© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Representative of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK PRESUDE
SARIGÜL PROTIV TURSKE
OD DANA 23. SVIBNJA 2017. GODINE
ZAHTJEV BR. 28691/05
ČINJENICE
Podnositelj zahtjeva nalazio se u zatvoru u Turskoj kada je podnio svoj zahtjev.
Dana 1. prosinca 2004. godine podnositelj je predao nacrt svog romana zatvorskoj upravi, tražeći da ga pošalje njegovom odvjetniku koji ga je trebao proslijediti njegovoj obitelji radi objavljivanja. Dana 6. prosinca 2004. godine predsjednik zatvorskog odbora koji je odgovoran za čitanje korespondencije zatvorenika ocijenio je da tekst podržava protuzakonitu organizaciju, vrijeđa policiju i da sadrži pogrdan i neprikladan jezik, uključujući izraze koji su usmjereni protiv žena, javnog morala i vjere. Rukopis je stoga poslan stegovnom povjerenstvu zatvorske uprave, koje ga je odlučio zaplijeniti 15. prosinca 2004. godine. Dana 16. prosinca 2004. godine podnositelj je podnio žalbu sucu izvršenja tražeći da se odluka o zapljeni ukine, navodeći da je roman književno djelo fikcije. Njegova žalba je odbijena 7. siječnja 2005. godine. Podnositelj je bezuspješno podnio žalbu protiv te odluke, u kojoj se pozivao na slobodu izražavanja.
Dana 25. siječnja 2005. godine podnositelj je zatvorskoj upravi predao pismo namijenjeno svom odvjetniku, zajedno s odlukom suca izvršenja od 7. siječnja 2005. godine i njegovim daljnjim žalbama protiv te odluke. Pismo je zaplijenila zatvorska uprava, a podnositeljev zahtjev za ukidanje odluke o zapljeni pisma je odbijen.
PRIGOVORI
Pozivajući se na članke 9. (sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi) i 10. (sloboda izražavanja) Konvencije, podnositelj je prigovorio na zapljenu nacrta romana. Pozivajući se na članak 6. (pravo na pošteno suđenje), podnositelj je prigovorio na zapljenu pisma od 25. siječnja 2005. godine koje je uputio svojem odvjetniku.
OCJENA SUDA
Članak 10. (sloboda izražavanja)
Sud je utvrdio da je zapljena podnositeljevog rukopisa predstavljala miješanje u njegovo pravo na slobodu izražavanja. To miješanje nije bilo „u skladu sa zakonom” u smislu članka 10. stavka 2. Konvencije.
Najprije, disciplinski odbor nije se izričito pozvao ni na koju zakonsku osnovu za zapljenu rukopisa, već je samo naveo da je dotični tekst sadržavao neprikladne riječi i izraze prema unaprijed utvrđenoj verifikacijskoj tablici uprave, o čemu nisu navedeni nikakvi detalji u spisu zahtjeva. Sud je ponovio da pravila koja se tiču nadzora korespondencije zatvorenika iz kojih nije razvidan opseg ili definicija onog što se smatra „neprimjerenim“ ne ispunjavaju uvjet predvidljivosti.
Drugo, odbor za čitanje korespondencije utemeljio je svoju odluku da proslijedi rukopis disciplinskom odboru na okružnici o kontaktima zatvorenika s vanjskim svijetom. Ta okružnica, koju turska Vlada smatra pravnom osnovom za miješanje u pravo na slobodu izražavanja, odnosila se na provedbu članaka 144. i 147. Pravilnika zatvorske uprave - koji je bio na snazi u to vrijeme - i nastojala je razjasniti provedbu mjera propisanih tim Pravilnikom. Sud je stoga utvrdio da članci 144. i 147. Pravilnika predstavljaju pravnu osnovu za miješanje u pravo na slobodu izražavanja. Međutim, kao što je već navedeno, u tom Pravilniku nisu bili jasno navedeni opseg i uvjeti diskrecijske ovlasti nadležnog tijela, a njihova primjena u praksi nije ispravila taj nedostatak. Zbog nedovoljne predvidljivosti propisa Sud je ocijenio da miješanje u pravo podnositelja na slobodu izražavanja nije bilo „u skladu sa zakonom”. Stoga je presudio da je došlo do povrede članka 10. Konvencije.
Sud je odbacio podnositeljev prigovor na temelju članka 6. Konvencije kao nepravovremen, te zbog toga što nije iscrpio domaća pravna sredstva.
PRAVEDNA NAKNADA
1.500 eura na ime neimovinske štete
386 eura na ime troškova i izdataka
Full & Egal Universal Law Academy