© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2015. Ovaj prevod je finansiran uz podršku Human Rights Trust-a Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). Ovaj prevod nije obavezujući za Sud. Za više informacije pogledajte napomenu o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyight indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européene des droits de l’homme 2015. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pur les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyrights/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informativna naznaka o sudskoj praksi Suda broj 173
April 2014. godine
Natsvlishvili i Togonidze protiv Gruzije - 9043/05
Presuda od 29.4.2014 [Odjeljenje III]
Član 6.
Krivični postupak
Član 6-1
Pravično saslušanje
Osuđujuća presuda bez razmatranja merituma predmeta nakon nagodbe o krivici: nema povrede
Član 2. Protokola broj 7
Pravo na žalbu u krivičnim stvarima
Izostanak prava na žalbu protiv osuđujuće presude nakon nagodbe o krivici: nema povrede
Činjenice – Prvi podnositelj predstavke, generalni direktor jednog javnog preduzeća u kojem su on i njegova supruga (druga podnositeljica predstavke) imali udjele, je optužen za nekoliko djela kažnjivih prema Zakonu o privrednim društvima. Odbrana i tužiteljstvo su zaključili sporazum, prema kojem se tužiteljstvo obavezalo da će tražiti od suda osuđujuću presudu protiv prvog podnositelja predstavke bez razmazmtranja merituma predmeta te da će tražiti blažu kaznu u formi novčane kazne. Sud je odobrio sporazum, proglasio podnositelja predstavke krivim te ga osudio na plaćanje novčane kazne. Žalba nije mogla biti uložena protiv te odluke.
U svojoj predstavci Evropskom sudu, prvi podnositelj predstavke se žalio da je postupak nagodbe o krivici bio nepravičan te da je doveo do zloupotrebe postupka (član 6. stav 1. Konvencije), da mu nije data mogućnost da uloži žalbu protiv odluke o odobravanju nagodbe o krivici (član 2. Protokola broj 7) i da je njegovo pravo na presumpciju nevinosti povrijeđeno zbog toga što je njegovo hapšenje bilo široko pokriveno medijima te zbog komentara guvernera regije za vrijeme jednog intervjua na televiziji (član 6. stav 2. Konvencije). Podnositelji predstavke su se žalili na kršenje člana 34. Konvencije i člana 1. Protokola broj 1.
Pravo – Član 6. stav. 1 Konvencije i člana 2. Protokola broj 7: Sud je istakao da iz materijala komparativnog prava koji su mu na rapolaganju proizilazi da je zajednička karakteristika evropskih sistema krivičnog pravosuđa da optuženi ima mogućnost da dobije izmjenu optužnice ili blažu kaznu u zamjenu za priznanje krivice ili davanje izjave nolo contendere prije suđenja, ili važnu saradnju s istražnim organom. Nema ništa nedopustivo u postupku same nagodbe o krivici. Međutim, ako je postupak doveo do skraćenog postupka sudskog ispitivanja te ako se optuženi, shodno tome, odrekao niza proceduralnih prava, važno je da se to odricanje ustanovi na nedvosmislen način te da bude popraćeno minimumom garancija koje odgovaraju njegovoj važnosti.
Zaključivši sporazum u kazni s tužiteljstvom te ne osporavajući optužbe, prvi podnositelj predstavke je odustao od prava na ispitivanje merituma predmeta. Prema tome, Sud je morao ispitati da li je on prihvatio sporazum uistinu dobrovoljno i potpuno svjestan činjenica i pravnih posljedica, te da li je sudsko preispitivanje sadržaja nagodbe o krivici i pravičnosti načina na koji je zaključen sporazum bilo zadovoljavajuće.
Sud je istakao da je prvi podnositelj predstavke sam inicirao nagodbu o krivici te da nju nije nametnulo tužiteljstvo. On je imao pristup predmetnom spisu te su ga propisno zastupali advokati po njegovom izboru za vrijeme pregovaranja i za vrijeme sudskog razmatranja sporazuma. Sudija koji je bio zadužen za kontrolu zakonitosti sporazuma je ispitao da li je on bio podvrgnut bilo kojoj vrsti nepropisnog pristiska, a prvi podnositelj predstavke je eksplicitno potvrdio više puta, i pred tužiteljstvom i pred sudijom, da on u potpunosti razumije sadržaj sporazuma, da mu je objašnjeno koja su njegova proceduralna prava i pravne posljedice sporazuma te da njegova odluka da prihvati sporazum nije bila rezultat prisile ili lažnog obećanja.
Ono što je važno je da je sačinjen zapisnik o sporazumu, da ga je potpisao tužitelj, prvi podnositelj predstavke i njegov advokat, te da je dostavljen sudu u svrhu ispitivanja. Precizni uvjeti sporazuma i pregovora koji su mu prethodili su dakle bili predmet sudske kontrole.
Pretresni sud je imao ovlaštenje da preispita adekvatnost kazne koju je preporučio tužitelj te da je smanji ili da odbije sporazum u cijelosti u ovisnosti o sopstvenoj ocjeni pravičnosti uvjeta i postupka koji je vodio njegovom usvajanju. Pretresni sud je ispitao i da li su optužbe protiv protiv podnositelja predstavke osnovane i zasnovane na dokazima prima facie. Osim toga, on je ispitao i odobrio nagodbu o krivici na javnoj raspravi.
U vezi sa žalbenim navodom u kršenju člana 2. Protokola broj 7, Sud je smatrao da je normalno da je opseg prava na preispitivanje po žalbi ograničeniji kada je riječ o krivičnoj osudi zasnovanoj na nagodbi o krivici. Prihvativši nagodbu o krivici, prvi podnositelj predstavke je odustao od prava na redovno žalbeno preispitivanje, što je pravna posljedica koju su mu morali ili trebali objasniti njegovi advokati. Analogno svom zaključku u vezi sa članom 6. stav 1, Sud je smatrao da odustajanje od prava na redovno žalbeno preispitivanje nije predstavljalo proizvoljno ograničavanje zahtjeva u vezi s karakterom razumnosti iz člana 2. Protokola broj 7.
Zaključak: nema povede (šest glasova naspram jednog glasa).
Član 6. stav 2: Sud je svjestan važnosti izbora riječi koje koriste javni dužnosnici u svojim izjavama prije nego što se sudi nekoj osobi te prije nego što se ona proglasi krivim za neko krivično djelo. Međutim, regionalni guverner nije izričito spomenuo ni prvog podnositelja predstavke ni krivični postupak protiv njega. Umjesto toga, on je dao opću izjavu o državnoj politici o borbi protiv korupcije državnih dužnosnika u zemlji ne namjeravajući da identificira prvog podnositelja predstavke, bilo direktno ili indirektno, kao predet svojih komentara.
U vezi sa činjenicom da su novinari jedne privatne televizijske postaje snimali hapšenje prvog podnositelja predstavke, Sud je smatrao da ono nije dovelo do krajnje žestoke medijske kampanje namijenjene onemogućvanju pravičnosti suđenja. Osim toga, nije bilo nikakve specifične naznake da je interes medija za predmet isprovocirao tužitelj, guverner ili bilo koja druga državna vlast. Ukratko, prostor koji je predmet prvog podnositelja predstavke dat u medijima nije išao dalje od onoga što se može smatrati običnim informiranjem javnosti o hapšenju generalnog direktora jedne od najvećih fabrika u zemlji.
Zaključak: nema povrede (jednoglasno).
Član 1. Protokola broj 1: Konfiskacija imovine podnositelja predstavke te druga davanja izvršena na osnovu nagodbe o krivici su se u biti odnosila na određivanje krivične odgovornosti prvog podnositelja predstavke. Prema tome, zakonitost i adekvatnost tih krivičnih sankcija koje su po prirodi novčane se ne mogu odvojiti od pitanja pravičnosti same nagodbe o krivici. Imajući u vidu zaključke u vezi sa članom 6. stav 1. Konvencije i članom 2. Protokola broj 7, Sud je zaključio iz istih razloga da član 1. Protokola broj 1 nije prekršen.
Zaključak: nema povrede (jednoglasno).
Član 34: Podnositelji predstavke su naveli da su gruzijske vlasti vršile pritisak na njih kako bi povukli svoju predstavku. Međutim, imajući u vidu sadržaj dopisa razmijenenih elektronskom poštom između kćerke podnositelja predstavke i predstavnika Ureda tužiteljstva, te ističući da neformalna komunikacija između vlasti tužiteljstva i privatnog trećeg lica ne predstavlja ni u kojem slučaju adekvatno sredstvo za rješavanje predmeta, Sud zaključuje da se ne može reći da je to međudjelovanje po sebi inkompatibilno sa obavezama države na osnovu člana 34. Kontakt zastupnika s kćerkom podnositelja predstavke nije bio namijenjen da navede podnositelje predstavke da povuku ili izmijene svoju predstavku ili da se na drugi način miješa u djelotvorno ostvarivanje njihovog prava na pojedinačnu predstavku, te prema tome nisu imali to dejstvo.
Zaključak: nema povrede (jednoglasno).
© Vijeće Evrope /Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak Registrara nije obavezujući za Sud.
Kliknite ovdje za Informativne bilješke o sudskoj praksi
© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2015.
Službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud preuzima bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. On može biti preuzet sa baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, HUDOC, () ili bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud proslijedio. On može biti reproduciran u nekomercijalne svrhe pod uvjetom da puni naziv predmeta bude citiran, zajedno s navedenom naznakom o autorskim pravima i pozivanjem na Fond povjerenja za ljudska prava. Poziva se bilo koja osoba koja želi da se služi ovim prevodom, u potpunosti ili djelomično, u komercijalne svrhe da kontaktira publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2015
Les langues officielles de la Court européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou toute autre base de donnée à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante: publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy