavljen između njih u inostranstvu, ne bi prekoračile granice koje nameće poštivanje člana 8. Konvencije.
Dakle, imajući u vidu praktične implikacije nepriznavanja odnosa roditelj-dijete u francuskom pravu za porodični život podnositelja predstavki, s jedne strane, te polje procjene tužene države, s druge strane, situacijom iz koje proizilaze zaključci Kasacijskog suda u ovom predmetu je uspostavljena pravična ravnoteža između interesa podnositelja predstavki i interesa države u pogledu prava podnositelja predstavki na poštivanje njihovog porodičnog života.
Zaključak: nema povrede (jednoglasno).
(b) Pravo djece - podnositelja predstavki na poštivanje njihovog privatnog života – Francuske vlasti, iako svjesne da su djeca-podnositelji predstavki identificirana negdje drugo kao djeca budućih roditelja, su im uskratile taj status u francuskom pravnom sistemu. Ta kontradikcija je narušila njihov identitet u okviru francuskog društva. Nadalje, premda član 8. Konvencije ne garantira pravo da se dobije određeno državljanstvo, ostaje činjenica da je državljanstvo komponenta individulanog identiteta. Premda su njihovi biološki očevi Francuzi, djeca-podnositelji predstavki se suočavaju sa zabrinjavajućom nesigurnošću u pogledu mogućnosti dobijanja francuskog državljanstva, što je situacija podložna negativnim reperkusijama za definirinje njihovog sopstvenog identiteta. Nadalje, činjenica da djeca-podnositelji predstavki nisu identificirana na osnovu francuskog prava kao djeca budućih roditelja ima posljedice u smislu njihovih nasljednih prava.
Možda je razumljivo da Francuska želi da obeshrabri svoje državljanje da koriste reproduktivne tehnike u inostranstvu, koje su zabranjene unutar zemlje. Međutim, iz navedenih zaključaka slijedi da dejstva odbijanja priznanja odnosa roditelj-dijete u francuskom pravu između djece začete na taj način i budućih roditelja nisu ograničena na situaciju roditelja, koji su sami izabrali reproduktivne tehnike na koje se žale francuske vlasti. Dejstva se odnose i na situaciju same djece, čije je pravo na poštivanje privatnog života – što implicira da svako može ustanoviti suštinu svog identiteta, uključujući srodstvo – znatno ugroženo. Prema tome, postavlja se ozbiljno pitanje kompatibilnosti te situacije s najboljim interesima djece, kojim se mora rukovoditi bilo koja odluka koja se odnosi na njih.
Ta analiza ima poseban značaj kada je jedan od budućih roditelja, kao u ovom predmetu, biološki otac. Imajući u vidu značaj biološkog srodstva kao komponente svakog pojedinačnog identiteta, ne može se reći da je u najboljem interesu djeteta da ga liše pravne veze takve prirode, kada je biološka stvarnost takve veze uspostavljena i kada dotični roditelj i dijete traže njegovo puno priznavanje. Ne samo da veza između djece i njihovih biološih očeva nije priznata kada je podnesen zahtjev za upis rodnog lista u matičnu knjigu nego je priznanje te veze putem izjave očinstva ili usvajanja, ili na osnovu de facto statusa, u suprotnosti sa zabranom uspostavljenom sudskom praksom Kasacijskog suda u tom pogledu. Imajući u vidu implikacije ovog ozbiljnog ograničenja u smislu identiteta djece-podnositelja predstavki i njihovog prava na poštivanje privatnog života, Evropski sud je smatrao da je tužena država prekoračila dozvoljeno polje procjene onemogućavanjem priznavanja i uspostavljanja odnosa srodstva djece sa svojim biološkim očevima u domaćem pravu. Imaući u vidu i značaj koji treba dati najboljim interesima djece pri uspostavljanju ravnoteže između predmetnih interesa, pravo djece-podnositelja predstavki na poštivanje njihovog privatnog života je povrijeđeno.
Zaključak: povreda (jednoglasno).
Član 41: 5.000 EUR svakom djetetu-podnositelju predstavke po osnovu nematerijalne štete.
© Vijeće Evrope /Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak Registrara nije obavezujući za Sud.
Kliknite ovdje za Informativne bilješke o sudskoj praksi
© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2015.
Službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud preuzima bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. On može biti preuzet sa baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, HUDOC, () ili bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud proslijedio. On može biti reproduciran u nekomercijalne svrhe pod uvjetom da puni naziv predmeta bude citiran, zajedno s navedenom naznakom o autorskim pravima i pozivanjem na Fond povjerenja za ljudska prava. Poziva se bilo koja osoba koja želi da se služi ovim prevodom, u potpunosti ili djelomično, u komercijalne svrhe da kontaktira publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2015
Les langues officielles de la Court européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou toute autre base de donnée à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante: publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy