© Savjet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2015. godina. Ovaj prevod urađen je uz pomoć Fonda za ljudska prava Savjeta Evrope (/humanrightstrustfund) i nije obavezujući za Sud. Više informacija može se pronaći u punoj izjavi o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2015. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document
Informator o sudskoj praksi suda br. 186
Jun 2015. godine
Ruslan Yakovenko protiv Ukrajine - 5425/11
Presuda 04.06. 2015. godine (Odjeljenje V)
Član 2 Protokola br. 7
Podnosioca predstavke odvratili su od ideje da preda žalbu protiv osuđujuće presude pošto bi mu ta žalba odložila puštanje na slobodu: utvrđena je povreda Konvencije
Član 5
Član 5-1
Zakonito hapšenje ili pritvor
Preventivni pritvor osuđenog lica do pravosnažnosti presude, čak i kada mu je istekla kazna: utvrđena je povreda Konvencije
Činjenice - Dana 12. jula 2010. godine podnosilac predstavke oglašen je krivim za tešku tjelesnu povredu i osuđen na četiri godine i sedam mjeseci zatvora. Sud je naložio da podnosilac predstavke treba da ostane u centru za pritvor (SIZO) što je bila preventivna mjera dok se čekalo stupanje presude na snagu. Dana 15. jula 2010. godine istekla je zatvorska kazna izrečena podnosiocu predstavke pošto je on proveo već dugi period u istražnom pritvoru. On je tražio da ga uprava SIZO pusti na slobodu, ali je njegov zahtjev odbijen. Dana 27. jula 2010. godine istekao je petnaestodnevni rok za podnoženje žalbe protiv presude od 12. jula i, pošto nije uložena žalba, presuda je postala pravosnažna. Podnosilac predstavke pušten je na slobodu 29. jula 2010. godine, kada je SIZO dobio nalog suda da izvrši pravosnažnu presudu.
Pravo – Član 5 stav 1 Konvencije
(a) Pritvor podnosioca predstavke od 15 do 27 jula 2010. godine - Pritvor podnosioca predstavke tokom tog perioda odvijao se nakon što je izrečena presuda u njegovom krivičnom predmetu, ali još uvijek se po domaćem zakonodavstvu njegovo lišenje slobode smatralo pritvorom. Presuda od 12. jula 2010. godine predvidjela je dvije zasebne mjere koje su obuhvatale lišenje slobode podnosioca predstavke: najprije zatvorsku kaznu, a zatim, pritvor kao preventivnu mjeru do pravosnažnosti presude. Iako je zatvorska kazna isticala tri dana kasnije, druga mjera trebalo je da traje najmanje dvanaest dana duže, zbog petnaestodnevnog ograničenja za podnošenje žalbi. U slučaju žalbe, trajanje pritvora podnosioca predstavke bilo bi i duže i zavisilo bi od ispitivanja slučaja od strane apelacionog suda. Shodno tome, pritvor podnosioca predstavke u predmetnom periodu, iako je trajao nakon što je u cijelosti odslužena zatvorska kazna, mogao se smatrati "drugom mjerom koja uključujue lišenje slobode", do koga je došlo "nakon osuđujuće presude" u smislu člana 5 stav 1 (a).
Sud smatra da nema indikacija da je pritvor podnosioca predstavke u vrijeme čekanja na stupanje na snagu presude od 12. jula 2010. godine bio suprotan domaćem pravu. Međutim, u presudi nije bilo obrazloženja o tome što je navelo sud koji je izrekao kaznu da zadrži podnosioca predstavke u pritvoru u sklopu preventivne mjere u periodu koji bi jasno premašio trajanje izrečene zatvorske kazne. Iako su mogli postojati posebni razlozi koji su - bez obzira na trajanje zatvorske kazne - garantovali lišenje slobode podnosioca predstavke kao preventivnu mjeru usmjerenu ka obezbjeđivanju da on bude dostupan tokom sudskog postupka na žalbenom nivou, ti razlozi nisu pomenuti i me mogu se izvući iz presude. Upravo je bilo suprotno. Sud je konstatovao saradnju podnosioca predstavke u istrazi i odlučio na tom osnovu da mu izrekne blažu sankciju nego što je bila zakonom predviđena. Shodno tome, i kako je i priznala tužena Vlada, nastavak pritvora podnosioca predstavke nakon isteka zatvorske kazne bio je neopravdan i predstavljao je tako povredu člana 5 stav 1 Konvencije.
(b) Pritvor podnosioca predstavke od 27 do 29 jula 2010. godine - Domaćim vlastima bilo je potrebno dva dana da organizuju puštanje podnosioca predstavke na slobodu nakon što su prestali da postoje osnovi za njegov pritvor kada je stupila na snagu presuda od 12. jula 2010. godine. Ukrajinske vlasti na taj način nisu upotrijebile sva savremena sredstva komunikacije da bi sveli na minimum kašnjenja u implementaciji odluke o puštanju na slobodu podnosioca predstavke. Pritvor podnosioca predstavke tokom tog perioda stoga nije bio opravdan po članu 5 stav 1.
Zaključak: utvrđuje se povreda Konvencije (jednoglasno)
Član 2 Protokola br. 7 - Domaći sudovi smatrali su potrebnim da zadrže podnosioca predstavke u pritvoru kao preventivnu mjeru do stupanja na snagu prvostepene presude čak i nakon što mu je zatvorska kazna izrečena tom presudom već istekla. Pošto nije uložena žalba, taj period trajao je dvanaest dana. Da je podnosilac predstavke odlučio da se žali, to bi odložilo stupanje presude na snagu na neograničeni period. Shodno tome, ostvarivanje prava podnosioca predstavke na žalbu bilo bi po cijenu njegove slobode, naročito pošto je dužina njegovog pritvora bila neprecizirana. Ova okolnost narušila je samu suštinu njegovog prava predviđenog članom 2 Protokola br. 7.
Zaključak: utvrđuje se povreda Konvencije (jednoglasno)
Član 41: 3.000 eura na ime naknade nematerijalne štete.
© Savjet Evrope/Evropski sud za ljudska prava Ovaj sažetak Sekretarijata ne obavezuje Sud.
Informatori o sudskoj praksi
© Savjet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2015. godina.
Zvanični jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod urađen je uz pomoć Fonda za ljudska prava Savjeta Evrope (/humanrightstrustfund). On nije obavezujući za Sud i Sud ne preuzima odgovornost za njegov kvalitet. Prevod se može preuzeti sa baze podataka o sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava HUDOC () ili sa bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud dostavio. Prevod se može reprodukovati za nekomercijalne svrhe pod uslovom da se navede puni naziv predmeta, sa gore navedenom izjavom o autorskim pravima i pominjanjem Fonda za ljudska prava. Ukoliko je namjera da se bilo koji dio ovog prevoda upotrijebi za komercijalne svrhe, molimo vas da se obratite na adresu publishing@
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2015
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy