© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2015. Ovaj prevod je finansiran uz podršku Zakladnog fonda za ljudska prava Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund.). Nije obavezujući za Sud. Za više informacija pogledajte napomenu o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund.). It does not bind the Court. For further information see the full copyight indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européene des droits de l’homme 2015. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pur les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund.). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyrights/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informativna bilješka o sudskoj praksi Suda br. 187
Juli 2015.
Nazarenko protiv Rusije - 39438/13
Presuda 16.7.2015 [Prvi odjel]
Član 8.
Pozitivne obaveze
Član 8., stav 1.
Poštivanje porodičnog života
Potpuno i automatsko isključivanje podnositelja predstavke iz života djeteta nakon što je ustanovljeno da podnositelj predstavke nije biološki otac djeteta: povreda
Činjenice – Za vrijeme trajanja bračne zajednice, podnositelj predstavke i njegova supruga dobili su kćer. Par se kasnije rastao, a podnositelj predstavke je dobio zajedničko skrbništvo nad djetetom. Nakon osporavanja očinstva podnositelja predstavke, ustanovljeno je da on nije biološki otac djeteta. Iako su domaće vlasti prihvatile činjenicu da je on pet godina odgajao i skrbio za dijete, lišen je roditeljskih prava u odnosu na dijete, uključujući i pravo na održavanje kontakta sa djevojčicom. Njegovo ime je izbrisano sa rodnog lista djeteta i shodno tome, prezime djeteta je moralo biti promijenjeno. Domaće pravo nije predvidjelo nikakve izuzetke koji bi podnositelju predstavke omogućili da, bez obzira na nepostojanje biološke veze s djetetom, održava bilo koji kakav odnos sa njom.
Pravo – Član 8.: Djevojčica A. rođena je za vrijeme bračne zajednice podnositelja predstavke i upisana je kao njegova kćer. Ne sumnjajući u svoje očinstvo, podnositelj predstavke je odgajao i skrbio za djevojčicu A. nešto više od pet godina. Između podnositelja predstavke i A., kako su ustanovile vlasti nadležne za brigu o djeci i stručni psiholozi, postoji bliska emocionalna veza. Njihov odnos, prema tome, predstavlja porodični život u smislu člana 8., stava 1. Nepostojanje biološke veze s djetetom nije negiralo postojanje porodičnog života u smislu te odredbe (v. predmet Kopf i Liberda protiv Austrije, 1598/06, 17. januar 2012. koji se tiče udomitelja).
Sud je brinula nefleksibilnost ruskih pravnih odredbi koje se odnose na prava održavanja kontakta. Vlada nije ponudila nikakvo pojašnjenje zbog čega je „nužno u demokratskom društvu“ imati tako krutu listu osoba koje imaju pravo održavanja kontakta s djetetom, bez izuzetaka koji bi u obzir uzeli različite porodične situacije i ono što je u najboljem interesu djeteta. Zbog toga, osoba koja, poput podnositelja predstavke, nije u srodstvu s djetetom ali koja je o njemu brinula duži vremenski period i uspostavila bliske lične odnose, ne može, ni u kom slučaju, steći prvo na održavanje kontakta s djetetom, bez obzira što bi to bilo u najboljem interesu djeteta.
Sud nije bio uvjeren da se najbolji interes djeteta u sferi prava na održavanje kontakta može istinski utvrditi na temelju opće pravne pretpostavke. Pravičan balans prava svih lica u predmetu zahtijevao je ispitivanje konkretnih okolnosti slučaja. Prema tome, član 8. se može tumačiti kao da državama članicama nameće obavezu da ispitaju, u okolnostima svakog pojedinačnog predmeta, je li u najboljem interesu djeteta da održava kontakt s osobom, bilo da se radi o srodniku ili ne, koja je o djetetu vodila brigu dovoljno dug vremenski period. Uskraćujući pravo podnositelju predstavke da održava kontakt s A., a da prethodno nije ispitala bi li takav kontakt bio u najboljem interesu A., Rusija je propustila da ispuni tu svoju obavezu.
Osoba koja je neko vrijeme odgajala dijete kao svoje ne bi trebala biti u potpunosti isključena iz života djeteta, nakon što je otkriveno da nije biološki otac djeteta, osim kada postoje relevantni razlozi koji ukazuju da je takvo isključenje u najboljem interesu djeteta. U ovom predmetu nisu predočeni takvi dokazi. Ni u jednom momentu nije sugerirano da bi kontakt s podnositeljem predstavke mogao štetiti razvoju A. Naprotiv, kao što su ustanovile vlasti nadležne za brigu o djeci i stručni psiholozi, između podnositelja predstavke i A. postojala je snažna uzajamna povezanost i podnositelj predstavke se dobro skrbio za dijete.
Ukratko, vlasti su propustile ispuniti svoju obavezu da omoguće održavanje porodičnih veza između podnositelja predstavke i A. Potpuno i automatsko isključivanje podnositelja predstavke iz života A. nakon prestanka očinstva uslijed krutih odredbi domaćeg prava, a naročito, uskraćivanje prava na kontakt bez prethodnog ispitivanja najboljeg interesa djeteta, predstavljalo je, dakle, nepoštivanje prava podnositelja predstavke na porodični život.
Zaključak: povreda (jednoglasno).
Član 41: nije bilo zahtjeva za naknadu štete.
© Vijeće Evrope /Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak Registrara nije obavezujući za Sud.
Kliknite ovdje za Informativne bilješke o sudskoj praksi
© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2015.
Zvanični jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod je finansiran uz podršku Zakladnog fonda za ljudska prava Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund) i nije obavezujući za Sud, te Sud ne preuzima nikakvu odgovornost za njegovu kvalitetu. Prevod se može preuzeti iz baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava () ili iz bilo koje druge baze podataka s kojom ga je Sud podijelio. Može se umnožavati u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da se navede puni naziv predmeta, zajedno sa naznakom autorskih prava i referencom na Zakladni fond za ljudska prava. Ako se bilo koji dio ovog prevoda namjerava koristiti u komercijalne svrhe, potrebno je obratiti se na adresu publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights 2015.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court not does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européene des droits de l’homme 2015.
Les langues officielles de la Cour européenne de droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund.). Elle ne lie pas la Cour et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à la quelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy