© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2013. Ovaj prevod je realizovan uz podršku Trast fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud. Ako su Vam potrebne dodatne informacije, pogledajte detaljnu napomenu o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2013. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2013. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Evropski sud za ljudska prava
Sažetak iz sudske prakse br. 159
Januar 2013.
Oleksandr Volkov protiv Ukrajine – 21722/11
Presuda od 9. januara 2013. [Peto odeljenje]
Član 6.
Građanski postupak
Član 6. stav 1.
Nepristrasni sud
Nezavisni sud
Strukturni nedostaci sistema utvrđivanja disciplinske odgovornosti sudija: povreda Konvencije.
Pravično suđenje
Nepostojanje roka zastarevanja za izricanje disciplinske kazne sudijama i zloupotreba elektronskog sistema glasanja u skupštini prilikom donošenja odluke o razrešenju sudije: kršenje prava po Konvenciji.
Sud obrazovan na osnovu zakona
Sastav veća koje je razmatralo predmet ovog podnosioca predstavke odredio je sudija čiji je mandat predsednika suda istekao: kršenje prava po Konvenciji.
Član 8.
Član 8. stav 1.
Poštovanje porodičnog života
Razrešenje sudije zbog „nepoštovanja zakletve” bez konzistentnog tumačenja tog prestupa i odgovarajućih procesnih mehanizama zaštite: kršenje prava po Konvenciji.
Član 46.
Član 46. stav 2.
Izvršenje presude
Mere opšteg karaktera
Od tužene Države traženo je da reformiše sistem utvrđivanja disciplinske odgovornosti sudija.
Izvršenje presude
Individualne mere
Od tužene Države zatraženo je da obezbedi vraćanje podnosioca predstavke na dužnost sudije Vrhovnog suda u najkraćem mogućem roku.
Činjenice – Podnosilac predstavke je 2003. godine bio sudija Vrhovnog suda Ukrajine, a od 2007. predsednik Vojnog veća tog suda. Godine 2007. izabran je na dužnost člana Visokog saveta pravosuđa (u daljem tekstu: VSP), ali nije preuzeo tu dužnost zbog toga što je predsednik Skupštinskog odbora za pravosuđe (u daljem tekstu: Skupštinski odbor) odbio da mu dopusti da položi zakletvu. Godine 2008. i 2009. dva člana VSP – od kojih je jedan docnije izabran za predsednika VSP – sprovela su prethodnu istragu u vezi sa eventualnim nesavesnim ponašanjem podnosioca predstavke. Oni su zaključili da je on preispitivao odluke koje je doneo brat njegove supruge – neke od tih odluka bile su donete još 2003. godine – kao i da je počinio krupne povrede procesnog prava u nekim radnjama koje je preduzimao još 2006. godine. Posle tih ispitivanja, predsednik VSP je Skupštini dostavio dva podneska u kojima je tražio razrešenje podnosioca predstavke od sudijske dužnosti. Skupština je 2010. godine, pošto je razmotrila te podneske VSP, na preporuku Skupštinskog odbora, glasanjem donela odluku da podnosilac predstavke bude razrešen sudijske dužnosti zbog „kršenja zakletve”. Prema tvrdnji podnosioca predstavke, tokom elektronskog glasanja većina poslanika bila je odsutna, a oni koji su se nalazili u dvorani iskoristili su glasačke isprave (poslaničke kartice) svojih odsutnih kolega. Podnosilac predstavke je odluku o svom razrešenju osporio pred Visokim upravnim sudom, koji je međutim zaključio da je zahtev VSP za njegovo smenjivanje posle istrage koju je pokrenuo predsednik VSP bio zakonit i osnovan. Visoki upravni sud je sem toga zaključio da je odluka VSP doneta na osnovu rezultata druge istrage bila nezakonita zbog toga što se prema zakonima koji su u to vreme bili na snazi podnosilac predstavke i brat njegove supruge nisu smatrali srodnicima. Međutim, Visoki upravni sud je odbio da poništi akte koje je VSP doneo u tom slučaju, konstatujući da prema važećim propisima nema ovlašćenje da to učini. Visoki upravni sud je sem toga primetio da nije bilo procesnih povreda ni u Skupštinskom odboru ni u samoj Skupštini.
Pravo – Član 6. stav 1.
(a) Primenljivost – Prilikom odlučivanja u predmetu ovog podnosioca predstavke i donošenja obavezujuće odluke, VSP, Skupštinski odbor i plenarna sednica parlamenta zajednički su obavili sudijsku funkciju. Tu obavezujuću odluku o razrešenju podnosioca predstavke potom je preispitao Visoki upravni sud, klasični sud u sistemu domaćeg sudstva. S tih razloga, ne može se zaključiti da je unutrašnjim pravom „izričito isključen pristup sudu”. Prema tome, član 6. se ovde primenjuje u svom građanskopravnom aspektu.
Kazna koja je izrečena podnosiocu predstavke bila je klasična disciplinska mera za neprofesionalno ponašanje u obavljanju dužnosti i, sa stanovišta unutrašnjeg prava, bila je u suprotnosti s krivičnopravnim kaznama koje mogu biti izrečene ako je sudija svesno doneo neku pogrešnu odluku. Takođe je relevantno to što razrešenje podnosioca predstavke sudijske dužnosti nije podrazumevalo i zvaničnu prepreku za njegovo dalje bavljenje pravom u nekom drugom svojstvu u okviru pravničke profesije. S tih razloga, u ovom predmetu nije mogao biti primenjen član 6. u svom krivičnopravnom aspektu.
(b) Nezavisnost i nepristrasnost organa koji su odlučivali u slučaju ovog podnosioca predstavke.
(i) VSP: Kada je reč o disciplinskim postupcima koji se vode protiv sudija, u Evropskoj povelji o zakonima za sudije priznato je da je potrebno da se obezbedi suštinsko učešće sudija u relevantnom disciplinskom organu. Međutim, VSP se sastojao od 20 članova koje su imenovali različiti organi. Tri člana je neposredno imenovao predsednik Ukrajine, tri člana – Skupština Ukrajine, a dva člana – Sveukrajinska konferencija tužilaca. Ministar pravde i državni tužilac su ex officio članovi VSP. Veliku većinu članova VSP tako su činila lica koja nisu zaposlena u pravosuđu i koja su neposredno imenovali izvršna i zakonodavna vlast. S tih razloga je o predmetu ovog podnosioca predstavke odlučivalo 16 članova VSP koji su prisustvovali raspravi, a od kojih su samo tri člana bili sudije. Štaviše, samo četiri člana VSP tamo su bila stalno zaposlena. Ostali su i dalje radili i primali platu van VSP, što je neminovno uslovljavalo njihovu materijalnu, hijerarhijsku i upravnu zavisnost od njihovih osnovnih poslodavaca, ugrožavajući time kako njihovu nezavisnost, tako i njihovu nepristrasnost. Evropski sud se takođe pozvao na mišljenje Venecijanske komisije, koja je zaključila da prisustvo državnog tužioca u organu koji se bavi imenovanjima, vođenjem disciplinskog postupka i razrešenjem sudija izaziva opasnost od toga da sudije neće postupati nepristrasno u takvim predmetima ili da državni tužilac neće postupati nepristrasno prema sudijama sa čijim se odlukama ne slaže. Sem toga, članovi VSP koji su sproveli prethodnu istragu u slučaju ovog podnosioca predstavke i podneli zahtev za njegovo razrešenje docnije su učestvovali u donošenju odluke o njegovom stvarnom razrešenju sa sudijske dužnosti. Jednog od tih članova imenovao je predsednik VSP i on je predsedavao u raspravi vođenoj povodom predmeta ovog podnosioca predstavke. Uloga tih članova u pokretanju disciplinskog postupka protiv podnosioca predstavke, na temelju istrage koju su sami vodili, izazvala je objektivnu sumnju u njihovu nepristrasnost prilikom odlučivanja o suštini predmeta ovog podnosioca predstavke. Prema tome, činjenice iz ove predstavke otvaraju jedan broj krupnih pitanja koja ukazuju kako na strukturne manjkavosti postupaka koji se odvijaju pred VSP, tako i na ispoljavanje ličnih predrasuda i pristrasnosti kod određenih članova VSP koji su odlučivali u predmetu ovog podnosioca predstavke. S tih razloga, postupak vođen pred VSP nije bio u skladu s načelima nezavisnosti i nepristrasnosti koje nalaže član 6. stav 1.
(ii) Skupštinski odbor: Predsednik Skupštinskog odbora i jedan od njegovih članova takođe su i članovi VSP i učestvovali su u odlučivanju o predmetu ovog podnosioca predstavke i na jednom, i na drugom nivou. Saglasno tome, oni nisu mogli postupati nepristrasno kada su razmatrali podneske VSP. Pored toga, Evropski sud je izrazio zabrinutost u vezi sa odsustvom lične nepristrasnosti koje se podjednako ispoljilo i u ovoj fazi postupka. Sem toga, mora se na odgovarajući način uzeti u obzir činjenica da se predsednik Parlamentarnog odbora, zajedno sa još dvoje njegovih članova, obratio VSP tražeći pokretanje prethodne istrage u vezi s mogućim nesavesnim obavljanjem profesionalne dužnosti podnosioca predstavke. U isto vreme, članovi VSP nisu bili u stanju da se povuku zato što relevantni zakonski propisi nisu uopšte predvideli proceduru povlačenja. To ukazuje na nedostatak odgovarajućih jemstava za to da se postupak odvija u skladu s testom objektivne nepristrasnosti.
(iii) Plenarna sednica Skupštine Ukrajine: – U ovoj fazi, odlučivanje o predmetu bilo je ograničeno na usvajanje obavezujuće odluke donete na temelju zaključaka koje su prethodno doneli VSP i Skupštinski odbor. U celini gledano, procedura koja je primenjena na plenarnoj sednici nije bila u skladu sa onim što nalaže odgovarajući forum za razmatranje pitanja koja se odnose na činjenične okolnosti i na zakon, procenjivanje dokaza i donošenje pravne kvalifikacije činjenica. Ulogu političara vlada nije u dovoljnoj meri razjasnila, niti ju je obrazložila i opravdala kao ulogu koja je saglasna zahtevima za nezavisnošću i nepristrasnošću jednog suda.
(iv) Visoki upravni sud: Visokom upravnom sudu je povereno ovlašćenje da odluke VSP i Skupštine Ukrajine proglasi nezakonitima, ali mu nije dato ovlašćenje da te odluke poništi i preduzme neke dalje korake. Ne postoji mogućnost automatskog vraćanja na sudijski položaj isključivo na osnovu deklarativne odluke Visokog upravnog suda. Štaviše, Visoki upravni sud se nije valjano postavio prema važnim argumentima koje je izneo podnosilac predstavke. Sa svih tih razloga, sudsko preispitivanje predmeta ovog podnosioca predstavke nije bilo dovoljno. Sem toga, sudije Visokog upravnog suda takođe potpadaju pod disciplinsku nadležnost VSP i mogu biti podvrgnute disciplinskom postupku pred VSP. Stoga oni nisu bili u stanju da ispolje „nezavisnost i nepristrasnost” koje nalaže član 6.
Sa svih tih razloga, domaći organi nisu uspeli da obezbede nezavisno i nepristrasno odlučivanje u predmetu ovog podnosioca predstavke, a potonja sudska revizija nije otklonila te mane.
Zaključak: Kršenje prava po Konvenciji (zaključak donet jednoglasno).
(c) Nepostojanje roka za izricanje disciplinske kazne – Podnosilac predstavke je bio doveden u težak položaj, zbog toga što je morao da pred VSP morao u 2010. godini da iznese odbranu za neka zbivanja koja su se dogodila mnogo ranije (godine 2003. i 2006). Unutrašnje pravo ne predviđa rokove kojima se ograničava mogućnost razrešenja nekog lica od sudijske dužnosti zbog „kršenja zakletve”. Iako Evropski sud ne smatra da je on taj koji treba da ukaže na to koliki bi trebalo da bude taj rok, jedan ovako neoročen pristup disciplinskim predmetima u kojima se radi o licima zaposlenim u sudstvu ozbiljno dovodi u pitanje načelo pravne sigurnosti.
Zaključak: Povreda prava po Konvenciji (zaključak donet jednoglasno).
(d) Postupak glasanja na plenarnoj sednici Skupštine – Odluka o razrešenju podnosioca predstavke sudijske dužnosti izglasana je uprkos tome što nije bilo većine članova parlamenta. Prisutni članovi parlamenta su namerno i nezakonito glasali po više puta, koristeći za to glasačke kartice svojih odsutnih kolega. S tih razloga, odluka je doneta tako što je prekršan Ustav, Zakon o statusu poslanika i Poslovnik Skupštine. Usled svega toga, navedenim glasanjem podriveno je načelo pravne sigurnosti. Visoki upravni sud je propustio da se valjano pozabavi tim pitanjem.
Zaključak: povreda prava po Konvenciji (zaključak donet jednoglasno).
(e) Sastav veća Visokog upravnog suda – Saglasno unutrašnjem pravu, sastav specijalnog veća koje je trebalo da ispita predmet ovog podnosioca predstavke trebalo je da odredi predsednik Visokog upravnog suda, ali je njegov petogodišnji mandat na položaju predsednika već je bio istekao u trenutku kad je on to uradio. Odgovarajuće odredbe unutrašnjeg prava kojima se uređuje postupak imenovanja predsednika sudova proglašene su neustavnima, a nove odredbe još nisu uvedene. U međuvremenu je imenovanje predsednika sudova bila stvar oko koje su se vodili ozbiljni sporovi među ukrajinskim vlastima. Evropski sud nije mogao da zaključi da je veće koje je odlučivalo u ovom predmetu bilo sastavljeno na način koji je zadovoljavao zahtev za postojanje suda obrazovanog na osnovu zakona.
Zaključak: Povreda prava po Konvenciji (jednoglasno).
Član 8: Razrešenje podnosioca predstavke predstavljalo je mešanje u njegovo pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života. Zaključak Evropskog suda glasio je da skupštinsko glasanje o odluci da on bude razrešen dužnosti nije bilo zakonito prema domaćem pravu i već samo to je bilo dovoljno da se utvrdi kako mešanje u to pitanje nije bilo opravdano i kako je stoga prekršen član 8. U vreme kada se odlučivalo o predmetu ovog podnosioca predstavke nisu postojale smernice niti praksa kojima bi bilo utvrđeno dosledno tumačenje izraza „kršenje zakletve, niti su uvedeni bilo kakvi procesni mehanizmi zaštite koji bi sprečili proizvoljnu primenu relevantnih odredaba. Pre svega valja reći da unutrašnjim pravom nisu bili utvrđeni rokovi za pokretanje postupka protiv sudije zbog „kršenja zakletve”, usled čega je podriveno načelo pravne sigurnosti zato što su diskreciona prava disciplinskih organa ostala neoročena. Štaviše, unutrašnjim pravom nije utvrđen odgovarajući raspon kazni za disciplinske prekršaje, niti su utvrđena pravila koja bi osigurala njihovu primenu u skladu s načelom proporcionalnosti. Konačno, nije utvrđen odgovarajući okvir za nezavisno i nepristrasno preispitivanje odluke o otpuštanju „zbog kršenja zakona”.
Zaključak: Kršenje prava po Konvenciji (jednoglasno).
Član 41: Iznos od 20.000 evra na ime nematerijalne štete. Rezervisano za docnije odlučivanje pitanje pravičnog zadovoljenja u odnosu na materijalnu štetu.
Član 46.
(a) Opšte mere – Ovaj slučaj je izneo na videlo teške sistemske probleme u vezi s funkcionisanjem ukrajinskog pravosuđa. Pre svega se to odnosi na sistem utvrđivanja disciplinske odgovornosti u pravosuđu, kojim nije obezbeđena dovoljna odvojenost sudstva od ostalih grana vlasti u državi. Štaviše, nisu obezbeđena odgovarajuća jemstva protiv zloupotreba disciplinskih mera na uštrb nezavisnosti sudstva. Stoga se od tužene Države traži da preduzme jedan broj opštih mera u cilju reformisanja sistema utvrđivanja disciplinske odgovornosti u pravosuđu. Te mere treba da obuhvate zakonodavnu reformu koja će podrazumevati restrukturisanje institucionalne osnove sistema. Te mere takođe treba da obuhvate razvoj odgovarajućih oblika i načela koherentne primene unutrašnjeg prava u toj oblasti.
(b) Individualne mere – Imajući na umu potrebu za reformisanjem sistema utvrđivanja disciplinske odgovornosti u pravosuđu, ponovno otvaranje domaćih postupaka ne bi predstavljalo odgovarajući oblik naknade za ustanovljena kršenja (Konvencije). Nema osnova da se pretpostavi da bi se u bliskoj budućnosti moglo očekivati da se u predmetu ovog podnosioca predstavke ponovo odlučuje u skladu s načelima Konvencije. Evropski sud zato ne vidi nikakvu svrhu da sugeriše preduzimanje jedne takve mere. Imajući na umu sasvim izuzetne okolnosti samog predmeta i hitnu potrebu da se stane na put kršenjima članova 6. i 8. Konvencije, Evropski sud je zaključio da tužena Država mora da obezbedi da podnosilac predstavke bude u najkraćem mogućem roku vraćen na položaj sudije Vrhovnog suda.
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava
Obaveštenja o praksi Suda dostupna su na sledećem linku: Case-Law Information Notes
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2013.
Engleski i francuski jezik su službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava. Ovaj prevod je realizovan uz podršku Trast fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud snosi bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. Može se preuzeti iz baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava HUDOC () ili iz bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud prosledio. Može se objavljivati u nekomercijalne svrhe pod uslovom da se navede ceo naslov predmeta, zajedno s navedenom naznakom o autorskim pravima i uz pominjanje Trast fonda za ljudska prava. Molimo vas da kontaktirate publishing@ ukoliko nameravate da koristite bilo koji deo ovog prevoda u komercijalne svrhe.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2013.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2013.
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@
Full & Egal Universal Law Academy