© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Agent of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK
MUSTAFA ERDOGAN I OSTALI protiv TURSKE
zahtjev broj 346/04
presuda od 27. svibnja 2014.
ČINJENICE
Podnositelji ovog zahtjeva su turski državljanin, profesor ustavnog prava i Liberte A.S., izdavač kvartalnog pravnog časopisa Liberal Thinking.
Godine 2001. g. Erdogan objavio je članak u časopisu Liberal Thinking u kojem je kritizirao suce Ustavnog suda zbog raspuštanja političke stranke Fazilet. Članak je propitivao jesu li, u pravnom smislu, ispunjeni uvjeti za raspuštanje političke stranke, koja je navodno djelovala suprotno načelima sekularizma. Članak je insinuirao da su suci nekompetentni, dovodeći u pitanje i njihovu nepristranost.
Tri suca pokrenula su postupke protiv podnositelja, navodeći da članak predstavlja ozbiljan napad na njihovu čast i ugled. Domaći sudovi zaključili su u svojim odlukama da izrazi koji su korišteni u članku kojima se implicira nedovoljna neovisnost i stručnost sudaca Ustavnog suda predstavljaju klevetu. Podnositeljima je naloženo da svakom sucu isplate naknadu štete.
ODLUKA SUDA
Sud je utvrdio da odluke domaćih sudova predstavljaju zakonito miješanje u pravo na slobodu izražavanja podnositelja. Međutim, ocijenio je da takvo miješanje nije bilo „nužno u demokratskom društvu“ radi zaštite ugleda i prava drugih, u smislu članka 10. Konvencije.
Naime, Sud je ponovio da pitanja koja se tiču funkcioniranja pravosudnog sustava predstavljaju pitanja od općeg interesa koja uživaju zaštitu članka 10. Konvencije. Sporni članak napisao je pripadnik akademske zajednice u kontekstu rasprave od općeg interesa koja se u to vrijeme odvijala u Turskoj, o načinu na koji je Ustavni sud presudio u konkretnom slučaju. Sud je naglasio važnost akademske slobode te pojasnio da takva sloboda nije ograničena samo na akademska i znanstvena istraživanja, već se proteže i na slobodno izražavanje stavova pripadnika akademske zajednice u okviru područja njihovog istraživačkog, profesionalnog i stručnog djelovanja, čak i kad su ti stavovi kontroverzni ili nepopularni. S druge strane, pripadnici sudstva, kada postupaju u okviru svoje službe, mogu očekivati da će biti izloženi kritikama.
Iako se ne može reći da su se suci svojevoljno izložili pomnom preispitivanju svake njihove riječi i djela do one mjere koja se odnosi na političare, kad je riječ o kritikama izvršavanja njihove službene dužnosti, dopuštene granice kritike šire su nego u odnosu na obične građane.
Dakle, sudovi, kao i druge javne institucije, nisu imuni na kritiku i preispitivanje. Međutim, treba jasno razlikovati kritiku i uvredu. Sud je jasno rekao da sudstvo mora uživati javno povjerenje, te da ga treba zaštiti od neosnovanih destruktivnih napada.
No, nacionalni sudovi u Turskoj nisu smjestili rječnik i izraze korištene u članku u kontekst u kojem su oni izraženi. Stoga, iako su neke primjedbe iz članka bile oštre, većinom su one bile općeniti vrijednosni sudovi, potkrijepljeni dostatnom činjeničnom osnovom. Nisu se mogle smatrati neprovociranim osobnim napadnom na tri suca. Uz to, članak je objavljen u kvartalnom pravnom časopisu, a ne u popularnim dnevnim novinama.
Prema tome, nacionalni sudovi nisu ostvarili ravnotežu između prava podnositelja da prenesu mišljenje g. Erdogana o temi od općeg interesa i prava sudaca da budu zaštićeni od uvreda. Sud je stoga utvrdio da razlozi koje su iznijeli domaći sudovi za miješanje u pravo na slobodu izražavanja podnositelja nisu bili dostatni da bi se miješanje moglo smatrati „nužnim u demokratskom društvu“ u cilju zaštite ugleda drugih.
PRAVIČNA NAKNADA
Na ime materijalne štete – iznos koji je g. Erdogan isplatio trojici sudaca
7.500,00 eura – nematerijalna šteta
Full & Egal Universal Law Academy