© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2015. Ovaj prevod je finansiran uz podršku Human Rights Trust-a Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). Ovaj prevod nije obavezujući za Sud. Za više informacije pogledajte napomenu o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyight indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européene des droits de l’homme 2015. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pur les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyrights/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informativna bilješka o sudskoj praksi Suda br. 173
April 2014.
Nusret Kaya i drugi protiv Turske - 43750/06, 43752/06, 32054/08 et al.
Presuda od 22.4.2014. [Odjel II]
Član 8.
Član 8 (1)
Poštivanje prepiske
Poštivanje porodičnog života
Ograničenje kojim se turskim zatvorenicima zabranjuje da telefonske razgovore vode na kurdskom jeziku: povreda
Činjenice – Tokom boravka u zatvoru, zatvorski organi su podnositeljima predstavke onemogućili da telefonske razgovore s rodbinom vode na kurdskom jeziku. Njihove su žalbe protiv ovih ograničenja odbačene.
Pravo – član 8.: Ograničenje nametnuto podnositeljima predstavke u pogledu telefonskih razgovora s rodbinom po osnovu toga što su podnositelji predstavke te razgovore željeli voditi na kurdskom jeziku, može se smatrati miješanjem u njihovo pravo na poštivanje porodičnog života i prepiske u svjetlu člana 8., stava 1. Konvencije. Sporno pitanje se ne tiče slobode podnositelja predstavke da koriste jezik kao takav, već njihovog prava da održavaju smislenu komunikaciju sa svojim porodicama. Kao što se preporučuje u Evropskim zatvorskim pravilima* iz 2006., veoma je važno da zatvorski organi pomognu zatvorenicima da održavaju kontakte sa svojom bližom rodbinom. U ovom konkretnom predmetu, prema domaćem zakonu zatvorenicima je omogućeno da održavaju kontakt sa vanjskim svijetom putem telefona. Zatvorske su vlasti, međutim, iz sigurnosnih razloga mogle nadzirati te razgovore, a da bi osigurale učinkovit nadzor, od zatvorenika se tražilo da, u načelu, te razgovore vode isključivo na turskom jeziku. Međutim, turski zakon je predvidio i izuzetke od ovog pravila, budući da ne sadrži nikakve odredbe kojima se zabranjuje upotreba nekog drugog jezika osim turskog. Takva mogućnost je, međutim, uvjetovana određenim formalnim zahtjevima kao što je postupak u kojem zatvorski organi potvrđuju da osoba s kojom zatvorenik želi razgovarati zaista ne razumije turski. Osim toga, iz pravila koja su tada bila mjerodavna kao i iz odluka domaćih vlasti vidljivo je da su troškove ovog postupka utvrđivanja snosili dotični zatvorenici.
Sud je, doduše, ranije utvrdio da određeni sigurnosni razlozi - sprečavanje rizika od bijega - mogu opravdati primjenu određenog zatvorskog režima, koji za sobom povlači zabranu prepiske između zatvorenika i njegove porodice na jeziku po njegovom izboru, kada se utvrdi da zatvorenik može koristiti jedan od odobrenih jezika. U tom smislu, u okolnostima ovog predmeta, sporni propis se primjenjivao općenito i bez razlike na sve zatvorenike, bez obzira na pojedinačnu procjenu sigurnosnih zahtjeva koji bi mogli biti opravdani ličnošću samog zatvorenika ili vrstom krivičnog djela zbog kojeg je zatvoren. Osim toga, domaće vlasti su bile svjesne, kada su razmatrale zahtjeve podnositelja predstavke da telefonske razgovore vode na kurdskom, da je to jedan od najčešćih jezika u upotrebi u Turskoj i da ga neki zatvorenici koriste kada komuniciraju sa svojim porodicama. Uprkos tome, oni, čini se, nisu predvidjeli sistem za prevođenje. Bilo je suštinski važno, u pogledu poštivanja porodičnog života, da zatvorski organi pomognu zatvorenicima da održe stvarne veze sa svojom bliskom rodbinom. S tim u vezi, tvrdnja zatvorenika da sa svojom porodicom komuniciraju na kurdskom jeziku i da je to jedini jezik koji njihova rodbina razumije ne može biti dovedena u pitanje. Sud je ovu činjenicu smatrao veoma značajnom u ovom predmetu.
Dakle, praksa prema kojoj su podnositelji predstavke koji su izrazili želju da telefonsku konverzaciju sa svojim porodicama vode na kurdskom jeziku bili podvrgnuti prethodnom postupku u kojem se utvrđivalo da li oni zaista ne govore turski nije bila zasnovana na relevantnim i dostatnim razlozima u kontekstu ograničenja koja su time nametnuta podnositeljima predstavke u njihovim kontaktima sa porodicama. Miješanje u pravo podnositelja predstavke da telefonske razgovore sa svojim članovima porodice vode na kurdskom jeziku se, prema tome, ne može smatrati nužnim. Ovo potvrđuje i činjenica da je naknadno došlo do izmjene člana 88/2 p) Pravila, kojom su izmijenjeni uvjeti podnošenja zahtjeva za vođenje telefonskih razgovora na jeziku koji nije turski. Od izmjene tog pravila pa nadalje, dovoljna je samo potpisana izjava u kojoj zatvorenik potvrđuje da on ili njegovi članovi porodice ne govore turski jezik.
Zaključak: povreda (pet glasova za i dva glasa protiv).
Član 41: 300 eura svakom podnositelju predstavke u odnosu na nematerijalnu štetu.
*Preporuka Rec(2006)2 Komiteta ministara Vijeća Evrope o Evropskim zatvorskim pravilima, usvojena 11. januara 2006.
© Vijeće Evrope /Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak Registrara nije obavezujući za Sud.
Kliknite ovdje za Informativne bilješke o sudskoj praksi
© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2015.
Službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud preuzima bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. On može biti preuzet sa baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, HUDOC, () ili bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud proslijedio. On može biti reproduciran u nekomercijalne svrhe pod uvjetom da puni naziv predmeta bude citiran, zajedno s navedenom naznakom o autorskim pravima i pozivanjem na Fond povjerenja za ljudska prava. Poziva se bilo koja osoba koja želi da se služi ovim prevodom, u potpunosti ili djelomično, u komercijalne svrhe da kontaktira publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2015
Les langues officielles de la Court européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou toute autre base de donnée à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante: publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy