© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Representative of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK PRESUDE
SANCHEZ PROTIV FRANCUSKE
PRESUDA VELIKOG VIJEĆA OD 15. SVIBNJA 2023.
ZAHTJEV BR. 45581/15
Kaznenom osudom političara
zbog komentara trećih osoba na njegovoj Facebook stranici
nije povrijeđen čl. 10. Konvencije
ČINJENICE
Podnositelj je francuski političar koji se 2011. kandidirao na parlamentarnim izborima u izbornoj jedinici Nîmes. Za vrijeme predizborne kampanje napisao je objavu o protukandidatu F.P.-u na svom Facebook profilu. Među komentarima te Facebook objave bili su i komentari S.B.-a i L.R.-a, koji su se ticali F.P.-a i njegove partnerice, L.T., te su bili usmjereni protiv islamske zajednice u Nîmesu. Iako je podnositelj na svom Facebook profilu objavio poruku kojom je pozvao komentatore da budu oprezni sa sadržajem svojih objava, i dalje nije uklonio sve sporne komentare. Protiv podnositelja i dva autora spornih komentara je podnesena kaznena prijava. Kazneni sud u Nîmesu je osudio podnositelja i dva autora komentara za kazneno djelo poticanja na mržnju ili nasilje protiv skupine ili pojedinca temeljem njihove vjeroispovijesti. U odnosu na podnositelja, kazneni sud je naveo da kaznena odgovornost osobe koja je stvorila internetsku stranicu predviđenu za komunikaciju šire javnosti, uključujući pristup komentarima posjetitelja te internetske stranice, postoji ako je ta osoba prije objave bila svjesna njezinog sadržaja ili ako je po saznanju tog sadržaja propustila u što kraćem roku isti ukloniti. Kazneni sud u Nîmesu je odbacio navode podnositelja da nije imao vremena čitati sve objavljene komentare, kao i činjenicu da nije bio svjestan komentara S.B.-a i L.R.-a. Žalbeni sud u Nîmesu je potvrdio prvostupanjsku presudu te je naveo da je podnositelj, kao javna osoba, svjesno otvorio javnosti svoj Facebook profil te pritom omogućio svojim prijateljima da na tom profilu objavljuju svoje komentare. Utvrdio je odgovornost podnositelja zahtjeva za sadržaj objavljenih komentara jer je zbog svog statusa političara trebao postupati s povećanim stupnjem pažnje. Kasacijski sud je odbio zahtjev podnositelja za revizijom.
PRIGOVORI
Podnositelj je prigovorio da je kaznenom osudom zbog komentara trećih osoba na njegovoj Facebook stranici povrijeđeno njegovo pravo na slobodu izražavanja, zajamčeno člankom 10. Konvencije.
OCJENA ESLJP-a
Zakonitost miješanja
Propis se ne može smatrati zakonom ako nije formuliran s dovoljnom preciznošću da omogući osobi na koju se odnosi da prilagodi svoje ponašanje. Takva osoba mora moći predvidjeti, ako je potrebno uz odgovarajuću pomoć te do razumne granice u danim okolnostima, posljedice koje određeno postupanje može imati. Zakon koji daje diskrecijsku ovlast nije sam po sebi nesuglasan sa zahtjevom predvidljivosti, pod uvjetom da su opseg diskrecijske ovlasti i način njezine primjene naznačeni dovoljno jasno, te uzimajući u obzir legitimni cilj te mjere, a sve da bi se pojedinca zaštitilo od proizvoljnog miješanja u njegova prava (Magyar Kétfarkú Kutya Párt protiv Mađarske [VV][1], br. 201/17, st. 94., 20. siječanj 2020.).
ESLJP je ponovio da ima ograničenu nadležnost u odnosu na provjeru usklađenosti odluka i presuda domaćih sudova s nacionalnim zakonodavstvom, te osim ako je tumačenje proizvoljno ili očigledno nerazumno, njegova uloga je ograničena na utvrđivanje jesu li učinci tog tumačenja u skladu s Konvencijom.
Sustav „stupnjevite“ odgovornosti trebao je riješiti problem potencijalnih žrtava anonimnih autora, te je takav pristup zauzeo i francuski Kasacijski sud u svojoj sudskoj praksi. Međutim, u predmetu podnositelja autori komentara bili su identificirani te procesuirani zajedno s podnositeljem kao njegovi supočinitelji. Prethodno osudi podnositelja, Kasacijski sud je već utvrdio da u predmetima u sferi medija može postojati odgovornost stvaratelja sadržaja, unatoč tome što su treće osobe koje su napisale komentare identificirane. ESLJP navedeni pristup ne smatra proizvoljnim niti očigledno nerazumnim.
Francuskim zakonodavstvom nije bilo određeno u kojemu trenutku je operator morao biti upoznat s nezakonitim komentarima, već je to ostavljeno utvrđivati nacionalnim sudovima u konkretnim okolnostima pojedinog predmeta. U trenutku spornih događaja, francusko zakonodavstvo nije zahtijevalo prethodnu obavijest žrtve operatoru stranice, dok su internetske mreže kao Facebook morale biti prethodno obaviještene. Sukladno navedenom, države stranke Konvencije mogle su utvrditi odgovornost informativnih portala bez povrede čl. 10. Konvencije u slučaju kada su ti portali propustili izbrisati nezakonite komentare trećih osoba odmah po njihovoj objavi, čak i u slučaju kada nisu zaprimili obavijest žrtve ili trećih osoba (Delfi AS protiv Estonije [VV], br. 64659/09, st. 159., 16. lipanj 2015.). Unatoč činjenici da situacija podnositelja nije usporediva s položajem internetskih portala, ESLJP nije vidio razlog za primjenu drugačijeg pristupa.
Obzirom da je ESLJP utvrdio da zakonska definicija pojma operatora stranice proizlazi iz dosljednog niza odluka Kasacijskog suda, te ju je potvrdilo Ustavno vijeće izrazima koji su bili jasni i nedvosmisleni[2], miješanje u pravo podnositelja je bilo zakonito.
Legitimni cilj miješanja
ESLJP je utvrdio da nema sumnje da je miješanje u pravo podnositelja bilo opravdano legitimnim ciljem zaštite ugleda ili prava drugih te radi sprječavanja nereda ili zločina.
Nužnost miješanja u demokratskom društvu
Budući da zahtjevi tolerancije i poštovanja jednakog dostojanstva svih ljudi čine osnovu demokratskog pluralističkog društva, može se zaključiti da će, u pravilu, u nekim demokratskim društvima biti nužno kazniti ili čak spriječiti sve oblike izražavanja kojima se propagira, potiče, promiče ili opravdava mržnja temeljena na netoleranciji (uključujući vjersku netoleranciju), uz uvjet da su sve nametnute formalnosti, uvjeti, ograničenja ili kazne razmjerni legitimnom cilju koji se želi postići. Iako svaki pojedinac koji sudjeluje u javnoj raspravi od općeg značaja ne smije prijeći određene granice, a osobito u pogledu poštovanja ugleda i prava drugih, ipak je dopuštena određena razina pretjerivanja, a čak i provokacije (Fleury protiv Francuske, br. 29784/06, st. 45., 11. svibanj 2010.).
Govor mržnje se može manifestirati u različitim oblicima, kroz očito agresivne i uvredljive komentare koji svjesno podrivaju vrijednosti tolerancije, mira u društvu i nediskriminacije, kao i u obliku implicitnih izjava, koje iako su izražene oprezno ili hipotetski, mogu jednako izricati mržnju. Unatoč činjenici da političke stranke uživaju široku slobodu izražavanja za vrijeme izbora, a u svrhu pridobivanja naklonosti svog izbornog tijela, rasni ili ksenofobni komentari mogu dovesti do stvaranja mržnje i netolerancije, dok istovremeno osnažuju položaj političkih kandidata, slogani i doskočice mogu postati istaknutiji nego obrazloženi argumenti, te utjecaj rasnih i ksenofobnih govora postaje veći i štetniji (Féret protiv Belgije, br. 15615/07, st. 76., 16. srpanj 2009.).
Internet je postao jedno od glavnih sredstava putem kojeg pojedinci izražavaju svoje pravo na slobodu izražavanja, te kao takav omogućuje sudjelovanje u aktivnostima i razgovorima o političkim problemima i problemima od javnog interesa (Melike protiv Turske, br. 35786/19, st. 44., 15. lipanj 2021.). Iako je priznao da internet ima važnu ulogu pri ostvarivanju prava na slobodu izražavanja, ESLJP je naveo da se mora zadržati mogućnost utvrđivanja odgovornosti za klevetnički ili neki drugi oblik nezakonitog govora, jer se time osigurava postojanje učinkovitog pravnog sredstva za zaštitu prava osobnosti.
U svrhu postizanja pravedne ravnoteže između zaštite prava na privatni život predviđenog čl. 8. Konvencije i prava na slobodu izražavanja predviđenog čl. 10., mora se uzeti u obzir:
i) narav komentara,
ii) predstavlja li takav komentar govor mržnje ili poticanje na nasilje,
iii) korake koje je osoba pogođena komentarom poduzela radi uklanjanja komentara
ESLJP je istaknuo da je neminovno da su se sporni komentari na podnositeljevu objavu odnosili na muslimane, opisujući ih uvredljivim izrazima i nazivajući ih kriminalcima. Uzeo je u obzir i činjenicu da su ti komentari napravljeni za vrijeme političke kampanje, da su njima istaknuti lokalni problemi koji su potencijalno zahtijevali politički odgovor, te da su komentari na internetskim portalima obično izraženi razgovornim, ali često vulgarnim i kolokvijalnim jezikom. Međutim, gledajući da su komentari objavljeni na podnositeljevoj Facebook stranici za vrijeme predizborne kampanje, oni su uistinu predstavljali govor mržnje, uzimajući u obzir njihov sadržaj i opći ton, zajedno s korištenim zajedljivim i vulgarnim načinom govora. Također, doseg samih komentara nije bio isključivo ograničen na pratitelje podnositelja i simpatizere stranke, već se proširio izvan isključivo stranačkog čitateljstva.
Iako je utvrdio da se podnositeljev Facebook „zid“ ne može izjednačiti s velikim profesionalno vođenim komercijalnim internetskim portalima, ESLJP je istaknuo da je podnositelj koristio svoj Facebook profil u svojstvu političara, u političke svrhe, za vrijeme izbora, a uzeo je u obzir i činjenicu da je podnositelj imao prethodno iskustvo u području digitalnih usluga. Iako prvotna objava nije sadržavala uvredljiv jezik, domaće vlasti su utvrdile odgovornost podnositelja zbog nedostatka pažnje te propusta da pravovremeno ukloni komentare trećih osoba. ESLJP je utvrdio da u trenutku nastanka spornih komentara, korisnik nekomercijalnog Facebook računa nije mogao u potpunosti upravljati komentarima, te je istaknuo da bi učinkovito nadziranje komentara, osobito u slučaju vrlo popularnog računa, iziskivalo prekomjerna sredstva. Međutim, francuski sudovi su istaknuli da političari, obzirom na njihov status i položaj u društvu, mogu utjecati na druge osobe, a čak ih i direktno ili indirektno potaknuti da prihvate stavove i postupanje koje može biti nezakonito, zbog čega se od njih zahtijeva povećana razina pažnje. ESLJP je naglasio da prihvaća stav vijeća tog Suda[3] koje je utvrdilo da je jezik korišten u spornim komentarima očigledno poticao na mržnju i nasilje protiv osoba temeljem njihove vjeroispovijesti, te da takav govor ne može biti umanjen niti prikriven okriljem konteksta izbora, niti željom pokretanja rasprave o lokalnim poteškoćama.
Utvrđeno je da bi bio poželjan minimalni stupanj naknadne moderacije ili automatskog filtriranja u svrhu uočavanja očigledno nezakonitih komentara te njihovog brisanja u što kraćem vremenskom razdoblju, čak i u slučajevima kada nije bilo obavijesti oštećene strane, bilo da to čini domaćin (u slučaju podnositelja Facebook) koji djeluje kao profesionalni subjekt koji omogućuje pristup društvenoj mreži, ili sam pojedinačni korisnik društvene mreže koji taj račun koristi kao sredstvo objave svojih članaka ili mišljenja, istovremeno omogućujući trećima objavu komentara na iste. U predmetu podnositelja utvrđeno je da nije postojao propis koji je zahtijevao automatsko filtriranje komentara, kao što nije postojala niti mogućnost prethodnog moderiranja objavljenog sadržaja na Facebooku. Stoga se postavilo pitanje koje razumne korake je podnositelj kao operator stranice mogao ili morao poduzeti. ESLJP je utvrdio da prvotna objava podnositelja nije predstavljala ili pozivala na govor mržnje niti je poticala na nasilje. Međutim, podnositelj je, kao političar iskusan u komunikaciji s javnošću, trebao biti svjestan potencijalnih rizika pretjeranih i neumjerenih primjedbi koje bi mogle postati vidljive široj javnosti. U tom trenutku, korištenje Facebooka je bilo uvjetovano prihvaćanjem određenih uvjeta i pravila upotrebe, a čega je podnositelj morao biti svjestan. Štoviše, podnositelj je pozvao svoje Facebook prijatelje da budu pažljivi sa sadržajem svojih komentara, čime je pokazao da je svjestan problematičnosti istih. Od podnositelja se u odnosu na komentar S.B.-a koji je obrisan u manje od dvadeset i četiri sata od objave, nije moglo očekivati da postupi u kraćem roku jer bi isto predstavljalo prekomjeran i neizvediv teret. Međutim, kaznena osuda podnositelja nije se temeljila na propustu da obriše pojedinačne komentare, već se odnosila na potrebu brisanja svih nezakonitih komentara, a koji su u kaznenom postupku uzeti kao cjelina. Također, unatoč izjavi podnositelja da su objave na njegovom Facebook zidu bile prekomjerne te da ih on nije mogao svakodnevno čitati, utvrđeno je da je na spornu objavu bilo tek petnaest komentara.
ESLJP je utvrdio da može nastaviti s testom razmjernosti obzirom na razinu odgovornosti koja se može pripisati vlasniku računa na društvenoj mreži. Privatna osoba ograničenog glasa i utjecaja imala bi manje dužnosti od lokalnog političara ili kandidata za lokalne izbore, a političar bi s druge strane imao manje dužnosti nego poznata ličnost za koju bi zahtjevi bili nužno još i veći, obzirom na težinu i značaj koji se pridaje njezinim riječima, te obzirom na pristup značajnijim resursima kojima može učinkovito intervenirati na društvenim platformama (Mesić protiv Hrvatske, br. 19362/18, st. 104., 5. svibanj 2022.).
ESLJP je utvrdio da se odgovornost podnositelja temelji na različitoj osnovi od one na kojoj se temelji odgovornost autora komentara, jer je povezana s njegovim autonomnim položajem kao operatora stranice. Dakle, podnositelj nije kazneno odgovarao umjesto autora komentara, obzirom da su oni osuđeni kao supočinitelji kaznenog djela.
ESLJP je naglasio da je svjestan da kaznena osuda može proizvesti negativne posljedice po korisnike Facebooka, drugih društvenih mreža ili foruma za raspravu. Međutim, iako postoje tendencije usmjerene dekriminalizaciji klevete, iste se ne odnose na govor mržnje ili pozive na nasilje. Izricanje kazne zatvora za kazneno djelo iz područja političkog govora u iznimnim okolnostima može biti u skladu s pravom na slobodu izražavanja, posebice u slučaju govora mržnje ili poticanja na nasilje. Slijedom navedenog, ESLJP je smatrao da kazna koju je podnositelj pretrpio (novčana kazna od 3.000 EUR, uz 1.000 EUR dodijeljene naknade žrtvi) nije bila pretjerana, osobito uzimajući u obzir da nije pretrpio nikakve druge posljedice te je izabran kao gradonačelnik i nastavio je obnašati svoje obveze kao član političke stranke.
Zaključno, ESLJP je utvrdio da su odluke domaćih sudova bile utemeljene na odgovarajućim i dostatnim razlozima, te je miješanje u pravo podnositelja bilo nužno u demokratskom društvu.
[1] Sažetak presude dostupan je na hrvatskom jeziku.
[2] Operator stranice je osoba koja je preuzela inicijativu stvaranja usluge elektroničke komunikacije za razmjenu mišljenja o unaprijed određenim temama.
[3] Presuda Sanchez protiv Francuske, br. 45581/15, 2. rujan 2021.