© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Agent of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK PRESUDE
NIKOLIĆ PROTIV HRVATSKE
OD DANA 29. SIJEČNJA 2015. GODINE
ZAHTJEV BROJ 5096/12
ČINJENICE
Predmet se odnosi na događaje koji su se odvili u Vukovaru, koji je u razdoblju od kolovoza do studenog 1991. godine bio pod snažnim napadom Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih postrojbi te je krajem studenog 1991. godine od strane istih i konačno zauzet. Između 1992. i 1996. godine Vukovar je označen kao područje pod zaštitom Ujedinjenih naroda (“UNPA”). Tijekom 1996. godine Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda ustanovilo je Prijelaznu upravu UN-a za Istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem („UNTAES“) koja je uključivala i Vukovar. Dana 15. siječnja 1998. godine UNTAES-u je završio mandat, a započeo je prijenos ovlasti hrvatskim vlastima.
Dana 2. listopada 1991. godine, za vrijeme opće uzbune u Vukovaru, dvojica nepoznatih muškaraca u uniformama naoružana vatrenim oružjem, lišila su slobode supruga podnositeljice na način da su ga iz podruma ili dvorišne zgrade odvezli u nepoznato. Njegovo tijelo je pronađeno dana 24. studenoga 1991. godine u rijeci Dunav kod Novog Sada u Srbiji. Dana 25. studenoga 1991. godine, Zavod za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Novom Sadu proveo je obdukciju tijela podnositeljičinog supruga kojom je ustanovljeno kako je uzrok smrti djelovanje projektila iz ručnog vatrenog oružja.
Tijekom 2004. godine podnositeljica je u odnosu na navedene događaje podnijela tužbu
protiv Republike Hrvatske radi naknade štete Općinskom sudu u Vukovaru. Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru zatražilo je od policije dostavu svih podataka vezanih uz smrt supruga podnositeljice. Policija je tada prvi put doznala za smrt supruga podnositeljice te je pokrenula istragu tijekom koje je obavila obavijesne razgovore s podnositeljicom i dvojicom svjedoka. Dana 15. veljače 2005. godine, PU vukovarsko - srijemska je u vezi navodnog ubojstva supruga podnositeljice podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru. Dana 5. svibnja 2009. godine, podnositeljica se obratila Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, te navela imena osoba koje bi mogle imati saznanja o osobama koje su odvele njezinog supruga. Policija je u srpnju 2009. obavila daljnje obavijesne razgovore s osobama koje je navela podnositeljica, ali nije dobila nova saznanja o odvođenju i smrti supruga podnositeljice. Dana 24. ožujka 2011. godine, sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu ispitao je svjedoka B. Š. koji je ponovio raniju izjavu. Dana 3. svibnja 2011. godine, istražni sudac Županijskog suda u Vukovaru ispitao je podnositeljicu koja je isto tako ponovila raniju izjavu. Dana 12. studenoga 2011. godine, PU vukovarsko – srijemska obavijestila je Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru da o predmetu nema nikakvih novih saznanja. Domaći sudovi u cijelosti su odbili tužbeni zahtjev za naknadu štete kao neosnovan.
Podnositeljica je, pozivajući se na postupovni aspekt članka 2. Konvencije, prigovorila propustima u istrazi ubojstva njezina supruga. Nadalje, pozivajući se na članak 13. Konvencije, podnositeljica je prigovorila da nije imala na raspolaganju djelotvorno pravno sredstvo u odnosu na istragu o smrti svog supruga.
OCJENA SUDA
U odnosu na postupovni aspekt članka 2. Konvencije
Sud je istaknuo kako su krajem 2004. godine, kad je podnositeljica podnijela tužbu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske, domaće vlasti prvi put saznale za smrt podnositeljičinog supruga. Republiku Hrvatsku je u tom postupku zastupalo Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru koje je od PU vukovarsko - srijemske odmah zatražilo sve dostupne informacije u vezi smrti supruga podnositeljice. PU vukovarsko - srijemska je odmah pokrenula istragu te obavila obavijesne razgovore s podnositeljicom i svim osobama koje su navodno svjedočile otmici njezinog supruga od strane dvojice uniformiranih muškaraca.
Sud je uzeo u obzir činjenicu da je suprug podnositeljice navodno otet od strane uniformiranih muškaraca iz Vukovara 1991. godine te da podnositeljica to nije prijavila hrvatskim vlastima. Međutim, zbog činjenice da je prošlo otprilike četrnaest godina, izgledi da će se utvrditi istina značajno su se smanjili. U međuvremenu su preminuli neki od navodnih svjedoka tog događaja, a oni koji su još uvijek bili živi nisu iznijeli bitne informacije o identitetu muškaraca koji su oteli supruga podnositeljice. Sud je istaknuo kako se dužnost provođenja učinkovite istrage odnosi na način na koji je istraga provedena, a ne na rezultat istrage.
Što se tiče primjerenosti mjera koje su poduzele hrvatske vlasti u vezi smrti supruga podnositeljice, Sud nije uzeo kao uvjerljive tvrdnje podnositeljice da je došlo do značajnih propusta. Podnositeljica nije ukazala ni na koje druge konkretne tragove u istrazi koje bi policija mogla slijediti. Činjenice predmeta pokazuju da su ključni svjedoci do kojih se moglo doći ispitani i da su dostupni dokazi prikupljeni i pregledani. Sud stoga ističe kako je policija istražila sve dostupne informacije. Činjenica da se tijekom istrage nisu uspjeli identificirati počinitelji sama po sebi ne čini nužno istragu neučinkovitom. U konkretnim okolnostima predmeta, Sud smatra kako se domaćim tijelima ne može staviti na teret skrivljena nepažnja, zla namjera ili nedostatak volje za postupanjem. Sud je stoga utvrdio kako u ovom predmetu nije došlo do povrede članka 2. Konvencije.
U odnosu na članak 6. i članak 13. Konvencije
Prigovore podnositeljice temeljem ovih članaka Sud je ocijenio očigledno neosnovanima te ih odbacio sukladno članku 35. stavku 4. Konvencije.
Full & Egal Universal Law Academy