© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Agent of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK
PENTIKÄINEN protiv FINSKE
zahtjev broj 11882/10
presuda Velikog vijeća od 20. listopada 2015.
ČINJENICE
Podnositelj zahtjeva zaposlenik je jednog finskog tjednika u kojemu radi kao fotograf i novinar. Podnositelj je dobio zadatak fotografirati prosvjed protiv Azijsko- europskog sastanka (ASEM) koji se dana 9. rujna 2006. godine održao u Helsinkiju. S obzirom da su tijekom prosvjeda izbili neredi, policija je zabranila kretanje prosvjedne kolone te dopustila da se prosvjed održi na jednom određenom mjestu. Policija je naknadno ogradila navedeno mjesto te naredila prosvjednicima da se raziđu. Međutim, mala skupina prosvjednika je ostala, a s njima i podnositelj koji je nastavio pratiti tijek događaja. Policija je potom uhitila navedenu skupinu zajedno s podnositeljem koji je zadržan u policijskoj postaji od 21.30 sat do 15.00 sljedećeg dana kada je pušten.
Protiv podnositelja je donesena osuđujuća presuda zbog nepostupanja po nalogu policije. Prvostupanjsku presudu je u travnju 2009. godine potvrdio žalbeni sud, a u rujnu 2009. godine Vrhovni sud. Podnositelju nije izrečena kazna jer je na prosvjedu sudjelovao kao fotograf te je stoga bio izložen dvostrukim očekivanjima – očekivanju policije da postupi sukladno nalogu i kao ostali građani napusti prosvjed te očekivanju poslodavca da kao novinar prati daljnji razvoj događaja.
PRIGOVORI
Podnositelj je prigovarao povredi prava na slobodu izražavanja (čl. 10. Konvencije) jer ga je uhićenje, zadržavanje i donošenje osuđujuće presude spriječilo u obavljanju novinarskog posla. Dana 4. veljače 2014. godine, vijeće Suda donijelo je presudu kojom je utvrdilo da nije došlo do povrede čl. 10. Konvencije. Podnositelj je dana 30. travnja 2014. godine sukladno čl. 43. Konvencije, podnio zahtjev za upućivanje predmeta Velikom vijeću.
OCJENA SUDA
Sud je prije svega naglasio kako će ispitivati isključivo one prigovore koje je vijeće proglasilo dopuštenima. Točnije, ispitivat će jesu li uhićenje, zadržavanje i osuđujuća presuda doveli do neopravdanog miješanja u pravo na slobodu izražavanja.
Sud je prihvatio da je u podnositeljevom slučaju došlo do miješanja u pravo na slobodu izražavanja zajamčeno čl. 10. Konvencije. Sud je mišljenja kako je podnositelj kao novinar pretrpio štetne posljedice. Naime, čak i ako njegovo uhićenje i osuđujuća presuda nisu bili usmjereni protiv njega kao novinara već su bili posljedica nepostupanja po nalogu policije, negativno su utjecali na njegov novinarski posao. Miješanje je imalo pravnu osnovu u finskom mjerodavnom pravu, prvenstveno Zakonu o policiji, Zakonu o prisilnim mjerama i Kaznenom zakonu. Nadalje, miješanje je sukladno čl. 10. st. 2. Konvencije ostvarilo i legitiman cilj – zaštitu javne sigurnosti i prevenciju nereda i protupravnog ponašanja.
U odnosu na pitanje je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, Sud je primijetio kako je policija očekivala da će na prosvjedu od 9. rujna 2006. godine izbiti neredi, jer su se tijekom te godine već zbili slični prosvjedi. Stoga je policija postupila na temelju razumne procjene činjenica kada je naložila prosvjednicima da se raziđu. Nadalje, podnositelj time nije bio spriječen izvještavati s mjesta događaja, jer je sve do trenutka uhićenja mogao fotografirati prosvjed.
Podnositelj je uhićen na mjestu koje je policija ogradila i na kojem se nalazila mala skupina prosvjednika. Iz video snimke događaja Sud je zaključio kako podnositelj nije na sebi imao novinarsku iskaznicu niti ikakav drugi znak koji bi jasno ukazivao da je novinar. Podnositelja se stoga nije moglo razlikovati od ostalih prosvjednika, a policija je tek u policijskoj postaji saznala da je na prosvjedu sudjelovao kao novinar.
Nepostupajući po nalogu policije, podnositelj je svjesno pristao na rizik od uhićenja. Prvostupanjski domaći sud utvrdio je kako je podnositelj znao da je policija naložila razilaženje. Međutim, to je odlučio ignorirati. Iz činjenice da je podnositelj nazvao poslodavca tražeći upute hoće li ostati u ograđenom prostoru s ostalim prosvjednicima ili ne, proizlazi kako je shvatio ili je barem razmišljao o tome da se nalog odnosi i na njega. Važno je za napomenuti kako su svi ostali novinari postupili po policijskom nalogu osim njega. Ništa ne ukazuje da bi ga napuštanje ograđenog dijela spriječilo u obavljanju poslovnih zadataka.
U odnosu na zadržavanje, Sud je primijetio kako je podnositelj bio jedan od prvih kojeg je policija uhitila i ispitala. Policija je prilikom puštanja, podnositelju vratila svu tehničku opremu koju je privremeno oduzela tijekom zadržavanja. Tehnička oprema bila je netaknuta.
U vezi s osuđujućom presudom, Sud je primijetio kako je protiv podnositelja donesena osuđujuća presuda ali bez izrečene kazne. Važno je istaknuti kako razlog donošenja osuđujuće presude nije bila njegova novinarska aktivnost nego nepostupanje po policijskom nalogu. Štoviše, budući da je podnositelj bio u mogućnosti izvještavati s mjesta događaja, ograničavanje njegove novinarske slobode bilo je minimalno.
Sud je istaknuo da novinari nisu izuzeti od obveze postupanja sukladno kaznenopravnim odredbama zbog toga što im članak 10. Konvencije jamči novinarsku slobodu. Sud je uzeo u obzir da su novinari nekada suočeni s dvostrukim očekivanjima, jer su se s jedne strane dužni pridržavati kaznenopravnih odredaba, a s druge strane su dužni prikupljati i objavljivati informacije. Međutim ukoliko novinar odluči postupiti suprotno odredbama kaznenog zakona, mora biti svjestan rizika od kaznenopravne sankcije. Sud je zaključio kako osuđujuća presuda podnositelju nije uzrokovala štetne posljedice. Naime, budući da kaznenopravna sankcija nije izrečena, osuđujuća presuda sukladno mjerodavnom domaćem pravu nije evidentirana u kaznenoj evidenciji. Zaključno, Sud je utvrdio kako je osuđujuća presuda bila proporcionalna legitimnom cilju kojeg se namjeravalo postići.
Sud je na kraju utvrdio kako su postojali dostatni razlozi kojima su finska tijela obrazložila svoje odluke te da je postignuta pravedna ravnoteža između suprotstavljajućih interesa u predmetu. Te odluke nisu namjerno onemogućile medijima da izvještavaju s prosvjeda. Podnositelju nije bilo onemogućeno izvršavati novinarske zadatke ni tijekom ni nakon prosvjeda. Sukladno tome, Sud je utvrdio da nije došlo do povrede čl. 10. Konvencije.
Full & Egal Universal Law Academy