© Savjet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012. godina. Ovaj prevod urađen je uz pomoć Fonda za ljudska prava Savjeta Evrope (/humanrightstrustfund) i nije obavezujući za Sud. Više informacija može se pronaći u punoj izjavi o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informator o sudskoj praksi Suda br. 137
januar 2011. godine
Paksas protiv Litvanije - 34932/04
Presuda od 6.1.2011. godine [GC]
Član 3 Protokola br. 1
Pravo kandidovanja na izborima
Trajna nepodobnost svrgnutog predsjednika da se kandiduje na parlamentarnim izborima: utvrđena je povreda
Činjenice – Podnosilac predstavke je bivši predsjednik Litvanije kojeg je smijenila Skupština nakon postupka svrgavanja zbog počinjene grube povrede Ustava. Ustavni sud našao je da je podnosilac predstavke, dok je bio na funkciji predsjednika, nezakonito i iz sopstvenih ličnih motiva, dodijelio litvansko državljanstvo jednom ruskom biznismenu, otkrio mu državnu tajnu, i iskoristio sopstveni status da izvrši prekomjeran uticaj na privatno preduzeće za dobrobit bliskih poznanika. Aprila 2004. godine Centralna izborna komisija utvrdila je da ne postoji ništa što bi spriječilo podnosioca predstavke da se kandiduje na predsjedničkim izborima koji su raspisani kao rezultat njegovog razrješenja s dužnosti. Međutim, 4. maja 2004. godine, Skupština je izmijenila Zakon o predsjedničkim izborima tako što je uključena odredba da se lice koje je razrješeno s dužnosti u postupku svrgavanja ne može izabrati za predsjednika u periodu od pet godina nakon svrgavanja. Zbog toga je Centralna izborna komisija na kraju odbila da prihvati kandidaturu podnosioca predstavke. Ustavni sud je naknadno, 25. maja 2004. godine, presudio da je diskvalifikacija koja je proistekla iz izmjena i dopuna zakona bila u skladu sa Ustavom, ali da je utvrđivanje vremenskog trajanja iste bilo neustavno. Dana 15. jula 2004. godine, Skupština je usvojila izmjene i dopune Zakona o parlamentarnim izborima, pa je propisano da se lice razrješeno sa dužnosti nakon postupka svrgavanja ne može kandidovati za mjesto poslanika.
Pravo – član 3 Protokola br. 1
(a) Prihvatljivost – član 3 Protokola br. 1, kojim se obezbjeđuje pravo na slobodne izbore, odnosi se samo na izbore za “zakonodavna tijela”. Shodno tome, u onoj mjeri u kojoj se pritužba podnosioca predstavke odnosila na njegovo razrješenje sa dužnosti ili diskvalifikaciju iz kandidature za predsjednika, ona je bila nespojiva ratione materiae sa odredbama Konvencije i, stoga, neprihvatljiva. Međutim, ta pritužba je bila ratione materiae prihvatljiva u onom dijelu u kojem se odnosila na njegovu nemogućnost kandidovanja na parlamentarnim izborima.
(b) Meritum – Podnosilac predstavke bio je žrtva zadiranja u ostvarivanje prava da se kandiduje na izborima, pošto je bio lišen svake mogućnosti da se kandiduje za mjesto poslanika. Ovo zadiranje bilo je u skladu sa zakonom i njime se težilo ostvarenju cilja očuvanja demokratskog poretka. Bez potcjenjivanja ozbiljnosti navodnog postupanja podnosioca predstavke u vezi sa njegovim ustavnim obavezama, i ne dovodeći u pitanje principe njegovog razrješenja sa dužnosti predsjednika, navedeno zadiranje imalo je ozbiljne posljedice, imajući u vidu da mu nije bilo zabranjeno samo da bude poslanik već i da bude na bilo kojoj drugoj funkciji za koju je neophodno položiti zakletvu u skladu sa Ustavom. Litvanija je u ovoj oblasti predstavljala izuzetak u Evropi jer u većini zemalja članica Savjeta Evrope svrgavanje nema direktnog uticaja na izborna prava dotičnog lica, ili nema direktne posljedice na ostvarivanje prava na kandidaturu na parlamentarnim izborima, ili dozvoljena ograničenja ne iziskuju posebnu sudsku odluku i mogu zastarjeti. U ocjenjivanju srazmjernosti mjere u ovom predmetu, odlučujuću težinu treba dati postojanju vremenskog ograničenja i mogućnosti revizije predmetne mjere. Potreba da se obezbijedi revizija je, štaviše, povezana sa činjenicom da treba uzeti u obzir istorijski i politički kontekst u konkretnoj državi. S obzirom na to da se taj kontekst nesumnjivo mijenja, između ostalog mijenja se i percepcije koju glasači mogu imati u odnosu na okolnosti koje su dovele do uvođenja takvog opšteg ograničenja, početno opravdanje za takvo ograničenje moglo bi se vremenom izgubiti. U ovom slučaju, međutim, ne samo da je ograničenje vremenski neograničeno, već je i pravilo na kome ono počiva čvrsto definisano Ustavom. Diskvalifikovanje podnosioca predstavke kao mogućeg kandidata na izborima imalo je, shodno tome, konotaciju nepromjenljivosti koju je teško uskladiti sa članom 3 Protokola br. 1. Štaviše, činjenica da je zakonodavni proces kojim je mjera uvedena bio pod snažnim uticajem specifičnih okolnosti, bila je dodatni pokazatelj nesrazmjerne prirode predmetnog ograničenja. Svi ovi faktori, naročito trajna i nepovratna priroda onemogućavanja da podnosilac predstavke obavlja funkciju poslanika navela je Sud da zaključi da je predmetno ograničenje bilo nesrazmjerno.
Zaključak: utvrđena je povreda (četrnaest glasova naprema tri).
Član 41: Utvrđivanje povrede predstavlja dovoljnu pravičnu naknadu na ime nematerijalne štete.
© Savjet Evrope/Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak Sekretarijata ne obavezuje Sud.
Informatori o sudskoj praksi
© Savjet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012. godina.
Zvanični jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod urađen je uz pomoć Fonda za ljudska prava Savjeta Evrope (/humanrightstrustfund). On nije obavezujući za Sud i Sud ne preuzima odgovornost za njegov kvalitet. Prevod se može preuzeti sa baze podataka o sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava HUDOC () ili sa bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud dostavio. Prevod se može reprodukovati za nekomercijalne svrhe pod uslovom da se navede puni naziv predmeta, sa gore navedenom izjavom o autorskim pravima i pominjanjem Fonda za ljudska prava. Ukoliko je namjera da se bilo koji dio ovog prevoda upotrijebi za komercijalne svrhe, molimo vas da se obratite na adresu publishing@
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012.
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@
Full & Egal Universal Law Academy