© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Representative of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK PRESUDE VELIKOG VIJEĆA
S., V. i A PROTIV DANSKE
OD DANA 22. LISTOPADA 2018. GODINE
ZAHTJEVI BR. 35553/12, 36678/12 i 36711/12
ČINJENICE
Podnositelji zahtjeva su tri danska državljana. U listopadu 2009. godini bili su u Kopenhagenu kako bi prisustvovali nogometnoj utakmici između Danske i Švedske. Danska policija je predvidjela mogućnost sukoba između huliganskih skupina iz obje zemlje. Drugi i treći podnositelj zahtjeva uhićeni su tijekom fizičkog sukoba između danskih i švedskih navijača. Kasnije je uhićen i prvi podnositelj zahtjeva zajedno s velikim brojem drugih navijača, nakon što je uočeno da potiče druge na sudjelovanje u fizičkom sukobu. Sva tri podnositelja zahtjeva bili su pritvoreni nešto manje od osam sati bez podizanja optužnice za kazneno djelo. Tražili su odštetu pred danskim sudovima zbog nezakonitog pritvora, ali su bili neuspješni. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio je da je policija imala opravdane razloge posumnjati da su podnositelji zahtjeva organizirali sukobe između nogometnih huligana u središtu Kopenhagena, a koje je policija imala dužnost pokušati spriječiti jer su mogli uzrokovati veliku opasnost za sigurnost drugih nogometnih navijača i trećih osoba.. Stoga je utvrdio da policija nije prekoračila svoje ovlasti pritvaranjem podnositelja zahtjeva. Nadalje je utvrdio da je trajanje pritvora duže od zakonom propisanog maksimalnog trajanja od šest sati bilo opravdano u danim okolnostima. Presuda je potvrđena u žalbenom postupku.
PRIGOVORI
Podnositelji zahtjeva su se žalili da je njihov pritvor bio nezakonit jer je prekoračio vremenski rok propisan domaćim zakonom, a posebno da nije bio opravdan prema članku 5. stavcima 1. (b) ili (c) Konvencije. Dana 11. srpnja 2017. godine vijeće kojem je predmet dodijeljen ustupilo je nadležnost velikom vijeću.
OCJENA SUDA
Članak 5. Konvencije, zajedno s člancima 2., 3. i 4., pripada temeljnim pravima koja štite fizičku sigurnost pojedinca i kao takav je od najveće važnosti. Njegova je glavna svrha spriječiti proizvoljno ili neopravdano lišavanje slobode. U sudskoj praski ESLJP-a mogu se identificirati tri načela: iznimke se moraju tumačiti strogo i ne dopuštaju širok raspon opravdanja prema drugim odredbama Konvencije; naglašavanje zakonitosti pritvora, kako postupovne tako i materijalne, što zahtijeva savjesno pridržavanje vladavine prava; i važnost brzine potrebnih sudskih kontrola (vidi Buzadji protiv Moldavije [VV], br. 23755/07, stavak 84., ECHR 2016).
(a) Je li pritvor podnositelja zahtjeva bio obuhvaćen točkom (b) članka 5. stavka 1.
Sud je utvrdio da pritvor podnositelja zahtjeva nije bio pokriven člankom 5. stavkom 1. točkom (b) Konvencije, sukladno kojem je pritvor bio opravdan radi "osiguranja izvršenja neke zakonom propisane obveze", jer podnositelji nisu dobili nikakva konkretna naređenja u vezi s bilo kojom takvom obvezom. Naime, podnositeljima nije naređeno da se na nogometnoj utakmici u Kopenhagenu suzdrže od poticanja na huliganstvo, da ostanu unutar određene skupine ili da napuste određeno mjesto. Stoga se ovaj predmet nije mogao usporediti s vrlo specifičnim mjerama koje su poduzete u predmetu Ostendorf protiv Njemačke gdje je policija prije uhićenja izričito naredila podnositelju zahtjeva da ostane s grupom navijača i na jasan ga način upozorila na posljedice nepoštivanja te naredbe. Također, suprotno tvrdnjama tužene države, podnositelji nisu mogli biti svjesni da bi se trebali suzdržati od huliganstva zbog prisustva policije tog dana. Takvo široko tumačenje točke (b) članka 5. stavka 1. imalo bi posljedice nespojive s pojmom vladavine prava i predstavljalo rizik od proizvoljnog oduzimanja slobode. Prema tome, u okolnostima ovog predmeta, pritvor podnositelja zahtjeva nije bio obuhvaćen točkom (b) članka 5. stavka 1. Konvencije.
(b) Može li se točka (c) članka 5. stavka 1. primijeniti na preventivni pritvor izvan kaznenog postupka
Članak 5. stavak 1. točka (c) Konvencije dopušta uhićenje ili pritvor osoba u različitim okolnostima, uključujući " kad je razumno vjerovati da je to nužno radi sprječavanja izvršenja kaznenog djela". Iz ove formulacije nedvojbeno proizlazi da se drugi dio točke (c) članka 5. stavka 1. odnosi na poseban temelj za lišavanje slobode, odvojen od temelja predviđenog prvim dijelom. Dakle, policiji u načelu treba dopustiti pritvaranje pojedinaca prema članku 5. stavku 1. točki (c) izvan konteksta kaznenog postupka, pod uvjetom da su postupili u skladu s temeljnim načelom članka 5., odnosno da štite pojedinca od proizvoljnosti. Kako bi osigurao veću dosljednost i usklađenost u svojoj sudskoj praksi, ESLJP je ponovno potvrdio pristup koji je donio u presudi Lawless protiv Irske (br. 3), od kojeg je kasnije odstupio u predmetima Ciulla protiv Italije i Ostendorf protiv Njemačke.
Odgovor na pitanje je li ispunjen zahtjev svrhe iz članka 5. stavka 1. točke (c) („radi sprječavanja izvršenja kaznenog djela ili bijega nakon njegova počinjenja“) ovisi o objektivnoj procjeni postupanja vlasti, osobito je su li, kako to zahtijeva članak 5. stavak 3., odmah odveli pritvorenika pred suca da se preispita zakonitost njegovog pritvora ili su ga prije toga oslobodili. Međutim zahtjev dovođenja pritvorenika pred suca ne bi trebao predstavljati prepreku kratkotrajnom preventivnom pritvoru koji spada u drugi dio članka 5. stavka 1. (c). Svaka fleksibilnost u tom smislu trebala bi biti ograničena zaštitnim mjerama prema članku 5. stavcima 3. i 5., uključujući zahtjev da je lišenje slobode zakonito, da je kazneno djelo konkretno i specifično te da postoji vjerojatnost da bi pojedinac počinio to djelo da nije bio spriječen zadržavanjem u pritvoru.
Nadalje, iz teksta članka 5. stavka 3. proizlazi da nije bilo obveze dovođenja pred suca ako je osoba puštena na slobodu. Ako je osoba bila pritvorena na temelju drugog dijela članka 5. stavka 1. točke (c), činjenice koje predstavljaju opasnost od počinjenja kaznenog djela moraju biti utvrđene već u vrijeme kada je osoba bila pritvorena radi sprečavanja kaznenog djela. Stoga vrijeme između uhićenja osobe u preventivne svrhe i odvođenja te osobe pred suca treba biti kraće nego u slučaju pritvora u kaznenom postupku. ESLJP je utvrdio da puštanje na slobodu prije dovođenja pred suca u kontekstu preventivnog pritvora treba biti pitanje sati, a ne dana. Osim toga, preventivni pritvor prema drugom dijelu članka 5. stavka 1. točke (c) također uživa i zaštitu propisanu člankom 5. stavkom 5.
Primjenjujući ova načela na predmetni postupak ESLJP je najprije utvrdio da procjena domaćih vlasti u predmetu podnositelja zahtjeva nije bila proizvoljna niti očigledno nerazumna, te je prihvatio da je pritvor podnositelja zahtjeva bio u skladu s pravilima nacionalnog prava. Domaći sudovi su ispitali postupanje policije, utvrdivši da su uzeli u obzir vremenski rok od šest sati za preventivni pritvor te su prihvatili njihovo opravdanje za umjereno prekoračenje tog razdoblja. Nadalje, domaći sudovi su utvrdili da su podnositelji zahtjeva bili pritvoreni jer je policija imala dovoljno razloga vjerovati da su podnositelji poticali druge da započnu sukob sa švedskim nogometnim navijačima, zbog čega su predstavljali konkretan i neposredan rizik za javni red i sigurnost. Drugim riječima, policija je konkretno navela djelo, mjesto (Amagertorv trg i Tivoli park), vrijeme (poslijepodne 10. listopada 2009.) i žrtve (javnost prisutna na tim mjestima u to vrijeme). Dakle, danske vlasti su pružile dokaze koji pokazuju da bi podnositelji zahtjeva najvjerojatnije bili uključeni u kazneno djelo huliganstva u slučaju da nisu bili pritvoreni.
Na kraju, ESLJP je zaključio da blaže mjere ne bi bile dovoljne da spriječe huliganstvo. Prije izbijanja prvog sukoba policija je imala vrlo oprezan i blag pristup kako bi se izbjegli sukobi, uključujući dijalog s navijačima. Policija se također pobrinula da pritvori samo one koji su identificirani kao poticatelji i koji su predstavljali rizik za javnu sigurnost. Nadalje, taj se rizik pažljivo pratio kako bi se pravilno procijenilo vrijeme puštanja na slobodu. ESLJP je utvrdio da su podnositelji bili pušteni čim je prošao rizik od sukoba, da njihov pritvor nije trajao dulje nego što je bilo potrebno radi sprečavanja poticanja na nasilje i da je procjena rizika bila dovoljno popraćena. Stoga su danski sudovi postigli pravičnu ravnotežu između prava podnositelja zahtjeva na slobodu i važnosti sprječavanja huliganstva.
Slijedom navedenog, ESLJP je s petnaest glasova za i dva protiv utvrdio d nije došlo do povrede članka 5. stavka 1. Konvencije.